I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU HRVATSKOM I SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ!
ZA DOM SPREMNI!
Upišite svoje dojmove!
Crkva u kandžama crvenih masona
Populus vuit decipi, ergo decipitatur!
U nedavnom osvrtu na ponovne izpade bivšega dubrovačkoga biskupa, sada riječkoga nadbiskupa Mate Uzinića poznati hrvatski svećenik dr. Stjepan Razum je napisao:
"Je li je taj biskup zloban, ili neuk? Stidi li se svojih rieči? Ništa od toga! Štoviše, on vjeruje, da izpravno govori i uči. Pa mu neki, ili mnogi vjernici i vjeruju. Ali to zato, što je taj biskup podpuno zadojen duhom ovoga svieta, duhom kneza ovoga svieta. On se već davno opredielio ... Njemu je spas, kao i svima nama, u temeljitom obraćenju Isusu Kristu. On se mora nanovo roditi ... Želi li se spasiti, on mora otvoriti svoje srdce Isusu Nazarećaninu i dopustiti, da ga Njegov i Otčev Duh izpuni".
To što taj opaki jugoslavenski dušobrižnik već godinama radi i govori nije rezultat njegove neukosti nego neizmjerna zloba jednoga od niza podmuklih hrvatskih odroda, sluga princa podzemlja u svećeničkim habitima, poput raznih Šarčevića, Kuliša, Bojića i drugih u provinciji Bosne Srebrene i drugdje. On je, kao i njegov šef, zadojen duhom antikrista.
Kao što je Mate Uzinić obožavao (i obožava) jugokomunističkog krvnika Titu, argentinski "svećenik obezpravljenih masa" Mario Bergoglio obožavao je, a vjerojatno i danas obožava, jednoga drugog bezskrupuloznog komunističkog ubojicu Ernesta "Če" Guevaru. Nije njega smetalo što je njegov idol u Kubi pobio više od 30.000 nevinih ljudi.
Iako je na razpolaganju imao automobil i vozača, "obispo Mario" se, kako bi demonstrativno pokazao da je borac za ideale za koje se borio i sipljivi "Ernestito", znao sa siromašnim radnicima, bezposličarima, pijandurama i raznim uličarima "gente de la calle" u starim razpadajućim autobusima provozati po zapuštenim dielovima Buenos Airesa.
Dr. Razum se pita je li Uzinić mason. Ja vjerujem da su i on i Bergoglio ne samo masoni, nego oni najgori, Crveni masoni. Zato je Bagoglio njega postavlo za svoga capo-a Crvene Rijeke, čiji se upravitelji danas ponašaju kao da su još uvijek u nekoj fantomskoj Jugoslaviji?
Nije ovo prvi put da Uzinić svojim jugonostalgističkom mržnjom začinjenim izpadima vrieđa i blati hrvatski narod. Evo jednoga diela moga osvrta na njegova blebetanja koji sam 2015. napisao pod naslovom -"Antifašistički Svećenici" i Pozdrav Za Dom Spremni:
- Antifašistički" biskup Mate Uzinić, opet se usuđuje izazivati gnjev nas potomaka stotina tisuća jugokomunističkih žrtava.
Nakon onoga njegovoga bezumnog blebetanja na komemoraciji u Bleiburgu prošle godine jugobiskup drug Uzinić sada juriša na hrvatsku poviest i hrvatske pozdrave.
Sada je za njega, kao i za sve ostale "antifašiste", stari hrvatski pozdrav - Za dom spremni - fašistički, a Nezavisna Država Hrvatska zločinačka.
Spomenuo sam malo prije da su komunistički krvnici samo u zapadnim hrvatskim provincijama Bosni i Hercegovini na najzvjerskiji način ubili preko 600 katoličkih svećenika.
Ti zločini kao i oni koje su ti krvnici počinili nad svećenicima na dubrovačkom području i u samom Dubrovniku, čiji je Mate Uzinić danas "duhovni pastir", nadmašili su zvjerstva najgorih divljaka na svietu.
Za njega su zločinci oni koji su branili Dubrovnik, a ne oni koji su odmah po upadu u taj hrvatski grad, 19. listopada 1944. godine, pokupili i bez ikakvog suđenja na zvjerski način ubili 53 iztaknuta Dubrovčanina među kojima je bilo i nekoliko poznatih svećenika.
