HRVATSKA NACIONALNA UZDANICA
Škrinja hrvatske misli
Otac Domovine
Početna
Pišite nam
Forum
Knjiga gostiju
Piše: ing.Ante Matić
Izdvojeno:
Otvoreno pismo Ivanu Mikleniću
Moj odgovor biskupu Uziniću
Prosvjed povodom Dana ustanka
Osakaćena hrvatska nacionalna misao
Moj pogled iz Herceg-Bosne
KUDA IDE HRVATSKA POLITIKA IVE SANADERA?
JE LI BOSNA PALA?
Ustani Starčeviću!
Naši fašisti i antifašisti
Naši fašisti i antifašisti 2
Tko čeka na Galaksiju?
Ne namećem kolektivnu krivnju
S NDH ni Hitler nije računao
Oslobodi nas Bože loših savjetnika!
Sve istine prolaze kroz tri faze:
Prvo se ismijavaju
Zatim im se nasilno suprostavlja
I treće, prihvaćaju se kao očite/samo dokazive!
(Arthur Schopenhauer)

G.KARAMARKO HRVATI IMAJU JEDNU DOMOVINU: HRVATSKU!

S obzirom da g.Karamarko kao predsjednik HDZ-a već neko vrijeme na skupovima HDZ BiH ponavlja: "Mi smo jedan narod koji živi u dvije domovine" onda je očito da nismo daleko stigli u borbi za slobodu i sreću hrvatskog naroda na tlu svoje Domovine!

Zaista, što reći s stanovišta hrvatske nacionalne borbe kada jedan čelnik hrvatske stranke, čelnik oporbe današnjoj aktualnoj antihrvatskoj vlasti, izjavljuje tako, blago rečeno, proizvoljne i zbunjujuće poruke. Imajući u vidu da je g.Karamarko proveo dosta vremena u strukturama vlasti pod vodstvom Mesića i Sanadera onda bi takve izjave mogle biti donekle i razumljive, jer u društvu takvih likova hrvatstvo se razvodni i raspline od velike doze jugoslavenstva i osobnih izopačenih interesa.

Ali danas kada se HDZ predstavlja kao stranka koja se oslobodila svih negativnosti koje su je snašle za vrijeme Sanadera i Jace, te da pod vodstvom Karamarka ide ka novom osvajanju vlasti u RH pozivajući se na Franju Tuđmana i aktivnije se zalažući, barem deklarativno, za ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH onda su ovakve izjave hladan tuš za svakog hrvatskog rodoljuba!

Naime, g. Karamarko kaže mi smo jedan narod i to je točno i neshvatljivo je kako poslije toga može reći da kao takav jedan narod imamo dvije domovine!?

To su vrlo opasne teze (izrečene s namjerom ili zbog neznanja!) i navode vodu na mlin neprijateljima hrvatskog naroda i domovine!

Zbog svega toga, i zbog toga što je zbog svih dosadašnjih hadezeovih politika u velikoj mjeri "uškopljeno" današnje pravaštvo, moram reći g. Karamarku i onima koji dijele takve njegove stavove da je svakom svjesnom Hrvatu jasno da je hrvatski narod jedan narod kako danas tako i prije četrnaest stoljeća kada je nastanio svoju današnju postojbinu i učinio je svojom domovinom dajući joj svoje izvorno i naravno ime Hrvatska! Ta zemlja se prostirala i prostire na više pokrajina koje su imale svoja zasebna imena i prije dolaska Hrvata, a neka su nastala poslije. Neke pokrajine su formirane za vrijeme vrhovničke vlasti hrvatskog naroda, a neke su osvajačkim nasrtajima razno-raznih agresora bile okupirane s pokušajem privremenog ili trajnog njihovog izuzimanja iz sastava hrvatske domovine priključivanjem drugim okupacijskim tvorevinama uz protjerivanje, odnarođivanje i genocid hrvatskog naroda na tim područjima.

Hrvatski narod je uvijek bio svjestan tih zločinačkih nasrtaja i uz velike žrtve se borio da obrani sve svoje zemlje kao jedan jedinstveni dom, kao jednu svoju domovinu: Hrvatsku!

Nikada hrvatski narod nije prihvatio kao konačno rješenje gubitak neke svoje pokrajine pod naletom trenutno jačeg osvajača i zlokobnih svjetskih tokova, nego se uvijek borio za njihovo oslobođenje ispod tuđinskog jarma i vraćanje pod krilo svoje hrvatske majke, hrvatske domovine kao jedinog sigurnog utočišta za sve Hrvate, za cjelokupni hrvatski narod!

Imajući u vidu sve to i današnje stanje kada su hrvatske povijesne zemlje Bosna i Hercegovina formirane kao dio države BiH onda bismo, g. Karamarko, mogli reći (na trenutak zaboravljajući Hrvate na hrvatskoj zemlji u Vojvodini i Crnoj Gori!): Mi smo jedan narod s jednom domovinom (Hrvatskom!), a živimo u dvije države!

Dakle hoću jasno i glasno, usprkos današnjoj žabokrečini u kojoj se nalazi pokoreno hrvatsvo, reći, odnosno ponoviti, da je Hrvatski narod prostore današnje države RH i države BiH, između ostalog, kao jedinstveni prostor nastanio prije 14 stoljeća i učinio ga svojim svojim kraljevstvom, svojom Domovinom, svojom državom!

Narod može pasti u ropstvo, izgubiti dio ili cijelu državu, živjeti u više država, ali ne može izgubiti svoju Domovinu. Zapravo dok je narod svjestan, sebe, svoga jezika, svoga imena, svoje prošlosti, svjestan je i svoje Domovine i raditi će na stvaranju svoje cjelovite države i tako zaštiti sebe i svoja buduća pokoljenja u svojoj cjelovitoj i slobodnoj kući, u svojoj Domovini.

Tako je i hrvatski narod kroz svoju burnu i tešku povijest prošao mnoge faze u kojima je gubio vlast na svojim prostorima, ali je uvijek težio da sve svoje zemlje, na području svoje domovine, ujedini u jednu državu.

Je li u tome razlog što vi g. Karamarko dajete izjave koje su u suprotnosti s ovim temeljnim istinama i težnjama hrvatskog naroda za svojom slobodom na svojim prostorima u svojoj domovini Hrvatskoj!?

Da ne spominjemo da je uočljivo da se ni jednom riječju ne osvrćete o biti stvari u BiH i uzroku današnje obespravljenosti hrvatskog naroda u BiH, o tomu da je neodrživo i duboko nepravedno nasilno održavanje Daytonskog mirovnog sporazuma koji je nemoralan i pravno ništavan, jer je ozakonio genocid i nepravdu, na štetu hrvatskog i muslimansko-bošnjačkog naroda, a kada biste to uočili i ustvrdili onda biste jasno vidjeli koja je bila uloga vladajuće "hrvatske politike" na tom putu hrvatske obespravljenosti i ne biste činili ovakve kardinalne pogrješke barem na vrebalnom planu u borbi za prava jednog hrvatskog naroda na tlu više njegovih (barem na papiru) država!
Toliko!

ing. Ante Matić

povratak na vrh


Otvoreno pismo...

Hrvati imaju jednu Domovinu Hrvatsku!

Onomu slava koji je prvi
Znao nam svijest i ponos dić,
Da smo svi sinci hrvatske krvi:
Bio je Ante Starčević!

Poštovani,

g. Mikleniću slučajno čuh kako rekoste neki dan u emisiji "Bujica" da je predsjednik Franjo Tuđman "Otac Domovine".

Stoga vam moram reći da je opće poznato, ne ulazeći ovdje u lik i djelo dr.Tuđmana, da je za svakog istinoljubivog i svjesnog Hrvata Otac Domovine dr.Ante Starčević.

Nema potrebe da ovdje navodim razloge čime je dr. Starčević zaslužio taj časni naslov i da je njegova misao kao luč vodila i vodi u neprijateljskom mraku svakog svjesnog Hrvata ka putu sreće i slobode cjelokupnog hrvatskog naroda na (cjelokupnom) području Hrvatske Domovine.

Stoga smatram neprihvatljivim da vi to omalovažavate ili relativizirate udjelujući taj časni i neoborivi naslov drugom, jer kako Hrvati imaju jednu Domovinu tako imaju i jednog Oca Domovine, tim više što mi se zbog toga nameće pitanje što vi smatrate hrvatskom Domovinom!?

Je li za vas to područje današnje RH ili ono što je hrvatskom domovinom smatrao dr.Starčević!?
Je li toj domovini pripadaju i otete hrvatske zemlje poput Bosne i Hercegovine, Srijema, Banata, Bačke te Boke Kotorske!?
I što je Hrvatima iz tih pokrajina (država i dijelova drugih država) Domovina!?

Naime, kao Starčevićev sljedbenik iz Bosne i Hercegovine smatram da Hrvati imaju jednu Domovinu: Hrvatsku (i jednog Oca domovine) i ona se prostire na barem 100% većem prostoru od današnje RH!

ing. Ante Matić

povratak na vrh


Moj odgovor biskupu Uziniću, 19. svibanj 2014.

Gorak okus poslije propovijedi biskupa Uzinića na Bleiburgu!?

I umjesto preuzimanja odgovornosti za društvo koje nam je povjereno, ponovno ćemo se zatvoriti u sebične, bilo osobne bilo grupne interese, ustaške ili udbaške, svejedno.

Pa biskupe Uziniću trebali biste znati da su ustaški "sebični interesi" bili sloboda i sreća hrvatskog naroda u slobodnoj hrvatskoj domovini, odnosno hrvatskoj državi na cjelokupnom povijesnom i narodnom području, a udbaške interesi, što "preuzvišeni" nikako ne može biti svejedno, su zator svega hrvatskoga zarad života klaonice i tamnice Jugoslavije!
I tko to biskupe Uziniću na ovoj hrvatsko strani, rekli biste "ustaškoj", vidi samo „svoje" žrtve i „tuđe" zločine?!
Pa čitav naš problem je da slabo vidimo svoje žrtve, preko pola milijuna poklanih Hrvata, a posipamo se pepelom zbog izmišljenih zločina koje nam podmeću krvnici komunistički koji učiniše najveći zločin nad hrvatskim narodom u povijesti!
I žalosno je da vi baš na mjestu najvećeg pokolja nevinih hrvatskih ljudi, žena, staraca, djece, vojske zazivate komunističku laž o logoru Jasenovac.
A posebno je neprimjereno, pozivajući se na blaženog Stepinca koji je komunističkom režimu jasno rekao istinu u lice, da izjednačavate Jasenovac i Bleiburg, sabirni i radni logor Nezavisne Države Hrvatske s Bleiburškim pokoljima i hrvatskim holokaustom!
Pa kad ste već toliko istinoljubivi što ne kazaste ništa o Titovom logoru Jasenovac koji, po kazivanju svjedoka, je radio (klao) do 1951. godine.
Da zaista, biskupe Uziniću, "ključni problem je to što mi nemamo ispravan objektivan odnos prema svojoj prošlost", kako rekoste, pa tako ni vi se ne možete izdignuti iznad "ideoloških podjela" i "istina" koje nametnu srbokomunistički režim i izjedančujete krivnju žrtve i krvnika što me kao vjernika, Hrvata, stražno žalosti i ostavi gorak okus poslije vaše propovijedi.
I kad kažete: "Ma, prestanimo jedni drugima biti neprijatelji, a postanimo jedni drugima braća i sestre!", mislite li da i onih preko 600 stotina krvoločno pobijenih, svećenika i redovnica, nisu htjeli biti komu braća i sestre?!
Predlažem vam biskupe Mate Uziniću da vi sve svoje poruke razložite novoosnovanoj Antifašističkoj ligi, koja će, čini mi se, mnoge vaše stavove podržati, pa kad usuglasite sve stavove iz svoje propovijedi dođite nam reći sljedeće godine na Bleiburg što nam poručiše "braća i sestre" udbaši, partizani i njihovi sinovi i unuci.
Skrušeno ćemo saslušati vaše i njihove poruke, pa ćemo vidjeti hoćemo li se uslišiti vaša "Završimo konačno Drugi svjetski rat" ili će te spoznati da se istina i laž ne mogu izmiriti, da nema pomirbe između zla i dobra, jer kao što je Sotona neprijatelj Boga i čovjeka tako su i jugosloveni i njihovi sljednici i sljedbenici neprijatelji i zatornici svega istinski hrvatskoga.
Tu pomirbe ne može biti, jer nema pomirbe između hrvatstva i jugoslovenstva, između časne borbe za hrvatski narod i državu i jugoslovenskog, komunističkog zatora svega imalo hrvatskoga!
Dakle, kao što se s Bogom mirimo kad se pokajemo, ispovjedimo i dobijemo oprost naših grijeha, tako je pomirba nas živih moguća kad se izvrši lustracija svih provoditelja komunističkih zločina kao i onih koji ih zagovaraju i niječu, naravno uz jasno kajanje za sva zla koja počiniše!
Samo tako će zaživjeti povijesna istina i mi koji štujemo žrtve Bliburga i Križnog puta hrvatskog naroda danas ne ćemo imati neprijatelja u izgradnji slobodne i cjelokupne Hrvatske.
Ali, poslije svega, ja vam, ipak, savjetujem, znajući s kim imamo posla, da se "vratite" na Bleiburg u svibanj 1945. godine, među izbjegli narod hrvatski, pa da i tako vidite što biste doživjeli od očeva njihovih, "braće" partizana, pa nam onda recite ima li kakve razlike između očeva i sinova partizanskih, onih koji počiniše zločin nad hrvatskim narodom i državom te 1945. godine i oni koji se kite "antifašizmom" ove 2014. godine.

Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!

Ante Matić

povratak na vrh


Livno, 28. srpnja 2006.

Prosvjed FTV-u i BHT-u na informativne emisije dana 27. srpnja 2006

(Objavljeno: Hrvatski fokus)

Ovim priopćenjem prosvjedujemo protiv uređivačke politike FTV i BHT, odnosno ovakvog JRTV Servisa u BiH.

Naime, u vašim jučerašnjim informativnim emisijama mogli smo unedogled pratiti kako se u Drvaru i na drugim mjestima obilježio 27. srpnja 1941. takozvani "Dan ustanka naroda i narodnosti protiv fašističkog okupatora i njihovih slugu". Međutim, da niste još uvijek u komunističkom mraku koji je zavio mnoge u crno, preko sto milijuna žrtva komunističkih zločina u svijetu i preko pola milijuna pobijenih Hrvata, onda bi ste znali da je na taj crni dan izvršen pokolj nad nevinim hrvatskim narodom Drvara, Grahova i Krnjeuše. Izvršen je pokolj od strane četnika, partizana, "antifašista" nad civilima, Hrvatima, hodočasnicima koji su se vraćali svojim domovima sa proslave blagdana sv. Ane na Kosovu polju kod Knina.

