Škrinja hrvatske misli
Otac Domovine
Početna
Pišite nam
Knjiga gostiju
Komentirajte
Pisma dida Vidurine
Hrvatska misao
Potreba za međunarodnom sudskom osudom za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih vlada
Ustav RH
Ustav BiH
Ustav FBiH
Croatio
iz duše te ljubim

Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači

Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite

Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča Ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača

Nek te rani kora kruva
Kap'ja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli

Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine

Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
broj posjeta:
e-pošta
Nezavisna Država Hrvatska - Video
Flag Counter

Sve istine prolaze kroz tri faze:

Prvo se ismijavaju.
Zatim im se nasilno suprostavlja.
I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!

Arthur Schopenhauer

Bog i Hrvati!

Za Dom spremni!

Hrvatska Hrvatom!

SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU!
ZA DOM SPREMNI!

Upišite svoje dojmove!

Podsjetnik na hrvatske mučenike...

ISTINA O BUGOJANSKOJ GRUPI

U nedilju 25. lipnja 2004. godine održana je Spomen Akademija Bugojanske grupe 2004. u prostorijama Hrvatskog društva Sydney u Punchbowlu. Da je vladala velika zainteresiranost za ovaj povjesni dogadjaj najbolje svjedoči broj osoba koji se nalazio toga popodnevna u dvorani. Osobito što je bilo naglašeno da će se čuti izjave pojedinih Bugojanaca na video vrpci.

IZLAGANJE RUŽICE ANDRIĆ

Štovani skupe, dragi prijatelji Bugojanaca, štovani počasni gosti.
Najprije dozvolite mi da vam svima zaželim dobrodošlicu na Spomen Akademiju Bugojanske grupe 2004.
Prije 32 godine Bugojaska grupa sa dobrim i plemenitim namjerama pokušala je dignuti hrvatski narod na ustanak. Oni su vjerovali da nisu bili sami.
Oni su vjerovali svojim vodjama. Oni su vjerovali da će sve ići po planu njihovih vodja.
To je ono u što su Bugojanci i ja vjerovali, ali stvarnost je bila drugačija. Bugojanci kao i ja bili su članovi Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva.

Mi svi smo se učlanili u Bratstvo jer smo bili navedeni da vjerujemo da je Bratstvo hrvatska organizacija, i da će ta organizacija uspjeti stvoriti i neovisnu državu Hrvatsku.

Kada su vodje Bratstva vrbovali Hrvate, na nišanu su im bili mladi ljudi koji se potekli iz obitelji koje je komunistički režim bivše Jugoslavije proganjao i zatvarao. Iz takvih obitelji potekli su Bugojanci kao i ja sama.

Članovima HRB-a rečeno je da Bratstvo mora biti vojnički spremno da podrži hrvatsku borbu, kada dodje za to vrijeme. Prema tome članovi Bratstva bili su obavezni sudjelovati u redovnim vojničkim vježbama, organizirane po vodjama Bratstva.

Takodje članovi Bratstva bili su obavezni prisustvovati redovnom političkom izgradjivanju, kako su to zvale vodje Bratstva. Danas sam ja potpuno svijesna da to nije bilo političko izgradjivanje, u stvarnosti to je bilo indoktriniranje nas mladih Hrvata.

ČLANOVI HRB-a

Adolf Andrić, Pavo Vegar, Ambroz Andrić, Djuro Horvat

Takodjer članovi Bratstva bili su obavezni studirati revolucije drugih naroda. Tako su Bugojanci bili indoktrinirani i istrenirani vojničkom i gerilskom ratovanju.

Sudbonosni tajni sastanak dogodio se godine 1968. kada su trojica vodja Bratstva doputovali u Melbourne. Jure Marić, Ivica (Ivan) Butković i Turk. Oni su zakazali tajni sastanak s mojim pokojnim suprugom Ambrozom Andrićem i ostalim članovima koji su bili izabrani da budu u Bugojanskoj grupi. Na tom sastanku prisustvovala sam i ja, Ružica Andrić. Taj sastanak održan je oko dva sata ujutro na adresi: 17 Fenwick St.u Clifton Hillu, gdje smo ja i moj pok. suprug živili.

Na sastanku glavnu riječ je vodio Jure Marić. "Chief" tako smo ga mi članovi zvali, što na hrvatskom znači vodja.
Marić nas je obavijestio da su dobili informacije iz pouzdanih izvora, da je hrvatski narod spreman na ustanak.
Na tom sastanku Marić nam je izložio plan Vodstva Bratstva, na koji će način srušiti Jugoslaviju i stvoriti slobodnu i neovisnu Državu Hrvatsku.