Kako je već svima poznato ovaj gnusni zločin nad nevinim hrvatskim svećenicima počinjen je na otočiću Daksi, kojega Uzinić vjerojatno svaki dan gleda kroz prozor biskupskoga dvora. Uz druge svećenike tu je ubijen i poznati Isusovac, isposnik, pater Petar Perica, jer je bio "narodni neprijatelj" za to što je napisao one hrvatske pobožne pjesme - Rajska djevo kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori.
Ovaj zločin protiv čovječanstva opisan je već više puta u nekim hrvatskim tiskanim izdanjima i na nekim portalima nu kako bi i ovaj "narodni biskup", koji očito ne čita ništa osim njemu omiljenih novina koje su do nedavna na pročelju imale otisnut "orden bratstva i jedinstva"(a imaju ga i danas, samo je prekriven tankom velom novog "antifašizma"), saznao barem trunak istine, navesti ću ovdje dio onoga što je u njima objavljeno:
"Partizanski pokolji i strašni zločini potresli su cijelu Hrvatsku, a tužnu sudbinu nije zaobišao ni Dubrovnik. Koban dan za mnoge stanovnike ovoga grada jest 19. listopada 1944. godine, a taj dan jedan je od najcrnjih u povijesti ovoga kulturnoga središta.
Toga dana hrvatska vojska i vlast pred pritiskom partizana koji su upadali iz Srbije i Crne Gore povukla se iz grada u pravcu sjevera.
Od travnja 1941. godine pa sve do listopada '44., ovaj grad bio je dio obnovljene Države Hrvatske koju su njegovi građani smatrali ostvarenjem narodne slobode, zanijekane hrvatskom narodu kad je bio prisilno uključen u jugoslavensku umjetnu tvorevinu..."
Tu Hrvatsku "narodni biskup" Mate Uzinić danas usred Dubrovnika naziva zločinačkom državom, a sve njezine pale branitelje, nevine civilne žrtve, svećenike toga doba na čelu s Alojzijem Stepincem i nekolilo milijuna onih za koje je ona uistinu bila ostvarenje vjekovnoga sna, smatra zločincima.
Fra Lino Pedišić u to je doba bio zaređen za svećenika u poviestnom franjevačkom samostanu Male Braće koji je stoljećima bio žarište vjerskog i kulturnog života.
Prema njegovom svjedočanstvu partizani su uhitili brojne ugledne građane, a među njima i franjevce, poštovane i poznate po požrtvovnom radu.
Cieli grad u strahu je čekao razplet njihove sudbine, a čak i najveći komunisti nisu mogli naslutiti što ih čeka nakon onoga što su pročitali na zidnim oglasima 25. listopada.
Javljalo se da je 35 istaknutih ličnosti, čiji je popis dat bilo suđeno i strijeljano zbog suradnje s okupatorom.
Javna je tajna bila da do suđenja uopće nije došlo, već su ljudi uhićeni prema unaprijed sastavljenim listama sa svrhom da budu eliminirane vodeće ličnosti iz svih slojeva - intelektualci, privrednici, sindikalisti, crkveni ljudi, vođe mladenačkih organizacija itd.
Spasili su se jedino oni koji nisu povjerovali komunističkoj propagandi da se oni koji nisu počinili zločine nemaju čega bojati.
Srećom, mnogi su se povukli s hrvatskom vojskom. Među prvim žrtvama bila su tri franjevca, a ubijeni su, prema svjedočanstvu jednoga od mobiliziranih u partizane koji je bio prisutan strijeljanju na otočiću Daksa, na ulazu u liku Gruž.
Svukli su ih do gola i morali su kopati vlastite grobove. Otac Marijan Blažić, poznati propovjednik jedna je od tih žrtava. U času strijeljanja svi su zapjevali crkvenu himnu - Tebe Boga hvalimo.
Ali, ovi zločini i stotine tisuća drugih koje su komunistički krvnici počinili nad hrvatskim narodom za "liberalnog biskupa" Uzinića, kako ga iz milošte zovu "liberalne antifašističke" novine, kao Yu-tarnji list i Slobodna Dalmacija, nisu od velike važnosti i Jugoslavija nije bila zločinačka država, ali Nezavisna Država Hrvatska koja nije smakla niti jednoga svećenika - jest.
