I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
Parlamentarna skupština Vijeća Europe
Potreba za međunarodnom sudskom osudom za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih vlada
(preveo s Engleskog jezika - Zlatko P. Arvay, Bjelovar)
Privremena verzija
Komitet za političke poslove
Potreba za međunarodnom sudskom osudom za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih vlada
Izvjestitelj: Mr. Lindblad, Sweden, EPP/CD
I. Nacrt rješenja
II. Nacrt prijedloga
III. Memorandum objašnjenja
I. Nacrt rješenja
1. Saziv se odnosi na Rezoluciju 1096 (1996) odnosno na mjere koje trebaju biti poduzete za rušenje komunitstičkih totalitarnih režima.
2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u posljednjem stoljeću, i koji još uvijek vladaju nekim zemljama u svijetu su bez iznimke obilježeni kao masovno kršenje ljudskih prava. Kršenja su se razlikovala ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu, a uključivala su pojedinačna i skupna ubojstva te smaknuća, smrt u koncentracionim logorima, izgladnjivanja, izručenja, mučenja, ropstva, kao i ostale oblike masovnog tjelesnog nasilja.
3. Zločini su bili opravdani u ime teorije klasne borbe te kao načelo diktature proletarijata. Tumačenje obiju načela ozakonila su "eliminaciju" ljudi koji su bili smatrani štetnima zamisli novog društva, tj. neprijateljima totalitarnih komunističkih režima. Velik broj žrtava je bilo smaknuto od strane svoje domovine. To je naročito bio slučaj kod ljudi iz bivšeg SSSR-a, koji je daleko brojem nadmoćniji žrtvama od ostalih naroda.
4. Saziv prepoznaje da su unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke stranke svojim djelovanjem ipak pridonijele stvaranju demokracije.
5. Padu totalitarnih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije uslijedila u svim slučajevima međunarodna istraga za zločine koji su počinjeni. Nadalje, odgovornim ljudima za ove zločine nije bilo suđeno od strane međunarodne zajednice, nasuprot strašnim zločinima počinjenih u ime Nacionalnog Socijalizma (Nacizma).
6. Kao posljedica, javna svijest o zločinima počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima je jako slaba. Komunističke stranke su zakonite i djelatne u nekim zemljama, a čak se i u nekim slučajevima nisu otklonile od zločina počinjenih u prošlosti od strane totalitarnih komunističkih režima.
7. Saziv je uvjeren da je svijest o povijesti jedan od preduvjeta za izbjegavanje sličnih slučajeva u budućnosti. Nadalje, moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju veliku ulogu u izobrazbi novih generacija. Jasna pozicija međunarodne zajednice što se tiče prošlosti može biti preporuka za njihova buduća djelovanja.
8. Nadalje, saziv vjeruje da žrtve zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima koji su još živi, odnosno njihove obitelji - zaslužuju sućut, razumijevanje i prepoznavanje za njihove patnje.
9. Totalitarni komunistički režimi su još uvijek djelatni u nekim zemljama svijeta te se zločini nastavljaju činiti i dalje. Zbog nacionalnih interesa ne bi smjele sprječavati zemlje da prikladno kritiziraju sadašnje totalitarne komunističke režime. Saziv snažno osuđuje bilo kakva kršenja ljudskih prava.
10. Rasprave i osude koje se održavaju na nacionalnim razinama u nekim od zemalja članica Vijeća Europe, ne mogu odrediti međunarodnoj zajednici kako poduzeti jasnu mjeru što se tiče zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima. Ono zahtjeva moralne obveze bez daljnjih odgađanja.
11. Vijeće Europe je ustrojeno za takvu raspravu na međunarodnoj razini. Sve bivše komunističke zemlje Europe, uz iznimku Bjelorusije, su sada članice Vijeća Europe, a zaštita ljudskih prava i pravila zakona su glavne vrijednosti koje ga zastupaju.
12. Prema tome, Parlamentarni Saziv snažno osuđuje masovna kršenja ljudskih prava počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima te izražava sućut, razumijevanje i prepoznavanje žrtava zločina.
13. Nadalje, ono poziva sve komunističke, odnosno post-komunističke stranke u svojim državama članicama koje još to nisu učinile, da preispitaju povijest komunizma i svoju vlastitu povijest te da se vidljivo otklone od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i osude ih bez ikakve dvojbe.