Po istom planu Bugojanskoj grupi dat je zadatak da grupa prva udje u Jugoslaviju i da započnu sa gerilskim ratovanjem u okolici Bugojna. Marić nam je rekao da će Bugojansku grupu predvoditi Peričić, Mudronja i on. Marić nam je takodjer rekao da će se vodje iz australskih i europskih ogranaka Bratstva, sa stotinama svojih članova pridružiti Bugojancima, čim Bugojanci započnu sa gerilskim ratovanjem. Na tom sastanku Marić nas je informirao da je organizirano u Hrvatskoj koordiniranje ustanka i da će Hrvatima stići pomoć iz stranih zemalja.

Na tom istom sastanku Marić je dao zapovjed Bugojancima da jedan po jedan odu u Europu, da rade i žive u Europi i čekaju na daljne zapovjedi.
Meni je dao zadatak da prva odem u Europu, da ponesem sa sobom neke dokumente Bratstva i da u Francuskoj nadjem stan i čekam na dolazak ostalih članova Bugojanske grupe iz australskog ogranka Bratstva.
Lipnja mjeseca 1969. godine ja sam otputovala u Europu i učinila što mi je rečeno. Ostali članovi grupe doputovali su pojedinačno u Europu izmedju kolovoza mjeseca 1969. do kraja svibnja mjeseca 1972.

TAJNI SASTANAK

Na tom tajnom sastanku 1968. Marić nas je takodjer obavjestio da će se nekoliko članova vratiti u Jugoslaviju kao povratnici i da će se oni pridružiti Bugojanskoj grupi čim Bugojanci stignu na odredjeni cilj.
U ovoj grupi bio je i Marko Mijić.
On se sa sobom odnio u Jugoslaviju kilu najotrovnijeg otrova, cijankalija.
Na račun toga otrova jugoslovenski režim optužio je Bugojansku grupu da su imali namjeru otrovati beogradski rezervoar vode.
Marko Mijić ostao je u Jugoslavji živiti komforno.

Od sviju članova koji su se vratili u Jugoslaviju kao povratnici, koliko je meni poznato uhićena su samo dvojica: Ante Miličević i Nikola Raspudić. Poznato mi je da je Miličević bio mučen i ubijen. Za Raspudića znam da su mu u zatvoru živo meso kidali s njega. On je umro pod mučenjima.

Stjepan Ševo i Josip Senić takodjer su trebali biti u Bugojanskoj grupi.
Medjutim Senić je pronašao da su mu vodje australskog ogranka Bratstva iz Sydney-a slagale o Gezi Pasti.
Senić je postao sumnjičav da negdje nešto nije u redu. Senić i Ševo uzeli su na sebe da udju u vodstvo njemačkog ogranka Bratstva i da tako raščiste sumnje.
Senić je ubijen u Njemačkoj tri mjeseca prije Bugojanske akcije.

Umorena obitelj Ševo

Pri kraju Bugojanske akcije, ubijeni su u Italiji Stjepan Ševo, njegova žena Tatjana i njezina devetgodišnja kćer Rosemary. (Ružica Andrić je pokazala sliku na kojoj se nalazi umoreni Ševo)

LIPNJA MJESECA 1972.

Početkom lipnja mjeseca 1972. godine, u roku od pet dana, Bugojanci su u malim grupama prebačeni u kamp, pripremljen za njih blizu austrijsko-jugoslovenske granice.
Oružje za Bugojance bilo je takodjer prebačeno u kamp. Bugojanci su ostali tjedan dana u kampu, gdje su im date zadnje upute i zadnje vojničke vježbe, po vodjama iz australskog i europskog ogranka Bratstva.

Trojica vodja Bratstva koji su po planu vodstva Bratstva trebali predvoditi Bugojansku grupu u akciju, dezertirali su grupu na samoj austrijsko-jugoslovenskoj granici. Frane Peričić sa izgovorom da je star za takve akcije, Marko Mudronja da je bolestan, a treći vodja Jure Marić nikada nije ni došao.

Vjerujući slijepo svojim vodjama, Bugojanci su povjerovali Peričiću i Mudronji. Peričić im je zapovjedio da izaberu vodje grupe. Putem glasanja Bugojanci su sami izmedju se izabrali za vodje grupe, Ambroza Andrića, Pavu Vegara i Adolfa Andrića.