Blagopokojni kardinal Stepinac u svojoj poslanici hrvatskim svećenicima neposredno poslie uzpostave države koju Uzinić naziva zločinačkom, između ostaloga kaže:
"Častna braćo! Nema nikoga među vama, koji u ovo posliednje vrieme nije bio svjedokom zajzamašnijih događaja u životu hrvatskoga naroda među kojim djelujemo kao glasnici Kristovog evanđelja. Događaji su ovo koji su naš narod donieli u susret davno sanjanom i željkovanom idealu.
Satovi su ovo u kojima ne govori više jezik, nego krv svojom tajanstvenom povezanošću sa zemljom u kojoj smo ugledali svietlo Božje i s narodom iz kojega smo nikli.
Je li potrebno izticati da je i u našim grudima življe zakucalo srdce?
Nitko pametan toga osuditi ne može, jer je ljubav prema vlastitom narodu Božjim prstom upisana u ljudsko biće i Božja zapovied!
I tko nam može zamjeriti, ako i mi kao duhovni pastiri dajemo svoj prinos narodnom veselju i zanosu, kad se puni dubokog ganuća i tople zahvalnosti obraćamo Božjem Veličanstvu?
Jer, koliko god je i bilo zamršeno pletivo današnjih sudbonosnih događaja, koliko god bili heterogeni faktori koji utječu na tok zbivanja, ipak je lako razabrati ruku Božju na djelu. - A Domino factum est istud et est mirabile in oculis nostris. (Bog je to učinio i oči su naše pune divljenja). ( Ps.Ili 23)."
O, da, kao i svi ostali za koje je Nezavisna Država Hrvatska (a nemojmo se varati, i ova današnja) zločinačka, crveni biskup će, kao i ostali "antifašisti" reći da je to bilo Stepinčevo mišljenje samo na početku te da je kasnije drukčije mislio.
Da takve jugokomunističke tvrdnje ne drže vodu potvrdio je Stepinac na jugokomunističkom sudu onim njegovim poviestnim riječima:
"Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za svoju državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo svoga naroda! Vršili smo svoju dužnost, pa ako treba pasti, pasti ćemo vršeći svoju dužnost!"
Za to što je bio pravi nepriekorni pastir svoga naroda, a ne gnusna ništarija kao Mate Uzinić, Alojzije Stepinac je osuđen i, na kraju umoren, od strane onih koji kao i Uzinić državu svoga naroda smatraju zločinačkom, a hrvatske pozdrave fašističkim.
Svi koji pljuju po državi za koju je Alojzije Stepinac osuđen na dugogodišnju robiju i na koncu umoren vrlo dobro znadu da time pljuju i po Njemu. Ali trebaju znati da bez obzira na sve igre, papine ili bilo čije druge, oko proglašenja svecem ovoga hrvatskog velesvećenika i mučenika, on je za sve čestite Hrvate još za svoga mučeničkoga života postao svecem.
Sudeći po njegovom dosadašnjem ponašanju, jasno je da drug Mate neće vjerovati u ništa što mu govorimo mi koji se pozdravljamo s "fašističkim" pozdravom, ali kako bi ipak nešto naučio trebao bi, ako ništa drugo, na internetu pročitati svjedočanstva pod naslovom: "Zločini i Teror u Dalmaciji '43.- '48., počinjeni od strane NOV, JA, OZN-e i UDB-e" , koja su sabrali hrvatski poviestničari, Blanka Matković i dr. Stjepan Ćosić.
Moram reći da me uobće ne čudi što i danas imamo "svećenike" poput Mate Uzinića jer takvih smo "duhovnih vođa" mi Hrvati uvijek imali, posebno u zadnjih 80 godina, među kojima su dobro po zlu poznati; Viktor Novak, Svetozar Ritig, Bosiljko Bekavac i drugi.
Ali me čudi kako ti naši vjernici mogu ići u crkvu u kojoj ovakvi odrodi služe mise, slušaju njihove izpovijedi i, u diele odrješenja.
Kakvu svetost ima misa koju služe oni koji javno obtužuju svoj narod za izmišljene zločine i pljuju po grobovima onih koji padoše braneći svoj narod i Crkvu, koju ti gnusni odrodi od naroda i vjere danas profaniraju?
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
Hrvatski tjednik, 14. 10. 2021.
TREBAJU LI SE VJERNICI STIDJETI NADBISKUPA MATE UZINIĆA?!
