Škrinja hrvatske misli
Otac Domovine
Početna
Pišite nam
Knjiga gostiju
Komentirajte
Pisma dida Vidurine
Hrvatska misao
Potreba za međunarodnom sudskom osudom za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih vlada
Ustav RH
Ustav BiH
Ustav FBiH
Croatio
iz duše te ljubim

Svake noći Boga za te molim
Pivajući kamenu i drači
Croatio ka mater te volim
Umorna si, samo mi ne plači

Sve ću pisme pokloniti tebi
Sve đardine, neka mi te kite
Croatio iz duše te ljubim
Ja te volim ka i mati dite

Još se sićam onih riči
Što mi uvik priča Ćaća
Nemoj sine nikud ići
Tvoj je kamen, maslina i drača

Nek te rani kora kruva
Kap'ja vina, zrno soli
Nek ti kušin bude stina
Al Hrvatsku sine voli

Pisme će ti pivati slavuji
Svirat će ti moje mandoline
Svaku stopu ove zemlje ljubi
Kad odrasteš voljeni moj sine

Bog i Hrvati!
Za Dom Spremni!
broj posjeta:
e-pošta
Nezavisna Država Hrvatska - Video
Flag Counter

Sve istine prolaze kroz tri faze:

Prvo se ismijavaju.
Zatim im se nasilno suprostavlja.
I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!

Arthur Schopenhauer

Bog i Hrvati!

Za Dom spremni!

Hrvatska Hrvatom!

SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU!
ZA DOM SPREMNI!

Upišite svoje dojmove!

POGLAVNIK

Dr. Ante Pavelić (Bradina kod Konjica, 14. srpnja 1889. – Madrid, 28. prosinca 1959.)

Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!

Vladimir Nazor


DR. ANTE PAVELIĆ PREPORODITELJ I OBNOVITELJ HRVATSKE DRŽAVE

Piše: dr.Ante Bonifačić

Ante Pavelić došao je sa sela kao i ogromna većina Hrvata i morao je sam samcat naučiti što znači biti sin maloga naroda, i što znači biti Hrvat. Malo gdje na svietu, čovjek je tako determiniran narodnim siromaštvom, tudjim nasiljem i tudjim lažima, kao po hrvatskim zemljama. Seljaštvo, kao najkonzervativniji dio naroda i nastavljač izginulog plemstva, čuva sve tradicije hrvatske slave i predaje, prenosi valovanje ljudskih vrednota iz koljena u koljeno. Na crti Ivan Planine-Senj, mali Pavelć je sreo mnogo nepoznatih tradicionalnih narodnih filozofa poput onoga, koji mu je kao sveučilištarcu davao životne instrukcije u zatvoru. Narodna mudrost dala mu je gesla, koja su bila jasna narodu iz kojega je nikao, za koga je živio i za koga je umro.

Ako bi htjeli da mu tražimo objašnjenje mogli bi započeti s iranskim mitosom o Zaratustri, koji se ciklički vraća svakih tisuću godina, da preporodi svoj narod. Doveli bi ga u vezu sa Domagojima, Tomislavima i Krešimirima, koji nam nisu ostavili memoire, all ih zamišljamo divovski goleme, otčinski stroge, i krajevski veličanstvene, na raznim poljanama, okružene Didom i velmožama, među vjemim pukom i glagoljaškim benediktincima. Tu, po riečima prvoga hrvatskoga kroničara, ostvarena je prva kraljevska država poput obiteljske zadruge, u kojoj vladaju Bog i Hrvati. Nauka nam danas otvara obzorje o golemim prostorima sa kojima je povezano hrvatsko ime od Peloponeza do Lobe i Kaukaza. Dandolo povezuje hrvatske dinastije s mitoložkom porodicom Amalovića, i budući Poglavnik Hrvatske je kopanjem po starim knjigama i prisluškivanjem narodnoga bila, sigumo već u ranom djetinstvu sebe poistovjetio sa jednim od tih divnih likova hrvatske poviesti.

Svaki, koji je imao sreće, da ga upozna, osjećao je u njemu jednoga od tih davnih hrvatskih vladara.

Stvarnost oko maloga Pavelića nije bila kraljevska. Od najranijeg djetinstva mali Ante gleda oko sebe stećke, porušene kule, povelje izginulog hrvatskog plemstva, i kao svaki dječak, osjeća epsku dužnost, da sve te mrtvace oko sebe oživi. Susret s Antom Starčevićem znači drugo duhovno rodjenje Ante Pavelića. Starčević je progovorio u prastarom glagoljaskom duhu, ukrašenom ciceronianskim zapletajima sintakse, paragrafima zakona i grčkim citatima, u grimizu rođenog grčkog basileusa. Mučni optativi i konjunktivi jezuitskih patera postali su maljevi u rukama Diva, o kojemu je Pavelić maštao. Bezkrvni humanizam dobio je težinu obiteljske oporuke:

EVO, SINKO, ŠTO JE NAŠE I ŠTO NAM DRUGI OTIMLJU!