Dakle, još i dan danas, nakon pola stoljeća velikosrpske i komunističke diktature u kojem je hrvatski narod bio rob i preživio tolike zločine nad sobom i poslije Domovinskog rata kada smo se uspjeli obraniti nakon ponovne velikosrpske agresije od njihovih sljedbenika, vi imate obraza na ovaj način uskraćivati javnost za informacije o nevinim žrtvama i prenositi manifestacije onih koji se ne kaju za počinjene zločine već ih prikazuju kao dan nekog slobodarskog ustanka i tako zapravo i vi kao javna televizija sudjelujete u veličanju zločina nad nevinim hrvatskim stanovništvom. Za nadati je se i da će do vas doći nedavna rezolucija Europskog parlamenta o zločinima komunizma i da će te sagledati pravo stanje povijesti koja se dogodila na ovim prostorima.

Isto tako bi ste trebali znati da hrvatski narod na ovim svojim 14 stoljetnim prostorima nije nikakva nacionalna manjina da bi ste mu vi mogli uskraćivati osnovna prava na informaciju i prenositi krivu sliku o njemu i njegovim težnjama i zbivanjima koja ga prate. Dakle i ovaj vaš odnos prema hrvatskim žrtvama pokazuje kakav je vaš stav i prema živućima Hrvatima i je li se onda još čudite što Hrvati ne plaćaju pretplatu takvoj TV i što hoće TV kanal na svom hrvatskom jeziku koji će uređivati oni koji mu žele dobro, odnosno oni koji mu ne će raditi o glavi. I na kraju vama i Vašoj novinarki koja se javila iz Drvara možemo ponuditi ovakvu vijest koju bi javio neki profesionalni novinar bez partijskog komunističkog staža i koju bi ste vi prenijeli kada bi vaša TV kuća bila kuća slobodnog medijskog prostora, a ne političkog diktata:

Obilježena 65 godišnjica stradanja drvarskih mučenika

Župa Drvar sjetila se i ove godine svojih mučenika iz drugog svjetskog rata. U povodu 65 obljetnice njihova stradanja i posvemašnjeg uništenja tamošnje katoličke župe, kao i susjednih župa Krnjeuša i Bosansko Grahovo 27. srpnja 1941. slavljena je sv. misa zadušnica za župnike i sve nevino stradale župljane tih župa. Kako je poznato, toga je dana ubijen drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor s većom skupinom svojih župljana na povratku s hodočašća svetoj Ani u Kninsko polje. Njihov vlak je na povratku zaustavljen oko 18 kilometara nadomak Drvara gdje su pobijeni na najokrutniji način i pobacani u jamu Golubnjača. Istog dana počeo je i pokolj grahovskih župljana, a uskoro i onih iz Krnjeuše, koja se nikada više nije oporavila i danas joj nema traga.

Prvi su na udaru bili župnici u tim župama: Juraj Gospodnetić u Grahovu, te Krešimir Barišić u Krnjeuši, uz kojega su među mnoštvom vjernika stradala i tri svećenička pripravnika. Za sve njih molilo se uz svetu misu zadušnicu koja je okupila brojne svećenike, a predvodio ju je banjolučki biskup Franjo Komarica. Domaći župnik Žarko Vladislav Ošap je, pozdravljajući nazočne, naglasio da to nije nikakav politički skup, nego molitva i sjećanje na naše mučenike, te pročitao sva prezimena tj. obitelji iz kojih su mučenici spomenutih župa, njih čak 568 za koje znamo poimence. Njihova su imena ispisana na jednoj ploči koja stoji kao trajni podsjetnik u dvorani gdje se na bogoslužje okupljanju drvarski katolici. Na posebnom mramornoj ploči su slike i osnovni podaci spomenute trojice župnika-mučenika.

Gospodo, drugovi, sa FTV i BHT-a ovakvu informaciju gledatelji vaših informativnih emisija nisu mogli dobiti od zaglušujuće buke onih koji i dan danas svoje velikosrpske i komunističke zločine nad Hrvatima prikazuju kao antifašizam i borbu za slobodu, otvarajući tako, u današnjoj situaciji kad još uvijek tražimo svoje mrtve iz Domovinskog rata i kad su mnogi i mnogi zločinci još uvijek na slobodi, stare nezacijeljene rane koje se iznova blate starim komunističkim lažima ubijajući ih tako nanovo i po ko zna koji put bez imalo srama i grižnje savjesti. Zaista, tamo gdje laž caruje, nevini stradaju!

Bog i Hrvati!

Ante Matić, predsjednik Stranke hrvatskog prava

povratak na vrh


OSAKAĆENA HRVATSKA NACIONALNA MISAO

Piše: Ante Matić

"Nekoji kažu, da treba mučati, kad se ne može stanje promijeniti ni narodu pomoći. Tako govore oni, koji znadu, da su krivi, i da o zlu rade. Kroz takovo mučanje došao je naš narod u današnje stanje, a ja sudim, ako je narod pametan i za sve zauzet, da mu mnogo koriste oni koji mu odkrivaju i pokazuju njegove neprijatelje i zlotvore, ljude koji ga bacaju u nesreću i u njoj ga drže dok ga ne mogu rinuti u drugu." dr. Ante Starčević

Svjedoci smo da nam Hrvatsku našu, i dalje na razne načine, razapinju, znani i neznani pa je stoga vrijeme da se osvijestimo i jasno pogledamo istini u oči bez kukavičkog zaborava. Tada ćemo vidjeti da je uslijed srbokomunističke diktature u proteklim desetljećima hrvatska nacionalna misao u mnogočemu osakaćena. Tako da je u zadnjoj agresiji srbočetnički agresor uspio zauzeti znatan dio hrvatskog nacionalnog prostora i počiniti tolike zločine nad hrvatskim narodom. Želim istaći, zapravo, to da je glavni adut velikosrba u ovom proteklom zločinačkom ratu osakaćena hrvatska nacionalna misao, a ne toliko naša početna inferiornost u naoružanju! Jer mi smo se na razne načine dovijali kako nabaviti oružje i suprotstaviti se velikosrpskom agresoru u čemu smo uspijevali u skladu s našom nacionalnom sviješću i onoliko koliko su nam dopustili i pomogli svijet i naše vodstvo.

Kada ističem sakatost naše nacionalne misli kao ideje vodilje, slobode, fundamentalne istine u nama o nama i našem, a kao naše glavne boljke, onda mislim da je ona najizraženija kod onih koji bi (valjda) trebali predvoditi narod, dakle kod protežirane inteligencije, a izrazito manje izražena kod običnog puka, koji je neopterećen i neparaliziran "dosezima" moderne civilizacije potpomognute politikom srbokomunizma, svojom žilavošću i vezanošću za svoju rodnu grudu i očuvao bit i mogućnost života hrvatske nacionalne ideje na čitavom nacionalnom prostoru!
Dakle, fizički opstavši na svom nacionalnom prostoru ti "obični" Hrvati su jamac i sigurni uvjet opstanaka hrvatske nacionalne misli i, što je najvažnije, njenog sutrašnjeg rasplamsaja svom zatomljenom silinom koja će i omogućiti oživotvorenje hrvatske slobode na cjelokupnom hrvatskom prostoru oličene u državi svih Hrvata! Hoću reći to da su naši istaknuti, bolje reći protežirani, intelektualci glavni osporavatelji očuvanja ideje o cjelovitosti i neraskidivosti hrvatskog nacionalnog teritorija, a tako onda i pomagači agresoru u njegovim zločinačkim pretenzijama. Jer ako sustavno uvjeravamo narod da nešto nije njegovo kako će on onda to i braniti uvjeren u istinost te notorne neistine. Ako se komu ovo čini pretjerano neka se prisjeti najnovijih događaja kojih smo svjedoci kao i događaja od prije, kako sam već rekao, 10 ili 14 godina. Sjetimo se pada Vukovara, Posavine, i upitajmo se kada smo zadnji put u medijima vidjeli i čuli dosljednu, istinitu i cjelovitu informaciju o tome?! Sjetimo se one emisije na našoj TV, u jeku srbočetničke agresije, koja je nazvana "RAT ZA SLOBODU", da bi samo dva dana poslije promijenila naziv u "ZA SLOBODU"! Zašto, zbog čega?!

Dalje, prisjetimo se onih groznih, u nebo vapijućih, zločina koje su srpski zlotvori činili nad bespomoćni hrvatskim civilima i zarobljenim braniteljima, a o čemu su naši mediji samo u početku izvješćivali da bi malo poslije tek povremeno i stidljivo o tome izvješćivali svoju i stranu javnost. Zašto?! Isto tako, zašto je došao UNPROFOR i komu je on zapravo bio najpotrebniji?! Zašto je potpisivano sve ono što je zločinac Milošević jedva dočekao? Je li on još išta potpisao dok je vodio velikosrbe, a da nije u skladu sa zločinačkom agresijom na sve hrvatsko!

Kada se sve to podrobno odvaga i prouče sve činjenice ispada da oni koji nas vode, zapravo, nemaju dovoljno vjere u u narod kojem pripadaju, odnosno, nemaju čvrstog, jasnog i bezkompromisnog hrvatskog osjećaja, dakle, nosioci su osakaćene hrvatske nacionalne misli!
A kruna te osakaćenosti je nepriznavanje hrvatstva Bosne i Hercegovine, nepriznavanja temelja hrvatstva: Bosna i Hercegovina je neraskidivi i neotuđivi dio HRVATSKOG NACIONALNOG TERITORIJA kojeg je hrvatski narod nastanio po svom doseljenju prije 14 stoljeća i učinio svojom HRVATSKOM DOMOVINOM!!!
Kada takvi kažu Hrvatska, što oni pod tim svetim imenom misle?

Jasno, za njih je Hrvatska ono što im je u naslijeđe ostavio najveći zločinac nad hrvatskim narodom: J.B.Tito. Za takve spodobe je Hrvatska jučer bila ostatak ostataka, a sutra bi za Hrvatsku priznali i bilo kakvu karikaturu karikature Hrvatske. Dakle, za njih Bosna i Hercegovina nema nikakve veze sa Hrvatskom (osim što su se tu zatekli neki koji se nazivaju Hrvatima, vrag bi ga znao kojim čudom), a i sama pomisao na to je terorizam, nasilje, pretenzije prema tuđem (čijem, svojem!?), zločin, fašizam, "do drine" i sve tako u najboljem stilu jugosrbokomunizma.

Ako se i ovo čini pretjeranim, prisjetimo se ondašnjeg pisanja o tome bivšeg glavnog urednika "SD" J.Jovića, a o ostalim dnevnim i tjednim listovima i njihovim urednicima i vlasnicima da i ne govorimo. Isto tako što reći o, valjda, istaknutom intelektualcu Dragi Štambuku koji, po ondašnjem pisanju istog dnevnika, čini mnogo za Hrvatsku i pri čemu ističe da su pokrajine dragulji Hrvatske, što one naravno i jesu, ali zaboravio je, odnosno nije ni pomislio, na pokrajinu Bosnu i Hercegovinu, odnosno, bolje reći, pokrajinu Herceg-Bosnu!

Zaslijepljenim nosiocima sakatosti hrvatskog duha treba biti jasno da je ta Bosna i Hercegovina SRCE I DUŠA Hrvatske Oca domovine dr. Ante Starčevića i svih znanih i neznanih koji krvcu proliše radi hrvatske slobode i hrvatstva. To su naše pokrajine ("mene srdce vu Bosniu vleče" Nikola Bakač-Erdödy), to je Hrvatska cjelokupnog hrvatskog naroda!
Nasuprot tomu, svi oni priznaju turska, austrougarska, velikosrpska, srbočetnička, i čija sve ne osvajanja i presizanja čiji je glavni rezultat otrgnuće glavnine Hrvatske, otrgnuće Bosne i Hercegovine. Oni priznaju svoje bezkičmenjaštvo, kukavičluk i ravnodušnost prema najvitalnijim interesima cjeline svog naroda i nacionalnog teritorija koji je bez Bosne i Hercegovine bogalj, osuđenik osuđen na propast!
Reći će mizerije to je realnost.

Da, realnost jačeg neprijatelja za sada, ali nije realnost za slobodni i čisti HRVATSKI DUH kao nosioca hrvatske nacionalne misli koji će, u svakom istinskom Hrvatu neopterećenom srbokomunističkim virusom, donijeti SLOBODU svom narodu i vratiti i ujediniti sve SVOJE okupirane i otrgnute prostore DOMOVINE HRVATSKE!

Oni tako, načeti bolešću srboboljševizma, idu naruku velikosrpskom agresoru koji je okupirao veliki dio Bosne i Hercegovine, Srijema, Baranje…Oni kao neki zaštitnici Hrvatske i hrvatstva spominju sve samo ne Bosnu i Hercegovinu kao dio Hrvatske, ne shvaćajući da je upravo Bosna i Hercegovina KLJUČ hrvatske cjelovitosti, slobode, sreće i blagostanja, (pa komu, još, nije jasno da bez Herceg-Bosne nema rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja!) idući tako, opet, na ruku ne samo sadašnjim velikosrpskim zatornicima svega hrvatskog, nego i sutra novim pretenzijama novih agresora pod plaštem demokracije, europejstva, multietničnosti, itd. Oni, tako, "otvaraju" europske putove nezavisnoj BiH kao nehrvatskoj zemlji u kojoj će Hrvati biti jedni od mnogih i ravnopravno zadnji u svojim pravima i osuđeni na iseljavanje ka hrvatstvu osakaćenom za zajedništvo braće i cjelinu svoga teritorija. To su glavne, primamljive, rezervne, zasade svakovrsnih srbokomunista, orjunaša, udbaša, boljševičkih demokrata, odnosno europejaca kojima se na sam spomen cjelovite Hrvatske, slobodnog i ujedinjenog hrvatstva (Drine), zakrvave oči u zločinačkom porivu zatiranja svega hrvatskog pred sobom uz nezaobilaznu lekciju zločinačke "istine" o hrvatskom genocidu, fašizmu do Drine, antisemitizmu i da ne nabrajamo dalje.

Zašto, dakle, i oni obrazovani Hrvati koji se čine iskrenim i spremnim za prihvaćanje istine, ipak, svjesno ili ne, prihvaćaju nasilne datosti kao mjerodavnu istinu i tako cementiraju zločinačku realnost, okivajući hrvatsku svijest o svojoj snazi, veličini, vrijednosti, potrebi svoje slobode, i na čistinu krvoločnom vuku istjeruju one žrtve koji su imali, zbog toga, nesreću da se nađu na udaru svakovrsnih osvajača na toj divnoj hrvatskoj zemljici Bosni! Začudo je s kakvom milinom naši ministri spominju tzv. Republiku Srpsku kao da je to odvajkada prijateljska i susjedna Republika današnjoj Republici Hrvatskoj, a ne zločinačka tvorevina koja je istrijebila Hrvate i muslimane s tog okupiranog hrvatskog teritorija.

I danas imamo slučaj da se u tu zločinačku tvorevinu vratilo manje Hrvata nego Srba samo u Drvar i Grahovo. A sve je to rezultat toga što je Hrvatu u Bosni i Hercegovini njegov "veleumni" brat iz RH u svojem nametnutom kukavičluku i beskičmenjaštvu dodatno našao utjehu u "piću" koje su mu pripremili zatornici hrvatstva i svega hrvatskoga.