Urednici smotre “Marulić” (br. 1-2/2021.) napisali su početkom ove godine u svojoj uredničkoj rieči sljedeće:
“Žalostno je, da je naša Katolička Crkva u ovom prevažnom trenutku poviesti zakazala. Čuju se mnogi glasovi od pojedinaca, da je Crkva izdala Isusa Krista. O tome govore već i svećenici, a i poneki biskup na svjetskoj razini.
Dojučerašnja proklamiranost odvojenosti Crkve od Države, koju je nametnuo komunistički sustav, sada je u globalističkom sustavu poništena, ali ne na korist izpravnoga suodnosa i zajedničtva tih dvaju subjekata, nego na uštrb Crkve. U ovoj ?plandemiji' svjedočimo, da je Država nametnula Crkvi pravila ponašanja unutar nje same i nametnula joj je sam sustav vriednosti. Preko Države, preko vladajućeg aparata, taj sustav vriednosti, koji je zapravo sustav nevriednosti, nametnuo je Crkvi knez ovoga svieta, t.j. sam Sotona. To je toliko očito bilo u prošlogodišnjem činu zatvaranja vlastitih crkava, a još je očitije, kad je na nedjelju Cvjetnice jedan biskup izrazio žaljenje pred vjernicima u crkvi, koji su došli slaviti sv. Misu, jer bi bilo bolje, po njemu, da su ostali kod kuće. Uviek smo učili i poučavali u katekizmu i na vjeronauku, da je slavljenje nedjeljne sv. Mise obveza, a sada taj izdajnički biskup poziva povjerene mu vjernike, da se trenutačno odreknu svoga vjerničkoga prava slavljenja nedjeljne sv. Mise. U nekim poviestnim razdobljima vjernici su morali izboriti pravo, da bi mogli zadovoljiti svoju vjerničku dužnost, a sada nam izdajnički biskup ukida izboreno pravo i poništava vjerničku dužnost.
Je li je taj biskup zloban, ili neuk? Stidi li se svojih rieči? Ništa od toga! Štoviše, on vjeruje, da izpravno govori i uči. Pa mu neki, ili mnogi vjernici i vjeruju. Ali to zato, što je taj biskup podpuno zadojen duhom ovoga svieta, duhom kneza ovoga svieta. On se već davno opredielio … Njemu je spas, kao i svima nama, u temeljitom obraćenju Isusu Kristu. On se mora nanovo roditi … Želi li se spasiti, on mora otvoriti svoje srdce Isusu Nazarećaninu i dopustiti, da ga Njegov i Otčev Duh izpuni.
Molimo za obraćenje tog i njemu sličnih biskupa, koji tjeraju vjernike iz crkve, jer se boje tjelesne bolesti, a ne boje se duhovne smrti! Nek ih Gospodin naš Isus Krist, koji je i za njih umro, potanke na obraćenje!”
Taj, u ovom dužem navodu neimenovani biskup, je riečki nadbiskup supomoćnik s pravom nasljedstva Mate Uzinić.
Taj nadbiskup, odnosno Mate, kako se u svojoj neobvezatnosti podpisuje, objavio je 7. listopada na omrežju (fejsbuku), kako je “ožalošćen i postiđen” sadržajem priče, koju su objavili snimatelj protuhrvatskih “Novosti” i novinarka “Penjačica” u tuđa dvorišta. Uzimajući zdravo za gotovo sadržaj priče, naš Mate piše, da ga je sram što je čovjek. U ljudima, koje je hrvatsko redarstvo vratilo iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, vidi nedužne selilačke žrtve. A danas je već i malom djetetu jasno, da se tu ne radi o selilačkim žrtvama, koje bježe iz ratom zahvaćenih područja, nego o islamističkoj vojsci, koja s Iztoka prodire prema Zapadu.
Nadbiskup Uznić ili je vrlo naivan, pa svojim javnim nastupima navija za hrvatske neprijatelje, ili nadobudno želi biti na crti gospodara ovoga svieta. Snimka, uz koju on lije suze, podsjeća tako jako na snimku rušenja mostarskoga mosta, kojom se obtuživalo Hrvatsko vieće obrane, a koja je razodkrivena kao namještaljka. Nadbiskup Uzinić se ne sjeća operacija “Labrador” i “Opera” iz godine 1991., kojima je kontraobavještajna služba t.zv. JNA željela uništiti ugled mlade Hrvatske države i onemogućiti njezin daljnji razvitak, i postojanje uobće.