Prelaz na pravo, medju juratoše sa čapljinim perom, kakvog vidimo na kalpaku Zrinjskoga, kada provaljuje na sigetska vrata, bio je prirodan korak budućeg nasljednika Starčevića. Ante Starčević postao je živi ideal borca za narodna prava kime se mladi pravnik sve više poistovjetuje. Starac govori sa carem u Beču u ime hrvatskog naroda, kako narod govori s narodom. Preuzvišeni atributi i zakučice oratora samo prikrivaju iste rieči, koje narod govori o gospodskim lupežima. Od Starca je Poglavnik naučio, da stare pravice i stare formule mogu biti težki buzdovani u spretnoj i junačkoj desnici. Cieloga svoga života, usred najmučnijih direktnih akcija, Poglavnik proučava, savjestnošću historičara, hrvatsku poviest i hrvatske pravice. Formula prilikom otvaranja Hrvatskoga Sabora godine 1942., bila je izkopana kao prastara ploča, da poveže hrvatsku sadašnjost sa hrvatskom prošlošću.

Što će narodu pravo, ako se pretvara u oružje fiškala, da mu otme zadnju kravicu hraniteljicu iz pojate i u krvave paragrafe, kojima se pričavljuje narodnoga diva kao roba na vlastitoj djedovini?

Prelazeći preko Markova Trga, budući Poglavnik, više vidi usijanu glavu Matije Gubca nego sjedište presvietloga bana Khuena Hedervarya, koji je služio desetljećima "monarha, koji je bio uvjeren u svojim božanskim pravima i svoju odgovomost samo prema božanstvu", a hrvatski narod bio je skup pandura, koje su Habsburgovci upotrebljavali za svoje interese i našu narodnu sramotu. I taj presvietli ban, koji po nalozima Beča i Pešte stvara većine u Hrvatskom Saboru, po svoj prilici starijem od englezkog parlamenta, šeće dvadeset godina svakog popodneva oko Cmroka, a da ga nitko nije klopio batinom po cilindru.

Učenik Staroga shvaća,

da je čast naroda i sloboda Hrvatske vezana sa stoljećima prošlosti i sa prostorom Europe Karla Velikoga, a ne samo sadržaj Križevačkih Statuta, dobrih večera i domoljubnih zdravica.

Tudja politika je uspjela da sakrije rad i djelovanje najvećeg hrvatskoga revolucionarca prije Poglavnika, Eugena Kvatenika. On je, kao duhovni sin Ante Starčevića, prokrstario Europu kao politički emigrant i spremao sa Kossuthom, Cavourom i Napoleonom Ill Nezavisnu Drzavu Hrvatsku već u srpnju godine 1859. Mirom u Villafranca mogao je uzviknuti on i Starčević sa kraljem Piemonta:

POVERA CROAZIA!

A Rakovačka Buna postala je kao prvi Bleiburg, sjeme budućih Ustaša i Križara. Mladi odtvjetnik zagrebački odkrio je brzo družtvo «Direktora Križanića», svog prijatelja Mile; »Gospodje Sabine« Eugena Kumičića i njegove «Pobieljene Grobove« i »Radmiloviće« Ljube Babića.
Znameniti Krapinski načelnik Sluga, - izrazio je rečenicom: "Nema te vlade, kojoj ja ne bi mogel služiti!” - SRŽ IZRODJENE GOSPODE I INTELIGENClJE, KOJA JE IZ MOČVARE ABSOLUTIZMA PREŠLA U MOČVARE BALKANŠTINE KAO NARODNA ELITA!

Dru Anti Paveliću pružila se prilika, da se odreče sam sebe i svoga naroda i služi domaćim i stranim gospodarima za gradjansku udobnost pjevajući — "Kaj nam pak moreju, moreju, moreju!” ili parafrazirajući varaždinski šlager: "kad ne moremo kako hoćemo, onda hoćemo, kako moremo!".

Dr. Ante Pavelić bio je čovjek drugog kova, nosio je u sebi kraljevski ponos hrvatskih pastira i težaka, naučio je na pamet stare povelje i pravice iz svih Zakonika, od Vinodolskog, gdje su mu start živjeli, noseći sa sobom nadimke prastare hrvatske župe Psat, kako je sam jednom pripoviedao. I kada je vidio, da to zmijsko leglo svih mogućih hrvatskih guja ne može iz brloga bez spasonosne vatre, upotrebio je mističku formulu narodnih travara, da odkrije čarobni napitak, koji će u krvi i plamenu preporoditi Hrvatsku.

Hrvatska Stranka Prava pretvara se dan iza proglašenja Diktature Aleksandra Posljednjega u Hrvatski Oslobodilački Pokret — USTAŠA.

"NA LJUTU RANU LJUTU TRAVU", postalo je geslo razumljivo svakom pastiru i težaku, koji je pokušao sa Stjepanom Radićem sve recepte mirotvorstva i gandizma, sve memorandume, sve deputacije i punktacije.

Kao desnica i ljevica, kao prošlost i budućnost, kao slavenski težaci i gotski ratnici, kao ratari i pastiri, kao Panonci i Dinarci, upodpunjuju se veličanstveni likovi Stjepana Radića i Ante Pavelića. Medju njima je samo godina razlike, i makar čudno izgledalo, oni su samo dvie različite polovice hrvatskog lica i hrvatske duše. Ante Starčević i Stjepan Radić su kao i Ante Pavelić odkrili, da su nam korieni stari tisuće godina, i da nam snaga leži u narodu i rodnoj zemlji.