U to vrijeme štrajkovi hrvatskih studenata, politička previranja u Hrvatskoj, bilo je za Bugojance uvjerljiv dokaz da je hrvatski narod spreman za ustanak i da je sve bilo istina što su im njihove vodje rekle. Bugojanci su otišli u akciju, uvjereni da će sve ići po planu vodstva Bratstva. Medjutim stvarnost je bila drukčija.

Hrvatski narod nije bio spreman za ustanak, vodje Bratstva nisu imali namjeru pridružiti se Bugojancima. Bugojanci su ostali sami, njih 19 protiv 30 tisuća vojnika. Puna dva mjeseca Bugojanci su se lavovski borili, jedan po jedan bio je ubijen ili uhvaćen.

BUGOJANSKA GRUPA ZAVEDENA U ZAMKU

Vodjama Bratstva pomogli su neki moćni ljudi da zavedu i uvedu Bugojansku grupu u zamku.
Mnogo godina prije Bugojanske akcije, Jure Marić predstavio je te ljude nekolici Bugojanaca i meni.
Oni su nam predstavljeni kao anti-komunisti, kao prijatelji Hrvata koji pomažu Hrvatski narod u njihovoj borbi za državnu samostalnost.
I u to vrijeme sve što su ti moćnici činili, izgledalo je da stvarno pomažu Hrvatima.
Oni su obećali, da će Hrvatima stići pomoć iz stranih zemalja čim započne ustanak Hrvatskog naroda.

Medjutim vrijeme je pokazalo, da su ti moćni ljudi bili anti-Hrvati, i da nisu bili ono što je nama rečeno. Jedan od vodja Bratstva, i neki od tih moćnih ljudi bili su u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije.
Ja ponavljam, kaže Ružica Andrić, jedan od vodja Bratstva i neki od tih moćnih ljudi bili su u Beogradu za vrijeme Bugojanske akcije.
O njihovom boravku u Jugoslaviji u to vrijeme, potvrdjeno je u jugoslovenskom filmu "Brisani prostor".
U tom filmu su spomenuti ti moćni ljudi, u tom filmu prikazan je vodja Bratstva u društvu sa jugoslovenskim policajcima, kada je jedan član Bugojanske grupe bio uhvaćen.

Što su internacionalne snage kojima je služilo vodstvo Bratstva htjele postići sa Bugojanskom akcijom. Njihov cilj je bio, da sa Bugojanskom akcijom prouzrokuju proganjanje Hrvata širom svijeta.
Taj njihov cilj bio je ostvaren. Hrvati su bili proganjani širom svijeta a najgore i najbrutalnije proganjanje dogodilo se u Jugoslaviji.
Nadalje njihov cilj bio je poniziti Hrvate, slomiti im duh slobode i ubiti u njima nadu i vjeru u Hrvatsku Državu.

Medjutim dogodilo se obratno. Bugojanska grupa boreći se dva mjeseca protiv 30 tisuća jugoslovenskih vojnika, razbila je mit o moći jugoslovenske vojske i stabilnosti Jugoslavije. Hrabri Bugojanci uzdrmali su temelje Jugoslavije do te mjere da se više nikada nisu stabilizirale, i 19 godina poslije likvidacije Bugojanske grupe Jugoslavija se raspala i Republika Hrvatska bila je stvorena.

Širom svijeta i u Republici Hrvatskoj, rašireno je uvjerenje da je Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo bilo formirano u Australiji 1960. godine, i da je to bila hrvatska organizacija.
Medjutim to je daleko od istine. Tajni arhivi Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva koji su došli u moje ruke, kaže Ružica Andrić, otkrili su da je Bratstvo bilo formirano u bivšoj Jugoslaviji pedesetih godina prošloga vijeka.

PRVI OGRANAK HRB-a

Brojni ljudi iz tog Bratstva, kao emigranti, emigrirali su u Australiju u drugoj polovici pedesetih godina prošloga vijeka. Oni su formirali prvi ogranak HRB van Jugoslavije, ovdje u Sydney-u 1960. godine.
Kratko iz toga ogranci Bratstva bili su formirani u svim zemljama gdje su postojale zajednice hrvatskih emigranata i hrvatskih iseljenika.

Prema javnom priopćenju Glavnog stana HRB-a 1996 godine, Bugojanska akcija bila je razradjena pod tajnim kodom "P. L." po postrojbi koja je nosila ime "Planinska Lisica". Držeći na umu ime Planinska Lisica, onda je jasno zašto je jugoslovenski pisac dao ime njegovoj knjizi "Tragom plave lisice" što je napisao o Bugojanskoj grupi.