14. Saziv vjeruje da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice popločiti put za daljnja pomirenja. Nadalje, nadamo se da će ohrabriti povijesničare diljem svijeta da nastave svoja istraživanja ciljana na utvrđivanje i objektivno dokazivanje mjesta događaja.
II. Nacrt prijedloga
15. Parlamentarni Saziv poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996) na mjere koje trebaju biti poduzete za rušenje komunističkih totalitarnih režima, i na Rezoluciju...za potrebu međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima.
16. Saziv dijeli mišljenje za postojanje hitne potrebe za duboku i iscrpnu međunarodnu raspravu za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih režima s ciljem izražavanja sućuti, razumijevanja, i prepoznavanja svih koji su bili izloženi tim zločinima.
17. Uvjereni da Vijeće Europe, kao organizacija koja drži do poštivanja zakona i zaštitu ljudskih prava, mora poduzeti jasno stajalište što se tiče zločina počinjenih od strane komunističkih režima.
18. Prema tome, Saziv poziva Zajednicu Ministara:
I. Da se uspostavi zajednica sastavljena od neovisnih stručnjaka s ciljem sakupljanja i procjenjivanja podataka te donošenja zakona vezanog uz kršenje ljudskih prava pod različitim totalitarnim komunističkim režimima;
II. Na usvajanje službene deklaracije za međunarodnu osudu zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima, i davanja počasti žrtvama neovisno od njihove nacionalnosti;
III. Na pokretanje kampanje o promoviranju javne svijesti za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih režima na Europskoj razini;
IV. Na organiziranje međunarodne konferencije za zločine počinjene od strane totalitarnih komunističkih režima sa sudjelovanjem predstavnika vlada, sabornika, akademika, stručnjaka i nevladinih udruga.
V. Na požurivanje članica zemalja Vijeća Europe koje su bile pod vlasti totalitarnih komunističkih režima;
a. Na osnivanje zajednica sačinjenih od neovisnih stručnjaka s ciljem sakupljanja i procjenjivanja podataka o kršenjima ljudskih prava pod totalitarnim komunističkim režimom na nacionalnoj razini glede bliskog surađivanja s zajednicom stručnjaka Vijeća Europe;
b. Na reviziju nacionalnog zakonodavstva s gledištem zadovoljavanja Preporuke (2000) Zajednice Ministara 13, u domeni Europske politike pristupa arhivama;
c. Na pokretanje kampanje o predstavljanju javne svijesti što se tiče zločina počinjenih u ime komunističke ideologije uključujući reviziju školskih udžbenika i uvođenja dana sjećanja za žrtve komunizma i osnivanje muzeja;
d. Na poticanje lokalnih vlasti za podizanje spomenika kao znak počasti žrtvama totalitarnih komunističkih režima.
III. MEMORANDUM OBJAŠNJENJA
I. UVOD
19. Pad komunističkih režima u Srednjim i Istočnim Europskim zemljama u ranim devedesetima dvadesetog stoljeća podižu mnoge rasprave s gledišta političkih i pravnih aspekata djelovanja te zločina počinjenih u ime komunističke ideologije. Odgovornost kršitelja i njihov mogući sudski progon postali su upitni. U svim bivšim komunističkim zemljama na ovu temu su održane nacionalne rasprave te su u nekoliko država podržani i posebni zakoni "dekomunizacije" odnosno lustracije.
20. U svim razmotrenim zemljama, ovo je pitanje uzeto u obzir kao dio širokog procesa rušenja bivšeg sistema i prelaska na demokraciju. Ono je bilo shvaćeno kao unutarnje pitanje, a vodstvo međunarodne zajednice, posebno od strane Vijeća Europe bilo je usredotočeno na sprječavanje mogućih kršenja ljudskih prava.
21. U tom pogledu, izrađena su dva izvješća Parlamentarnog Saziva u djelokrugu mjera rušenja komunističkih totalitarnih režima od strane Gospodina Espersen-a te Gospodina Severin-a u ime zajednice Pravnih Poslova i Ljudskih Prava u 1995 i 1996, (prethodni se odnosi na Zajednicu nakon debate u Sazivu, a kasniji je rezultirao usvajanju Rezolucije 1096) (1996).
