Ima istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti; ima granica na kojima se mora stati i ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti! Franjo kard. Kuharić

Bog i Hrvati!

www.strankahrvatskogprava.tk

Vaš mentalitet

- O vašem mentalitetu sam vam dovoljno govorio već u mojoj poslanici Židovstvo i hrvatstvo. No, kako, izgleda, o tome niste dovoljno vodili računa, niste uvažavali tu samospoznaju i njezinu važnost za vašu političku sudbinu, primoran sam ponoviti najbitnije o tome, a više se obavijestite u spomenutoj poslanici.

Ustvari, u pravu su i Heraklit i Aristotel. Supstancijalni identitet se ne mijenja, iako u sebi sadrži razvojni moment. Taj je razvoj, međutim, usavršavanje supstancijaliteta. Što se više razvija, to više ostaje isti (Aristotel). (To je adekvacija A = A1, A2...An). S druge strane, socijalni identitet naroda se mijenja, prilagođava socijalnim okolnostima svakoga vremena (Heraklit).

Prvi je herojski tip nacijalista, tip koji je najuzoritiji. To su hrvatske političke rodoljubne i domoljubne vođe: Trpimir, Branimir, Tomislav, Grgur Ninski, Krešimir IV., Ljudevit Posavski...Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Stjepan Tomašević...Zrinski i Frankopani, Pavao Ritter Vitezović, Eugen Kvaternik, Ante Starčević, Stjepan Radić, Ante Pavelić, Franjo Tuđman... Medu ove spadaju i duhovne i intelektualne vođe kao što su Filip Grabovac, Antun Mihanović, Mihovil Pavlinović, S. S. Kranjčević, A. G. Matoš, Mile Budak, kardinal Alojz Stepinac i dr.

Treći su tip domoljubi oportunisti koji su taktizirali pred silom smatrajući da protiv nje objektivno ne mogu učiniti ništa, ništa promijeniti pa u postojećim okolnostima, bez izdaje, ali u suradnji s vladajućom silom nad Hrvatima, nastoje što više napraviti za svoj narod i svoju zemlju. Takvi su npr. bili pučki ban Ivan Mažuranić, Iso Kršnjavi, Miroslav Krleža, Vladko Maček i dr.

Dakako, nije uvijek moguće napraviti oštro, strogo tipološko razgraničenje, niti neke likove svrstati samo i isključivo u jedan tip. Naime, mnogi su javni djelatnici tijekom života, neki iz rodoljublja, a neki pak iz karijerizma ili druge vrste koristoljublja, mijenjali političko ponašanje, mijenjali svoj socijalni identitet i mentalitet. Ta je promjena znala biti ekstremna, ići od prvoga do četvrtoga tipa. Radi se, dakle, o svrstavanju po pretežitom, a ne cjelokupnom djelovanju likova.

Sličan je slučaj bio i s drugim velikim Hrvatom, Ivom Pilarom, osnivačem geopolitike kao znanstvene discipline u Hrvata. Razlika je samo u tome što se Pilar, nemajući povjerenja u južnoslavenstvo, prozrijevši ga zarana kao velikosvrapstvo, morao na kraju osloniti na Austro-Ugarsku tražeći rješenje hrvatskoga pitanja u trijalizaciji monarhije u kojoj bi Hrvatska bila ravnopravna Austriji i Mađarskoj. No, njegovi su nagovori ostali bezuspješni pa je i on pod pritiskom velikosvrapske diktature morao rezignirati, što ga je na koncu stajalo i glave.

Za treći tip, tip kmetskoga mentaliteta, karakteristično je političko ponašanje što prilježnije služiti gospodaru da bi se zaslužila eventualna milost i nagrada gospodara. Oni su bez nacionalnog samopouzdanja i ne pomišljaju za posezanjem za državnom samostalnošću. Malodušni su i kolebljivi, a u političkoj borbi i ratu se priklanjaju jačemu a ne pravednomu.