Na račun svega što sam pročitala u Tajnim arhivima Bratstva, kaže Ružica Andrić, ja čvrsto vjerujem da su postrojba "Planinska Lisica" operativni dio i Glavni stan Bratstva, bili smješteni negdje u Bosni.

Za umorstvo Bugojanske grupe, za masovna ubojstva, proganjanja, ucjenjivanja i teroriziranja običnih hrvatskih ljudi, žena, djece i staraca, nisu krivi svi "jugosloveni" niti svi jugoslovenski komunisti. Jedini krivci su izabrana elita takozvanih jugoslovenskih komunsita i njihovih agenata, koji su bili specijalno izabrani i istrenirani za ove zločine. Svi su oni bili sluge i plaćenici podzemnih internacionalnih sila.

LIKVIDACIJA

)
Izmasakrirani vitezovi

Od likvidacije Bugojanske grupe do danas, hrvatski izdajnici što su služili beogradskoj politici i svi oni drugi što su za novac prodali svoju naciju, svoje ljudsko poštovanje i dostojanstvo, sa izdajničkom rabotom za razne znane i neznane "Službe" po čitavom svijetu raširili su i još uvijek šire bezbrojne i često brutalne laži o Bugojancima i meni, kaže Ružica Andrić.

Od svih tih lažnih propagandi mene najviše uznemirava laž, da su Bugojanci otišli u akciju znajući da će biti ubijeni i da su sami krivi za svoju smrt. Sa ovim lažima vodje Bratstva i svi drugi hrvatski izdajnici, pokušavaju uvjeriti hrvatsku javnost da su Bugojanci bili idioti, koji su otišli poginuti besciljno. Bugojanci su bili svjesni da idu u rat.

Oni su očekivali da neki od njih neće preživiti, ali nikada, nikada nisu niti sumnjali niti očekivali da će svi biti poubijani.

SUDBINA ČETVORICE ČLANOVA HRB-a

Četvorica članova Bugojanske grupe bili su uhvaćeni i sudjeni u Sarajevu.
Mnogo puta, javno je rečeno da su jugoslovenske vlasti snimili sudjenje Bugojancima, ali da nitko nema taj film.
To nije istina. Kopija toga filma data je vodjama Bratstva.

Za par minuta vidit će te dio toga filma. Iz mog životnog iskustva ja znam da će vodje Bratstva i drugi hrvatski Izdajnici ubacivati sumnju u Vas sa pitanjem odakle Ružici Andrić taj flm. Zbog toga, ja osjećam, da je potrebno da Vam dam razjašnjenje. Ja ne mogu imenovati osobu koja mi je dala ovaj film, ali što Vam mogu za sigurno reći jest, dio filma koji će te danas vidjeti i sve što je u filmu presnimljeno je iz filma što ga posjeduje vodstvo Bratstva.

Prije nego vidite film ja vam želim skrenuti pozornost na neke iskaze što su ih Bugojanci dali na sudu.
Ako budete pažljivo slušali, čuti će te da Mirko Vlasnović u njegovim iskazima kaže:
"O odlasku u Evropu mi je rečeno početkom ove godine u kući moga brata. Marko Mudronja i Frane Peričić rekao je, da sam odredjen da idem u Evropu. Ja sa mu rekao da imam porodicu i da ne mogu. Ja sam odredjen da idem u Evropu izmedju 20-25, ja nisam otišao toga datuma. Frane Peričić je došao u moju kuću i rekao, zašto nisam otišao. Ja sam mu rekao vidit ću, no Peričić je rekao da ću biti skraćen za glavu ako ne krenem, i upozorio me ako imam što sa ženom, kuću ili nešto na svom imenu, da napravim punomoć."
Sa ovim rječima Mirko Vlasnović je potvrdio što ja godinama govorim o Peričiću i Mudronji.
Vejsil Keškić rekao je na sudu: "
Bratstvo je moralo da pripremi narod u zemlji, ubacivati svoje članove u zemlju i dizati revoluciju. Nastavljajući iskaze sudu Keškić je rekao: Rečeno je da će se Jugoslavija raspasti za 2-4 mjeseca i da će biti uspostavljena Nezavsna Država Hrvatska."

I Keškić je potvrdio moje rječi. Ja sam javno izjavljivala: Bugojanci su otišli u akciju uvjereni po vodstvu Bratstva da će Bugojanska akcija biti uspješna i da će te 1972. godine biti stvorena slobodna i suverena Hrvatska država.