22. Do sada, međutim, niti Vijeće Europe niti bilo koja druga međunarodna međuvladina organizacija nije preuzela dužnost općeg vrednovanja komunističkih pravila, ozbiljnih rasprava u oblasti zločina počinjenih u njihovo ime te njihovog javnog osuđenja. Uistinu, kako god bilo teško razumjeti, do sada nije bilo nikakvih ozbiljnih, dubokih rasprava što se tiče ideologije koja je bila sama srž jako rasprostranjenog terora, masovnog kršenja ljudskih prava, smrti mnogih milijuna, i nepovoljnih okolnosti mnogih narodnosti. Nasuprot još jednom totalitarnom režimu 20. stoljeća, zvanim nacizam, koji je bio podvrgnut istraživanju, međunarodno osuđen te gdje su zločinci izvedeni pred sud, slični zločini počinjeni u ime komunizma nisu bili niti istraživani, niti su primili ikakva međunarodna osuđenja.
23. Odsutnost međunarodne osude može se djelomično objasniti postojanjem zemalja čija su pravila još uvijek osnovana na komunističkoj ideologiji. Želja za održavanjem dobrih odnosa sa nekima od njih može spriječiti određene političare da imaju posla sa ovim subjektom. Nadalje, mnogi političari koji su još i danas djelatni, na jedan način podržavaju bivše komunističke režime. Zbog očitih razloga, oni ne prihvaćaju suočavati se sa pitanjem odgovornosti. U mnogim Europskim zemljama postoje mnoge komunističke stranke koje još nisu izričito osudile zločine komunizma. Konačno, različiti elementi komunističke ideologije, poput jednakosti društvene pravde, još uvijek zavode mnoge političare koji se boje da je osuđenje komunističkih zločina jednako osuđenju komunističke ideologije.
24. Međutim, izvjestitelj ima mišljenje da postoji hitna potreba za javnom raspravom što se tiče zločina komunizma i njihovog osuđenja na međunarodnoj razini. To se više ne smije odgađati zbog nekoliko razloga. Kao prvo, zbog dobrobiti općeg shvaćanja, treba biti jasno da svi zločini, uključujući one počinjene u ime ideologije veličanja najpoštovanijih ideala poput jednakosti i pravde, trebaju biti osuđeni, i u ovom načelu ne postoji iznimka. Ovo je osobito važno za mlade naraštaje koje nemaju osobnog iskustva sa komunističkim pravilima. Jasno stajalište međunarodne zajednice što se tiče prošlosti može biti korisno iskustvo za njihovo buduće djelovanje.
25. Izgleda da je jedna vrsta nostalgije prema komunizmu još uvijek živa u nekim zemljama. To stvara opasnost od toga da komunisti preuzmu vlast u jednoj od zemalja. Ovaj izvještaj trebao bi pridonijeti javnoj svijesti same povijesti ove ideologije.
26. Drugo, dok god su žrtve komunističkog režima ili njihove obitelji još uvijek žive, nije kasno moralno im udovoljiti za njihove patnje.
27. Konačno, komunistički režimi su još uvijek djelatni u nekim zemljama svijeta, a zločini počinjeni u ime komunističke ideologije nastavljaju se činiti. Prema mom mišljenju, Vijeće Europe, organizacija koja brani ljudska prava, nema pravo ostati neodlučno i nema pravo šutjeti, čak i ako se radi o zemljama koje nisu članice Vijeća Europe. Međunarodna osuda će dati veći kredibilitet i argumente unutarnjoj oporbi u sastavu ovih zemalja i može pridonijeti nekim pozitivnim razvojima. Ovo je najmanje što Europa, kolijevka komunističke ideologije, može napraviti za ove države.
28. Treba naglasiti da u ovom izvješću ne postoji dvojba što se tiče razmatranja bilo kakve financijske odštete za žrtve komunističkih zločina, a jedina odšteta koja je preporučljiva je ona moralne prirode.
29. Petnaesta obljetnica pada komunističkih vlada u mnogim Europskim zemljama pruža lijepu priliku za takav čin. Vijeće Europe je dobro postavljeno da provede ovaj postupak zato što gotovo pola njegovih država članica ima iskustvo u komunističkim vladama.
30. U okosnici pripreme za ovaj izvještaj, Odbor je organizirao raspravu sa sudjelovanjem istaknutih ličnosti, čije je vještačenje na ovu temu znatno pridonijelo pripremi sadašnjeg izvještaja. (Vidi Program Rasprave u Dodatku 1). Također sam iznio nalaze istražnog povjerenstva posjeta Bugarskoj (16. svibanj 2005), Latviji (3. lipanj 2005) i Rusiji (16-17 lipanj 2005) (Vidi priložene Programe posjeta u Dodatku 2-4). Htio bih se zahvaliti nacionalnim parlamentarnim delegacijama ovih zemalja za njihovu pomoć u pripremi ovih posjeta.
