I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU!
ZA DOM SPREMNI!
Upišite svoje dojmove!
U SPOMEN HRVATSKOM RATNIKU IRCU THOMASU CROWLEYU!
Thomas Crowley Irac je već za života postao
legenda. Među brojnim stranim dragovoljcima koji su tijekom Domovinskog
rata branili Hrvatsku, on se posebno ističe.
Thomas Crowley rođen je u Manchesteru 1949. godine, a živio je u Južnoj Africi. Kad je na CNN-u vidio snimku osječkog fiće preko kojeg prelazi tenk, spakirao se i krenuo u njemu nepoznatu Hrvatsku.
"Došao sam u Hrvatsku na početku rata i imam veliku želju ostati u Hrvatskoj do konačnog oslobođenja njenog cjelokupnog teritorija, a i poslije. Hrvatsku smatram svojom domovinom, spreman sam i svoj život dati za nju. Ako Bog da, da svršetak rata dočekam živ i zdrav, ostat ću živjeti u Hrvatskoj", napisao je 1991. u svom zahtjevu za hrvatsku domovnicu strani dragovoljac Irac Thomas Crowley koji, na žalost, nije uspio uživati u slobodnoj Hrvatskoj.
"Irac je 32 godine bio u vojsci, a od toga je 28 godina ratovao. Prošao je ratišta diljem svijeta uključujući i Vijetnam. Mi smo takvom umijeću ratovanja i takvom iskustvu mogli samo sanjati. Tom nikada nije podcjenjivao neprijatelja, život ga je tome naučio. Sjećamo se, jednom je po snajperskom hitcu prepoznao da to nije srpski snajperist već ruski specijalac. Jednostavno, kroz godine ratovanja upoznao je sve metode i stilove te načine ratovanja. Moramo priznati da smo bili impresionirani, iako je Irac u profesionalnom smislu bio strog", slažu se suborci poginulog Thomasa.
Ovaj junak IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban život je okončao 10.06.1995. godine i to od mine koju je sam postavio. Njegovi neutješni suborci i danas, nakon toliko godina kažu, "jedino tako je i mogao umrijeti. Za neprijatelja, on je bio neuništiv".
Iako Irca nema toliko godina, itekako ga ima… Dečki iz Udruge IX bojne HOS-a Rafael vitez Boban ga ne prestaju oživljavati svojim sjećanjima na sve ono što je učinio. Jednoglasno tvrde, činio je mnogo… Osim što je bio prekaljeni ratnik, bivši SAS-ovac koji je odratovao više od polovice svog života i što je bio poznat po individualnom načinu ratovanja te vraćanju na bojište i nakon ranjavanja, Tom Crowley bio je prepoznat kao dobar i skroman čovjek nesklon hvalisanju. A imao se čime pohvaliti…
Kao pripadnik HOS-a i veliki ratni znalac, činio je čuda diljem zaraćene Hrvatske od Južne bojišnice preko Škabrnje koju je sa svojih 60-tak suboraca držao 45 dana. Ostao je zapamćen i po svojim izviđanjima, te diverzijama iz kojih je nerijetko izlazio ranjavan. Činilo se da je Thomas Crowley, taj odvažni Irac - nezaustavljiv. A onda je život okončao na minskom polju kroz koje je prolazio nakon jednog izviđanja i to onom koje je - sam postavio. Samo jedan krivi korak tijekom 28 godina ratovanja, Irca je koštao života.
"Vjerojatno je bio u mislima jer je tog dana dobio stan, pa je razmišljao o selidbi. Samo dva tjedna prije smrti dobio je i domovnicu, pa je i "u papirima bio Hrvat". Iako, u Tomu je od prvog dana kucalo hrvatsko srce", kazao nam je njegov suborac.
Njegovi suborci iznose i njegovu brižnu privatnu stranu:
"Zafrkant… S njim je bilo zezanje u nedogled. Jako je volio igrati pikado, ali više od svega volio je djecu. Ma, obožavao ih je! U rijetkim trenucima odmora, kad bi stali negdje na piće, Thomas bi ugledao neko dijete, obavezno napuštao stol, kupio sladoled, igračku ili čokoladu tom djetetu, pa ga pomilovao po glavi. Iznimno je, iznimno volio djecu. Nama je to bilo zanimljivo i nespojivo sa onim što smo gledali na terenu. To nije bio taj Irac", kazuju splitski HOS-ovci.
1995. godine pogiba na Južnom bojištu, a prije
toga je bio na sljedećim ratištima:
Livanjska bojišnica, ovdje je ostala mnogima u sjećanju činjenica kako
je posve sam zarobio Tenk 55.
Akcija Maslenica, oslobađanje Škabrnje, a u Zemuniku gornjem bude teško
ranjen.
Prkos, tamo je do kraja Travnja 1993 godine,
nakon toga izvodi akciju Kakma kod Biograda, gdje je zapovijedao
akcijom.
Drniško ratište, Svilaja, akcija Donje selo, da bi 1994 godine vodio
kamp za obuku za 114 brigadu.
Ove kampove je prošlo oko 2000 pripadnika 114 brigade.
Treći put je ranjen. Vojnika je bilo puno, ali
ratnika poput njega…
Veliki je to ratnik, diverzant, izvrstan taktičar, obučio je mnoge
vojnim vještinama, taj Irski Hrvat velikog srca.
Velebni sprovod kakav je upriličen za Irca Toma, pamti se i danas. Nepregledna kolona uplakanih ponosnih pripadnika HOS-a, civila, poznanika i ljudi koji su samo čuli o njemu. Svi su se tog dana, 1995. godine, željeli pokloniti irskom heroju sa hrvatskim srcem.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
Njegovi suborci obilježavaju svakog 10.6 tužnu obljetnicu u Splitu gdje je i pokopan, i sa ponosom se sjećaju njega, hrvatske legende.
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