Radić i Pavelić stavili su u pogon najveće skrivene hrvatske energije. Rieči Stjepana Radića umirućeg u beogradskoj bolnici, mogle bi biti rieči Ante Pavelića: "Nema sumnje, da sviće novo razdoblje u političkom životu hrvatskog naroda. Mi moramo doskora započeti s akcijom, koja će dokrajčiti svako otimanje narodnog suvereniteta i svako samovoljno i zločinačko uništavanje našeg narodnog gospodarstva, naše kulture i našeg narodnog života...".

Ta oporuka najvećeg mirotvorca svieta, iza Gandhia, postala je amanet dra Ante Pavelića. Kako vidimo, u našoj poviesti sve se provezuje i nadovezuje kao očevi, djedovi i unuci. Starčević je rodio Kvaternika, Radića i Pavelića, a Pavelić danas za sobom ostavlja najveću i najrazšireniju hrvatsku zadrugu od postanka svieta - od Sydneya do Aljaske, od Punta Arenas do Narvika.

Kao što je godine 1933- napisao New York Times o hrvatskom plebiscitu širom svieta:

"Mi glasamo za podpunu slobodu i nezavisnost Hrvatske, za prekid svih političkih veza, koje nas vežu sa Srbijom, jer je kralj Aleksandar kriv zbog najsurovijih zločina, oskvrnujući čast nacije, primjenivši protiv Hrvata nečuvene političke progone i nepoštovanje hrvatskih prava i predaja, uništavajući gospodarski život i razarajući kulturne i vjerske ustanove".

Nitko ne može kazati, da nismo izcrpili sve pravne liekove, sve utoke i prosvjede, sakupili na stotine tisuća podpisa hrvatskih radnika razasutih svietom, po rudnicima i ljevaonicama, tiskali brošure i letke za sve konzule i ministre svih slobodnih naroda svieta i za ropotrnice Družtva Naroda.

Osnivajući Ustaški Pokret, Poglamik kao prvu točku stavlja pred oči svim neznalicama, lažljivcima i smušenjacima, da je hrvatski narod "NEZAVISNA NARODNA JEDINICA, KOJI NIJE ISTOVJETAN SA NI JEDNIM DRUGIM NARODOM, TE NIJE DIO NITI PLEME MA KOJEG DRUGOG NARODA". Kroz četrnaest stotina godina sačuvali su Hrvati svoje slavno i častno ime na istoj krvlju natopljenoj zemlji, i nitko na svietu nema prava, da nam krade vlastito ime i nameće lažnu zemljopisnu oznaku na ledja kao broj robijaša u logoru.

U točki sedmoj i osmoj Načela, Poglavik iztiče poviestnu istinu, "da smo kroz sva stoljeća sačuvali svoju državu u slobodnoj zajednici sa drugim narodima, i da imamo pravo, da ostvarimo vrhovničtvo nad svim hrvatskim zemljama u podpuno nezavisnoj i slobodnoj Državi Hrvatskoj".

Po riečima nasljednika Stjepana Radića kada smo u tamnici, nitko ne pita, tko je onaj, koji će nam otvoriti vrata tamnice. Poglavnik prije svega kupi podjarmljene narode u smiešnoj balkanskoj tamnici naroda pod vodstom kralja, koji je pregazio zakletvu položenu na ustav. Braneći makedonske rodoljube i slobodu čovjeka pred balkanskim nasilnicima, doživljava svoju prvu smrtnu osudu u svojoj 39. godini po 68. i 78. članu srbskog zakona, dne 17. srpnja 1929.

Razbijajući čitavo stoljeće balkanskog kriminala usred krvavog osinjaka, koji je izazvao Prvi Svjetski Rat, Poglavnik je stavio u pogon najveće hrvatske energije.

Iza smrti hrvatskih domobranaca na Jelačićevom trgu godine 1918. započela je borba hrvatskih Abela prema balkanskim Kainima, koja se nastavlja još i danas, i njima se po riečima već slavne nedavne propoviedi kardinala Ottaviania daje pravo, da vode drzavu kao "kraljevsku demokraciju" ili "narodnu federaciju", prekrivajući zločine i krv pod zakonitim plaštem uzurpirane vlasti i prevarenog slobodnog svieta.

Grobni humci narodnog vodje Stjepana Radića, okruženi humcima hrvatskih mučenika, Javora, Soldina, Zrinskoga, Brkljačića, Hranilovića, Begovića, Oreba, Sufflaya, Predaveca, Sibinjskih i Senjskih žrtava, uz legije drugih patnika i mu¬čenika, nastavljaju krvavo čislo veličanstvene borbe hrvatskog naroda za slobodu.

Nikada u svojoj poviesti nije hrvatski narod imao toliko snage i žrtvovao toliko svoje najplemenitije hrvatske krvi, kao za doba vladanja Poglavnikovog.