31. Želio bih naglasiti kako ovaj izvještaj nije ni u kom slučaju stvoren da predstavlja iscrpni materijal što se tiče komunističkih zločina. Povijesna istraživanja trebaju biti prepuštena povijesničarima, a čak i danas postoji povelik broj literature na ovu temu, koju sam koristio kod izrade ovog izvještaja. Ovaj izvještaj je stvoren kao politički nalaz o zločinima komunizma.
II. OPĆI OSVRT NA KOMUNISTIČKE REŽIME
14. Komunistički režimi, prema ovom izvješću, mogu se odrediti kroz mnoge značajke, uključujući posebice pravilo jedine - masovno stranački odlučne, barem u pogledu usmene razine - komunističke ideologije. Snaga je usredotočena u maloj skupini vođa stranaka koji nisu odgovorni ili izuzeti od pravila zakona.
15. Stranka kontrolira državu do te mjere da je granica između njih oboje nejasna. Nadalje, ona širi svoj nadzor kroz pučanstvo u svakom pogledu svakodnevnog života do besprimjerne razine.
16. Pravo na udruživanje je nepostojeće, politički pluralizam je ukinut, kao i bilo kakva opozicija, a svi pokušaji neovisne samo-organizacije teško su kažnjivi. U drugu ruku, masovna borbena pokretnost kroz stranku ili njihove sekundarne odnosno sljedbeničke organizacije se potiču, a ponekad i sile.
17. S ciljem jačanja svog nadzora kroz javni djelokrug i sprječavanja bilo kakve djelatnosti izvan svog nadzora, takvi komunistički režimi šire policijske snage do besprimjerne razine, uspostavljaju mrežu izvjestitelja (doušnika) i potiču potkazivanje. Veličina policijskih formacija i broja tajnih izvjestitelja su varirale u različitim vremenima i zemljama, ali su uvijek nadmašivala brojeve istih u bilo kojoj demokratskoj zemlji.
18. Načini masovnog priopćavanja bili su monopolizirani i/ili nadzirani od strane države. Stroga je preventivna prismotra bila prihvaćena kao pravilo. Posljedično tome, prava na obavijesti bila su kršena, a sloboda medija nije postojala.
19. Nacionalizacija ekonomije je trajna osobina komunističkog režima te proizlazi direktno iz ideologije ukidanja privatnih vlasništva i osobnih ekonomskih aktivnosti. Kao posljedica toga, građani su mnogo ranjiviji u državi koja je monopolistički poslodavac i jedini izvor prihoda.
20. Komunistički režimi su trajali preko 80 godina u zemlji u kojoj su prvotno postojali, i to u Rusiji koja je kasnije preimenovana u Sovjetski Savez. U ostalim Europskim zemljama to je trajalo oko 45 godina. Izvan Europe, komunističke stranke su na vlasti više od 50 godina u Kini, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, više od 40 godina na Kubi i 30 u Laosu. Komunistički režimi su vladali kroz neko vrijeme u raznim Afričkim, Azijskim i Južnoameričkim državama, pod tadašnjim Sovjetskim utjecajem.
21. Više od dvadeset zemalja na četiri kontinenata mogu se označiti kao komunističke odnosno kao one pod komunističkim režimom kroz određeno vrijeme. Osim Sovjetskog Saveza, i njegovih šest Europskih sljedbenika, na popisu se nalaze još i: Afganistan, Albanija, Angola, Benin, Kambodža, Kina, Kongo, Kuba, Etiopia, Sjeverna Koreja, Laos, Mongolia, Mozambik, Vijetnam, Južni Jemen i Jugoslavija.
22. Broj stanovništva koji je živio pod komunističkim režimom iznosio je iznad 1 milijarde prije 1989 godine.
23. Dugovječnost i zemljopisno širenje, podrazumijevale su različitosti i preinake u djelovanju komunističkih režima u različitim zemljama, kulturama i vremenima. Komunistički režim se razvijao, proizlazeći iz unutarnje dinamike, odnosno nastajući kao odgovor međunarodnim prilikama. Vrlo je teško usporediti komunistička pravila u Rusiji u 1930., Mađarskoj u 1980., ili Poljskoj u 1980.
24. Međutim, unatoč različitosti, mogu se jasno utvrditi zajedničke značajke povijesnog komunističkog režima od bilo koje države, kulture i vremena. Jedna od najočitijih obilježja je sramotno kršenje ljudskih prava.