To "piće" od kojeg se mnogi nikad ne trijezne je osakaćena hrvatska nacionalna misao, na čije otrgnuto mjesto je prikrpljena misao antihrvatskog eurpoejstva i ulizivačkog sluganstva svim neprijateljima hrvatskog napretka i slobode. Nu, još je žalosnije, blago rečeno, što nas takvi "alkoholičari" vode u "svijetlu budućnost", prije svega naše vlastite propasti, jer su oni u nju već, kao i onda Juda Iškariotski, već dobrano zakoračili na njima prihvatljiv način negirajući sve ono što Hrvata čini Hrvatom, a sve zarad svog komoditeta i dosegnutih svakovrsnih izopačenih blagodati koje sluzi padaju s gospodareva stola. Ako se opet u sjećanju vratimo unazad, kada je srpski agresor bio gotovo pred porazom u proteklom ratu, onda vidimo da je, opet, rezultat tog njihova "pijanstva" da su zaratili i s muslimanima u BiH( bačena kost razdora od srpskog KOS-a i englesko-francuske antihrvatske politike) i pri tome širokogrudno sklapali raznorazne saveze s hrvatskim zlotvorima, zatornicima svoga naroda, koljačima hrvatske djece, silovateljima hrvatske majke, a sve u svojoj izopačenosti, ravnodušnosti, kukavičluku i izdajništvu prema svojoj isturenoj i najugroženijoj braći! Iz svojih udobnih fotelja, zagrijanih stanova punih stolova u hladnoj zimskoj noći, siti dok drugi gladuju i ginu na fronti i u svojim domovima, oni su spremni u svojoj antihrvatskoj mržnji stvarati nove neprijatelje hrvatskom narodu i slati hrvatske sinove i kćeri na tu novu vještačku frontu nazovi nacionalnih interesa gdje su istinski Hrvati unaprijed osuđeni na smrt i njihova borba na propast. A sve to, valjda, da se svide Srbima, četnicima, svakovrsnim zločincima koji će im se smilovati i pristati da se podijeli hrvatska zemlja! Da se pobiju i protjeraju poput stoke Hrvati Vukovara, Banja Luke, Bihaća, Škabrnje, Kotor Varoši, Fojnice, Grahova, Voćina, Glamoča, Drvara, Sarajeva, Ravnog, Subotice i tako dalje i tako dalje.

Da više ne bude hrvatske Bosne i Hercegovine, hrvatske Baranje, hrvatskog Srijema, Bačke, Banata, Boke, dakle, da ne bude više hrvatske smutnje( da ne bude "utega" na njihovu putu u njihovu EU, odnosno EYU!). Da postane nemoguća cjelovita Hrvatska.

Zaista, to je zločin koji vapije u nebo. Ne znam imali još primjera u povijesti da žrtva , još iz raznoraznih razloga nezaklana, pomaže svom koljaču (koji je valjda izgladnio, oslabio, što li?) da ojača da bi mogao, onda, punom snagom nastaviti nad njom započeti i nedovršeni zločin! A upravo se to kod nas činilo. Umjesto da, kako nam zdrav razum nalaže, iskoristimo sve i svaku, od Boga danu, priliku da zatorniku zadamo smrtonosni udarac i ostvarimo svoju punu slobodu i tako preživjelima i svojim budućim pokoljenjima osiguramo život dostojan življenja. Pretjerano. Apsolutno ne. Ta, upitajmo se, komu su išla značajna novčana sredstva iz našeg gospodarstva u jeku agresije? Komu su išli u JNA naši momci dok je agresija dobrano započela?

Dalje, komu je svakodnevno slano na tisuće i tisuće tona nafte dok traju svjetske sankcije protiv agresora? Dakle, po logici tih prodanih duša, svijet treba provoditi sankcije protiv velikosrpskog agresora, a mi ćemo ih, u čijem su interesu, kršiti na svoju štetu. Zarad čijeg dobra?! Na čiju nesreću, znamo! Pa upitajmo se koliko naših mladih života pade u Oluji od hrvatske nafte u četničkim tenkovima. Zaista, nečuveno. I zašto se onda danas ne bi srpskim povratnicima, koji se nisu uspjeli vratiti na svojim tenkovima u poraženu RH, obnavljale kuće, a Hrvatima kojima su ti isti sve porušili, popalili i pobili se to ne omogućava.

Isto tako, zašto bi nam onda bilo čudno da je amnestija proglašena prema tim pripadnicima agresora koji nas nisu uspjeli sve pobiti i poklati, a nije proglašena prema onima koji su možebitno prekoračili nužnu samoobranu protiv tih zlotvora. I zašto bi nam onda bilo čudno da se naši osloboditeljski generali gone kao bijesni psi i isporučuju u naše i Haaške kazamate.

Ali osvrnimo se, opet, malo unazad. Kad god je Milošević zapao u krizu tu je bilo naše vodstvo da ga, koliko može, uz pomoć međunarodnih zločinačkih mešetara iz nje izvuče. Jesmo li zaboravili Karađorđevo, UNPROFOR, svakovrsne UNPA zone, raznorazne Ženeve, rat s muslimanima (naravno da za taj rat odgovornost snosi u najvećoj mjeri muslimanska strana, nu sve oružje koje je i u jeku najžešćeg sukoba stizalo muslimanskoj strani je dolazilo preko RH i koliki li naši poginuše od njega!), Zagrebački sporazum, normalizaciju odnosa s agresorom koji nas ne priznaje, pa sve do pogubnih Daytonskih sporazuma i Haškog suda. Konačno, zašto je najsvjetlija točka hrvatske politike Oluja zaustavljena podno Banja Luke kada smo bili pred ostvarenjem skoro cjelovite Hrvatske, jer oslobađanjem Banja Luke pada i srpski koridor kod Brčkog i čitava tzv. Republika srpska kao kula od karata pod naletom pobjedničke hrvatske (i muslimanske) vojske u BiH!

I pitam se hoćemo li sutra proklinjati i ovu propuštenu priliku kao i onu 1918. godine. I pored svih argumenata i "argumenata" zlobnika i onih koji su o tome odlučivali, pitam se dalje, koliko li će sutra biti veće žrtve da bi smo došli do tog svetog cilja ujedinjenja hrvatskog naroda i države, jer i Srbija dobija predah da se još više naoruža i konsolidira s novih učvršćenih područja, teritorijalnih i političkih, te bizantinskom pokvarenošću, ako ne i otvorenom agresijom, ponovno krene u nove pohode pod krinkom normalizacije odnosa i zaštite svoje bratije uz pomoć dokazanih antihrvatskih domaćih i bjelosvjetskih mešetara.

Osvrnimo se, dalje, i na ravnodušnost koja prati mučeništvo Hrvata Banjalučke biskupije, te Posavine i ostalih isporučenih Srbima u tzv.RS. Svi ti naši "veleumnici" ograničavaju i onemogućavaju jedino ispravnu hrvatsku politiku pravdajući se nenaklonošću svijeta i malim brojem istinskih hrvatskih prijatelja među stranim državama. E da bi u isto vrijeme otjerali i okrenuli protiv sebe i one malobrojne prijatelje u svijetu svojom politikom onda "dogovaranja s Miloševićem", "podjelom Bosne", i ratom s muslimanima i neodlučnoću u ostvarivanju krajnjeg nacionalnog cilja, a danas kao guske u maglu hitaju u europu njihovu. I tako, kada treba oslobađati i jačati svoje i kad možemo računati na neke svjetske tokove onda se kaže ne možemo mi protiv čitavog svijeta, a kada je raditi protiv sebe, protiv hrvatskih nacionalnih interesa, onda su oni "hrabri" i mogu biti i protiv zdravog razuma i protiv čitavog svijeta!

Svi ovi problemi su tu i toliko bolno očiti i tim više i lakše ih, oni koji su za to odgovorni, previđaju i omalovažavaju i osporavaju "činjenicama" i prozirnom argumentacijom. Oni će naći tisuću i jedan razlog da je to sve tako moralo biti i da su oni učinili sve što je potrebno.

Samo neće biti da je tako. Olakšavajućih mogućnosti možda i ima, ali ni upola koliko oni u paničnom izbjegavanju svoje krivnje tvrde i to baš za toliko koliko je bilo potrebno da se spase svi oni poginuli i osakaćeni za koje su oni kao vodili brigu u cilju "sačuvanja što više ljudskih života"( a samo u ondašnjim UNPA zonama četnici pobiše preko tisuću golorukih Hrvata). Ako su učinili sve što su mogli onda ono uplakano dijete uz svoju silovanu majku im jasno i glasno kaže da je i ono moglo učiniti više da su oni imalo bili iskreni i pošteni, požrtvovni i srčani, bogobojažljivi i razumni Hrvati dajući im barem "mig" što im se sprema od svakovrsnih zatornika svega hrvatskoga.

Međutim, bili su licemjeri i imaju mnoge nevine na duši. Može se netko hrabriti i tješiti, zapravo zavaravati i prikrivati svoje kardinalne pogreške, da smo učinili mnogo i da smo "obranili" zemlju i da "imamo Hrvatsku".

Samo, kažem Vam, oni mučeni, zaklani, izmrcvareni, koji su i prije svoje smrti mogli vidjeti i čuti svoje "vođe" kako govore da smo pobijedili u ratu kojeg, začudo, nismo ni proglasili (pa valjda zato i ne tražimo odštetu) i da je vrijeme za mir i blagostanje, sigurno im neće oprostiti niti će istinskim Hrvatima dati mira dok i zadnje hrvatsko dijete ne bude slobodno i bezbrižno u svakom kutku lijepe nam i cjelovit domovine. Neće im oprostiti i toliki hrvatski branitelji koji su prisiljeni i dan danas dizati ruku na sebe jer su na sve omogućene načine obespravljeni i pogaženi!

Nadam se da su oni jadni starci i starice, djeca uz majčine skute, i mrtvog oca s praznom puškom, u redu pred četničkim nožem, imali snage u svom samrtnom kriku izreći, s Hrvatskom na usnama, i zadnjem veleumnom "nevjernom Tomi" svoje viđenje Hrvatske i da će ta jeka pravednika stići i dan danas i do naših ušiju i ušiju onih koji nas vode dajući snagu i prosvjetljenje svim rodoljubima i domoljubima, a prokletstvo svim prodanim dušama koji su za 30 srebrenjaka Jude Iškariotskog prodali i pod neprijateljski nož izručili svoju nevinu i bespomoćnu braću!

I onda, tko je taj koji će poslije svega toga povjerovati u njihovu fatamorganu o našoj pobjedi i putu u blagostanje. Zaista, samo bijednici i izrodi roda hrvatskoga kojima život hrvatskog čovjeka i njegova krvlju natopljena sveta gruda vrijedi koliko i neka reklama na TV-u u vrijeme kada je trebala ići istinita emisija o stradanju hrvatskog naroda i mjerama koje treba poduzeti u cilju što bolje i temeljitije obrane i oslobođenja, obnove i razvitka domovine Hrvatske.

Pa, konačno, upitajmo se kakav je i koliki je zločinac onaj koji šuti o pravim razmjerama zločina nad hrvatskim narodom i pri tom svoj narod uljuljkuje lažnim uspjesima i tako "uspavanom" određuje mu krivi cilj svojih duhovnih i gospodarskih pregnuća i to najviše u skladu s željama agresora koji će u slijedećem naletu opet imati nedovoljno obranbeno pripremljenu istu žrtvu okrenutu u krivom smjeru i koja će sada za vlastitu pobjedu morati položiti kudikamo veću žrtvu!

Jer, sjetimo se riječi Oca domovine:

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine. Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja.

I zato, kada se i zadnje mizerne ulizice vlasti i mrvica s njenog stola osvijeste ne dopustimo da svi opet upadnemo u zamku slatkorječive zmije otrovnice kako ona, eto opet, zna kojim putom treba ići( "¨ko nas bre zavadi", "granice se ukidaju a ne stvaraju", "ispričajmo se svi svima", "nitko nije kriv…"), jer ćemo tada sami, svojom ubitačnom naivnošću, dovršiti đavolski naum: popločati put u pakao svoje vlastite hrvatske propasti.

Dalje, istodobno s isto tako teškim posljedicama u hrvatski politički život je uneseno barbarstvo i fizičko razračunavanje i čak ubijanje političkih protivnika. Sjetimo se samo naših vitezova Ante Paradžika i Blaža Kraljevića. Ubijeni su kao psi na ulici uzor Hrvati od hrvatskih nitkova, a sve pod krinkom nečije nepogrešivosti i bogomdanosti vođenja hrvatskog naroda pravim putom osakaćene hrvatske nacionalne misli. Zaista, jadno i žalosno, nedopustivo.

Zato, trgnimo se i razmišljajmo svojom glavom izliječenom od bolesti i razorenosti hrvatske nacionalne misli i ispravnih nacionalnih htijenja. Pred sobom, svojom savješću, svojim narodom, izrecimo ono što jest (Da, zaista, zgriješiti šutnjom kada bi smo trebali govoriti čini nas: KUKAVICAMA!), ono što je istina, a odbacimo s prezirom laž kao istinu. Hrvatska je na meti svakovrsnih zlotvora zbog svoje vrijednosti, svog bogatstva, svog položaja i svog radišnog stanovništva. Prema tomu moramo se boriti i obraniti od svih nasrtaja na naše i biti uistinu svoj na svome. Da bi smo to i uspjeli mora nam svima biti jasno što je naše i da nema ničeg svetijeg od obrane svoje braće i sebe sama, svojih svetih ognjišta, svoje Domovine. U tom cilju moramo biti složni kao jedan i činiti sve, bezuvjetno sve, da budemo snažni i učinkoviti u svakom smislu e da bi i mogli obraniti sve svoje. Sve ljudske i materijalne potencijale moramo staviti u funkciju svakovrsne obrane i razvoja. Razvoj obranbenog, vojnog sustava je pri tom jedna od prioritetnih zadaća uz jačanje borbenog i zatomljenog hrvatskog duha solidarnosti i jedinstva. Samo tako ujedinjeni u jedinstvu istinskog hrvatskog nacionalnog duha, hrvatske nacionalne misli i svijesti, imati ćemo za cilj i istinske hrvatske nacionalne interese koji će kao takvi zaista biti u interesu cijelog naroda i cijele domovine Hrvatske.

Zaista, samo takva Hrvatska je sigurno jamstvo našeg opstanka, bivstvovanja i napretka kako nas tako i naših budućih pokoljenja. Samo tako će naša djeca i njihova djeca imati preduvjete za siguran i sretan život. Dakle, poslije dostojne i svete žrtve biti će moguće da uživamo sretne plodove svog rada u svojoj sretnoj i slobodnoj cjelovitoj Hrvatskoj. U suprotnom ostavljamo u naslijeđe neriješenu i mutnu perspektivu budućnosti naše domovine i naroda.