Stoljeća krvavih borba s Turcima, nisu nikada bila tako strašna kao doba Drugog Svjetskog Rata, kada je svaka hrvatska kuća bila bunker za hrvatsku na¬rodnu slobodu. Gotovo miliarda ljudi, koja nam je priznala nezavisnost, dala nam je prvi put u poviesti medjunarodno priznanje nezavisne nacije.

Poslanici stranih naroda, bili su prvi put u poviesti akreditirani u Glavnom gradu Hrvatske za vrieme Poglavnika dra Ante Pavelića.

OD CARA JAPANA... DO CAUDILLA ŠPANJOLSKE STRANI NARODI SU ZNALI, KAO I MI HRVATI, DA SMO STAR I SLOBODAN NAROD

Nitko od Hrvata, a najmanje Poglavnik, ne bi bio taknuo strance naseljene u Hrvatskoj, da su se pokoravali zakonima zemlje. Hrvatska vojska nije navalila na susjede, vec su se Hrvati branili od zavedenih rulja sa Balkana pod vodstvom medjunarodnog komunizma isto tako, kako se kasnije obranila Grčka i Korea uz pomoć slobodnog svieta...

Hrvatska je razkršće, s kojim se drugi narodi žele služiti za svoje ciljeve, pa je tu od Rimskog Doba bilo razsadište pandura za druge narode. Sve internacionale služile su se svojim agentima, da im budemo oružje za njihove, a ne za hrvatske ciljeve. Poglavnik je prvi iza toliko stoljeća stvorio hrvatski državni aparat, hrvatsku vlast od prvog do zadnjeg paragrafa, hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu i hrvatski novac u hrvatskoj državnoj riznici. Stao je na žulj neizmjernim tudjim silama i njihovim slugama u Hrvatskoj, pa se to i danas osjeća širom svieta.

Ali to je ujedno baština Hrvata iz svih pokrajina i sviju vjera, da nikada više ne budu tudji panduri nego gospodari svoga doma i vlastite države. Tudjim državnim idejama i tudjoj promičbi suprostavio je Poglavnik hrvatsku državnu ideju i ideje hrvatskog naroda, koje po ničemu ne zaostaju za ostalim narodima u Europi.

OD NJEGA SMO BAŠTINILI OPORUKU, DA MISLIMO SVOJOM GLAVOM DA SVE MJERIMO, KOLIKO TO HRVATSKOJ KORISTI, BEZ OBZIRA, ŠTO DRUGI O TOME MISLE I KOLIKO JE TO DRUGIMA UGODNO...

Prije od ikojeg političkog prvaka Europe Poglavnik je željeznom logikom razodkrio sve laži i zablude komunizma. Zadnji njegov članak je bila opomena gospodarima svieta, da se ne daju zavesti od vukova u ruhu ovaca. Na njemu su nam zavidjali svi narodi zarobljeni od komunizma, jer su u njemu vidjeli vodju, koji nije nikada kolebao niti pravio sporazume ni konkordate sa Sotonom.

Svako hrvatsko kolebanje prema Balkanu i prema komunizmu znači početak propasti hrvatskog naroda i raztvaranje u balkanskoj i skitskoj prašini.

Hrvatski Narod je ostao iza Poglavnikove smrti bez vodje, ali preporodjen i pomladjen vatrom, krvlju i mukama.

POGLAVNIK JE PONIO NA SVOJIM LEDJIMA NAJVEĆI TERET, KOJI JE IKADA KOJI HRVAT NA SVOJIM LEDJIMA NOSIO.
KUGLE U NJEGOVOJ KlČMI SU NAM SVJEDOCI O TOME!
ALI ON JE BLAGO PREMINUO U SNU SIGURAN DA JE OSTAVIO DJECU KOJA ĆE IZVRŠITI NJEGOV ZAVJET.

(Hrvatska, Buenos Aires, Argentina. Broj 4-7 (291-294). Spomen - izdanje 10. Travnja 1960. Dr. Ante Bonifačić: Preporoditelj i Obnovitelj Hrvatske)

‘‘Rod bo onaj, koji mrtve štuje,
Na prošlosti budućnost si snuje’’.
Petar Preradović


ODA POGLAVNIKU

Poglavnik: "Za Dom!"
Svi Hrvati: "Spremni!"

Ono u Bazilici Svetog Petra,
Vidje Tebe u vječnom gradu pjesnik,
Njemu s Tobom zagrljaj drag je bio,
K'o Dom naš mio.

Sam Bog Tebe prati Dobri, jaki,
Da izvedeš za Dom naš sveto djelo,
Tebi Ante Starčević nadahnuće,
Uzorom bio.

Vi nam oba hrvatski uzornici,
Pradjedovska branite sveta prava,
Dok je sunca, oba ste kruna nam,
Vječna Vam slava!

Ti si za dom žrtvovao svega sebe,
Smjelo ko' heroj, od vjere junak živi,
Za slobodu ust'o si našeg Doma,
Ustašo divni!

Dobar Genij, dubok si kao mistik,
Zalud vuci urliču sa svih strana,
Ti si prorok, gorom i dolom kličeš,
"Bog i Hrvati!"