III. ZLODJELA KOMUNIZMA
25. Komunistički režimi bili su obilježeni kao masovna kršenja ljudskih prava od samoga početka. S ciljem da se postigne i održi snaga, komunistički režimi su otišli daleko iznad pojedinačnih ubojstava i lokalnih pokolja te su na taj način upotpunili zločin unutar vladajućeg sistema. Istina je da je nekoliko godina nakon uspostavljanja režima u većini Europskih zemalja i nakon desetaka godina u Sovjetskom Savezu i Kini teror izgubio malo svoje početne snage. Međutim, "sjećanje na teror" je odigralo veliku ulogu na društva, i snažna prijetnja je zamijenila prave okrutnosti. Nadalje, ako trebam podsjetiti, režimi su se služili terorom, a kao dokaz imamo Čehoslovačku u 1968, Poljsku u 1971, 1976 i 1981 ili Kinu u 1989. Ovo pravilo se odnosi na sve povijesne i sadašnje komunističke režime bez obzira na njihove zemlje.
26. Prema obazrivim procjenama (točni podaci nisu dostupni), broj ljudi ubijenih od strane komunističkh režima dijeli se na zemlje ili regije kao što je navedeno:
- Sovjetski Savez: 20 milijuna žrtava
- Kina: 65 milijuna
- Vijetnam: 1 milijun
- Sjeverna Koreja: 2 milijuna
- Kambodža: 2 milijuna
- Istočna Europa: 1 milijun
- Latinska Amerika: 150.000
- Afrika: 1,7 milijun
- Afganistan: 1,5 milijuna
Ove brojke uključuju različitost situacija: pojedinačna i skupna smaknuća, smrti u koncentracionim logorima, žrtve izgladnjivanja i progonstva.
27. Ove brojke navedene iznad su dokumentirane, i ukoliko predstavljaju samo procjene, to je zato što postoji dokazan razlog za sumnju da bi trebale biti mnogo veće. Nažalost, zaštićen pristup arhivama, posebice u Rusiji, ne omogućava nam pravilnu potvrdu točnosti ovih brojeva.
28. Važan element komunističkih zločina bila je represija usmjerena protiv čitavih skupina nevinih ljudi čiji je jedini "zločin" bio taj da su bili članovi tih skupina. Na ovaj način, u ime ideologije, režimi su ubijali na desetke milijuna bogatih seljaka (kulak-a), plemića, bourgeois-ara, Kozaka, Ukrajinaca te ostalih skupina ljudi.
29. Ovi zločini su izravni rezultati teorije klasne borbe koji su nametali potrebu za "eliminacijom" ljudi koji nisu bili smatrani korisnima zamisli novoga društva. Velik broj žrtava bili su rodoljubi.
30. U kasnim dvadesetima, u Sovjetskom Savezu, GPU (bivša Czeka) uspostavila je slijedeće norme: svaki distrikt imao je obvezu izručiti fiksan broj "grupnih neprijatelja". Brojke su bile određene od strane središnje (glavne) komunističke stranke. Na taj način, lokalne vlasti su morale uhititi, izručiti i smaknuti određen broj ljudi; a ukoliko u tome ne bi uspjeli, tada su oni sami bili predmet progona.
31. U izrazima brojeva žrtvi, popis najvažnijih komunističkih zločina uključuje slijedeće:
- pojedinačna i skupna smaknuća ljudi za koje se smatralo da su bili politička oporba, sa ili bez arbitražnog sudskog procesa, krvave represije (suzbijanja) manifestacija i štrajkova, ubijanje talaca i zatvorenika rata u Rusiji u 1918-1922. Nedostatak pristupa arhivama (te također nedostatak bilo kakve dokumentacije o brojnim smaknućima) čini nemoguće iskazati prave brojke, ali broj žrtava je u desecima tisuća.
- izgladnjivanje otprilike 5 milijuna ljudi kao posljedica obespravljivanja, posebice u Ukrajini u 1921-1923. Izgladnjivanje je korišteno kao političko oružje od strane nekoliko komunističkih režima, ne samo u Sovjetskom Savezu.
- istrebljivanje između 300.000 i 500.000 Kozaka između 1919 i 1920
- izginuće desetaka tisuća ljudi u koncentracionim logorima. Ovdje ponovno, nedostatak pristupa arhivama čini istraživanje nemogućim.