Mate Uzinić napisao je svoju naivnu izjavu na fejsbuku kao obični građanin, no on zaboravlja, da se njegov javni nastup ne može umjetno odvojiti od njega kao nadbiskupa Katoličke Crkve. Da ima više mudrosti i ostalih darova Duha Svetoga, ne bi tako naivno ?izkakao iz svog ormara' i zbunjivao Hrvate i katoličke vjernike.
Njegov navedeni izpad na Cvjetnicu ove godine, kad se postavio iznad samoga triput svetoga Boga, ukidajući Njegovu zapovied, u vjerničkom i bogoslovnom je smislu to podpuna katastrofa za njega, ali i za našu Crkvu, koja preko toga šutke prolazi. To je najdublje dno, do kojega je nadbiskup Uzinić sišao u dosadašnjim svojim javnim izpadima.
Budući da nadbiskup Mate Uzinić, ukidajući zapovied Božju, ukida suverenost Božju u Katoličkoj Crkvi, on sam se vjerojatno ni ne osjeća pripadnikom Katoličke Crkve, koju je osnovao Isus Krist, naš Gospodin, nego je on pripadnik korporacije? Katolička crkva', koju su u međuvremenu osnovali svjetski masoni u ime svoga gospodara. Poznato je, da su masoni posljednjih 70 godina u sam vrh Katoličke Crkve ubacili mnoge 'svoje ljude', tako da je poznati talijanski svećenik Luigi Villa dobio zadatak od samoga pape Pija XII., da razodkriva crkvenu masoneriju. Masonski cilj je izgraditi bolji sviet, ali bez Boga, upravo radi toga, da pokažu, kako im Bog ne treba.
Dakle, oni žele izgraditi bolji sviet sa svojim gospodarom – Sotonom. No, u tome su na velikoj stranputici. O kakvom se velikom uplivu masona u Katoličkoj crkvi radi, može se pročitati u štivu “Tko je stvarno bio Luigi Villa”
(Chi era realmente don Luigi Villa, na omrežju:
Je li i nadbiskup Mate Uzinić mason? To javnosti nije poznato. No, i bez masonske pregače, sigurno je, da on u Crkvi masonski djeluje. Stoga je on zasigurno dobar korporatist unutar korporacije 'Katolička crkva', ali nije dobar pastir Kristovoga maloga stada unutar Katoličke Crkve. Osim očito zbunjujućih izjava, mnoge ostale njegove izjave ostaju na vodoravnici, bez okomitog usmjerenja. Poput očitih masona, on se zauzima za bolji sviet, ali bez Boga. Budući pak da to radi kao katolički nadbiskup, on je veliki zavodnik, što su mnogi vjernici već spoznali, pa se više niti ne uzbuđuju. Neki mu ipak vjeruju, pa molim dobroga Boga, da svi progledaju i prepoznaju Uzinićevo zavođenje, te da se smiluje njemu samome, da ga obrati i postane njegov vjerodostojni vjernik i pastir.
dr. sc. Stjepan Razum, svećenik Zagrebačke nadbiskupije
Moj odgovor biskupu Uziniću, 19.5.2014.
Gorak okus poslije propovijedi biskupa Uzinića na Bleiburgu!?
I umjesto preuzimanja odgovornosti za društvo koje nam je povjereno, ponovno ćemo se zatvoriti u sebične, bilo osobne bilo grupne interese, ustaške ili udbaške, svejedno.
Pa biskupe Uziniću trebali biste znati da su ustaški "sebični interesi" bili sloboda i sreća hrvatskog naroda u slobodnoj hrvatskoj domovini, odnosno hrvatskoj državi na cjelokupnom povijesnom i narodnom području, a udbaške interesi, što "preuzvišeni" nikako ne može biti svejedno, su zator svega hrvatskoga zarad života klaonice i tamnice Jugoslavije!
I tko to biskupe Uziniću na ovoj hrvatsko strani, rekli biste "ustaškoj", vidi samo „svoje" žrtve i „tuđe" zločine?!
Pa čitav naš problem je da slabo vidimo svoje žrtve, preko pola milijuna poklanih Hrvata, a posipamo se pepelom zbog izmišljenih zločina koje nam podmeću krvnici komunistički koji učiniše najveći zločin nad hrvatskim narodom u povijesti!
I žalosno je da vi baš na mjestu najvećeg pokolja nevinih hrvatskih ljudi, žena, staraca, djece, vojske zazivate komunističku laž o logoru Jasenovac.