Za navedene atipične slučajeve, koji bi inače mogli biti i poseban, peti tip političkoga mentaliteta, karakteristična je politička mudrost, duboko intelektualno shvaćanje političke sudbine nacije i aktualne političke situacije i mogućnosti koje ona pruža, ali im je nedostatak što ipak previše očekuju od neizravnoga djelovanja, od saveza i oslanjanja na drugoga.

Dakle, još jednom ponavljamo, pojednostavljamo, kao izvor svoje nesreće ne gledajte samo u vanjskim neprijateljima. Spoznajte se, zar ne vidite vaše nesreće u vašim političkim i općenito duhovnom razdorima što stvori navedeni vaš dualizam: s jedne strane su, kako rekosmo, Borna...Starčević, Pavelić, Tuđman, a s druge Ljudevit Posavski... Strossmayer, Tito, Čergaš. To su suparnici koje nikakva politička sinteza ne može spojiti. Takav razdor imate i u svim drugim oblastima života. U književnosti su to s jedne strane Kranjčević, Matoš, Milan Begović, Mile Budak... Ivan Aralica… a s druge Čerina, Bartulović Viktor Novak... Milojko Jurgović, John Kanjac, Ivan Nametljivac, Igor Tvejević, Desanka Vlaškić, Cvjetanka Poljubić. . . (Uz već spomenute povijesne navodimo i suvremenike) i drugi apostati, a između njih sva sila kolebljivaca poluhrvata, Južnoanta na čelu s Krležom. Sam po sebi taj dualizam i nije nesreća. Svaki narod počiva na tom dualizmu, na antagonizmu teze i antiteze. Svaki narod ima svoju ljevicu i desnicu. To nije zlo. Dapače, to je briga bitka da nijedna njegova strana ne bude zanemarena, zapuštena. Dakle, nije zlo, negativno u dualitetu, u antagonizmu, nego u tome što se dualne antagonističke komponente poništavaju, bez nadilaženja u pozitivnom (Hegelov aufgeheben), pa je njihov zbrojni povijesni učinak 0. One, te dualne antagonističke komponente zapravo se međusobno i ne odnose kao teza i antiteza, nego su svaka okrenuta sebi i u sebi nalazi dijalektiku i vlastitu sintezu. A oni u sredini nisu nikakva medijacija i samo su privid sinteze. Jasnije rečeno; ljevica i desnica ne nalaze sintezu u realnom političkom, u nacionalnoj državi, u naciji kao zajedničkom referencijalnom entitetu, nego se gube u irealnosti, u nedržavlju, nesamostalnosti, neintegritetu i nesuverenitetu. Od toga dualističkog izmaknuća realnog političkog, u vašoj povijesti nastadoše i bosanski krstjani (bogumili) koji postadoše muslimani i Bošnjaci kao i Alpinci, Karadag, pa, na poseban način, i Svrabi.

Tako bi i prođe četrnaesti dan učenja Ispravnoga puta.

GOVOR PAVELIĆ

ili: OD KHUENA DO JOSIPOVIĆA I KAKO DALJE

Mladen Schwartz

U razdoblju između dviju jugoslavija, nakon 839 godina bezdržavlja i ograničenog suvereniteta, te nakon tribunata kontroverznoga Stjepana Radića, i Banovine polujugoslavena Vladka Mačka (a kasnije ovoj dvojici bliskoga projugoslavenskog Hrvatskog Proljeća), Hrvatsku Državu prvo obnavlja Poglavnik Ustašâ i Hrvatâ Pavelić (kojemu danas iskazujemo počast), a njegovu nacionalnu restauraciju, u novim, ali srodnim i usporedivim uvjetima, pola stoljeća potom obnavlja Vrhovnik Tuđman. Poglavnik i Vrhovnik, unatoč svojim stanovitim, manjim ili većim slabostima, kao i specifičnim unutarnjim i vanjskim poteškoćama s kojima su se njihove države morale nositi - ostat će u povijesti kao svijetli likovi narodnih vladara koji su Hrvatsku spašavali i oslobađali od jugozajedništava, te ju branili u ratu, i uspjeli ju uščuvati na životu tek dokle je trajao rat. Zato napisah svojedobno u svojoj knjizi "Hrvatska nakon Tuđmana - Studija o nacionalnom usudu": Dok je rata, bit će i Kroacije!