- 690.000 ljudi svojevoljno (od strane vlasti) osuđeno na smrt i smaknuto kao rezultat "čišćenja" u komunističkoj stranci od 1937-1938. Na tisuće drugih deportirano, odnosno smješteno u kampove. Ukupno, između 1. listopada 1936. i 1. studenog 1938., otprilike 1.565.000 ljudi bilo je uhićeno, i od toga 668.305 bilo je smaknuto. Prema mnogim istraživačima, ove brojke su podcijenjene i trebale bi biti potvrđene kada sve arhive postanu dostupne.
- masovno ubijeno otprilike 30.000 "kulak-a" (bogatog seljaštva) za vrijeme prisilne kolektivizacije od 1929.-1933. Daljnjih 2 milijuna bilo je deportirano između 1930.-1932.
- na tisuće običnih ljudi u Sovjetskim Savezu bilo je optuženo za povezivanje s "neprijateljima" i smaknuto u razdoblju prije drugog svjetskog rata. Na primjer, u 1937., oko 144.000 ljudi bilo je uhićeno te od toga 110.000 bilo je smaknuto nakon što su bili optuženi za dodir s Poljskim građanima koji su živjeli u Sovjetskom Savezu. Također u 1937., 42.000 ljudi bilo je smaknuto kao razlog veza sa Njemačkim radnicima u Sovjetskom Savezu.
- 6 milijuna Ukrajinaca izgladnjelo je do smrti uslijed sporne državne politike od 1932.-1933.
- ubojstva i protjerivanje stotine tisuća Poljaka, Ukrajinaca, Litvanaca, Latvijaca, Estonaca, Moldavaca i stanovnika Besarabije od 1939.-1941. i od 1944.-1945.;
- progonstvo Volga Germana u 1941, Crimean Tartara u 1943, Čečena i Ingush-a u 1944;
- progonstvo i istrebljenje jedne četvrtine populacije Kambodže od 1975.-1978.;
- milijuni žrtava kriminalne politike Mao Zedong-a u Kini i Kim Ir Sen-a u Sjevernoj Koreji. Ovdje ponovno, nedostatak obavijesti ne dopušta precizne podatke;
- brojne žrtve u ostalim dijelovima svijeta, Africi, Aziji, i Latinskoj Americi, u zemljama koje sebe nazivaju komunističkima te se pozivaju na komunističku ideologiju.
Ovaj popis nije u nikom slučaju konačan. Ne postoji doslovno niti jedna zemlja ili područje pod komunističkim režimom koja ne bi mogla ustanoviti svoj popis patnji.
32. Koncentracioni logori osnovani od strane prvog komunističkog režima, rano u rujnu 1918. postali su jedni od najsramotnijih simbola komunističkih režima. U 1921, već je postojalo 107 kampova koji su imali preko 50.000 zatočenih. Jako velika stopa smrtnosti u ovim logorima može se potvrditi situacijom u Kronstadt Kampu: od 6.500 zatočenika, koji su došli u kamp u ožujku 1921., samo 1500 je ostalo živo godinu kasnije.
33. U 1940., broj zatočenika iznosio je 2.350.000, a nalazili su se u 53 koncentracijska kompleksa, 425 specijalne naseobine, 50 naseobina za maloljetnike i 90 kuća za novorođenčad.
34. Kroz 1940., bilo je otprilike 2,5 milijuna zatočenika u kampovima u to vrijeme. S obzirom na veliku stopu smrtnosti, to je značilo da je prava brojka ljudi koji su bili smješteni u kampovima bila mnogo veća.
35. Ukupno, između 15 i 20 milijuna ljudi sprovedeno je kroz kampove između 1930 i 1953.
36. Koncentracijski logori su također bili osnovani u ostalim komunističkim režimima, osobito u Kini, Sjevernoj Koreji, Kambodži i Vijetnamu.
37. Najezda Sovjetske Vojske na nekoliko zemalja tijekom Drugog Svjetskog Rata bila je sistematično popraćena masovnim terorom, uhićenjima, deportacijama te ubojstvima. Među najzahvaćenijim državama bile su Poljska (procjena oko 440.000 žrtava u 1939., uključujući ubojstva Poljskih časnika rata u Katyn-u u 1940) Estonija (175.000 žrtava uključujući ubojstva 800 časnika što je 17,5% u odnosu na ukupno stanovništvo), Litva, Latvija (119.000 žrtava), Besarabija i Sjeverna Bukovina.