Ako budete pažljivo slušali, čuti će te da je Djuro Horvat u njegovom završnom iskazu sudu rekao:
"Stidim se hrvatske političke emigracije, svih njezinih poznatih i nepoznatih vodja koji su vodili. Vrlo mi je žao što sam sudjelovao u akciji, pošto nisam imao svojega ja. Ja sam bio oružje u tudjim rukama koji su išli za svojim ciljem i koji su za to dobili i bili plaćeni i od toga živili, da pridobiju mladu generaciju u svoje redove i za svoju svrhu."

I Djuro Horvat potvrdio je moje rječi o takozvanim vodjama hrvatske emigracije. Ostala trojica Bugojanca kojima je sudjeno u Sarajevu zažalili su što su sudjelovali u akciji. Djuro Horvat, Vejsil Keškić i Mirko Vlasnović, osudjeni su na smrt. Strijeljani su u Sarajevu 10. travnja 1973. godine.

Dvadesetogodišnji Ludvik Pavlović, osudjen je na 20 godina zatvora. On je izdržao skoro punu zatvorsku kaznu.
Par mjeseci poslije što je izašao na slobodu, Pavlović je ubijen.
Propagandna mašina uvjerila je mase da je Pavlović poginuo u okršajima sa jugoslovenskom vojskom.
Sa ubojstvom Pavlovića, vodstvo Bratstva rjesilo se vrlo važnog svjedoka, njihovih političko motiviranih zločina koje su počinili ne u vrijeme rata, već u vrijeme mira.

CILJ BUGOJANACA

Bugojanska grupa bila je formirana po članovima australskog i europskog ogranaka Bratstva.
Kada su Bugojanci stigli na zapad, oni su svi imali samo jedan cilj.
Njihov cilj je bio da sa poštenim radom osiguraju sebi bolju budućnost i da novčano pomognu svoje roditelje. Oni su bili dobri brižni mladići.
Njihove rodoljubne, ljudske i sve druge plemenite osjećaje, iskoristili su zli teroristi, vodstvo Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva.
Prosječna starost Bugojanaca bila je izmedju 18 i 33 godine, kada su uvedeni u zamku da budu poubijani. Jedini Mirko Vlasnović imao je 40 godina.

Kazali su mi, nastavlja Ružica Andrić, da sam mogla postati nekrunjena kraljica Hrvata. I mogla sam. Meni je ponudjeno bogatstvo i velika reputacija ako budem, šutila o zločinima vodstva Bratstva i ako budem podupirala laži što su širene o Bugojanskoj grupi. Ja sam odbila podupirati laži, ja sam odbila da šutim o zločinima vodstva Bratstva. Bugojanci su bili dobri i časni ljudi, oni su istinski hrvatski patrioti i mučenici.

Podhvat mladih Bugojanaca, njihova ljubav za njihovu domovinu i njihova hrabrost, vrijedno je divljenja.
Bugojanci su dali svoje mlade živote za Hrvatsku. Za grobove njihove ne zna se.
Vlasti Republike Hrvatske odbijaju dati podatke gdje su posmrtni ostatci Bugojanaca, gdje su njihovi grobovi.

BUGOJANCI LEŽE U LJUBLJENOJ HRVATSKOJ

Bugojanci leže u njihovoj voljenoj Hrvatskoj. Nitko ne može reći koliko će dugo uspomene na njih živjeti. Ovo je, kako jest!

Svijet u kojem nema mjesta za dobre i plemenite ljude, svijet u kojem nema mjesta za istinske heroje, takav svijet pretvorit će se u prah.

Neka je slava hrvatskim mučenicima, Stjepanu, Tatjani, Rosemary Ševo, Anti Miličeviću, Nikoli Raspudiću, neka je slava Bugojancima i svim znanim i neznanim žrtvama Bugojanske akcije.

Sa ovim rječima završila je Ružica Andrić svoje izlaganje o Bugojancima, o onim junacima u čijim redovima se i ona nalazila.
Sada je se pustio film, a u dvorani nastala je grobna tišina.
Na kraju filma Ružica Andrić se svima zahvalila koji su joj bili na pomoći.
Nakon filma ostalo se još dugo vremena u razgovoru, prepričavajući utiske koji su danas ostavljeni kod svih onih koji su nazočili Spomen Akademiji Bugojanske grupe 2004.


comments powered by Disqus


Naslovnica


Arhiva Naslovnica

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."

Dr. Ante Starčević

Sveta prava našeg naroda...

"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."

dr. Ante Starčević

Narodne mane...

"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:

mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."

dr. Ante Starčević
© Stina hrvatskih pradidova