"Samo Bog je, najviši naš Gospodar,
Bog je štit naš, u Njega je Uzkrs",
A tim si glasom pošao u susret,
Uzkrsnoj zori!

Čovjek, uma i srdca i poštenja,
Čovjek, koji ne vlada nego radi,
Čovjek, koji poklekao nije nikada,
Naš Leonida!

Dan Tvoj svaki žrtva je i rod pošteni
Kao sunce Ti si nam čist i sjajan,
I Tvoj upliv obara sve pigmejce,
Ti si nam Zrinski!

Puno kažeš, istinu, pravdu dižeš,
A sloboda draga Ti kao mati,
Za nju si ustao poput Diva,
Na sve hajduke!

I na zlotvore, kojim sve para bila,
Koji htjeli prodati naže duše,
Koji pleli imenu nažemu uze,
Izdaje jadne.

Za Dom dragi Ti si Hrvate zvao,
Neka ste spremni, nek ste ko stanac kamen,
Tad će Dom naš Božji obasjat plamen,
Hrvatske slave.

I k'o sunce jednako Ti nas griješ,
Vodiš Grič, nas, Hrvatsko Kraljsko,
Vodiš Bosnu, ona je, veliš biser, srdce,
Hrvatskoj kruni.

I dan i noć tako za narod radiš,
Svaki cio Hrvat je Tebi mio,
K'o na suncu grije se na Tvom srdcu,
Ustaški junak.

S Tvoga srdca uzdisaj leti k nebu,
"Bože Sveti, Liepu našu čuvaj",
Ona Tebi vazda je prva briga.
Za Nju moliš.

Zato sve nas u kolo zoveš divno,
Kolo rada, napredka i poštenja,
U Tvom kolu bit će nam naša mila,
Hrvatska živa.

Što sve nisi poduzeo za taj pokret?
Svi hajduci vrebali su dušu Tvoju,
K'o kralj David u sviet ideš strani.
Al' te Bog brani!

Bog Ti dao okrepu u tuđini
Bog Ti vjeru ovjenča lovor-granom,
Koja nikad viže usahnut ne će,
Junače sreće!

Naš se barjak pod nebom danas vije,
Naše oko radostne suze lije,
Tvoje vedro cjelovom kiti čelo,
I grad i selo.

Pa k'o dosad pokreći naža srdca!
Duše naše do Božjeg diži neba!
Tebe, Vođu, hrvatski narod treba,
Kanoti hljeba.

A mi spremni bit ćemo vazda za Dom,
Vazda spremni radit i umriet za Dom.
Vazda s Bogom, zrom i marom za Dom,
Za Dom svoj dragi!

Paveliću Ante nam ime drago,
Ima u njem Hrvatska s neba blago,
Nek Te On, Kralj nebeski vazda prati,
Vođo naš zlatni!

* Za Božić 1941.

Ivan Evanđelist Šarić


Basel, 14. srpnja na Poglavnikov rođendan

Uz rođendan Poglavnika dr. Ante Pavelića 14. srpnja 1889. godine

Uvodne pripomene

Nije moje ni hvaliti niti kritizirati, nego konstatirati i ukazati na neke pojedinosti vezane uz ime i djelovanje Dr. Ante Pavelića, rođenog 14. srpnja 1889. godine u Bradini (Hercegovina), umrlog 28. prosinca 1958. u Madridu.

U Hrvatskoj je ovo tabu tema, o kojoj je nezahvalno pisati, kad je riječ o pozitivnom dijelu životopisa Ante Pavelića, a o onim drugima životopisnim dijelovima bile točne ili netočne, napose ako su poluistine, neistine i laži dobro napuhane iz komunističke i velikosrbske mješine može se pisati u nedogled. Odmah valja reći, da će u raspravnom prilogu biti dotaknute tek neke pojedinosti s obadva predznaka, a za podpuni životopis Ante Pavelića trebalo bi barem nekoliko knjiga.

Svrha ovog priloga jest iznijeti samo najznačajnije djelatnosti Ante Pavelića i dati ih hrvatskoj javnosti, da o njima donosi objektivan sud.

Zanimljivo je pripomenuti, da današnji (14.srpnja 2009) HTV kalendar, donosi sliku poglavnika Dr. Ante Pavelića i naziva ga zločincem, a zna se da poglavnik Pavelić nije osuđen niti proglašen zločincem od nijednog Međunarodnog suda pa čak niti od regularnog suda komunističke Jugoslavije. Štoviše, ime Dr. Ante Pavelića nije uvedeno u nijednu listu ratnih i mirnodobskih zločinaca 20. stoljeća.

Za razliku od Dr. Ante Pavelića, šumski maršal Josip Proz Tito uvršten je u brojne međunarpdne liste najvećih ratnih i mirnodobskih zločinaca, 20. stoljeća, a HTV ga ne naziva ratnim zločincem u nijednoj od svojih emisija.

Upravo, taj neispravni kriterij HTV-a daje mi povod za ovaj prilog.

Tko je Ante Pavelić?