Jer neodgovorno uživati i rasipati izborene plodove dok je Hrvatska razorena, podijeljena, opljačkana, osakaćena duhovno i tvarno, znači nedostojno živjeti od žrtve svoje braće i sestara koji padoše od ruke krvnika, znači raditi o glavi hrvatskom narodu i domovini, sada i u budućnosti. A to je zločin, zločin koji nadmašuje i zločin agresora! Zločin dodatnog razaranja hrvatske nacionalne misli, da ponovimo. Možemo li danas ne sumnjati kada je jasno da se svakovrsnim makinacijama ubija hrvatski duh, nacionalna svijest i pod krinkom pretvorbe vrši daljnja pljačka hrvatskog dobra i naroda, a sve zarad Europe i stranih gospodara koji imaju zamijeniti one srbokomunističke. Rasprodajemo obiteljsko zlato i srebro, poduzeća koja donose dobit( HT, HEP, INA…) da bi nam stranci davali mrvice za opstanak "naše" vlasti, rasprodajemo banke, rasprodajemo otoke, obalu, rasprodajemo Hrvatsku, rasprodajemo sebe, rasprodajemo imovinu nerođenih! Stvaraju se tako neki novi feudo-kapitalisti dok narod sve siromašniji grca u osnovnim životnim problemima. Sve nas je manje, izumiremo. Ne razvija se već slabi i naša vojna snaga pod krinkom ulaska u EU i NATO. Kad smo bili goloruki i branili se u borbi na život i smrt nije bilo EU i NATO-a da nam pomogne( već da nam odmogne, uveden je embargo na uvoz oružja, a agresor naoružan do zuba…), a sada kad smo razvili svoju vojsku ona nam, tobože, ne treba jer tu je NATO da nas brani. A tko će nas obraniti od NATO-a i EU?!

Kada sve ovo shvatimo i odstranimo zločinačke parazite s hrvatskog nacionalnog tkiva, možemo krenuti u borbu za slobodu ne sumnjajući u krajnji ishod, naravno uz pomoć Božju.

Slobode nema, zaista nema, bez žrtve i vjere u sebe i Boga Svemogućeg.

Učiteljica takvog života zove se PRAVAŠTVO. S pravaštvom HRVATSKA NACIONALNA MISAO sjaji punim sjajem kao jasna i vječna zvijezda vodilja hrvatskog naroda i domovine kroz sve bure i oluje ka sreći, slobodi i blagostanju.

Naš Otac domovine dr. Ante Starčević nam je tu svu nauku našeg uspjeha sveo na dva gesla: BOG I HRVATI! i HRVATSKA HRVATOM!

A imajući u vidu i dopunu dr. Ante Pavelića: ZA DOM SPREMNI! - to imamo svu mudrost potrebnu za ozdravljenje hrvatske nacionalne misli, svijesti i oživotvorenje svog višestoljetnog sna! Imamo PRAVO I OBVEZU! Držimo se toga kao jedan i uspjet ćemo. Jer samo tako uskrsnut će slobodna i cjelovita nezavisna država Hrvatska na dobrobit nas i svih njenih žitelja, sadašnjih i budućih pokoljenja! Krenimo tim svetim putom ka svojoj slobodi i sreći prisjećajući se misli Oca domovine koji kaza:

Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina, zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše, a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo.

U Livnu 5.1.2005.
povratak na vrh

Moj pogled iz Herceg-Bosne

(Objavljeno: Hrvatska Smotra)

Piše: Ante Matić

Prateći elektronske i tiskane medije, čovjeku se, s imalo pameti i znanja, savjesti i poštenja, čini da se opet u RH sve više vraća doba najcrnjeg komunizma kad je u pitanju povijesna istina, jer "partizanija" opet, svjedoci smo, vodi "kolo" antihrvatsko.

Zaista, čovjeku je teško pojmiti koliko se u tim medijima istrese laži, mržnje, klevete, ispraznosti, gluposti, idiotizma, neznanja, površnosti i čega sve ne zamotanog u tobožnju brigu za "hrvatske nacionalne interese". Pa, pogledajmo samo koliko, u zadnje vrijeme, neistine i pljuvačke mržnje izbija iz raznih tiskovina na uspomenu, lik i djelo dr. Mile Budaka.

Naime, ljudi koji ljube istinu i nevinu žrtvu položenu za Hrvatsku i hrvatski narod su u Svetom Roku pokušali dijelom "oprati" obraz RH i odužiti se rodoljubu i patniku dr. Mili Budaku, podižući mu skromnu spomen ploču pored tamošnje crkve. I što se događa. Diže se svakovrsna antihrvatska, srbokomunjarska "kuka i motika", na sve što ima ikakve veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom i borbom za njezino očuvanje. A, što je i najgore, i jedna Vlada, na čelu s Ivom Sanaderom, koja, valjda, pretendira da zastupa "hrvatske nacionalne interese", prihvaća tu antihrvatsku histeriju koja se provodi u najboljem stilu jugoboljševika Jakova Blaževića i, kao šlag na kraju, donosi i provodi u djelo brzopoteznu odluku o rušenju i uklanjanju spomen obilježja dr. Mili Budaku u Svetom Roku i vitezu Juri Francetiću u Slunju, baš kao i ondašnji boljševici banu Josipu Jelačiću na njegovom Trgu u Zagrebu!

Zaista jadno, jer dr. Mile Budak je čitav svoj život (i život svoje obitelji) posvetio i položio za dobrobit svog hrvatskog naroda i svoje hrvatske domovine. Da, ljubio je svoj narod i dom svim srcem i dušom i sve svoje fizičke i umne napore je uložio u borbu za hrvatsku državnu nezavisnost i slobodu hrvatskog naroda i zbog toga se i našao na udaru velikosrba kojima je i dopao razbojničkih, zločinačkih partizanskih šaka po engleskom izručenju po završetku Drugog svjetskog rata. Ti boljševički velikosrpski zlikovci tada donose "presudu" i ubijaju ga, na pravdi Boga; kao što su mu prethodno ubili i kćer Grozdu poslije divljačkog silovanja, a prije toga u staroj Jugoslaviji i njegovu suprugu koja je nađena mrtva u bunaru. Poslije neuspjelog velikosrpskog atentata u staroj velikosrpskoj Jugoslaviji dočekao je tako boljševičku "pravdu" antihrvatskih zločinaca po uspostavljanju nove srbokomunističke Jugoslavije.

I sada, na tu i takvu "pravdu" se pozivaju današnja kojekakva novinarska piskarala bez ikakvog stida i grižnje savjesti baš kao i aktualni predsjednik RH, kao da nisu prošla vremena komesarske hajke. Dakle, u današnjoj RH se nameće javno mnijenje koje podržava rušitelje ondašnje hrvatske države, srboboljševičke koljače i njihove "sudove", a zatire se svaka mogućnost da izbije istina o NDH i njezinim braniteljima, njezinim legalnim i legitimnim odlukama i djelima zasnovanim na očuvanju državne nezavisnosti i obrani hrvatskog naroda i svih njenih građana. Zaista, kakvi to moraju biti ljudi, kakva li amoralna i anacionalna antihrvatska trulež, da bi se usudili, mimo svih činjenica (koje hrabro posvjedočiše i onih stotinjak intelektualaca u svom Apelu), mimo ISTINE I PRAVDE, uzor čovjeka i Hrvata, intelektualca, književnika svjetske veličine, dr. Milu Budaka s "argumentima" poludjelih skojevaca, proglašavati zločincem, koljačem, fašistom i tako dalje u stilu najcrnjeg partizanskog divljanja.

To, zaista, moraju biti "duhovna djeca" srbokomunizma koji je uspostavljen na klanju i uništenju svega hrvatskoga, naroda i države, jer oni danas nastavljaju svoj izdajnički "ples" koji je za Domovinskog rata bio samo, zapravo, kukavički pritajen. Da, pritajen, jer su se mnogi i bojali da ih ne sustigne ruka pravde za sve zločine protiv hrvatskog čovjeka i naroda koje su počinili za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata. A i dogodila nam se i "pomirba" u kojoj ti antihrvatski elementi nisu s nama, rame uz rame, stali u obranbene redove već na čelne položaje u državi, društvu i politici. Rušitelji hrvatske države i zatornici interesa hrvatskog naroda u vrijeme srbokomunističke ere tada mijenjaju "firmu" i nastavljaju svoju staru antihrvatsku rabotu vodeći nas opet starim stazama u "svijetlu budućnost". I zato i imamo, ovo što imamo, da nam "duhovna djeca" zločina i zločinaca govore o pravdi i istini, moralu i povijesti, pokušavajući nam prekrojiti sudbinu i ishod naše pravedne borbe i naših htijenja. Da, u miru doživljavamo poraz Domovinskog rata koji i tako nije postigao, uslijed spomenute srbokomunjarske opstrukcije istinskih hrvatskih nacionalnih interesa, konačno oslobođenje cjelovitog hrvatskog naroda i prostora. Zaista, žalosno. Jer, kako ćemo danas cijeniti žrtve podnesene u Domovinskom ratu i žrtvu koja se i dan danas podnosi (generali osloboditelji se sude kao zločinci, branitelji se ubijaju…), ako ne cijenimo i čuvamo istinu o našim nevinim i junačkim žrtvama kroz našu povijest. Upitajmo se za koga su oni ginuli, za koga li žrtvu podnijeli! Zar samo za sebe, a ne i za nas. Zar su branitelji u Domovinskom ratu uzeli pušku u ruke da obrane samo sebe, a ne svoje najmilije, svoju djecu, svoj narod i svoju domovinu! Dalje, tko je odgovoran da "nemamo" heroja Domovinskog rata, da su nam generali po Haaškim kazamatima i domaćim zatvorima, da se ruši svaka pozitivna uspomena na našu osloboditeljsku borbu, da branitelji dižu ruku na sebe, jer ne mogu podnijeti svakovrsno "pljuvanje" na svoju žrtvu i jer ne mogu sada u miru, za koji su se borili, osigurati sebi i svojoj obitelji život dostojan čovjeka. Zaista, jadno i žalosno.

Isto tako, ako se "pljuje", vratimo se samo malo u povijest, na ustaše i domobrane koji su ginuli za svoj narod i dom, zašto se onda ne bi "pljuvalo" na današnje branitelje naroda i domovine. To je jasan slijed i proizvod zločinačkog sotoniziranja svega hrvatskog, i onda i danas, te bezkičmenjačkog uzmicanja mnogih pred antihrvatskim tvornicama laži. Zapravo to je spirala mržnje koja ide u oba smjera. Tko sotonizira Domovinski rat jasno je da je to već činio ili čini s NDH i njenim braniteljima. Tko sotonizira NDH i njezine branitelje jasno je da će sotonizirati i Domovinski rat, jasno i glasno ili pritajeno i zakukuljeno. Možda je i veća opasnost od onih zakukuljenih sijača antihrvatstva.

I pored piskaranja na ovu temu raznih Saša, Deana, Čizmovića, Kneževićki, Šarićki, Jajčinovića, Žanka, da ne nabrajam dalje, ja bih se samo osvrnuo na "tv zanovijetanje" Milana Ivkošića (koji u tom svom "talasanju javnosti" u Večernjem listu ima obraza govoriti o "ostarjelim ustašama koji žive izvan Hrvatske" i da, iz " ljubomore prema Domovinskom ratu", na ovaj način "zagorčava život cijeloj zemlji") i upitao ga kako može zamjerati tobožnje ne postavljanje "spomen obilježja nekome iz Domovinskog rata" kad istovremeno bez trunke stida zagovara da se zabrane "moguća obilježavanja sudionika iz vremena Dugog svjetskog rata". Bože moj koje li zlobne i prozirne "logike" - osporava se i isključuje pravo podizanja spomenika rodoljubu iz vremena NDH tobožnjom mogućnošću podizanja spomenika "nekome iz Domovinskog rata". Zašto bi jedno rodoljublje isključivalo drugo, a ne bi uključivalo i jedno i drugo, jer su nedjeljivi u svojoj suštini. I komu "nekome" bi to Ivkošić podigao spomenik kad "zanovijeta" na takav jadan način protiv spomen ploče književniku dr. Mili Budaku. Zar nas ne bi i tada na sam spomen bilo koga zaslužnog iz Domovinskog rata snašla svakovrsna antihrvatska hajka, jer kako se tomu i tomu podiže spomenik a on je taj i taj. Pa ni pokojni predsjednik Franjo Tuđman u Zagrebu ne može dobiti zasluženi Trg, ulicu, spomenik (uza sve tolike "ljubitelje" Domovinskog rata), a sve to ima, i dan danas, komunistički zločinac J.B.Tito na radost i diku svakovrsne antihrvatske bratije.

Ali, bez brige, podignuti ćemo mi spomenike svima zaslužnima za hrvatski narod i domovinu ( ma kad i gdje oni bili) unatoč "krokodilskim suzama" tobožnjih poštovalaca Domovinskog rata. Ta sigurno je da se mnoge mizerije samo kriju iza Domovinskog rata, jer oni ga vole i poštuju koliko i crno ispod nokta. Sjetimo se samo one saborske Deklaracije o Domovinskom ratu i, recimo, saborske zastupnice Pusićke i njenog istupanja na tu temu.

Zaista, svakovrsni smutljivci izjednačuju zločinački, antihrvatski partizanski pokret koji se borio za ponovnu uspostavu tamnice Jugoslavije i Ustaški pokret koji se borio za uspostavu i očuvanje hrvatske državne nezavisnosti. Izjednačuju, dakle, zločinačko jugoslavenstvo s rodoljubnim hrvatstvom. Zar i tada, u vrijeme NDH, nisu živjeli isti takvi Hrvati kao i danas, zar oni tada nisu podnosili i podnijeli i veću žrtvu za opstanak svog naroda i države. I sada su takvi kao zahvalni braniteljima iz Domovinskog rata, a protiv su ondašnjih branitelja zlobno im imputirajući, najboljem boljševičkom stilu, "veliku ideologiju", valjda fašizam. Pa, ako je NDH bila fašistička zašto je onda u njoj bilo zabranjeno osnivanje nacističke stranke i kako to da joj je najveći neprijatelj, uz četnike i partizane, bila fašistička Italija?! Izvan je zdrave pameti i čista laž proglašavati NDH i Ustaški pokret fašističkim i dovoditi ih u takvu vezu s Hitlerom i Musolinijem. Sve veze koje su postojale uvjetovane su realnošću tadašnjih svjetskih odnosa i borbom za opstanak hrvatskog naroda i države. Da, takvima treba, jasno i glasno, reći - partizanski pokret je slijedio komunizam i Staljina, a Ustaški pokret je slijedio samo interes hrvatskog naroda. To potvrđuju svi relevantni podaci i činjenice koje partizanske sljednike ne zanima jer će tako na vidjelo izaći sva bijeda i zločin te komunističke bratije. A i konačno, da ništa ne znamo o NDH i borbi hrvatskog naroda za vrijeme Drugog svjetskoga rata, znamo što smo proživjeli u zadnjem otporu velikosrpskoj agresiji i vidimo u što se danas pretvara istina o toj oslobodilačkoj borbi i u što bi se ta istina pretvorila da smo, ne daj Bože, izgubili rat. Zar ne bi tada Tuđman bio veći "zločinac od Pavelića, i zar ne bi tada djeca u školi učila da je u Pakračkoj poljani pobijeno 200 tisuća Srba, Roma, Židova i Hrvata, a u Gospiću isto tako ako ne i više, da ne spominjemo Hercegovinu, to poznato "zločinačko ustaško uporište". Nu, NDH i svoju slobodu hrvatski narod je tada izgubio i poslije tolikih klanja i mučenja komunistički zločinci su nastavili kroz cijelo vrijeme svoje Jugoslavije sotonizirati sve hrvatsko, bez imalo obzira, pa je tako u Jasenovcu "pobijeno milijun i sedamsto tisuća nevinih" i kao "zločinac" je osuđen i nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac koji je u naše vrijeme proglašen blaženim.