Dolje izbori!

Tko su i gdje su te elite? Na koga mislim? Mislim li na Hrvatsku stranku prava, koja jest tradicionalna zastupnica hrvatskoga probitka. Ne, ne mislim. Današnje je pravaštvo, kao i ono klasično, uostalom, razbijeno na niz stranaka i strančica, na seriju krhotina koje, unatoč sličnostima, nikako da se ujedine pod jednim imenom i pod jednim vođom. Istina, stožerna Stranka prava upravo se oslobodila (ako doista jest!) karijerističko-oportunističkoga gazde koji ju je godinama kočio i poništavao skretanjem ulijevo. Ali istoga trena nastala je još jedna, ista ili slična, no svakako suvišna i svojim suvišjem štetna Stranka prava nazvana po imenu Oca Domovine, a predvođena ženom Ružom Tomašić, koja osim osobnoga poštenja nije uspjela predočiti nikakve prednosti što bi desnu Hrvatsku trebale privući upravo njoj. Jao zemlji i narodu u kojima je poštenje politička kvaliteta, u kojima narodni vođe nisu ništa doli, u najboljem slučaju, poštenjaci!

I tako, dakle, u ovim svetim danima Novoga Sunca i Porođenja Gospodinova, slaveći Poglavnika Ustaškog Pokreta i Nezavisne Države Hrvatske, ispraćajući mrskoga nam i odurnog Fikusa Mesića, a iščekujući njegova još odurnijeg klona, čovječju ribicu Johannana ben Josepha, ostajemo ustrajni s vjerom u bolju Hrvatsku i njezine spasonosne elite!

PETO OKUPLJANJE DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA

UTEMELJENO SPOMEN PODRUČJE NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE I OTVOREN TRG Dr. ANTE PAVELIĆA POGLAVNIKA NDH

Poseban gost Petog okupljanja domoljubnih i državotvornih Hrvata bio je Njegova Ekselencija Preuzvišeni g. Ivo Matanović, predsjednik Hrvatske pravoslavne zajednice. Nazočnih oko 200 sudionika toplo je s pljeskom pozdravilo njegovo izlaganje, shvativši da je došlo vrijeme kad će se hrvatski pravoslavci konačno osloboditi rasističkog pokroviteljstva "Srpske pravoslavne crkve".

"Završetak Tkalčićeve ul. od Splavnice do Skalinske ul. i Krvavog mosta, ul. Splavnica i ul. Pod zidom u Zagrebu, s okolnim objektima i prostorima, proglašuje se Spomen područjem Nezavisne Države Hrvatske. Završetak Tkalčićeve ul. u Zagrebu duljine 30 m od Splavnice proglašuje se Trgom Dr. Ante Pavelića Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske. Na Trgu Dr. Ante Pavelića u prvom pogodnom trenutku postavit će se poprsja novijih hrvatskih velikana, naših uzora: Oca Domovine Dr. Ante Starčevića, Stjepana Radića, Dr. Vladka Mačeka(?!), Dr. Ante Pavelića, Dr. Mile Budaka, Andrije Hebranga(?!) i bl. Alojzija Stepinca."

Prigodno je Mladen Schwartz pročitao ulomke iz govora Dr. Ante Pavelića koje je on dne 8. i 9. siječnja 1943. dao vjerskim i svjetovnim poglavarima, izaslanicima Hrvatskih oružanih snaga i članovima diplomatskog zbora.