A posebno je neprimjereno, pozivajući se na blaženog Stepinca koji je komunističkom režimu jasno rekao istinu u lice, da izjednačavate Jasenovac i Bleiburg, sabirni i radni logor Nezavisne Države Hrvatske s Bleiburškim pokoljima i hrvatskim holokaustom!
Pa kad ste već toliko istinoljubivi što ne kazaste ništa o Titovom logoru Jasenovac koji, po kazivanju svjedoka, je radio (klao) do 1951. godine.
Da zaista, biskupe Uziniću, "ključni problem je to što mi nemamo ispravan objektivan odnos prema svojoj prošlost", kako rekoste, pa tako ni vi se ne možete izdignuti iznad "ideoloških podjela" i "istina" koje nametnu srbokomunistički režim i izjedančujete krivnju žrtve i krvnika što me kao vjernika, Hrvata, stražno žalosti i ostavi gorak okus poslije vaše propovijedi.
I kad kažete: "Ma, prestanimo jedni drugima biti neprijatelji, a postanimo jedni drugima braća i sestre!", mislite li da i onih preko 600 stotina krvoločno pobijenih, svećenika i redovnica, nisu htjeli biti komu braća i sestre?!
Predlažem vam biskupe Mate Uziniću da vi sve svoje poruke razložite novoosnovanoj Antifašističkoj ligi, koja će, čini mi se, mnoge vaše stavove podržati, pa kad usuglasite sve stavove iz svoje propovijedi dođite nam reći sljedeće godine na Bleiburg što nam poručiše "braća i sestre" udbaši, partizani i njihovi sinovi i unuci.
Skrušeno ćemo saslušati vaše i njihove poruke, pa ćemo vidjeti hoćemo li se uslišiti vaša "Završimo konačno Drugi svjetski rat" ili će te spoznati da se istina i laž ne mogu izmiriti, da nema pomirbe između zla i dobra, jer kao što je Sotona neprijatelj Boga i čovjeka tako su i jugosloveni i njihovi sljednici i sljedbenici neprijatelji i zatornici svega istinski hrvatskoga.
Tu pomirbe ne može biti, jer nema pomirbe između hrvatstva i jugoslovenstva, između časne borbe za hrvatski narod i državu i jugoslovenskog, komunističkog zatora svega imalo hrvatskoga!
Dakle, kao što se s Bogom mirimo kad se pokajemo, ispovjedimo i dobijemo oprost naših grijeha, tako je pomirba nas živih moguća kad se izvrši lustracija svih provoditelja komunističkih zločina kao i onih koji ih zagovaraju i niječu, naravno uz jasno kajanje za sva zla koja počiniše!
Samo tako će zaživjeti povijesna istina i mi koji štujemo žrtve Bliburga i Križnog puta hrvatskog naroda danas ne ćemo imati neprijatelja u izgradnji slobodne i cjelokupne Hrvatske.
Ali, poslije svega, ja vam, ipak, savjetujem, znajući s kim imamo posla, da se "vratite" na Bleiburg u svibanj 1945. godine, među izbjegli narod hrvatski, pa da i tako vidite što biste doživjeli od očeva njihovih, "braće" partizana, pa nam onda recite ima li kakve razlike između očeva i sinova partizanskih, onih koji počiniše zločin nad hrvatskim narodom i državom te 1945. godine i oni koji se kite "antifašizmom" ove 2014. godine.
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Ante Matić
Moj odgovor biskupu Uziniću
Kategorički osuđujem izjavu dubrovačkoga biskupa
Devedestih godina prošloga stoljeća, i predsjednik je Tuđman na svojim posjetima clevelandskoj zajednici uspoređivao Bleiburg s Jasenovcem jer je svakoj od tih tragedija pripisivao brojku od 32.000 žrtava. Međutim, na licu mjesta Tuđmanu je dokazano, da se je Bleiburska tragedija protezala dugim lancem MIRNODOBSKIH “marševa smrti” i ubijalačkih logora diljem Titine Jugoslavije. Brojka od 32.000 jasenovačkih RATNIH žrtava može se primijeniti samo na PORATNI Kočevski Rog i jos više na Titin ubijalački logor Jasenovac a da i ne spominjemo više od 1300 drugih DOKAZANIH ubijališta.