Da upitamo te "aveti prošlosti": je li kardinal Stepinac i dalje za njih zločinac, ta osudio ga je njihov "sud"!? I, poslije svega, zašto bi itko razuman i otvoren istini i pravdi prihvatio antihrvatsku "istinu" da je NDH bila negativna, zločinačka, fašistička, jer su se eto neki iz reda hrvatskog naroda borili protiv nje i plebiscitarne volje hrvatskog naroda (kako je to hrabro posvjedočio komunističkim zlotvorima na montiranom procesu nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac), a za račun zločinačke ideologije komunizma i nove Jugoslavije. Zaista, nitko razuman i kome je strana filozofija "u se, na se i poda se".

Ipak, na kraju vratimo se još jednom "zanovijetalu" M.Ivkošiću koji kaže: "Domovinski rat je politički porekao taj sustav, kao što je porekao i NDH: u njemu su se na istoj strani borili svi, nije bio ideološki, ni ustaški ni partizanski, nije ratovao Hrvat protiv Hrvata, nego svi za Hrvatsku". Zaista, prozirno. Tko su to svi na istoj strani - jugoslaveni ili Hrvati?! Pa znači da ovaj put nismo imali domaće izdajnike iz redova hrvatskog naroda koji bi se otvoreno svrstali na stranu velikosrba u borbi za Jugoslaviju! U ovom slučaju, u Domovinskom ratu, su se djeca partizana okrenula protiv "velike ideologije" svojih očeva i djedova i stavila se na pravu stranu, na stranu hrvatsku, na kojoj su se već od komunizma "odredili" sinovi i unuci ustaša i domobrana. A da su se, kojim slučajem i svjetskim okolnostima, jedni suprotstavili uspostavi hrvatske države i slobode bi li i onda i za današnja "zanovijetala" Domovinski rat i RH bili zločin i zločinačka tvorevina baš kao i ondašnja NDH i ustaše i domobrani?! Dakle, Domovinski rat je porekao komunizam i Jugoslaviju, a ni u kojem slučaju NDH i ustaštvo.

Zato se i upitajmo, radi očuvanja hrvatske državne nezavisnosti, dokle ćemo trpjeti daljnje "cementiranje" starih laži komunističkih i četničkih zločinaca o našoj prošlosti i sadašnjosti, pa tako i budućnosti. Zločinci su na pravedne bacili i još uvijek bacaju zločinačku ljagu, ubijaju ih, po zna koji put, i dan danas. A mi mnogi to prešutno prihvaćamo. Jesmo li mi onda uopće ljudi dostojni ljudskog imena, jesmo li kršćani, jesmo li Hrvati?! Zar za istinu ne živimo, zar se za istinu ne umire?! Ako smo to bili spremni u Domovinskom ratu kad smo bili goloruki, zašto se to bojimo danas kada imamo, kakvu takvu, hrvatsku državu!

Sjetimo se - tko zaboravlja svoju prošlost, zalaže svoju sadašnjost i prodaje svoju budućnost! Jasno je, dakle, da sve prodane duše svoju komesarsku "istinu" mogu još prodavati pučkoškolcima dok im strani gazde daju prostora u svojim medijima neistine i laži, jer koliko se god svi oni trudili istina će o tolikima koji su pali za svoj narod i svoju domovinu pobijediti i sve mizerije i njihove laži baciti tamo gdje im je mjesto - u ropotarnicu povijesti. Zato, ako ne posustanemo u svjedočenju i pravednoj borbi, doći će dostižna pravda i razotkriti sve zločine i zločince, smutljivce i zlobnike. Jer mogu oni ubijati istinu u svojim protuhrvatskim medijima, ali ne mogu je i neće ubiti u nama i tu je njihov poraz i pobjeda istine i pravde.

U Livnu 10.9.2004.

povratak na vrh


KUDA IDE HRVATSKA POLITIKA IVE SANADERA?

(Objavljeno: Hrvatsko Slovo, Hrvatska Smotra)

Piše: Ante Matić

Čitajući članak, u zadnjem broju Hrvatskog Slova, g. Domagoja Ante Petrića: "U EU ispunjavanjem nacionalnih preduvjeta", ostadoh, kao stalni čitatelj HS, nemalo iznenađen. Naime, i dosada smo, u zadnjim brojevima HS, mogli pročitati: "Račanova oporba i tzv. hrvatska desnica imaju jedan politički cilj i program: rušenje Sanaderove vlade pod svaku cijenu"(D.Margetić), te "Iluzorno je zanositi se neutralnošću…I tu se sve više pretvoriti u ničiju zemlju…Hrvatska treba zaštitu NATO-a i EU…"(S.Šulek).

I, evo, sada nam D.A.Petrić, začuđeno, otkriva "da u društvu postoji nepovjerenje prema Europskoj Uniji". Ali, ne lezi vraže, ni to nije dovoljno, već sada "ultranacionaliste" vode, nitko drugi, do li njihovi najveći neprijatelji "Balkanci brijunske linije", jer čitamo: "Balkanci brijunske linije, preko tzv. ultranacionalista, nastoje to nepovjerenje pretvoriti u otpor prema EU, kako bi tek prekriveno, zapravo ojačali svoj balkanski projekt". Zaista, svašta. Pa zar upravo europski birokrati ne koriste i nameću pojam "Zapadni balkan", a po ovome bi da su u sukobu s "Balkancima brijunske linije".

Ali vratimo se na početak priče i upitajmo se otkud sad to najednom. Zar opet, ti "nazadni" Hrvati, nacionalisti, "ultranacionalisti" čaak; opet, dakle, oni remete planove naših "europejaca", kojima, dok nas vode u svijetlu budućnost Europe (koja nas ništi na sve načine, a balkanci, svih linija, plješću), oblaci magluštine, sastavljeni od ne brige za nacionalno dostojanstvo i stvarni nacionalni interes, ne daju da osluhnu bilo hrvatskog naroda koji ih je izabrao da dokinu komunjarsku ne brigu i upropaštavanje svega hrvatskog. Nu, ipak, ja bih volio znati, na koga D.A.Petrić misli pod pojmom "ultranacionalisti".

Jesu li to oni koji zastupaju, jasno i nedvosmisleno, hrvatske nacionalne interese bez obzira na one koji bi najradije da Hrvatske i hrvatskog naroda nema, kao što su to neki europljani otvoreno i rekli biskupu Franji Komarici za Hrvate u BiH. Jesu li "ultranacionalisti" oni koji su s puškom, dakle, riječju i djelom dokazali svoju spremnost da brane sve hrvatsko i koji nisu šutjeli onda kad je "grmilo i sivalo", pa to neće ni sada, jer su uvidjeli da su opet izigrani za volju svjetskih moćnika čije zahtjeve nova vlast nekritički i bezpogovorno provodi. A, izgleda, trebali bi šutjeti, jer to, kao, remeti planove za "napredak" Hrvatske, pa zato i pokušaji "prokazivanja" i ušutkavanja pod krinkom "ultranacionalisti", " tzv. hrvatska desnica"itd. Dakle, ako su to hrvatski "ultranacionalisti", onda g. Petriću mogu reći: neće ići, zapravo "uzaludan vam trud svirači", jer ima nas, još Hrvata!

Zaista, nisam mogao vjerovati da će se na stranicama HS, na ovakav način, zapravo braniti ona politika koja je do jučer htjela uništi svako hrvatsko dostojanstvo (državnost, Tuđman, Bobetko, generali…pa i HS), a samo zato jer se sada s Mesićem i svjetskim moćnicima sve usuglašava ili je usuglašeno. Ta, do jučer smo svi napadali takvu antihrvatsku politiku i zato je na izborima i srušili, a sada su, gle čuda, opet neprijatelji "ultranacionalisti", jer su, kao, upregnuti "prekriveno" u "Balkanski projekt". Zaista, prozirno. Prije će biti da gorljivim braniteljima svakog "europskog" Sanaderovog poteza smeta što se "ultranacionalisti" ne daju upregnuti pod parolu koja se izrodila iz one: "Pokrenimo Hrvatsku" u zapravo: "Pokrenimo Haag i Beograd". Zaista, sve se više može reći: "car je gol". Dalje, upitajmo se kada se to hrvatski narod, jasno i glasno, izjasnio, odnosno gdje je stavio taj bjanko potpis, za neizostavni ulazak u ovakvu EU i ovakav NATO. Upitajmo se kada je to hrvatskom narodu predstavljen i objašnjen taj projekt, iz svih kutova prednosti i mana, od strane kompetentnih stručnjaka.

Pa, zar nismo na stranicama HS čitali da se ni jedan stručnjak, kojem je Hrvatska na srcu, nije neizostavno nekritički izjasnio za Europsku Uniju, za razliku od nekih političara kojima su puna usta EU i za koje je "jasno" da će, čim bez kičme, pameti i dostojanstva uđemo u EU, za nas teći med i mlijeko. Baš kao i "onomad" u bivšim Jugoslavijama. Zar nije baš HS na svojim stranicama promoviralo kritičko promišljanje neutralnosti Hrvatske od svih saveza i blokova, pa tako i od EU, da bi to sada bilo proglašavano pukim tlapnjama.

Isto tako, upitajmo se onda, je li po tome, možda, i g. Zvonimir Šeparović "ultranacionalist", koji baš na stranicama HS kaže: " Strijele koje upućuje Haaška tužiteljica sramotne su za uljuđeni svijet. Hrvatsku se mora energičnije braniti. Ne brani se istina samo pred sudom, već ovdje, u Hrvatskom Saboru i Vladi". Uostalom, kako to da "balkancima brijunske linije" odgovara Sanaderova politika koju, po njima, koče oni HDZ-ovci koji se još nisu reformirali. Bit će da im se sviđa zbog toga što bi ta politika i Tuđmana da je živ otpravila u Haag da tamo na miru objašnjava svoje "zločinačke pothvate", sa svim svojim generalima, prema napaćenom i mirnom srpskom narodu u "RSK" i "RS". Zapravo, čim i Sanader malo više zagrabi u istinu o komunjarama, doživi napad da se nije reformirao i eto nam opet hrabrog uzmaka. Dakle, problem su "ultranacionalisti", jer bi mogli narodu, konačno, otvoriti oči da vide da, zapravo, "infranacionalisti" opravdavaju politiku za koju smo vjerovali da je srušena 23. studenog 2003. godine. Podsjetimo se i na Splitsku rivu i pitanja izručenja naših osloboditelja, naših branitelja, naših generala. Što se to dogodi da po onoj "šaptom Bosna pade" i sada "šaptom generali padoše" pred Haaškim kazamatima.

Sjetimo se i "gospodarskog pojasa" i zahtjeva za referendum, a sada se odustaje i od primjene one "muljaže" od "ribolovno-ekološke zone" dok ne budemo punopravni članovi EU. Gdje nestadoše one "krokodilske suze" za svakim pedljom hrvatskog suvereniteta. Jesu li sada i naši ribari, koji prosvjeduju, zapravo ispružena ruka "balkanaca brijunske linije".

U vrijeme ponovne Račanove komunjarske ekspanzije, čini mi se da sam i ja na stranicama HS izjavio da je HS rijetka luč hrvatske misli koja se zalaže za istinski hrvatski probitak, a sada se te stranice koriste za izmišljanje neprijatelja i među onima kojima je Hrvatska na prvom mjestu. Zar nije jadno da mi danas nemamo nijedne dnevne novine koje dišu jasnim hrvatskim duhom i interesom za hrvatski napredak. Nemamo ni takvu televiziju. Od tjednika evo pade i Fokus i ostade opet samo HS, ali evo niče Hrvatska smotra. Zar nije jadno da mi u RH još uvijek nismo slobodni i ne možemo voditi svoju hrvatsku politiku. Zločinci i svjetski hohštapleri nam još uvijek kroje povijest, kočopere se nazivima trgova i ulica po našim gradovima, dreče iz novina i tv ekrana, dok oni koji su bez suda i sudišta pobijeni na najgroznije načine, od djeteta u utrobi majke do najstarijih i nemoćnih, nemaju još svoj mir u dostojno obilježenom svom grobištu. Stotine tisuća pobijenih vapi za istinom i slobodom koju bi mi trebali uživati, jer su i oni pali za nju, ali ne, nama se još uvijek cementira najgnusnija laž kao povijesna istina. Najcrnji komunistički fašizam se i dan danas prodaje pod antifašizam, a jasni hrvatski nacionalizam, kojem je i komunizam i fašizam radio o glavi, se blati kao fašizam; karikatura Hrvatske se prodaje kao "Velika Hrvatska"; sa "RS" se njeguju dobrosusjedski odnosi kao između od davnina susjedskih zemalja, a ne vidi se da je to zločinačka tvorevina na tkivu Hrvatske Domovine. Liju se suze na laži Jasenovca i Šakić je drakonski osuđen, a partizanski zločinci uživaju visoke mirovine i dobivaju državna odličja bez da ih tko upita koliko su Hrvata poklali, koliko su Hrvatsku unazadili po svakoj osnovi. Čak njihovi sljedbenici plešu vampirski ples i traže uklanjanje svakog spomena na naše junake koje su svih ovih desetljeća zločinački ubijali u našem pamćenju. Vidimo što se događa sa zahtjevima za uklanjanje spomenika vitezu Juri Francetiću, koji nije dao da zaslužena kazna stigne i uhvaćene zločince od strane preživjele žrtve, a kamoli da ima nešto drugo na duši. Mi smo dužni Juri Francetiću, uzor Hrvatu, podignuti pravi spomenik, a ne "kamen" pored puta, jer je s iznimnom hrabrošću, požrtvovnošću, žarom i sposobnošću žrtvovao svoj život sa slobodu hrvatskog naroda i države. I, ne samo njemu! A, uostalom, zašto se to sve ne bi događalo, kada se i današnji hrvatski branitelji ozloglašavaju ka zločinci, a stvarni zločinci ulaze u Hrvatski sabor i u Vladu.