Brojne redarstvene snage nisu imale potrebe intervenirati, iako su organizatori jednom opomenuti što se u cijelosti nisu držali naputaka Policijske Uprave Zagrebačke koji su im izloženi 23. prosinca 2009.

Šesto i Sedmo Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata zakazano je za 27. ožujka i 24. travnja 2009. na istom mjestu. Bit će razmatrani troškovi tzv. Mesićeva predsjednikovanja, odnosno podnošenja zahtjeva Vladi RH da se iz Državnog proračuna prestanu financirati njegova megalomanska trošenje državnog novca, te oduzimanje bibliografske ostavštine velikog hrvatskog leksikografa Mate Ujevića nezakonito otuđene od strane tzv. Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ

I

SRETNU I USPJEŠNU NOVU 2010. GODINU!

želi vam

Stranka Hrvatskog Prava

O objedi urbanoida za ognjištarstvo

- Tobožnja objeda za ognjištarstvo jest zahtjev vaših neprijatelja da se odreknete svoga ognjišta, svoga doma, svoje domovine. Da budete internacionalisti. A internacionalizam u subjektivnom smislu, kako ga se uobičajeno rabi u politici i ideologiji, kao subjektivno političko ponašanje jest odricanje od nacije, nacionalne kulture i povijesti, zavičaja, domovine i države. U objektivnom smislu on je hegemonistička ideja. S komunističkim internacionalizmom (komunistička Jugoantija) kao hegemonizmom imate dosta iskustva, kao i sa starim monarhističkim (Austro-Ugarska Monarhija), a sad vidite i što je kapitalistički neoliberalistički internacionalizam - globalizam kao rekolonizacija, ideja osvajača svijeta. To je drugo ime za hegemonizam imperijalnoga tipa kojega su se držala sva velika višenacionalna carstva i kraljevstva tijekom povijesti od Rimskoga carstva do danas. I u jednom i u drugom slučaju, i stari i novi internacionalizam imaju isti smisao: osvajanje drugih naroda/nacija i njihovo tlačenje i izrabljivanje. Sva ta velika carstva i kraljevstva stvorena su na ideji fundamentalnog, radikalnoga nacionalizma, pa je zato najveći neprijatelj naravnoga nacionalizma. Zato budite mudri, ne dajte se prevariti od neprijatelja vaših. I umjesto za kozmopolitizam, vi se pripremajte za postliberalno-demokratsko uređenje svijeta koje će biti novi, kooperativni individualizam - osobni, nacionalni i državni, u nerepresivnoj demokraciji i slobodi.

Dobro upoznajte neprijatelje svoje. A kad ih upoznate, shvatit ćete da objeda za ognjištarstvo dolazi od tvojih najvećih neprijatelja - od hrvatomrzaca, najcrnjih šovinista i autošovinista. Svi ti koji su vam nadjenuli, po njihovom mišljenju, pogrdno ime - ognjištari, imaju također zajedničko ime - urbanoidi. Urbanoidi si umišljaju da su urbani - kultivirani, civilizirani, što ustvari nisu, nego su primitivci iz grada, obično šovinističko i autošovinističko smeće.

Sve su to neoliberalni ljevičari različita nacionalnog podrijetla, a najopakije i najdublje hrvatomrziteljstvo, uz Svrab, potječe od oca i sina jedne nacionalne manjine. Kad kritiziraju ognjištarstvo, lukavci, oni znaju da kritiziraju hrvatsku domovinsku zavičajnost iz koje su oni isključeni. A domovinska je zavičajnost univerzalna emocija i ideja što je poznaju svi narodi svijeta. Ona je ideja ljubavi, za razliku od kozmopolitizma koji je ili naivan ili egoističan indiferentistički individualizam ili pak mrziteljski i zločinački, osvajački. Tijekom povijesti svi su osvajači hegemonisti bili mrzitelji, tobožnji humani kozmopoliti. Svi osvajački imperiji, od Rimskoga do suvremenih “demokratskih i liberalnih” imperija, promidžbeno su bili humani kozmopoliti, a u stvari zatiratelji svake slobode drugoga, mrzitelji drugoga. A one koji su se borili za nacionalnu slobodu i vlastito samoodređenje nazivali su ksenofobima - natražnjacima, ognjištarima. To sad rade zagovornici globalizacije, neoliberalnoga projekta osvajača svijeta. I vaši malograđanski političari slugani. Urbanoidi.