(Izvornik "Tko je tko u NDH, Minerva Zagreb, 1997." i iz osobnih znanja člankopisca) Ante Pavelić je rođen u hercegovačkom selu Bradini na Ivan planini, kamo su se njegovi roditelji, otac Mile i majka Marija doselili iz Krivog Kuta u Lici. Osnovnu školu polazio je u raznim bosansko-hercegovačkim mjestima, a gimnaziju u Travniku, Senju, Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1910. maturirao, te upisao Pravni fakultet.

Antini roditelji, Mile i Marija ostali su u svibnju 1945. godine u okupiranom Zagrebu od velikosrbskih partizanočetnika Koče Popovića, smješteni u Bolnici milosrdnih sestara i o njima je vodio brigu i zaštiu od komunističkog masakra poslijeratni upravitelj bolnice Ante Mile Krvavica, Hrvat iz Knina. Pisatelj ovih redova dobivao je podatke od navedenog gospodina A.M.K. i objavit će ih u zasebnom prilogu.

Pravni fakultet završio je Ante Pavelić 1914. godine, a 1915. stekao je doktorat prava. Godine 1915-1918. radio je kao perovođa u odvjetničkoj pisarnici A. Horvata, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP), a nakon završene prakse, od 1918. godine odvjetnik je u Zagrebu.

Oženio je 1922. godine Maru Lovrenčević i s njom imao troje djece, sina Velimira i kćeri Višnju i Mirjanu.

Već kao gimnazijalac pristupa Ante Pavelić HSP-u, 1918. ulazi u vodstvo, postaje član Poslovnog odbora, zatim tajnik i podpredsjednik HSP-a. Godine 1921. izabran je za gradskog zastupnika u Zagrebu; u ime HSP-a kontaktirao je s Nikolom Pašićem po političkim pitanjima u svezi Radićeve stranke. Izabran je 1927. godine i za zagrebačkog oblasnog zastupnika. U lipnju 1927. predstavljao je zagrebačku gradsku općinu na Europskom kongresu gradova u Parisu, a pri povratku je u Rimu, u ime HSP-a predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rušenju Jugoslavije. Očekuje talijansku pomoć u uspostavi nezavisne hrvatske države.

Na parlamentarnim izborima 1927. izabran je s Antom Trumbićem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka. U čelništvu toga bloka, uz ostale nalazio se je i dekan Slunjskog dekanata Ivan Mikan. Pisac ovih redaka je kršten od dekana Slunjskog dekanata, vlč. Ivana Mikana

U svojim govorima u beogradskoj Narodnoj skupštini istupao je protiv velikosrbske politike i izjašnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost. Usmjeravao je pravašku mladež i pokrenuo listove Starčević i Kvaternik.

Atentat na hrvatske zastupnike u Beogradu i aktivnost Dr. Ante Pavelića

Nakon atentata na prvake HSS-a u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, pristupa Dr. Ante Pavelić Seljačko-demokratskoj koaliciji. Pokreće list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske države, a 01. listopada 1928. osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije.

Diktatura kralja Aleksandra od 6. siječnja 1929

Nakon Aleksandrovog proglašenja Šestosječanjske diktature 1929. godine, odlazi u emigraciju, najprije u Beč, potom s Gustavom Perčecom u Budimpeštu, te u Sofiju, gdje je 20. travnja 1929. s vođama makedonske emigracije podpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoći Makedonaca i Hrvata u rušenju Jugoslavije i stvaranju neovisnih država Hrvatske i Makedonije. U Beogradu je Sud za zaštitu države 17. srpnja 1929. u odsutnosti osudio na smrt Dr. Antu Pavelića. Utočište dobiva u Italiji.

Podkraj 1930. godine osniva Dr. Ante Pavelić Tajnu revolucionarnu nacionalističku organizaciju Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO), s ciljem razbijanja Jugoslavije i uzpostave Nezavisne države Hrvatske uz pomoć Italije; uzima naslov poglavnika.

Ustaški pokret organizira na vojnim i urotničkim načelima. U drugoj polovici 1931 godine osniva u Italiji prvi logor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescii, te potiče osnivanje drugih takovih logora u Italiji i u Mađarskoj.

U Glavnom ustaškom stanu 01. travnja 1933. obznanjuje Načela ustaškog pokreta u 17 točaka te kao cilj pokreta ističe uzpostavu samostalne i nezavisne hrvatske države na čitavom njenom povijesnom i etničkom području, što se ima pravo sprovesti svim sredstvima, pa i silom oružja. Pokreće i organizira promičbene akcije, atentate i diverzije.

Velebitski ustanak i zbivanja iza njega

Godine 1932. organizira Dr. Ante Pavelić Velebitski ustanak, 1934. atentat na diktatora kralja Aleksandra u Marseilleu, te je ponovno osuđen na smrt u odsutnosti. Nakom Marseillskog atentata od 09. listopada 1934. pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17. listopada 1934. uhićuju i zatvaraju u Torinu (1934-1936). Podkraj listopada 1936. dovršio je obsežniji elaborat za njemačko Ministarstvo vanskih poslova pod naslovom Hrvatsko pitanje (objavljen 1941. u redakciji Ive Bogdana pod naslovom Dr. Ante Pavelić riješio je hrvatsko pitanje).