Dalje, dopušta se da nestane hrvatski narod u BiH i spomen na hrvatsku povijest tog prostora. Zaboravlja se da je hrvatsko pitanje kroz povijest neriješeno i zbog otrgnuća Bosne i Hercegovine iz nacionalnog tkiva.

Isto tako, po nekima, ne treba nam naša hrvatska vojska, ne treba nam naše zrakoplovstvo, ne treba nam mornarica. Ta, što će nam, pa imamo EU, imamo NATO da nas brani. Od koga?! Nije valjda od naših "prijatelja" preko Drine. Ili, možda, od onih kojima, velikodušno ih primajući natrag, obnavljamo domove i vraćamo stanarska prava, primamo u vojsku i policiju, da sve to "dokusure" kad već nisu uspjeli u ratu. A tko će nas obraniti od učinkovitosti NATO-a koju smo iskusili na svojoj koži, kad nam je zaštita bila najpotrebnija, kad se radilo o našem opstanku.

Ali, vratimo se još jednom u nizu "bisera" g.D.A. Petrića: "Hrvatska može postati nepovjerljiva i skeptična, tek ne bude li sama svjesna svojih prava, svojih mogućnosti i svih preduvjeta koje treba ostvariti, ne kako bi se dublje poklonila nadnacionalnim strukturama, nego kako bi u velikoj Zajednici europskih demokratskih nacija zauzela ono mjesto koje će joj omogućiti ostvarenje nacionalnih prava i interesa". Pa g. Petriću ja ću opet, jasno i glasno, reći da Hrvatska mora "postati nepovjerljiva i skeptična" upravo zato, jer vidi da se "svjesna svojih prava, svojih mogućnosti i svih preduvjeta koje treba ostvariti" otklizava u ponor beskičmenjačkog poklonstva "nadnacionalnim strukturama" u kojem će " ostvarenje nacionalnih prava i interesa" biti moguće kao i u staroj ili novoj Jugoslaviji. Tu će se moći "ostvariti" ne nacionalna prava jednog Oca domovine dr. Ante Starčevića, već "nacionalna prava" jednog Mačeka ili Bakarića, odnosno Prodija.

Zaista, ne srljajmo, opet, kao guske u maglu, jer hrvatsko nacionalno pitanje neće biti riješeno dok se ne riješi pitanje Bosne Hercegovine. Tu je ključ svega i ono se neće riješiti koliko god naši "europejski" nojevi budu zabijali glave u pijesak od tog problema. Zato, gospodo "europejci" okrenite glave od Bruxellesa ne ka Zapadnom balkanu, već ka braći u Bosni i Hercegovini, baš kao što smo se ono svi bili gledali u obrani svoje jedine i jedne hrvatske domovine, u vrijeme srpske agresije, koja se tada, u našim srcima, nije prostirala na području Titine kifle, pa zašto bi to prihvaćali danas. Gospodo tu je ključ hrvatskog prava, hrvatskog interesa i hrvatskog napretka. Sve ostalo je "europejska" magluština koja će krvavo završiti kad to svjetskim moćnicima bude odgovaralo.

Da pojasnim, rat u BiH je zaustavljen nepravednim Daytonskim diktatom i sigurno je da će diktatom, vidljivim ili nevidljivim, ponovno i otpočeti čim to svjetskim moćnicima bude odgovaralo u nakani da ostvare svoje naume. Uostalom, nepravedni mir je gori od rata (u kojem smo se oslobađali i imali povijesnu šansu da se potpuno oslobodimo i ujedinimo u svojoj domovini)!

Konačno, ono "blejanje" koje "ide prema Europskoj Uniji" neće nadjačati "jauk" vapijućih koji se upinju "da očuvaju suverenost u savezništvu" svih hrvatskih rodoljuba i domoljuba, jer su ti "jauci" znak da smo ispravno prepoznali naše "povelje koje jamče ljudska, nacionalna i građanska prava" hrvatskog naroda u njegovoj domovini, dakle, u RH i BiH. Taj "jauk" pokazuje da su riječi poput: "velika većina Hrvata želi što brži ulazak u EU", samo puste tlapnje onih koji bi da "jauci" Hrvata u BiH što prije nestanu, jer su im ti Hrvati samo teški uteg oko nogu njihovih "europskih" sanjarija. Uostalom, kao i Domovinski rat, branitelji, generali, gospodarski pojas, nacionalni interesi, jer za to se treba boriti i izboriti, ali onda nema gospodskog "europejskog" uživanja po europskim predvorjima i pred europskim blicevima, nema "dvanaest sastanaka i četiri intervjua" našeg ministra vanjskih poslova u jednom danu sa europskim birokratima koji nas vole koliko i crno ispod nokta.

Da, kako to da mi prihvaćamo sva ta ponižavanja europskih birokrata kad, valjda znamo, da su nam i do jučer radili o glavi stojeći iza srpske agresije i onemogućavanja naše obrane prilikom oslobađanja od srbokomunističkog jarma. I sada, kada smo se donekle oslobodili, neki objeručke prihvaćaju zakukuljene zamke, za koje samo slijepci ne vide da su postavljene u cilju našeg podjarmljivanja - naroda i domovine.

Zašto. Zato što goje, valjda nam je jasno s kojim ciljem i za koga, našu najveću boljku, a to je, kako reče neumrli Otac domovine: " Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine. Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja". Zato, braćo Hrvati, držimo se kako valja! HS vrati se korijenima.

U Livnu 3.6.2004.

povratak na vrh


JE LI BOSNA PALA?

(Objavljeno: Hrvatsko Slovo, Hrvatska Smotra)

Piše: Ante Matić

Čitajući članak u HS "Je li Bosna pala 1463.god.", g.Ivana Markešića, malo pomalo počeo sam osjećati nelagodu, jer sam smatrao da "Spomen na 540 - godišnjicu pada Bosne valja da u dušama svih Hrvata obnovi duboku svijest, da su Bosna i Hercegovina prave hrvatske zemlje, koje su takve postale naseljenjem Hrvata kod njihova dolaska na Jadran i takvima ostale do danas"(fra Dominik Mandić).

Nu, kad sam pročitao da "najbolji poznavatelj povijesti Bosne i Hercegovine, Srećko M.Džaja" kaže: "da je historijski vrlo dvojbena i nesigurna stvar isticati kako hrvatski tako i srpski karakter srednjovjekovne Bosne…", onda mi je postalo jasno na koji mlin Markešić vodu navlači kada, s onim što izbija i između redaka, kaže: "Uz sve to do danas uspjeli su sačuvati i državotvornu misao o Bosni kao samostalnoj državi, koju će katolički hrvatski narod prihvaćati i voljeti kao svoju domovinu."!

Čitajući dalje Markešićeva tumačenja ne može se nazrijeti gdje nestade hrvatskog kraljevstva i hrvatskog naroda, pa ispade da je zemljica Bosna sa svojim katolicima i krstjanima pala s Marsa, što no se kaže: s neba pa u rebra, među neki strani bezimeni narod i "granične pokrajine kršćanskih zemalja" čiji su vojnici u Bosnu "dolazili kao agresor" baš kao i Turci.

Uz "najboljeg" povjesničara nema tu pozivanja na V. Klaića, Dominika Mandića, Krunoslava Draganovića, Konstantina Porfirogeneta, Popa Dukljanina,Ivana Kinamosa i da ne nabrajam dalje, kao da oni o Bosni ništa ne znaju. Ili, baš zato, što znaju! Nećemo tu ništa naći ni o Zrinjskim, Šubićima …Zar su i oni "osloboditelji"?!

Nema ništa ni o tome: "da je banska čast eminentno hrvatska ustanova, poznata je samo Hrvatima" (Klaić). Nema ništa ni o tome da je prvi poznati bosanski ban Borić Hrvat katolik iz Slavonije, da je osnivač bosanske kraljevske obitelji, ban Prijezda, podrijetlom iz Hrvatske (Kutjevo), kao i moćni Hrvoje Vukčić Hrvatinić… Nema ništa ni o tome "da se ugarsko-hrvatski kralj Bela II. god. 1138. naziva kraljem Ugarske i Rame ("Bela Dei gracia Hungariae Ramaeque rex"). A Rama, kroz 300 godina, znači u Ugarskoj uvijek Bosnu. Pošto Mađari nisu Bosne na maču dobili, jasno je, da su postali vladarima Bosne ili se takvim proglasili samo tako, što su priznati i krunjeni za hrvatske kraljeve. A tko je kralj Hrvatske, kralj je i njezinog sastavnog dijela Bosne. Odatle ono "rex Ramae", "kralj Bosne". Bosna je, dakle, nekada bila sastavnim dijelom Hrvatske"(K.Draganović). Ni zašto se od 1412. franjevačka provincija od Trsata do Drine zove: "Hrvatska Bosna". Isto tako, nema ništa ni o tome da pravoslavlja, po povijesnim dokumentima, u Bosni prije Turaka nema. Kao i o tome, da u bosanskim muslimanima Evlija Čelebija vidi ljude hrvatskog roda i plemena, a Mehmed paša Sokolović, rodom iz Višegrada, na pitanje sultana Sulejmana odakle je, odgovara:"iz Hrvata". Nema ni fra Grge Martića koji reče: "Teško domu bez ljubavi bratske, ko i Bosni bez zemlje Hrvatske",te "da se Hrvati u Bosni svog imena odreći neće", kao ni fra Lovre Šitovića, rodom muslimana iz Ljubuškog, koji u predgovoru svoje Gramatike, koju namjenjuje mladeži iz Dalmacije, Bosne, Hercegovine, Slavonije i Bačke, svima dovikuje: "Mi Hrvati".

Pa upravo padom Bosne pod Turke došlo je do jakog isticanja svog hrvatskog imena starosjedilačkog pučanstva. Nema ništa ni o tome da u Bosni, po riječima jednog franjevca 1848, narod "bosansko-hrvatski" pišti i jadikuje u okovima ropstva, kao ni o borbama Don Ivana Musića i njegovih ustaša u Hercegovini pod hrvatskom zastavom. Konačno, spomenimo se ustaške čete fra Stipe Kreše i Fabe Sučića koja se bori u livanjskim planinama pod hrvatskom zastavom. Hrvatsku zastavu unosi u Livno pred ustašama barjaktar ustaša Marko Perić nakon ulaska austrijske vojske (1878.). Fra Filip Jazvo, je pod Prologom 1878. pozdravio austrijskog generala i njegovu vojsku pod hrvatskom zastavom riječima: "Ova zastava trobojna znak je sjedinjenja s ostalom braćom Hrvatima..." Isto tako i fra Anđeo Ćurić je vlastodršcima govorio, da je on Hrvat i ovo Hrvatski narod, kao i fra Franjo Glavinić, rođen 1585. u Glamoču koji svoj jezik naziva:"hrvatski". Jasno je dakle da je hrvatska svijest u Bosni uvijek tinjala i u povoljnom trenutku bi nezaustavljivo buknula najjačim plamenom usprkos svim silama vanjskih i unutarnjih neprijatelja hrvatskog naroda i domovine.

O tim dijelovima povijesti ne ćemo iščitati ništa, jer se to, valjda, ne uklapa u "državotvornu ideju Bosne" i Markešićeve i Džajine vještačke tvrdnje:"Promjena vjere značila je istodobno i promjenu identiteta", te "naknadno "opredjeljenje" za hrvatstvo i srpstvo ili zahtjev muslimana…" su se dogodili "isključivo na temelju konfesionalne pripadnosti…". Zaista, nećemo o tome iščitati ništa, jer se to ne uklapa u ciljeve koji se Hrvatima u BiH hoće i danas nametnuti. Na tragu jednog takvog cilja je i inicijativa fra Luke Markešića o BiH ( nije valjda ovaj članak Ivana Markešića proturanje te ideje, na mala vrata, u HS) u kojoj će nestati podjela, dominacija, "oslobađanja", a sve to pogađate, stvaranjem jednog državnog naroda u Bosni i Hercegovini: Bosanci (gdje nestadoše Hercegovci?). Ta zato se i hoće od Hrvata učiniti Bosance, od hrvatskog jezika bosanski, od hrvatske domovine bosanska, jer država BiH, pod okupatorom, već postoji.

I kad Srbi nisu uspjeli sa svojim srpstvom bosansko-hercegovačkih Hrvata katoličke i muslimanske vjere, sada neki opet izvlače propale "adute" Kalajeve: Bosanci triju vjera u domovini Bosni. Muslimani-Bošnjaci su na tom tragu već odavno samo smo se mi Hrvati uzjogunili i ne damo se bosanstvu već svom hrvatstvu. Zar sva ova nastojanja neprijatelja hrvatstva do dana današnjeg nisu jasan dokaz hrvatstva srednjovjekovne Bosne i njenih žitelja.

Pa poštovani g.Markešiću, želim, Vama i hrvatskoj javnosti, reći slijedeće: Hrvatski narod je prostore današnje države RH i države BiH, između ostalog, kao jedinstveni prostor nastanio prije 14 stoljeća i učinio ga svojom domovinom, svojim kraljevstvom, svojom državom. Narod može pasti u ropstvo, izgubiti dio ili cijelu državu, živjeti u više država, ali ne može izgubiti svoju Domovinu.

Zapravo dok je narod svjestan, sebe, svoga jezika, svoga imena, svoje prošlosti, svjestan je i svoje Domovine i raditi će na stvaranju svoje cjelovite države i tako zaštiti sebe i svoja buduća pokoljenja u svojoj cjelovitoj i slobodnoj kući, u svojoj Domovini. Tako je i hrvatski narod kroz svoju burnu i tešku povijest prošao mnoge faze u kojima je gubio vlast na svojim prostorima, ali je uvijek težio da sve svoje zemlje, na području svoje domovine, ujedini u jednu državu. To mu je i uspjelo, u najvećoj mjeri, 10. travnja 1941., jer je bio svjestan svoje jedine domovine Hrvatske. Zar tada onaj Hrvat iz Trebinja, Senja, Sarajeva, Zagreba, Banja Luke, Bjelovara… nije sa najvećom radošću dočekao ostvarenje višestoljetnog sna - uskrsnuće svoje nezavisne države na najvećem dijelu svoje Domovine. Bi li to uspio da su mu neprijatelji nametnuli razdijeljenost i nejedinstvo s domovinama: Bosnom, Hercegovinom, Slavonijom, Dalmacijom… Hrvatska Domovina je Hrvatska Majka i ako su nam majci otrgnuli ruku nećemo, valjda, tu otrgnutu ruku uzeti za Domovinu, pa onda dalje, kako je dušmani budu kidali, prst, nokat, što li?!

Ta i Njemačka je bila nasilno razdijeljena na dvije države i jesu li onda istočni i zapadni Nijemci živjeli u različitim domovinama ili u različitim državama?! I u ovom Domovinskom ratu pred velikosrpskom agresijom je Hrvat iz Livna i Viteza stao u obranu svoje domovine hrvatske, jednako kao i Hrvat iz Splita i Varaždina, jer je bio svjestan da je on koji živi u državi BiH jednako u domovini Hrvatskoj, kao i Hrvat koji živi u RH. Bio je svjestan da može živjeti u slobodi i uživati plodove svoga rada samo u svojoj cjelovitoj državi i u objedinjenosti svog naroda u svojoj domovini. Za to smo se borili, ali voljom svjetskih moćnika i domaćih beskičmenjaka i poslušnika to nismo uspjeli ostvariti, propustili smo povijesnu priliku, i danas imamo državu RH i državu BiH, i vidimo da nismo slobodni.

