|
GROZDA Uz rođendan Grozde Budak (Zagreb 27. ožujka 1924.), kćeri dr. Mile Budaka, hrvatskog književnika i političara. Grozda je izmrcvarena od strane partizana na najgori način ljudskoga izuma, 1945. Vječna joj slava!
Mladu časnu Hrvaticu,
Bijelu ružu, nježnu, čednu,
Zagrebačku ljepoticu?
Oj bila je divna jako,
Dva joj oka zvijezde jasne.
Divio se ruži sva’ko –
Ah te rujne usne krasne!
Gle, Zagrebom hitro kroči
Milosrdnih do sestara,
Nad knjigom joj bdiju oči
Domoljubljem sveđ izgara.
U srdašce de zaviri
Slavna u njem klica niče;
Hrvatstvo se bićem širi,
Rano kasno ‘‘Za Dom!’’ kliče.
Roditelji bajne vile
Porijeklom si časnim slove -
Lijepa Grozda oca Mile
Ponos kuće Budakove.
Kćerka uči, otac piše,
‘‘Ognjište’’ mu dika rodu.
Dušom, srcem, živi, diše
Nezavisne za slobodu.
Ta voljena Zemlja mila
Krvlju, suzom okupana,
Budakovom žiću bila
Sreća, davno željkovana.
Naredbama vraga, Boga,
Il prokleta Zvonimirom
Radost doma hrvatskoga
Prohujala s ratnim virom.
Nesta mira i veselja
Stiže vojska partizana,
Vražjih ‘‘osloboditelja’’ –
Strašna horda sa Balkana.
U Zagrebu nasta strava,
Jaukanje, očaj, groza…
Urla, divlja, vlast krvava,
Jugobagra druga Broza.
Hapsi, tuci, kolji, davi,
Zatvori su dupkom puni.
Petokrake moćnoj slavi
Žrtvovani milijuni.
Usred krvi, crne kobi,
Uzdisanja, teških rana,
Gle, sinova niču grobi
Od Bleiburga do Jadrana.
Što ‘‘ustaška’’ jeste svita
U dubine nek propadne,
Ispred slike druga Tita,
Sva Hrvatska neka padne.
Ajme ljudi, Bože, jao,
Oj hrvatski jadi gorki!
Puk nesretni vapijao
Bistričkoj nam Čudotvorki:
‘‘Pomozi o Gospe sveta,
Dosta nam je Kalvarije.
Zar je naša Zemlja kleta,
Zar slobode vrijedna nije?’’
Svibanj cvao. Iz visina
Sunce tužan prizor gleda -
Jedna djeva roda fina
U šake se vragu ne da.
Uplašena srna mlada
Grozda, kćerka Budakova,
Ljepotica Zagreb grada
Bila janje sred vukova.
Plačuć zove Božje ime,
Suza kvasi oči sramne.
‘‘Isukrste, izbavi me
Pohotnika želje plamne.’’
Al’ ko tuča kada zgazi
Zelen žita nježne vlati,
Tako strašni jugovrazi
Otpočeli orgijati.
Cvijet Budakov, cvijet ljiljana
Obeščasti vražja četa.
Leži djeva, popljuvana
Poput Krista razapeta.
Smrtnim hropcem hropte grudi,
‘‘Ustašica’’ zar još diše?
Prošteno joj baš ne budi,
U mukama nek izdiše.
Drugarice partizanke
Ponesite duge pile.
Zar ste zalud Brozovljanke?
U čijoj ste vojsci bile?
Tako, tako, na rad haj’ te,
Bogato vam ratno znanje.
Oštrom pilom komadajte
Budakovo lijepo janje.
Živo meso pila reže
Vrisak Grozdin Zagreb čuo.
Bol užasna prsa steže,
Glas janjeta utihnuo.
Usred pjesme i pijanke
Da ukrase konac djelu,
Gle, krvave partizanke,
Ispiliše Grozdu cijelu.
U mukama Krista Boga
Izdahnula nesretnica,
Cvjetak roda hrvatskoga,
Zagrebačka ljepotica.
Djevojčino srce mlado
Bezbožnice psuju, bodu;
Na ražnju ga peku rado,
Hrvatskome viču rodu:
– Protivnici partizana
Zaklana je mlada krava.
Po želji vam izrezana,
Evo mesa zabadava!
Pavelića junačine
Sve vas oštri ražanj čeka.
Vi ustaše, Hrvatine,
Topit će vas krvi rijeka.
Nek vas topi, neka teče,
Robom nek je Hrvat svaki.
Nek ustaška gamad reče:
Slava zvijezdi petokraki!
Drug Staljin je ures, nada,
Komunizma Bog jedini.
Srp i čekić neka vlada
U Titovoj jugovini.
Godinama Hrvat mrio,
Vađena su srca mnoga.
Šumom, trnjem, grobak bio
Sinku roda patničkoga.
Al’ krvavih nakon muka
Nad Hrvatskom zasja duga.
Pobijedila pravde ruka,
Ode k vragu smradna juga.
Osta gnjusno spominjanje
Iz Brozove vladavine,
Pol’ stoljetno jaukanje
Ispaćene Domovine.
Osta spomen na djevicu
Mile Budak kćerku mladu,
Domoljubku, Hrvaticu,
Božji darak Zagreb gradu.
Grozdo, rodu odgovori
Gdje li trune srce tvoje?
Čuj iz Neba glasak zbori:
‘‘Vijekom kuca srce moje.
Zalud su ga pekli, boli,
Spržila ga vatra nije.
Ne umire koji voli
Grudu zemlje Kroacije.’’
Marija Dubravac, Brisbane
 Grozda Budak i otac Mile, Berlin 1942.
comments powered by Disqus
|
SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO "Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević |
Sveta prava našeg naroda..."Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević |
Narodne mane..."Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
dr. Ante Starčević |