Kraljevina Jugoslavija surađuje s fašističkom Italijom

Nakon približavanja Jugoslavije i Italije i sporazuma Ciano-Stojadinović, 01. travnja 1937. Dr. Ante Pavelić izdaje Odredbu kojom razriješava ustaše djelatne službe i raspušta sve logore na području Italije; ustaše su reseljene i izolirane po cijeloj Italiji, a poglavnik Dr. Ante Pavelić je zatočen u Sieni (1937-1939).

Nakon pada Milana Stojadinovića, talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga Galeazzo Ciano (23.01.1940) i dogovara s njim plan akcije koji uključuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uzpostavu nazavisne države Hrvatske pod talijanskom zaštitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, a potom i u personalnu uniju s Italijom.

Beogradski puč i proglašenje Nezavisne Države Hrvatske

Nakon beogradskih događanja 27. ožujka 1941. prvi put prima Benitto Mussolini (29. ožujka 1941) Dr. Antu Pavelića, a pošto je Slavko Kvaternik u njegovo ime proglasio 10. Travnja 1941. Nezavisni Državu Hrvatsku, prima ga 11. travnja ponovno Mussolini i odobrava mu ulazak u Hrvatsku.

Ustrojstvo Nezavisne Države Hrvatske

Na čelu skupine ustaša vratio se Dr. Ante Pavelić u Hrvatsku i preuzeo vlast; 15. travnja 1941. stigao je u Zagreb i kao poglavnik NDH imenovao je 16. travnja Hrvatsku državnu vladu, u kojoj je uzeo položaj predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova. Osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku službu; preoblikuje ustaški pokret u jedinog nositelja političke volje, mijenja mu ime u Ustaša - hrvatski oslobodilački pokret (UHOP), uspostavlja Glavni ustaški stan (GUS) kao organizacijsko-političku podlogu, a Ustašku vojnicu i Ustašku nadzornu službu (UNS) kao vojno-policijske poluge režima.

Rimski ugovori

Nakon pregovora s Galeazom Ciano 25. travnja u Ljubljani i s Benitom Mussolini 07. svibnja u Tržiču, 18. svibnja podpisuje Dr. Ante Pavelić Rimske ugovore, kojima je dio hrvatske jadranske obale i nekoliko otoka prepušteno Italiji, prihvaćen je talijanski politički, ekonomski i vojni nadzor na dijelu NDH, a hrvatska kruna ponuđena A. Savoi-Avosti, vojvodi od Spoleta.

Sve ovo je povijesno točno, ali to nije bila ni volja ni želja poglavnika Dr. Ante Pavelića, nego teatralni scenarij, kojim su Talijani uzeli one teritorijalne dijelove Hrvatske, koji su joj bili obećani Londonskim sporazumom od svibnja 1915. godine kao nagradu za pristupanje Italije na stranu Entente, a protiv centralnih sila predvođenih Njemačkom i Austrougarskom. Pavelićev podpis Rimskih ugovora je bio samo političko uljepšavanje teške i bezizlazne stvarnosti za Hrvatsku. O tome mi je pred nekoliko godina nakon pogreba Srećka Pšeničnika, govorila njegova udovica Pavelićeva kćer Mirjana, rekavši da je njezin otac nakon dolazka iz Rima i uvjetnog podpisa Rimskih ugovora suzama plakao i nekoliko dana uzimao tablete za smirivanje. Licemjerno govore komunisti, da je Pavelić darovao Italiji dio hrvatske jadranske obale i nekoliko otoka. Umjesto uvjeravanja komunista, da Pavelić nije darovao hrvatske prostore, postavlja se komunistima pitanje: Tko je darovao Italiji pola Slovenije, Crnu Goru s Bokom Kotorskom, čitavu Albaniju i Francuski dio obale Cote d' Azur s gradom Nizza.

Talijani i Nijemci su si uzimali sve, što su htjeli, a podpis Pavelića ističu komunisti, da bi ga po tome omrazili pred Hrvatima.

Zašto je Kraljevina SHS dala Italiji Istru, Rijeku i Zadar s otocima?

Zašto komunisti ne ističu predaju Talijanima većih dijelova Hrvatske iza I. svjetskog rata, što su supodpisali državnici Kraljevine SHS-a Nikola Pašiš i Ante Trumbić. Oni su dali Talijanima čitavu hrvatsku Istru, grad Rijeku, otoke Cres-Lošinj, Susak, Lastovo, Palagružu, Jabuku i grad Zadar sa zaleđem. Uz to su dali Italiji gotovo pola Slovenije od Postojne preko Gorice do primorja s gradovima Općine, Trst, Koper...

Valja ovdje dodati, da je Kraljevina SHS kroz Srbiju bila na strani pobjedničke Entente pa je mogla zaštitii od pohlepne Italije hrvatske i slovenske zemlje i Jadransku obalu s otocima. Za razliku od moćne državne diplomacije Kraljevine SHS, poglavnik Dr. Ante Pavelić je bio nemoćan da se suprostavi kliještima dvojice političko-ratnih manijaka Adolfa Hitlera i Benita Mussolinia i morao je pristati na ono, što su mu ta dvojica manijaka nudili.

