HRVATSKA IZNAD SVEGA
Škrinja hrvatske misli
Otac Domovine
Početna
Pišite nam
Knjiga gostiju
Komentirajte
Pisma dida Vidurine
Hrvatska misao
Potreba za međunarodnom sudskom osudom za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih vlada
Ustav RH
Ustav BiH
Ustav FBiH
Croatio
iz duše te ljubim

Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači

Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite

Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča Ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača

Nek te rani kora kruva
Kap'ja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli

Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine

Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
broj posjeta:
e-pošta
Nezavisna Država Hrvatska - Video
Flag Counter

Sve istine prolaze kroz tri faze:

Prvo se ismijavaju.
Zatim im se nasilno suprostavlja.
I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!

Arthur Schopenhauer

Bog i Hrvati!

Za Dom spremni!

Hrvatska Hrvatom!

SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU HRVATSKOM I SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ!
ZA DOM SPREMNI!

Upišite svoje dojmove!

PATOGENI VIRUSI - OBIČNA OBMANA?!

Jedno od najpogrešnijih učenja u suvremenoj medicini, koje se bazira na teoriji patogenih mikroba Luis Pasteura, svakako je učenje o virusima kao izazivačima infektivnih bolesti.

Ova laž upakirana u znanstvenu dogmu dobila je, ne slučajno, u drugoj polovini 20. stoljeća izuzetan tretman.

Iza nje danas stoji svjetska znanstvena elita (ili pseudoznanstvena) i svi vodeći zdravstveni autoriteti. Nije ni čudo jer se upravo ova dogma pokazala kao odlično sredstvo, ne samo za profitabilan biznis sa prodajom vakcina, već i efikasan način da se ljudi drže u strahu i da im se, po potrebi, oduzmu elementarna ljudska prava nametanjem zakona o obaveznoj vakcinaciji ili stavljanjem u karantenu (zatvor).

Ubacivanjem otrova u krv preko vakcina milijuni ljudi širom svijeta (tko preživi) postaju profitabilan dugoročno zatrovan pacijent. Pored ljudi, ovaj unosan biznis s vakcinama obuhvata i sve domaće životinje. Istovremeno, zahvaljujući "smrtonosnim virusima" moderna pseudomedicina može vješto da maskira činjenicu da, ne samo da niti jednu kroničnu bolest danas ne liječi, već i da ne zna njihov stvarni uzrok. Njemački biolog i virusolog dr. Stefan Lanka već godinama tvrdi da do sada nitko nije iznio niti jedan dokaz da je bilo koja infektivna bolest nastala od virusa. On, također, tvrdi da niti jedan takav virus do sada nije izoliran.

Da bi smo shvatili kako funkcionira ova zastrašujuća prijevara moramo malo bliže pogledati što su zaista virusi i kako oni djeluju. O tome govore podaci koje su iznijeli oni koji su ih godinama studiozno proučavali, ali nisu pristali na laž. Dr. Stefan Lanka je samo jedan od njih. Čitava grupa virusa kojima pripada i famozni HIV (koji navodno izaziva bolest AIDS) zapravo su retrovirusi. To nisu živa stvorenja, već veoma sićušni komadići (fragmenti) proteina koji se kače na živu stanicu, tvrdi dr. Lanka. Oni nemaju način da se sami reproduciraju . Zna se da antibiotici ne mogu ubiti viruse, pa se oni koriste samo za ubijanje bakterija. "Viruse ne može ubiti ni majčino mlijeko, ni trave, čajevi ili bilo koji preparat koji se na tržištu pojavljuje navodno za jačanje imunog sustava u borbi s virusima. Virusi su otporni na ekstremno visoke i niske temperature. Virus je najmanji dio nečega na što tijelo reagira. Virusi su daleko manji od bakterija. Bakterija je jedinica života, koja jede i izbacuje produkte svog metabolizma, ima životni period, iscrpljuje se, ima seks s DNK i tako se reproducira. Kada ostari ona umire. Tehnički, virus nije živo biće.

"Virusi nemaju životni vijek i mogu biti vječiti", obrazlaže svoje viđenje virusa dr. Vilijam Wong. Ovo djeluje zastrašujuće ako još živite u strahu da su virusi izazivači bolesti.