38. Protjerivanje čitavih naroda bila su uobičajena politička mjera osobito tijekom Drugog Svjetskog Rata. Od 1940.-41., oko 330.000 Poljskih građana koji su živjeli u područjima zauzetih od strane Sovjetske Vojske su bili protjerani u Istočni Sovjetski Savez, uglavnom u Kazahstan. 900.000 Nijemaca iz regije Volga bilo je deportirano u jesen 1941; 93.000 Kalmouk-a deportirano je u prosincu 1943; 180.000 Crimean Tartar-a bilo je deportirano u 1944. Popis ne bi bio potpun bez spominjanja Latvijaca, Litvanaca, Estonaca, Grka, Bugara, Armenaca iz Crime-e, Mešketskih Turaka, i Kurda iz Caucasus-a.
39. Progoni su također utjecali na političke protivnike. Od 1920., politički protivnici u Rusiji su bili prognani na Otoke Solovki. U 1927, logor koji je bio sagrađen u Solovki sadržavao je 13.000 zatočenika i 48 različitih nacionalnosti.
40. Najsnažniji zločini komunističkih režima poput masovnih ubojstava i genocida, mučenja, ropstva, i ostalih oblika masovnog te fizičkog terora su nastavljena u Sovjetskom Savezu, te u manjem obliku u ostalim Europskim državama, sve do Staljinove smrti.
41. Od sredine 1950.-ih godina, teror se u Europskim komunističkim državama znatno smanjio, ali je nastavljeno selektivno proganjanje različitih skupina i pojedinaca. Ono uključuje policijski nadzor, uhićenja, zatvaranja, novčane kazne, prisilne psihijatrijske tretmane, različita ograničenja slobode pokreta, diskriminaciju na poslu često rezultirana bijedom i stručnom isključenju, javno poniženje i klevetu. Poslije-Staljinski Europski komunistički režimi su koristili širenje straha potencijalnih progona koji su bili itekako dobro prisutni u kolektivnom pamćenju pučanstva. Dugoročno, međutim, sjećanje na prošlosti užasa je postepeno slabilo imajući slabiji utjecaj na mlade naraštaje.
42. Međutim, čak i kroz ova relativno mirna razdoblja, komunistički režimi su bili u stanju pribjeći masovnom nasilju ukoliko je to bilo potrebno, kao što je to bio primjer u Mađarskoj 1956., Čehoslovačkoj 1968., ili Poljskoj 1956., 1967., 1970. i 1981.
43. Pad komunističkog režima u Sovjetskom Savezu i ostalim Europskim zemljama je olakšao pristup određenim arhivama koje svjedoče komunističkim zločinima. Prije 1990.-e, ovi podaci bili su potpuno nedostupni. Dokumenti koji mogu biti nađeni ovdje, čine važan izvor obavijesti o načinu vladanja i odlučivanja te čine kompletnim povijesno znanje o djelovanju komunističkih sistema.
IV. ZAKLJUČCI
44. Izgleda da je potvrđeno kako kriminalni opseg komunističkih režima nije bio rezultat okolnosti, nego više posljedica spornih politika sastavljenih od strane osnivača takvih režima čak i prije nego što su stupili na vlast. Povijesni komunistički vođe nikada nisu sakrivali svoje ciljeve koji su bili samo diktatura proletarijata, odbacivanja političkih protivnika te skupina naroda nepodudarnih sa novim modelom društva.
45. Komunistička ideologija, bilo gdje i bilo kada primjenjena, bilo ona u Europi ili negdje drugdje, uvijek je rezultirala s vršenjem masovnog terora, zločinima te velikim brojem kršenja ljudskih prava. Kada analiziramo posljedice uvođenja ove ideologije, ne smijemo ignorirati sličnosti sa posljedicama uvođenja druge ideologije 20. stoljeća zvanog nacizam. Iako su oba neprijateljska, oba režima dijele velik broj zajedničkih obilježja.
46. Međutim, pošto kriminalni i osudivi karakter Nacističke ideologije te režima nije bio sporan, najmanje polovicu stoljeća, i kako su njegovi vođe te mnogi zločinci bili smatrani odgovornima, komunistička ideologija i režimi nisu nailazili na međusobno usporedivo djelovanje. Zločini su rijetko bili predmet zakonitog progona, a mnogi zločinci nisu bili izvedeni pred sud pravde. Komunističke stranke su još uvijek djelatne u nekim zemljama te se čak nisu niti otklonile od prošlosti kada su podupirale i surađivale sa kriminalnim komunističkim režimima.
47. Komunistički simboli se otvoreno koriste, a javna svijest o komunističkim zločinima je vrlo slaba. Ovo je naročito očito kada dolazi do usporedbe slabog znanja o nacističkim zločinima. Odgoj mladih naraštaja u mnogim zemljama nažalost nije u stanju nadopuniti ove praznine.