Da, zaista, nismo slobodni u BiH, jer, između ostalog, pored priznanja okupatora ahdnama-konstitutivnosti hrvatskog naroda, ne možemo ostvariti svoje pravo da živimo na svom ognjištu i da se slobodno služimo svojim hrvatskim jezikom, svojim hrvatskim znakovljem, u medijima, školama, svakodnevnom životu, jer se Hrvati i dan danas ubijaju i sude što su branili svoj dom. Na pola teritorije BiH je uspostavljena, genocidom nad Hrvatima i Muslimanima, zločinačka tvorevina tzv .RS.

Dakle, ova Bosna je "…ono što ona zapravo jest: mogući civilizacijski, kulturni, religijski okvir i krajolik u kojem bosanski Hrvati mogu ostvarivati svoja nacionalna, vjerska, kulturna i druga prava" baš kao i američki indijanci u onodobnim rezervatima!

Da, zaista, nismo slobodni u današnjoj RH, jer, između ostalog, Hrvatska država ne štiti hrvatski narod u BiH, ne radi na ujedinjenju hrvatskog naroda i hrvatskih zemalja, u RH najveći zločinac nad hrvatskim narodom ima svoje ulice i trgove, a preživjeli zločinci se odlikuju najvećim hrvatskim odličjima, a heroji isporučuju međunarodnim silnicima, rasprodaje se Hrvatska, ne sprječava izumiranje Hrvatskog naroda…

Ali, to nije konačno i mi Hrvati uspjet ćemo sve to prebroditi samo ako ne zaboravimo da smo jedan narod i da trajno imamo jednu Domovinu Hrvatsku, a samo privremeno razdijeljenost na dvije države. Uspjet ćemo ako znamo da je nevolja jednog Hrvata nevolja cijelog Hrvatskog naroda.

U Livnu 23.9.2003.

povratak na vrh


Ustani Starčeviću

(Objavljeno: Hrvatsko Slovo)

Piše: Ante Matić

Zaista, čovjek u današnjim tiskovinama koje su pod šapama anacionalne vlasti, da ne kažem što drugo, može svašta pročitati, ali da ćemo o sličnim tumačenjima "hrvatskih interesa" čitati u HS, e to se ni u snu nisam nadao.

Naime, u članku "Ostavku dam - vojsku ne dam" novinar Josip Milić razglabajući o ostavci srbina Šarovića obasipa nas informacijama kao iz rukava iz kojih se vidi što se, "zapravo", zbiva u prijateljskoj "Republici Srpskoj" i o kakvim se tu sve podmetanjima, i nasrtajima na jadne srbe, radi. Te tako saznajemo, i između ostalog i između redaka, da srpski vojnici povazdan sade i beru cvijeće i čekaju da naiđe koji putnik namjernik da ga okrijepe vodom i sendvičima, iako su i sami gladni. Što je jasan dokaz, svim nevjernim Tomama, da oni nemaju nikakvih zlih primisli ni o kome, a kamo li da gledaju preko plota ili ne daj Bože da koga prisluškuju, još k tomu susjedne i prijateljske države.

Pa na tom tragu je nedavno zborio i drug Ninić u Forumu HTV i to je onda za sve istinoljubive drugove istina, osim za nepopravljive nacionaliste poput onog g. Miroslava Tuđmana koji mu se na to samo doktorski nasmijao, a svi znaju, je l te, da taj Tuđman o obavještajnom radu ne zna baš ništa.

Nadalje, nadaleko je poznata hrabrost i radinost srpskih vojnika koji su, istina, "strogi i disciplinirani", ali koji ni mrava ne bi zgazili, ako ih ovaj ne izazove na čistu miru. Ta, srpski vojnici , po naređenju dobrotvora i humaniste Šarovića, puštaju mnogobrojne hrvatske povratnike, dobro na prste jedne ruke se mogu izbrojiti, da po srpskim kasarnama napasaju svoje ovčice, e da bi se, po onoj: dobar glas se daleko čuje, još koji zadrti povratnik vratio u vajnu srpsku tvorevinu "RS". Pa ljudi, kome to još nije jasno da je i Hrvatima u interesu opstanak jedne stare i u oslobodilačkom ratu uskrsle "RS" u kojoj su zajamčena sva demokratska, ljudska i narodna prava svih: srba. To osporavati mogu samo zlobnici hrvatske nacionalističke provenijencije. Pa zar takvi ne govore da je "RS" nastala na zločinu, klanjem, silovanjem, pljačkom i progonom Hrvata i Muslimana sa njihove rodne grude. Zar ovi srpski vojnici koji nemaju što da jedu i koji prisluškuju samo krčanje svojih crijeva, da su nekome nanijeli zla?! Ta, hajte, molim vas!

Pa svima je jasno da su srpski vojnici, kad je već onaj crni Franjo drsko onemogućio da srpski vojnici grupiraju sve Hrvate iza linije Virovitica-Karlovac-Karlobag, a po naređenju dobrotvora i humanista Slobe, Voje i Radovana, samo grupirali bh Hrvate na što manje područje da budu homogeni i tako "izbore pravo na svoj entitet i da ostanu narod koji je uistinu ravnopravan ostalim narodima u BiH". A što nikako ne bi mogli da ostvare da su ostali na svojoj grudi, koju nastanjuju već 14 stoljeća, raštrkani kao rakova djeca. Uostalom nećete, valjda, reći da je teritorij svetinja. Ovako su, malo nožem, malo ognjem, a što ćete kad svima nije dano da odmah na miran način shvate što je njihov interes, bh Hrvati teritorijalno homogenizirani. Time im je srpski vojnik stvorio preduvjete da se izbore za svoj san o entitetu. A, vidite, ti Hrvati ni to ne znaju i opet će Srbin morati da vodi bitke za prava svih naroda i narodnosti na ovom zaostalom balkanu.

I zato, braćo Hrvati, sada kad bjelosvjetski dušmani hoće da ukinu starodrevnu i demokratsku "RS", te nasrću raznim smicalicama na njene uzorne čelnike, vi ne dajte. Ne budite poput nekih, među vama, koji se tomu drsko "naslađuju", već pomagajte kako znate i umijete. Sruše li dušmani demokratsku "RS" odoše i vaši sni o rezervatu, pardon, entitetu. I tako, priznat će te "jedino pravedno rješenje" je "ukidanje", vama prijateljske "RS" tako što će se ujediniti sa Srbijom.

E, ustani Starčeviću!

U Livnu, 15.4.2003.

povratak na vrh


Naši fašisti i antifašisti

(Objavljeno: Hrvatsko Slovo)

Piše: Ante Matić

Kao stalni čitatelj "Hrvatskog slova", rijetke luči hrvatske misli, ostao sam nemalo iznenađen člankom "Naši fašisti i antifašisti" izvjesne Nataše Bašić. Naime, prvo što mi je palo na pamet je :"Oslobodi nas Bože obrane koja da bi ispravila jedan dio neistine prihvaća drugi dio kao nešto istinito, pogotovu kad su nam tu "istinu" servirali komunistički zlotvori gotovo pola stoljeća.

Da se vratim kontradiktornom članku u kojem se kaže:"Nije naime svaki ustaša fašist…Ustaše su započele svoju povijesnu priču kao antifašisti,…a završili kao fašisti…Isto se dogodilo i tzv. hrvatskim antifašistima. Započeli su…a završavajući je rušenjem ustaškog režima, srušili su i hrvatsku državu…". Zaista, koje su to ustaše bili fašisti? Navedite, barem one utjecajnije. Znate li da je u NDH bilo zabranjeno osnivanje nacističke organizacije.

Konačno, srbokomunisti i tzv. hrvatski antifašisti su rušili ustaški režim zato što je izgradio i branio hrvatsku državu, pa je stoga jasan rezultat rušenje hrvatske države, jer njihov cilj je bila uspostava Jugoslavije, a ne hrvatske države sa komunističkim uređenjem. Jasno je da bi ustaški režim dopustio djelovanje tzv. hrvatskim komunistima da su bili za hrvatsku državu, a ne za, ponovimo, jugoslaviju.

Dalje, kakvu to istinu zastupa Nataša Bašić kad Pavelića naziva "primitivcem" i stavlja ga u istu ravan sa zločincima Titom i Staljinom. Kad iznosite istinu o krilniku Francetiću, hoćete li to reći da je on bio iznimka među ustašama. Ja ću Vam reći da su oni među ustašama koje nazivate fašistima bili iznimka.

Isto tako, mislim da se krilnik Francetić prevrće u grobu kad čuje što govorite o njegovom Poglavniku, kao što se prevrćao svih onih destljeća komunističke strahovlade slušajući "istine" o "primitivcu Paveliću" i "tzv.NDH".
Stoga ne miješajte Pavelića sa Brozom i Staljinom, ne miješajte ustaše sa partizanima, kao što danas, mi istinski Hrvati, nećemo miješati Domovinski rat sa srpskom agresijom na Hrvatsku.

Zaista, i da ništa ne znamo što se događalo za vijeme NDH dosta nam je da znamo što se događalo u Domovinskom ratu i sve će nam u najvećoj mjeri biti jasno. I da smo, ne daj Bože, izgubili Domovinski rat ( iako nam se i to pokušava nametnuti sa najnovijim događanjima), zar ne bismo bili svjedoci "istine" o primitivcu i zločincu Tuđmanu i njegovim generalima zločincima kao i samom režimu koji je u Pakračkoj poljani pobio, recimo, 50000 nevinih Srba, Židova, Roma i Hrvata koji nisu dijelili njihovo mišljenje.
Ta Pavelić i ustaše im ne bi bili ni do koljena.
Bi li se i onda, kad bismo ponovno izborili slobodu, pod teretom neistina i laži, govorilo recimo, o generalu Gotovini kao profesionalcu bez mrlje, a o Tuđmanu kao o "primitivcu" i bi li ga se miješalo sa Miloševićem i Karadžićem.

Na kraju, pitam se, kad ćemo mi Hrvati imati hrabrosti reći istinu o sebi i svojoj povijesti bez srbokomunističkih, odnosno antihrvatskih primjesa. Zapravo moramo je izreći ako ne želimo ponovno postati nečije roblje. Toliko.

U Livnu,18.11.2002.
povratak na vrh

Naši fašisti i antifašisti 2

(Objavljeno: Hrvatsko Slovo)

Piše: Ante Matić

"Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego, jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti": rekao je nadbiskup Alojzije Stepinac komunističkim zlotvorima 1946. u Zagrebu.

Da je kojim slučajem izvjesna Nataša Bašić bila u tadašnjoj sudnici sigurno bi se , u skladu sa površnim i kontradiktornim javljanjem na moje reagiranje, priključila publici sa dobacivanjem:"ne zamarajte nas suzama i patetičnim pozama". Pa tako je onda i moguće da joj je danas, kao svakom generalu poslije bitke, "njegovo ime jasnije i sjajnije u odnosu na ono od prije pola stoljeća".

Zaista, blaženi Alojzije Stepinac se u vrijeme najcrnjeg komunističkog terora nije bojao posvjedočiti istinu:"Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za Hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo Hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj jugoslaviji". Njegov Isus, gospođo, ne govori ono što se kod vas priča, već blagoslivlja nevinu žrtvu podnijetu za istinu i svoj opstanak. Prema tome, samo divljenje izaziva činjenica da je Hrvatski narod opstao na ovom razmeđu civilizacija, unatoč svim povijesnim nedaćama koje su ga snašle.

Još jednom ću ponoviti da je jadna "obrana" koja da ispravi jedan dio srbokomunističke laži, drugi dio prihvaća kao neupitnu istinu, iako je zasnovana na dokazima a la Bulajić. Takva obrana je zapravo, kako opasna za nas danas, tako i porazna za povijesnu istinu. Dakle, čim svrstavate Pavelića uz bok zločincima Titi i Staljinu, jasno je da ne želite znati ili ne smijete "imenovati pojave i zbivanja njihovim pravim imenima". Nije se onda čuditi smiješno mizernoj logici (da ne kažem što drugo) po kojoj ja ne bi smio označiti Titu kao zločinca jer ste, ne lezi vraže, negdje čuli da su se tamo neki "naši hercegovački gangaši" pjesmom nudili Titi 1968. Ta, čudi me kako niste čuli da smo mi, koji smo dragovoljno uzeli pušku u ruke da obranimo svoju Domovinu od srbočetničke agresije, pjevali "Juri i Bobanu", kao što su to hrabri pjevali i 1968., a pjevat će, kažem vam, i ubuduće.

Pitam se, dakle, kada će neki shvatiti da svojom nedosljednošću i pomanjkanjem Stepinčeve hrabrosti, odnosno svjedočenjem svog hrvatstva i istine na način "šuti, radi i živi" (ili kako bi komunjare rekle:"ne talasaj"), otvaraju put gradnji novih zidova laži o Domovinskom ratu i njegovim nositeljima, a stare dodatno cementiraju. Prozirni su tako, onda, i današnji zahtjevi takvih da se imenuje "zločine zločinima". E to, i Mesić i Račan se zalažu za procese nepravedno optuženim generalima, odnosno braniteljima ( i Tuđmanu da je živ), jer će time, kao, "Domovinski rat biti još čistiji i pravedniji". Zar nismo svjesni da istina, iskrenost i logika, koje to nisu, ako im podlegnemo, mogu kao rezultat imati to da Hrvatska bude sve slabija, a jugobalkanija sve jača.

Nu, iako će "hrvatskih gusaka" za nove magle biti i dalje, ja mogu reći:" Dok je srca, bit će i Kroacije". A što se ljubavi tiče, dodajem onu Isusovu:"Iz obilja srca usta govore". Toliko.

U Livnu 16.12.2002.

povratak na vrh


Slobodna Dalmacija, 17. siječanj 1996.

O NEDOSTATNOM POPULARIZIRANJU ZNANSTVENE MISLI

Tko čeka na Galaksiju?

Na našim kioscima ne možemo pronaći list iz kojega će i znanstvenik i zainteresirani laik moći saznati sve bitno o najnovijim dostignućima i istraživanjima u raznim oblastima znanosti

Piše: Ante Matić, Livno

Svjedoci smo da nas svakodnevno zapljuskuju novi izdavački pothvati na našim kioscima. Međutim, po mojem mišljenju ipak nam nedostaju neka izdanja za kojima vapi velik dio čitateljstva. Ovom prigodom osvrnut ću se na jedno koje nedostaje u velikoj mjeri. Stoga neka mi od Redakcije SD bude dopušteno na ovaj način upozoriti na nebrigu odgovornih oko širenja znanstvene misli, odnosno njezine promidžbe u široj javnosti, i to pogotovo među mladima.