Zašto bi priroda stvorila nešto tako razorno? To se u toku studija zapitao i dr. Lanka dok je proučavao morsku molekularnu biologiju:

"Pitao sam se kakva je uloga virusa u evoluciji, jer je izgledalo da nemaju nikakvu funkciju osim da budu opasni i ubijaju druge stanice". Lanka tvrdi da još od 1960. u molekularnoj genetici postoji centralna naučna dogma koja čini okosnicu u suvremenom proučavanju molekularne biologije i koja se uporno održava do danas. Dogma tvrdi da DNK stvara RNK koji se onda koristi kao prenosilac poruke, odnosno genetske informacije.

Podsjetimo za laike, sve stanice u organizmu se ponašaju u skladu sa određenom informacijom koju sadrže u svom jezgru. Tu se nalaze kromosomi, a u njima geni sa informacijom. Geni su struktura DNK koja svakoj stanici određuje što treba da radi i kako da napravi protein. Formula pravljenja proteina je najveća tajna koju zna samo priroda.

Prilikom diobe stanice, svaka nova stanica mora da dobije ovu dragocjenu informaciju. Kao u izuzetno važnoj biblioteci, informacije iz ovih DNK "knjiga" nikada se ne iznose iz jezgre stanice, već se kopiraju u RNK koja onda to kao kurir prenese novoj stanici. Proces se naziva transkripcija. Dakle, može samo da se kopiraju stranice iz ove "knjige" ali se ona nikada ne može iznijeti iz "biblioteke".

Naučna dogma je smatrala da RNK nikad ne može biti transkribirana i da je uvijek DNK ta koja daje informaciju RNK i stvara je zarad obavljanja tog zadatka. RNK ne može biti transkribirana nazad u DNK i RNK postoji samo na bazi DNK i sa informacijama koje je od nje kopirala.

Dr. Lanka, međutim, kaže da je proučavajući morsku biologiju evolucije (vjeruje se da je život nastao iz mora) pronašao da je prva genetska molekula života bila zapravo RNK i da je kasnije u evoluciji (prilagođavanju okolini) nastao DNK. (Dakle, "knjiga" je prvo morala da se unese u "biblioteku").

"Svaki od naših genoma, i kod viših biljaka i životinja, produkt je takozvane obrnute transkripcije (procesa kopiranja RNK u DNK)", kaže dr Lanka.

On, također, navodi da je to bilo poznato molekularnim biolozima u Njemačkoj prije Drugog svjetskog rata, ali da je nakon rata čitav korpus znanja o citogenetici promijenjen pod utjecajem američke nauke i istraživanja koje je financirala moćna industrija za proizvodnju sjemena u SAD.

Da napomenemo da su najveći proizvođači i kolekcionari sjemenske robe danas jedna od najbogatijih porodica svijeta, dinastija Dipon. Oni su danas najveći dioničari u kemijskoj i farmaceutskoj industriji, u proizvodnji eksploziva i upaljača za bombe.

Sva ranija naučna saznanja koja su postojala u Europi, a Njemačka je imala vodeću ulogu i u nauci i u tehnici, tako oklevetana i proglašena "lijenom naukom". A biološka nauka prije Drugog svjetskog rata je bila mnogo bolje utemeljena i smatrala je da genetski materijal nije stabilan, već je podložan promjenama, što znači da on može biti i obrnuto transkribiran i da transkripcija ide u oba smjera.

"Ova ranija istraživanja su, također, ustanovila da unutar stanice imamo veliku količinu genetskog materijala drugačijeg nego u nukleusu. Ali, pošto su molekularnu genetiku i molekularnu biologiju osnovali fizičari koji su mislili da mogu da objasne čitavu strukturu atoma fokusirajući se samo na jezgro (nukleus), kada su ušli u biologiju prenijeli su tu svoju zabludu. Fokusirali su se samo na nukleus stanice i tvrdili da je on odgovoran za nastanak čitavog života i da on kontrolira sve. Ovo je smješno, jer su previdjeli osnovu života - proizvodnju energije." Proučavajući dalje evolucijska kretanja u biologiji, Lanka je shvatio da je obrnuta transkripcija uobičajena za sve forme života i da je zapravo ona postala osnova u funkciji svih kasnijih živih organizama.

Dr. Lanka je vremenom zaključio da je obrnuta transkripcija "mehanizam" za popravku kromosomske DNK. Ali, utjecajni i naučno referentni mediji diktirali su iz SAD uporno svoju dogmu da "ne postoji nešto kao obrnuta transkripcija od RNK ka DNK".

