Škrinja hrvatske misli
Otac Domovine
Početna
Pišite nam
Knjiga gostiju
Komentirajte
Pisma dida Vidurine
Hrvatska misao
Potreba za međunarodnom sudskom osudom za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih vlada
Ustav RH
Ustav BiH
Ustav FBiH
Croatio
iz duše te ljubim

Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači

Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite

Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča Ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača

Nek te rani kora kruva
Kap'ja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli

Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine

Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
broj posjeta:
e-pošta
Nezavisna Država Hrvatska - Video
Flag Counter

Sve istine prolaze kroz tri faze:

Prvo se ismijavaju.
Zatim im se nasilno suprostavlja.
I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!

Arthur Schopenhauer

Bog i Hrvati!

Za Dom spremni!

Hrvatska Hrvatom!

SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU HRVATSKOM I SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ!
ZA DOM SPREMNI!

Upišite svoje dojmove!

Jadna naša Hrvatska...

STARICI JAGI SU ’91. KONOPOM ZAVEZALI NOGE ZA AUTO I VUKLI DO SMRTI, A DANAS JEDINO NJENA KUĆA U SELU NIJE OBNOVLJENA

U ovom blagdanskom ozračju Hrvati se trebaju prisjetiti i mučeničke smrti starice Jage Šnjarić koja se dogodila 10. prosinca 1991. godine kada su povampireni pobunjeni Srbi iz Kozjana, Bunića i Ljubova potpomognuti s JNA počinili pokolj nad hrvatskim stanovništvom u selu Čanak u Lici pa otvoriti oči i konačno progledati u kakvoj karikaturi od hrvatske države žive i tko vlada našom napaćenom Domovinom Hrvatskom i kako žive njeni stradalnici i branitelji!

Selo Čanak nalazi se na području današnje općine Plitvička Jezera i smješteno je u dubokoj dolini okruženoj brdsko planinskim masivima, udaljeno od većih naseljenih mjesta kao što su Gospić i Otočac.

Na teritoriju koji je tada bio pod nadzorom hrvatskih snaga najbliže mu je mjesto bio Perušić. Prilazne ceste selu su brdske, uske i na dosta mjesta s velikim usponima i strminama, u zimskim uvjetima gotovo neprohodne. Vijugale su šumovitim nenaseljenim predjelima koji nisu bili pod neprekidnim nadzorom pa su zbog toga bile nesigurne i opasne jer je postojala opasnost da pobunjenici negdje postave zasjedu.

Selo je branila postrojba jačine samostalnog voda u sastavu 118. brigade na čijem čelu je bio zapovjednik Ivan Grbac. Pripadnici voda surađivali su i sa zapovjedništvom 133. brigade u Otočcu, uska suradnja ostvarena je s njenom postrojbom u selu Ramljani.

Ipak, obrana je i dalje imala previše nedostataka te je selo 10. prosinca okupirano i spaljeno.

Prizori koji su dočekali Hrvatsku vojsku kada je, nakon tri dana oslobodila selo bili su stravični. Ubijeno je nekoliko seljana na monstruozan način primjeren staroj srbokomunističkoj praksi od zločinačkih im prethodnika četnika i partizana.

Jagu su tukli, a zatim konopom vezali za auto…

Najokrutnije su ubili Jagu Šnjarić: tukli su je pred kućom da im dade devize, zlato, a kad nisu našli što su tražili, zavezali su joj konopom noge za auto i vukli je tako izmrcvarenu vozeći se po cijelom selu.

Jadnica je vrištala u mukama, a četnici su se onako pijani i ludi smijali i pucali u zrak od veselja.

Tako su je vukli dok nije izdahnula u najvećim mukama.

O stradanju malog ličkog sela snimljen je i dokumentarni film "Kome zvone Čanak zvona". Gledajući ga, čovjek ne može suspregnuti suze pred scenama stradalog sela.

Ipak, najviše potresno djeluje čizma pokojne Jage Šnjarić na kojoj je ostalo vezano uže kojim su je vukli po selu.

U Drugom svjetskom ratu Čanak također doživljava krvavi pogrom. Bilo je oko 150 poginulih i nestalih. Dolaze u selo partizani (vidila im se kokarda ispod petokrake) i tjeraju pokupljeni narod na likvidaciju iznad pećine. Tuda su prolazili drugi partizani te među njima izbija verbalni sukob, te ovi drugi partizani pustiše narod kućama, ali vrlo brzo dolaze i treći partizani pa pale dio sela i odvode taj dio naroda u logor u Gospić (pretežno žene i djecu) gdje na otvorenom logoru provode dvije godine. Strijeljanja, hajke i vješanja se nastavljaju i poslije završetka rata.