48. Politički i ekonomski interes određenih zemalja utječe na snagu kritike prema nekim još uvijek djelatnim komunističkim režimima. To je naročito vidljivo kod slučaja Kine.
49. Kao izvjestitelj, mišljenja sam da ne bi smjelo biti daljnjeg odgađanja u osuđivanju komunističke ideologije i režima na međunarodnoj razini. Ovo bi trebalo biti apsolvirano s obiju strana - od strane Saziva na parlamentarnoj razini te od strane Zajednica Ministara na međuvladinoj razini. Osobno, ne dijelim mišljenje pozicije svojih kolega da bi trebala postojati jasna razlika između ideologije i prakse. Kasniji proizlazi iz bivšeg i prijašnjeg, odnosno kasnije početne dobre namjere bivaju prezuzete od strane totalitarnog jednostranačkog sistema te njegove zloupotrebne prirode.
50. Treba biti jasno, međutim, da su ovo zločini počinjeni u ime komunističke ideologije koja je bila osuđena, te da nisu zločini počinjeni od strane pojedine zemlje. Rusi su bili prve i najmnogobrojnije žrtve komunističke ideologije. U svakoj zemlji gdje su komunisti preuzeli vlast, zločini su bili usporedivi. Ovaj izvještaj će, nadamo se pridonijeti daljnjem pomirenju osnovanom na povijesnim činjenicama i razumijevanju.
51. Saziv bi trebao predložiti Zajednici Ministara uspostavljanje zajednice koja će iznositi obuhvatne istrage u domeni komunističkih režima članicama zemalja Vijeća Europe. Istovremeno, zemlje članice koje još to nisu učinile, moraju se požurivati za osnivanje takvih zajednica na nacionalnoj razini. Od ovih zajednica se očekuje da blisko surađuju sa zajednicom Vijeća Europe.
52. Krajnji cilj rada Vijeća Europe i nacionalnih zajednica je taj da se donesu činjenice, i predlože određene mjere ciljane na donošenje pravde te odštete, kao i odavanje počasti za sjećanje na žrtve.
53. Potreban uvjet za uspjeh rada zajednica je pristup arhivama, posebice u Rusiji. Na taj način, postojeće zakonodavstvo u zemljama uzetima u obzir, osobito u Rusiji trebalo bi udovoljiti preporuci Zajednice Ministara (2000) 13 prema Europskoj politici pristupu arhivama;
54. Posljednje, ali ne i najnevažnije, Zajednica Ministara bi trebala započeti promicanje svijesti zločina komunizma u zemljama članica Vijeća Europe. Ovo treba uključivati reviziju školskih udžbenika. Vijeće Europe zemalja članica bi trebalo potaknuti da to obavlja na nacionalnoj razini.
DODATAK I
Parlamentarno ročište za
Potrebu međunarodne osude
za zločine komunizma
Paris - 14. prosinac 2004
Program
Uvodna riječ
Totalitarni komunizam je prešao u povijest. Sada bi bio klišej reći "ideje su bile ispravne, ali su ljudi zakazali". Još uvijek postoje mnogi komunistički režimi i stranke diljem svijeta, gdje su neke izabrale demokratsku liniju. Međutim, sada je vrijeme da se preuzmu činjenice bezbrojnih zločina totalitarnog komunizma prošlosti i svečano osude. Ukoliko ne uspijemo u tome, tada bi iluzija nostalgije mogla biti postavljena u umove mladih generacija kao alternativa liberalnoj demokraciji. Ovo bi moglo iskonstruirati veliku prepreku našim nastojanjima za ojačanje demokratskog građanstva te odbijanje svih vrsti autoritarnih režima.
Radno zasjedanje I. Zločini komunizma
Prezentacije o:
I. Suzbijanje protivnika: ubijanja, proganjanja, koncentracijski logori i mučenja.
II. Kršenje prava: apsolutna kontrola slobode izražavanja, privatni život, sloboda kretanja, religija i osobno vlasništvo.
- Mr Stephane COURTOIS, Direktor istraživanja, CNRS, glavni urednik "Communism" autor knjige "Crna knjiga komunizma: zločini, teror i represija"
- Mr. Vladimir BUKOVSKY, bivši Sovjetski disident, autor nekoliko knjiga o komunizmu
- Mr Toomas HIIO, Estonska Zaklada za Istragu Zločina Počinjenih protiv Čovječanstva
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