Sličnost Rimskih ugovora i Daytonskog sporazuma

Uostalom, ovo licemjerno obtuživanje Pavelića za podpis na Rimske ugovore može nas dobro poučiti podpis Dr. Franje Tuđmana, Izetbegovića i Miloševića na Daytonski sporazum, koji je podpisan na štetu Hrvata i Bošnjaka.

Tolliko uz Rođendan Čovjeka, koji je PRVI nakon pogibije posljednjeg hrvatskog kralja Petra u Gvozdu proglasio Hrvatsku državom, 10 TRAVNJA 1941.. U ratu je bila onakova kao i sve države u ratu, a stjecajem okolnosti (NE SVOJOM VOLJOM!) bila je vezana uz gubitnike rata pa je kao država bez podpisane kapitulacije nestala.

Dragan Hazler - Poglavnikov pitomac Doknadne dočastničke škole Hrvatske ustaške mladeži u Karlovcu 1945. sa sačuvanom PRISEGOM HRVATSKOJ i POGLAVNIKU, koja stoluje u mojem srcu i nikada se je nisam odrekao.


POGLAVNIKU

Nemam svježa cvijeća, niti lovor grane,
Da Ti glavu viencem pobjedničkim krasim;
Nemam moći, da Te iz progonstva spasim,
Nit utjehu kakvu za te crne dane.

Zlata nemam, da Ti kraljsku krunu kujem,
Sborova ni glasba, da Ti himne poje,
Al’ Ti pjeva srdce zaneseno moje
I tu istu pjesmu s Rodne grude čujem.

Mramora ni bronca ja siromah nemam,
Da Te vjekovječim za sve naraštaje,
Al’ što ima jadan, prognanik Ti daje:
Tebi u svom srdcu vječnu vjernost spremam.

Ja u Tebi štujem svojega vladara,
U Tebi se klanjam svetim grobovima.
Ti si nadahnuće našim vječnim snima:
Ti si slava naša, i nova i stara.

Uvrede na Tebe na svoj obraz primam,
One ljuto bole, - ali patnje ove
Našemu će rodu doniet blagoslove.
Za Dom se ne bojim dokle Tebe imam!

K’o plamičak gorim od Tvog silnog žara,
Što ga Ti upali kad nam vrati Sreću,
I ja Tebe nikad odreći se ne ću,
Nasliedniče častni hrvatskih vladara!

Zdravo, Poglavniče! Zdravo, svietli Kralju!
Nek te čuva Onaj, što te za nas stvori!
Srdce naše vjerom nevaravom zbori,
Da će skoro Dom naš čekat Te u slavlju!

Mi smo željni Zemlje, kao gladni hljeba:
Zastava si draga zarobljenom rodu,
Poglavniče, Ti nas vodi u slobodu!
Neka Tebe prati blagoslov sa neba!

*Povodom 60. godišnjice života, 14. srpnja 1949.

Vinko Nikolić


Tako je govorio Poglavnik

U Ustaškom pokretu nema razlike izmedju staleža, nema razlika vjerskih, jer nas sve spaja samo dobro naroda, opstanak i sigurnost države.
Spajaju nas rad, borba i ustaška načela u kojima je sažeto sve što jedan narod može sebi želiti.

Dr. Ante Pavelić


RAZLOG NASTANKA USTAŠKOG POKRETA

Ustaški pokret nije nastao niti je osnovan radi i u svrhu kakovih ideoloških maksima općenite naravi, nego kao revolucionarni pokret za oslobođenje hrvatskoga naroda ispod tuđeg gospodstva i za uspostavu samostalne i nezavisne države Hrvatske.
Stoga nije nikada bila niti može u buduće biti zadaća toga pokreta, tratiti vrijeme i sile u raščišćavanju ideoloških pitanja, nego u praktičnom radu i borbi za postignuće postavljenoga cilja, postignuće koga je i uvjet za svaki život hrvatskog naroda.

Poglavnik dr. Ante Pavelić


POGLAVNIKU

Još bacaju na te ljagu, drvo, kamen,
Oni što pobiše cvijet Domaje naše,
Oni što pljuvahu na sveti nam znamen,
Na tebe patnika, na hrabre ustaše.
Ustanici vrli branili su svoje
Međe, ognjište i tri krasne boje.

Maršalova djeca, začetnici jada,
Ispila im pamet Jugoslavka zmija,
Još i danas Hrvat s otrova joj strada,
Još u krvi jeca Majka Kroacija.
Sila Pravdu strla, al' pravednik znade:
Nezavisna naša izdajom nam pade.

Zalud zlotvor urla, zalud đavli reže,
Unuk je u srce povijest djeda svio.
S riječima pjesnika istina ga veže:
''NAŠ POGLAVNIK JE VELIK VLADAR BIO''.
Za ideale svete, koji mrije,
Tomu sila ime izbrisala nije.

Marija Dubravac


comments powered by Disqus
Naslovnica


Arhiva Naslovnica

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."

Dr. Ante Starčević

Sveta prava našeg naroda...

"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."

dr. Ante Starčević

Narodne mane...

"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:

mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."

dr. Ante Starčević
© Stina hrvatskih pradidova