Unatoč mnogim dokumentarnim djelima, uključivši i pet izdanja mojih knjiga o Pothvatu klaonica i Hrvatskom holokaustu, dubrovački biskup Uzinić ponavlja kobnu pogrješku predsjednika Tuđmana pa prigodom 69. obljetnice Bleiburške tragedije uspoređuje Bleiburg i Jasenovac. Kao preživjeli iz Hrvatskog holokausta, koji je cijeli svoj dugi život posvetio istraživanju povijesne istine o Bleiburškoj tragediji, usopredbu Bleiburga i Jasenovca kategorički osuđujem i protiv nje javnim putem prosvjedujem i biskupu Uziniću savjetujem da pokuša usprediti PORATNO ubijalište Lovrinac blizu Splita s RATNIM logorom Jasenovac pa će se i tu uvjeriti, da se njegova usporedba protivi povijesnim činjenicama.
J. Ivan Prcela
UZINIĆEVA JUGOPROMIDŽBA NA BLEIBURGU!
Biskup dubrovački Mate Uzinić kao da je završavao svoju teologiju u Kumrovečkoj školi. Svojim nastupom u bleiburškoj propovijedi izrekao je jugokomunističke jasenovačke laži na hrvatski narod tijekom ratne NDH.
Ovaj prepotentni biskup kao da ništa ne čita o jasenovačkim žrtvama u brojkama koje temeljito istražuju i pišu hrvatski domoljubni istraživači poput Mladena Ivezića, sa svojim temeljitim istražnim podacima na stotinama stranica njegovih knjiga, kao što su "Jasenovac - Brojke" ili najnovija "Titov Jasenovac".
Pa zar biskup Mate Uzinić ne čita Glas Koncila gdje u brojnim nastavcima pišu Vladimir Horvat i Vladimir Mrkoci, Igor Vukić kao i dugi gdje se radi o jugokomunističkim lažima protiv branitelja NDH i hrvatskoga naroda. Gospodin Mladen Ivezić je javno na TV "Mreži" izjavio kako po cijenu sudske odgovornosti tvrdi da u jasenovačkom ratnom logoru nije nitko likvidiran zbog nacionalne pripadnosti osim zbog ustaničke borbe protiv NDH, i to najviše do tri tisuće sudom osuđenih zbog toga. Kako neodgovorno jedan nadobudni biskup dubrovački može na bleiburškoj komemoraciji pred hodočasnicima, koju gledaju milijuni Hrvata diljem domovine i svijeta, gdje god se nalaze Hrvati, uspoređivati te ratne jasenovačke žrtve sa stotinama puta brojnijim bleiburškim žrtvama, u miru nakon rata, križnim putevima najgroznijih mučenja i smrti.
Biskup Uzinić se osvrće na nekakvo pismo Stepinca Poglavniku, u vezi Jasenovca u ratnoj 1943. godini, kao o sramoti NDH, iako se zna da je Stepinčev brat ubijen kao jatak partizana i da je Stepinac bio pod udarima antihrvatske lažne promidžbe kojoj ovako lako i sada nasjeda jedan dubrovački biskup Uzinić. Vladimir Horvat kao i Vladimir Mrkoci govore od tri etape jasenovačkih žrtava, od kojih su dvije etape poslijeratne, u kojima je stradao uglavnom samo hrvatski narod s križnih puteva sve do 1948, a informbirovci do 1951, i o tome upravo sada organizira istražno vijeće gospodin Stjepan Razum za međunarodno istraživanje jasenovačkih ratnih žrtava.
Nakon biskupovih jugo laži o Jasenovcu, koje je on više puta ponovio u svojoj navodnoj "propovijedi" jadni hodočasnici su bili sablažnjeni biskupovom propovjedi, u kojoj on na kraju traži da bleiburške žrtve pruže ruku jasenovačkim. Nakon zaprepašćujuće šutnje ni na kraju nije bilo nikakvoga pljeska. Biskup je ostao osramoćen svojim lažima, tako da je samo žmirkao skoro zatvorenim očima, kojima nije mogao gledati mnoštvo hrvatskih hodočasnika. Ma tko je odredio da ovaj biskup Uzinić nastupa na Bleiburgu i da širi jugokomunističke laži i sada nakon 69 godina poslije Bleiburške tragedije hrvatske vojske i naroda. Dobro bi bilo da ovaj prepotentni biskup skine i mitru i biskupsku odjeću i da se nastavi baviti trgovačkim kriminalima za koje ga već optužuju u Dubrovniku.
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