Naime, ako pokušamo na našim kioscima pronaći list iz kojega će i znanstvenik i zainteresirani laik moći saznati sve bitno o najnovijim dostignućima i istraživanjima u raznim oblastima znanosti, od prirodnih do društvenih, onda ćemo se naći u velikoj nedoumici. Pa ako već ni jedna novinska kuća nema interesa za zaradu na jednom takvom projektu od općeg interesa, onda se pitam što je zadaća određenih ministarstava i ustanova kojima je, valjda, dužnost voditi brigu i o tome. Međutim, da ponovim, siguran sam da u široj javnosti postoji velik interes za jednim takvim listom.

Dakle, list koji će na sustavan i odgovoran način obrađivati, u različitom periodu, teme iz, recimo, fizike, elektrotehnike, astronomije, biologije, psihologije, medicine, ekonomije, povijesti, umjetnosti itd. Moguće je jednostavno prenositi odgovarajuće članke iz takvih inozemnih listova kojima su i najbliže nove informacije iz tih oblasti. Tako bismao pomogli i u pravom smjeru usmjerili mnoge mlade, što je u interesu i naroda i države.

Rzmišljajući o svemu ovome, nameće mi se u svjetlu nepravednih i pogubnih daytonskih i pariških sporazuma i njima pripadajuće "normalizacije" sljedeće: Je li to, uz otvorenje prometnica i telekomunikacijskih veza sa zemljom koja je izvor svih zala sručenih na Hrvatsku, netko "poduzetan" čeka povoljan trenutak da nam u ruke gurne uhodanu srpsku Galaksiju koja će nam nakon svega kao točka na i još i "popularisati nauku iz srpske perspektive".

Ne daj Bože!

povratak na vrh


Slobodna Dalmacija, 31 ožujka1995.

Ne namećem kolektivnu krivnju

Piše: Ante Matić, Livno

Izvan je svake zdrave pameti tvrdnja Josipa Burazina da ja namećem kolektivnu krivnju hrvatskome narodu zbog tvrdnje da je NDH stvorio hrvatski narod vlastitom snagom i plebiscitarnom voljom. Istina je, po svemu sudeći, da je Burazin dobar učitelj izmišljene povijesti jer su knjige na kojima temelji povijesne činjenice pisali neprijatelji hrvatskoga naroda pučkoškolskom znanstvenošću

U SD se stanoviti Josip Burazin iz Splita u svom članku punom teških uvreda i neistina okomio na mene i na NDH i njenog Poglavnika. Stoga zahtijevam da mi se dopusti osvrt na sve te uvrede i neistine! Ovaj put se pozivam na Zakon o tisku, jer se moj odgovor uporno ne objavljuje!

Naime, Josip Burazin misli, očito, da desetljećima ponavljane laži od strane srbokomunizma imaju status istine i da u skladu s tim on može i odlične učenike, bez ikakvih skrupula, proglašavati lošima, a pri tome naivno misleći da je dobar učitelj. Međutim, po svemu sudeći, istina je da je Burazin "dobar" učitelj izmišljene povijesti, jer knjige na kojima temelji "povijesne" činjenice pisali su neprijatelji hrvatskoga naroda pučkoškolskom znanstvenošću i one danas pripadaju ropotarnici povijesti! Ali pođimo redom.

Izvan je svake zdrave pameti da ja namećem "kolektivnu krivnju" hrvatskom narodu zbog moje tvrdnje da je NDH stvorio hrvatski narod vlastitom snagom i plebiscitarnom voljom. Pa moja tvrdnja je potpuno istinita i Josip Burazin bi to vrlo dobro znao da nije tako izrazito "loš učenik povijesti". Naime, NDH je izraz višestoljetnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom u kojoj će biti potpuno slobodan i nezavisan. Hrvatski narod je srušio tamnicu naroda Jugoslaviju i stvorio svoju NDH i za to nema niti može biti krivnje! Ona postoji samo u glavama neprijatelja slobode i sreće hrvatskoga naroda. Dalje, čista je neistina da je Slavko Kvaternik proglasio NDH bez dr. Pavelića i bez plebiscitarne volje naroda kojeg kao "nitko ništa nije ni pitao".

Pa prvo, Kvaternik je proglasio NDH u ime Poglavnika dr. Ante Pavelića kao njegova zamjenika. Drugo, svojom žrtvom u zločinačkoj Jugoslaviji i zbivanjima oko 10. travnja 1941. kada je hrvatska vlast nicala gotovo istovremeno u svim mjestima Hrvatske, hrvatski narod je jasno iskazao svoju volju! A evo što je o toj temi Jakovu Blaževiću i njegovoj zločinačkoj bratiji na monstruoznom procesu odgovorio uzoriti kardinal Alojzije Stepinac: "Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji". Dakle, bjelodano je da samo ništarije mogu osporavati način nastanka NDH i proglašavati je "zločinačkom i fašističkom tvorevinom".

U isti domen spadaju i tlapnje o prodaji Dalmacije. Istina je da je Poglavnik uz nagovještaj rata Italiji odbio njihove zahtjeve o amputaciji gotovo polovine Hrvatske i postigavši designaciju posebnog kralja uspio onemogućiti i drugu tešku mogućnost carinske i monetarne unije, a kao jedini izlaz prihvaćajući prividno Rimske ugovore, predvidjevši da će biti kratkog vijeka, omogućio je stvaranje hrvatske vojne sile i uspješnije odupiranje talijanskim pretenzijama. Poslije dvije godine Poglavnik je 10. rujna 1943. svojom državnopravnom izjavom poništio Rimske ugovore i povratio matici preostali dio Dalmacije i Istru!

Isto tako, laž je da dr. Pavelić ima ikakve veze s ubojstvom Vokića i Lorkovića. Što se tiče povlačenja na kraju rata, to je predaja zapadnim trupama koje će tražiti oružje, a ne glave bila jedina prihvatljiva alternativa. A da je prihvaćena odluka o povlačenju u unutrašnjost i pružanje odlučne bitke, a o čemu je raspravljala hrvatska Vlada na čelu s Poglavnikom, to je sigurno da bi bleiburška tragedija bila udesetorostručena! Dalje, kada ja iznosim istinu o NDH, dr. Paveliću i ustaštvu to ne znači ni malo da se stavljam na stranu nacizma i fašizma i da s tim imam ikakve veze! To sam jasno dao do znanja u svom odgovoru Gojku Boriću pa samo učitelj krive povijesti može zatvorenih očiju prelaziti preko mojih riječi i onda tvrditi što mu se prohtije.

Burazin ima obraza stavljati znak jednakosti između Jugoslavije i Nezavisne Države Hrvatske, između zločinačkog jugoslavenstva i rodoljubnog ustaštva - između zločinca i žrtve. To je izgleda nova dosjetka neprijatelja POTPUNE hrvatske slobode.

Međutim, ona je potpuno prozirna, jer svaki svjesni HRVAT vidi da se s njom pljuje na sve žrtve koje su Hrvati podnijeli za svoju slobodu i opstanak svoje NDH.

I konačno s tom dosjetkom se, zlotvorno glorificirajući zločin nad njima samima, te svete žrtve proglašavaju zločincima kaneći zapravo, nanovo, danas zamagliti cilj i pomutiti današnju spremnost hrvatskog naroda da se izbori za svoju potpunu slobodu na SVOME i po SVOME u SVOJOJ hrvatskoj državi kao i onda!

Tom cilju, dakle, trebaju poslužiti Burazinova "istinska demokracija", "totalna izolacija", "kaznena sankcija" itd. I na kraju zar, uzgred budi rečeno, takva "demokracija" nije bila ostvarena u bivšim zločinačkim Jugoslavijama! I tko onda priziva "aveti prošlosti"?!

Na sreću demokracija je nešto drugo i za "maglu" svakovrsnih Burazina, ovaj put, hrvatskih "gusaka" ne će biti!

povratak na vrh


Slobodna Dalmacija, 14 rujan 1994.

S NDH ni Hitler nije računao

Svakome je pučkoškolcu, suprotno od onoga što tvrdi Gojko Borić, jasno da je NDH uspostavljena vlastitom snagom i plebiscitarnom voljom hrvatskoga naroda uz potporu sila Osovine

Piše: Ante Matić, Livno

Poštovana redakcijo "SD" dopustite mi da se osvrnem na članak "Opasnosti megaustaštva" g.Gojka Borića u kojemu je iznio niz neistina i pokušao nam opet nametnuti poznate "istine" o NDH i ustaštvu.

Naime, g. Borić kaže: "NDH ne bi nikada nastala da nije Hitler srušio Jugoslaviju i postavio na čelo Pavelića"!? Svakome pučkoškolcu s malo zdrave pameti jasno je da je NDH uspostavljena vlastitom snagom i plebiscitarnom voljom hrvatskoga naroda uz potporu sila Osovine. Normalno je bilo da se tadašnja hrvatska politika morala osloniti na jačega i putem njega ostvariti pravo hrvatskoga naroda na vlastitu državu. Uostalom, druga strana, blok zapadnih velesila, nije ništa ni obećavala s obzirom na opravdane zahtjeve hrvatskoga naroda! A Poglavnik dr. Ante Pavelić kao osvjedočeni borac za slobodu i nezavisnost hrvatskoga naroda junački je poveo i uspjehom okrunio borbu hrvatskoga naroda za rušenje Jugoslavije i uspostavu nezavisne države.

Dr. Pavelić se nije oslonio na Italiju i Njemačku zbog njihovih fašističkih režima, nego zbog njihova revizionističkog stava protiv versajskog ugovora, kojim je stvorena Jugoslavija! Pa sam Hitler je priznao da je uspostava NDH bila mimo njegove namjere s ovim prostorima. Citatom prof. E.Noltea g. Borić je prevršio svaku mjeru! Pođimo redom.

O kakvim ubojstvima muslimana on govori kada je samo u BiH više od polovice ustaša bilo muslimana! U vrhovništvu NDH bio je također veliki broj muslimanskih uglednika! O kakvim ubojstvima Srba i pravoslavaca on govori te kada je za pravoslavne bila osnovana HPC, koja je imala svoje glasilo i kada je u HOS-u bilo mnogo pravoslavaca i to čak s činom generala! O kakvoj to krstionici nam hoće govoriti kada je o "pokrštavanjima" srboboljševičkim zločinačkim "antifašistima" sve odgovorio uzoriti kard. Stepinac. Ili hoće da nam opet sve bolje objasni Jakov Blažević!

O kakvoj to klaonici Borić govori? Jesu li ustaše išli u Srbiju nekoga ubijati ili su svakovrsni zločinci vršili teror, klanja i pljačku nad hrvatskim narodom koji je stajao uz svoju NDH? Tko je odmah po uspostavi NDH počinio pokolje nad hrvatskim pučanstvom i od koga je to krenula prvotna inicijativa i što se prije toga događalo u Jugoslaviji?! Konačno, kako to da se broj Hrvata poslije rata smanjio za oko 10%, a broj Srba se povećao za nekoliko postotaka?

I na kraju, u ovoj današnjoj borbi za slobodu i nezavisnost svi smo svjedoci patnje i žrtava koje je hrvatski narod i onda za istu stvar podnosio.

povratak na vrh


Tjedniku Globus

Objavljeno:
Globus, 28. ožujak 1991.
Hrvatsko Pravo, travanj/svibanj 1991.
Oslobođenje, 16. travanj 1991.

Oslobodi nas Bože loših savjetnika!

Poštovana Redakcijo Globusa, u prošlom broju ste objavili intervju sa gospodinom Darkom Bekićem, savjetnikom predsjednika Tuđmana. Ne mogu, a da se ne osvrnem na neka njegova izlaganja i da ne postavim neka pitanja!
Naime, na pitanje o "…situaciji u Srbiji" gospodin Bekić odgovara: "Srbija ima druge probleme, već je i prije imala državu no njen je problem određivanje granica…".
S obzirom na odgovor g.Bekića na pitanje prije toga, upitao bih, smatra li to gospodin Bekić da Hrvatski narod prije nije imao svoje države i da se Hrvatski narod odriče sna o svojoj jedinstvenoj državi?!

Dalje, smatra li to gospodin Bekić da je ova današnja karikatura od Hrvatske države - koja i takva postaje sve manja pod naletom velikosrpskog ekspanzionizma i "ispravne" politike - rješenje Hrvatske državnosti?! Vi kažete: "Hrvatima nije problem živjeti u takvim integracijama". E, pa ako za Vas nije problem što Hrvati iz takvih integracija izlaze duhovno i gospodarski, teritorijalno i brojčano osakaćeni, za Hrvatski narod to, zaista, gorući problem mora biti, ako želi da poslije tih "Vaših" integracija izvuče živu glavu i ne bude sveden na nacionalno još manju integraciju!!!

Gospodine Bekiću dajete li Vi to savjet da "kao guske u maglu" Hrvati odu u naručje "preobražene" i "demokratske" Jugoslavije, kao što su to "dobrovoljno" učinili 1918. i 1945. godine?!
E, ako je i od savjetnika previše je!!!

Poštovani, gospodine Bekiću, ako je nešto očigledno - onda je to težnja Hrvatskog naroda za svojom nezavisnom državom na svom povijesnom i narodnom području, jer je ona sigurni uvjet i jamstvo duhovnog i gospodarskog napretka Hrvatskog naroda prema njegovim sposobnostima, a što mu je u "Vašim" integracijama dobrano uskraćeno! Tako da Vaša "formalno-pravna potvrda" i "jedino čemu stoljećima teže (Hrvati!!! op.m.)je život u ravnopravnoj zajednici s drugim narodima", zaista zvuči mizerno i falsifikatorski, da ne kažem što drugo!

Zato, oslobodi Bože Hrvatski narod od takvih savjetnika i "savjeta"!

Zaista, gospodine Bekiću, neshvatljivi su Vaši zaključci o hrvatskim težnjama i opcijama, to više kada ste izložili značenje Jugoslavije za Srbe i što su Hrvati postizali dok su bili samostalni. Što biste tek rekli za ove relacije, Petar Krešimir IV i danas, kralj Tomislav, Zvonimir i njihova Hrvatska i danas?! A što biste tek rekli za Nezavisnu Državu Hrvatsku koja je imala oko tristo tisuća vojnika i koju je priznalo 25 država?! Dobro, govoreći o tomu, ta Vi niste za nju, sigurno, ni čuli. Zašto uopće potežete relacije: hrvatski knezovi i danas, kada Vam je to argument tek za drugu opciju ( razdruživanje - op.m.), koju Vaša prva opcija dobrano isključuje?!
Konačno, ima li nešto i u tome što Vi navodite naše knezove, a ne i kasnije moćnije kraljeve, s Vašim viđenjem hrvatske budućnosti?!
Na kraju, gospodine Bekiću, i vrapci na grani znaju da je za skladan suživot i poštivanje potrebna obostrana volja i želja!
Toliko!

Ante Matić, Livno

povratak na vrh

broj posjeta