Kada je 1970. razvojem biokemije otkriveno da postoji obrnuti transfer genetskog materijala, ipak se nije odustalo od spomenute dogme niti je postojala volja da se tu bilo šta promijeni u naučnom shvaćanju. Tako je ovaj biokemijski fenomen nazvan "izuzetkom" i objašnjen je na osnovu postulata o postojanju retrovirusa.

Podsjetimo da je dr. Antoine Béchamp (October 16, 1816 - April 15, 1908) još u 19. stoljeću uočio da grupiranje protita u krvi stvara najprije viruse, a potom bakterije i gljivice. Gljivice su zapravo nastale u procesu evolucije tek nakon formiranja složenih organizama kao što su životinje, napominje Lanka.

Gljivice su stvorile enzime kojima su u stanju da proizvode energiju iz oksidacije. Gljivice se hrane mrtvom organskom materijom i tako učestvuju u procesu biološke reciklaže. Zato se uvijek nakon primjene antibiotika (anti biosa) stvaraju gljivice kako bi počistile ostatke mrtvih bakterija.

Tako, stvaranjem ovih formi ne nastaje bolest, nego su one posljedica biokemijskih promjena u ambijentu u kome žive, a to je ljudski, životinjski ili biljni organizam. Protiti su kao čestice života neuništivi, pa je logično što su virusi ekstremno otporni i praktično neuništivi. Oni upravo održavaju ŽIVOT.

VIRUSI NISU OPASNI

Da izoliraju virus iz mora uspjeli su 1994. dr. Lanka i njegove kolege (M. Klajn, R. Nipers i D. Miler).

"Tada smo demonstrirali postojanje prvog virusa moru u jednoj morskoj algi. Dokaz je prvo publiciran 1995. u znanstvenoj publikaciji Univerziteta u Konstanci (520-526) u skladu sa standardima prirodnih nauka.

Virus čije smo postojanje pokazali reproducira sebe u algi, može je napustiti i van nje se reproducirati u drugoj algi te vrste bez ikakvog negativnog efekta i taj virus nema nikakav učinak niti vezu sa bilo kakvom bolešću".

"Biološka struktura koja bi učinila bilo što negativno još nije viđena. Osnova biološkog života je zajedništvo, simbioza i tu nema mjesta za rat i destrukciju. Rat i destrukcija u biološkom svijetu su samo izmišljotine bolesnih mozgova."

Dr. Lanka je pronašao i da u jednom litru morske vode postoji preko 100 milijuna virusa raznih vrsta koji se međusobno veoma razlikuju. Sreća da zdravstvene vlasti za ovo još ne znaju, jer bi odmah naložile kupanje u specijalnim odjelima.

Strukture koje se opisuju kao virusi postoje u mnogim vrstama bakterija i u osnovnim životnim formama sličnim bakterijama. To se naziva simbiozom ili endosimbiozom koja je nastala u procesu diferencijacije staničnih tipova i strukturnog kombiniranja, endosimbioza koja je stvorila sadašnji tip stanice od kojih su napravljeni ljudi, životinje, biljke.

"Kao mitohondrije (bakterije u svim našim stanicama koje udišu kisik i proizvode energiju) i kloroplastima (bakterije u svim biljkama koje proizvode kisik) - virusi su dijelovi, komponente stanice.

Mitohondrija ili kloroplast ne mogu napustiti zajedničku stanicu, s obzirom da su zavisni od njenog metabolizma, ali virusi mogu napustiti stanicu, jer oni time ne iznose sa sobom ni jednu važnu funkciju u metaboličkom procesu", tvrdi dr. Lanka.

Virusi su sastavni dijelovi veoma jednostavnih organizama, na primjer algi tipa confervacae - posebne vrste jednostaničnih klorela i veoma mnogo bakterija. Ovi viralni sastavni dijelovi su nazvani fage (phages).

U složenom organizmu, posebno kod čovjeka ili životinje ili biljke, takve strukture koje bi se mogle nazvati virusima - nisu do sada viđene. Virusi su, dakle, sastavni dijelovi stanice koji su prepustili čitav metabolizam zajedničkoj stanici i zato je mogu napustiti. Izvan stanice oni pomažu drugim stanicama (različitim) u transferu gradivnih i energetskih supstanci. Bilo koja druga virusna aktivnost nikada nije uočena.