U Čancima od 1.261 duša 1939. godine, ostalo ih je tek oko 300 koji su dočekali prve demokratske izbore i demokratski izabranu hrvatsku vlast 1990. godine.

Nakon što su 10. prosinca 1991. JNA i četnici zauzeli selo, a potom napravili pokolj, smaknuvši bespomoćne civile, 12. prosinca 1991. su ga potpuno zapalili i sravnili sa zemljom.

Četnici su spektakularno minirali crkvu. Najprije su ručnim bacačima uništili unikalni drveni oltar, a poslije je u crkvu unesena ogromna količina dinamita i izvršeno mioniranje. Drvene grede krovne konstrukcije i zvonika letjeli su preko stotinu metara po okolnim šljivarima a profesionalno razmješten eksploziv napravio je od kamenih zidova običnu hrpu kamenja.

Selo je oslobođeno 17. prosinca 1991. u protunapadu Hrvatske vojske

Selo Čanak danas izgleda ljepše nego prije rata. Sve kuće su obnovljene, mještani se bave poljoprivredom, okućnice su uređene i popunjene poljoprivrednim strojevima. Jedina neobnovljena kuća koja i dalje stoji kao bolan podsjetnik na proživljene ratne užase, je kuća pokojne Jage Šnjarić:

Podnijela je ogromnu žrtvu, a država ju je zaboravila

"Želim da javnost dozna kako je Jaga podnijela ogromnu žrtvu, a zbog čega se država nikada i ni na koji način nije odužila njezinom sinu", kazuje mještanka Vera Mrle, koja se kao općinski radnik naslušala teških priča, ali kaže, ništa joj nije tako bolno kao sudbina Jaginog sina, hrvatskog branitelja koji bez ikakve skrbi ili bilo kakvih primanja, živi u majčinoj kući.

"Prije 20-tak godina bio je na listi za obnovu. Svima su kuće obnovljene, međutim, kod Jagine kuće je negdje 'zapelo'. Njezin sin Dragan je živio i radio kao automehaničar u Zagrebu, ali se odlučio vratiti u svoje selo. Bez ikakvih primanja, sam, svojim rukama i znanjem, donekle je svoj i dom svoje ubijene majke uredio za život. Da stvar bude još gora, Dragan je izvrstan automehaničar i na glasu je kao dobar majstor, pa je na općini zatražio dozvolu da ovdje otvori radionu, međutim - odbijen je", dodaje sumještanka Vera koja suosjeća sa ovim slučajem u svome susjedstvu.

Dragan Šnjarić, sin pokojne Jage, od države nema prevelika očekivanja:

Jagin sin: "Navikao sam na odbijenice"

"Što god sam zatražio, odbijen sam… Moju majku su pronašli zakopanu u vrtu s još nekim žrtvama iz Rijeke, pa je pokopana u Crikvenici. Tražio sam da se njezino tijelo premjesti ovdje u selo jer sam ja sada ovdje, međutim ni to država nije podmirila. Morao sam to platiti sam", kazauje sin Dragan.

"Bio sam u ratu, prošao sam tešku upalu pluća, doživio taj šok sa majkom, tako da… Zasigurno nisam iz svega izašao potpuno zdrav.

Ipak, nisam nikada ništa tražio jer me sramota pored ljudi koji su ranjeni. Žao mi je samo moje majke koja je prošla takvo mučenje, a niti kuću joj nisu obnovili. To me boli", kazao je Dragan, sin žrtve Domovinskog rata i hrvatski branitelj bez posla i primanja koji se nada kako će ova priča ipak nekome otvoriti oči, a u ovom blagdanskom ozračju - i dušu. (SHP/DogodiloSeNaDanasnjiDan/hr.wikipedia/dnevno)
comments powered by Disqus


Naslovnica


Arhiva Naslovnica

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."

Dr. Ante Starčević

Sveta prava našeg naroda...

"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."

dr. Ante Starčević

Narodne mane...

"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:

mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."

dr. Ante Starčević
© Stina hrvatskih pradidova