"Svi virusi čije je postojanje uspješno demonstrirano učestvuju u složenom procesu međustanične i unutarstanične razmjene supstance i nemaju nikakvu destruktivnu ulogu. U slučaju bolesti, niti u oboljelom organizmu niti u tjelesnim tečnostima nikada nije izolirana struktura karakteristična za viruse.

Tvrdnja da je virus uzročnik bolesti predstavlja providnu prijevaru, opasnu laž koja ima teške posljedice", tvrdi dr. Lanka.

Dokaz o postojanju virusa mora da sadrži točan opis (proceduru) kako je izoliran, odakle je uzet, datum kada je to urađeno i u kojim uvjetima, fotografiju preko elektronskog mikroskopa izoliranog virusa i sve to treba da bude objavljeno u relevantnoj publikaciji dostupnoj javnosti.

Ako se smatra da je određeni virus uzročnik bolesti, to znači da se mora točno navesti ime oboljelog od koga je uzet uzorak i opisati postupak kojim je izoliran virus ubačen u eksperimentalnu životinju (sa svim podacima o njoj i njenom prethodnom zdravstvenom stanju) i kako se razvila identična bolest u toj životinji. Svega toga, vjerovali ili ne, nema niti u jednoj publikaciji.

Ono što se danas predstavlja u udžbenicima kao izoliran virus zapravo to nije. Na to doktor Lanka posebno skreće pažnju:

1. Mnoge fotografije virusa su u boji. To je samo dokaz da su oni naknadno dotjerani (dizajnirani) jer snimak sa elektronskog mikroskopa je uvijek u crno-bijeloj tehnici. Pored toga to je uvijek u pitanju mrtav virus odnosno stanica u kojoj se on nalazi.

2. Snimci takozvanog HIV-a, malih boginja i velikih boginja, pokazuju čitavu stanicu u kojoj se navodno nalazi virus (dakle nije izoliran). Jasno se vide tipične endogene čestice u njoj. Ove strukture su dobro poznate i služe u unutar staničnom i među staničnom transportu staničnog materijala. Za razliku od virusa iste vrste, koji su uvijek istog oblika i veličine (konzistencije), ovi se razlikuju u veličini i obliku i zato ne mogu biti izolirani.

3. U slučaju virusa gripe vaccinia ("kravlje boginje"), poliomielitisa, adenovirusa i ebole snimci pokazuju samo jedan komadić (fragment), ali nigdje ne stoji da je to komadić izoliran, a kamoli da je izoliran iz ljudskog organizma. Ovi fragmenti su djelom stanične čestice i to njen sastavni dio i primitivne strukture koje su nagomilane uslijed neadekvatnog fiksiranja i sušenja na eksperimentalnoj pločici u procesu pripreme za promatranje pod elektronskim mikroskopom.

4. "Izoliran" virus poliomielitisa u stvari su umjetno stvoreni djelići (fragmenti) nastali usisavanjem jedne sporedne mase kroz veoma fini filter u vakuumu. Njegova struktura (nema karakterističnu strukturu) razlikuje se jasno od "virusa" u stanici. Mada se tvrdi da su izolirani nigdje ne postoji publicirana biokemijska karakterizacija ovog "virusa".

Na snimku virusa hepatitisa B ne vidi se izolirana struktura, već aglutinat. To je naučni termin za proteine iz krvi koji se zgrudaju što je karakteristika koagulacije. Tipično su okrugli i nagomilane kristalne strukture - u zavisnosti od stanja krvnog uzorka.

Fotografija virusa H5N1 pokazuje uzdužni presjek i poprečni presjek cijevi u stanicama koje su uginule u epruvetama. Ove male cijevi profesionalnim rječnikom su nazvane mikrotubuli i služe za transport i komunikaciju u stanici i u procesu stanične diobe. Nakon svega što se saznalo o virusima od dr. Lanke jedna relevantna svjetska baza podataka s virusima može vam se tako učiniti kao crtani strip.

Ako eminentni virusolozi širom svijeta ovu bazu usvajaju kao Sveto pismo, onda vam je jasno koliko su zastrašujuće razmjere ove obmane.

Doktor Stefan Lanka kaže da su sve fotografije virusa napravljene zbog prijevare koju smišljeno sprovode istraživači i medicinski naučnici sve dok tvrde da su to što pokazuju slike izolirani virusi koji izazivaju bolesti. Virusi ptičje gripe, obične gripe ili HIV-a, jednostavno ne postoji i nikada nisu izolirani.

Što su onda "virusi" koji se prikazuju kao snimci pod elektronskim mikroskopom?

"Sve su to okrugle formacije koje svaki molekularni biolog može da prepozna - umjetno proizvedene čestice (fragmenti) koji se sastoje od masti i albumina."

"To što se u medijima pokazuje kao virus H5N1 zapravo su normalni sastavni dijelovi stanice (ili čitava stanica), koji su se u procesu metabolizma našli u fazi unošenja ili iznošenja genske supstance iz stanice".

"Sve fotografije novootkrivenih virusa u novinske agencije stižu iz američkog Centra za kontrolu bolesti i prevenciju, sa sjedištem u Washingtonu, i koji je pod kontrolom Pentagona". Edvard Džener, koji se smatra izumiteljem vakcine, iako je bio seoski nadri liječnik uspio je tada jednom igrom latinskih riječi i zamjenom termina da izmisli bolest nazvanu "kravlje boginje" - VARIOLAE VACCINAE. Ova bolest nema nikakve veze sa boginjama kod čovjeka, jedino što su se obje manifestirale ospicama na koži. Ali "dr" Jenner je spojio nespojivo i tako izmislio novu bolest - "kravlje boginje". Tako se otvorio put opasnom izumu nazvanom vakcinacija ljudi krvnom limfom oboljelih krava.

Ovu Jennerovu izmišljenu bolest i opasnu prijevaru razotkrio je škotski liječnik dr. Charles Creighton u svojoj knjizi "Jenner i Vakcinacija" (Dr. Charles Creighton "Jenner and Vaccination").

Ali, iako besmislena ovakva vakcinacija se i danas sprovodi. (Danas je postalo normalno da djeca od "nečega" dobijaju visoke temperature i da se obavezno od prvih mjeseci i godina života vode kod liječnika na pregled. Čak je skovan i medicinski termin - "dječje bolesti". Ako je Bog šest dana stvarao svijet, sedmog je morao da stvori liječnike kako bi ispravljali njegove greške).
Da li je slično ovome i virus opisan kao specifičan izazivač bolesti?
Naime u 18. i 19. stoljeću ovaj termin je korišten u značenju "otrov" (toksin) ili "contagium".
I danas se u Websterovom riječniku za ovaj termin vezuje riječ "venom" (otrov), koji luče životinje, posebno zmije i koji se u 16. stoljeću često nazivao još i otrovnim "ljubavnim napitkom" (kao venus ili vinus).

U 19. stoljeću se tako za trovanje možda sve više koristila iskvarena varijanta "virus". Sposobnost da se organizam nečim inficira definirana je odavno u medicini kao trovanje ili prisustvo nekog viralnog sastojka u ishrani. Svi otrovi, kao i oni iz lešina koji se tako mogu unijeti u organizam - nazivani su virusima. Da li je ovaj termin u 20.stoljeću počeo da se primjenjuje kao naziv za neke od komponenti stanice kada je 1931. otkriven elektronski mikroskop i kada su pod ogromnim uvećanjem viđeni zastrašujući oblici molekularnih spojeva, pa su ovim terminom jednostavno drugačije počeli da se objašnjavaju simptomi trovanja?

Od tada je virus kao "uzročnik bolesti" često je opisivan, ali nikada izoliran.

Tako su , naizgled logično, počeli da se objašnjavaju efekti trovanja, ali i negativni efekti vakcinacije (što u suštini i jeste trovanje).

Tako izvjesni dr. Luhmann 1995. piše o simptomima hepatitisa B, koje je prvi put promatrao 1985. nakon vakcinacije protiv velikih boginja, i 1988. nakon vakcinacije protiv malih boginja.

"Kopije nalaza iz ovog istraživanja pokazuju samo strukture u okviru stanica i ništa što liči na nešto izolirano i homogeno. Biokemijske karakteristike, koje su suštinske, nedostaju u potpunosti", tvrdi Lanka.

Prosudite sami... (Valetudo - Nenad Roso).
comments powered by Disqus


Naslovnica


Arhiva Naslovnica

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."

Dr. Ante Starčević

Sveta prava našeg naroda...

"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."

dr. Ante Starčević

Narodne mane...

"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:

mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."

dr. Ante Starčević
© Stina hrvatskih pradidova