Ti hrvatomrsci, urbanoidi, svaki otpor, svaku obranu Hrvata od osvajača, tlačitelja i porobljivača nazivaju hajdučijom. Tu mržnju na otpor naslijediše od Osmanlija za koje su svi oni koji su se bunili, ustajali, oni koji prvi ustaše, bili hajduci tj. razbojnici. I bez ikakve moralne dileme, hrvatomrsci, sve hajduke, pače i one koji iz isključivo rodoljubnih i domoljubnih razloga ustaše protiv osmanlijskoga zuluma, nazvaše zločincima. Hrvatomrsci su toliko drski i cinični da domovinsku zavičajnost suprotstavljaju demokraciji i slobodi, iako je ona upravo njihovo najhumanije ozbiljenje.

Kad kritičari ognjištarstva, jer su hrvatomrsci, prebrojavaju žrtve Domovinskoga rata, prebrojavaju samo stradalu Svrab, i, dakako, brojke preuveličavaju, krivotvore, pri tome ne vodeći računa jesu li oni uperili oružje u Hrvate, a kravatanske žrtve i ne spominju. Spomenuti otac i sin toliko patološki mrze Hrvate da, iako ni jedan pripadnik njihove nacije nije stradao u Domovinskom ratu od Hrvata, dapače s njima se postupalo s posebnom brigom i pažnjom i štitilo ih se, sad žale sve i svakoga stradaloga u Domovinskom ratu, osim Hrvata. Jer oni su ognjištari, hajduci, zločinci jer se brane, jer hoće svoju neovisnu državu.

Prorokovođa je bio duboko povrijeđen zbog sustavnog podčinjavanja njegova naroda od urbanoida. Osobito ga ozlovolji kad vidje da na sve te objede i progone narod šuti te kliče i 36 moli Boga da oprosti njegovu neprijatelju, jer valjda ne zna kakav zločin mu čini. Smrknuta lica, na kojem se svaki mišić grčio od bijesa, ipak poslije podužeg razmišljanja smiri ga ohrabrujuća misao: previše pljuju po ovom narodu da se ne bi pobunio i opravdao svoje dostojanstvo Višega naroda, da se ne bi obranio da od njega naprave stado. Zaista, zaista previše pljuju po ovom narodu da on ne bi jednoga dana ustao i osvetio se, mislio je Prorokovođa.

Ipak, na koncu se je još jednom obrati narodu i reče:

O, predobri sinovi i kćeri hrvatske! Veliki se zločini prema vama čine. Dokle ćete to trpjeti, kad ćete suditi zločincima? Kad ćete, konačno, početi braniti svoje dostojanstvo? Dokle ćete dopuštati da se od hrvatomrziteljstva pravi ideologija, fašistička, i na tome gradi karijera ?

Tako bi i prođe i trinaesti dan učenja Ispravnoga puta.

"Autohtoni pravaši" poručuju braniteljima:

Uništite sve dokumente, Vlada želi prikazati rat kao zločinački!

"AUTOHTONA - Hrvatska stranka prava ima pouzdane izvore informacija, da se u Republici Hrvatskoj trenutno nalazi istraživački tim iz Švedske, koji traži dokaze da je Domovinski rat i rat u BiH bio zločinački", priopćili su na svojoj stranici članovi A-HSP-a koji se smatraju jedinim pravim nasljednicima ideologije Ante Starčevića.

Posebno je istaknut završni odlomak priopćenja (koje završava pozdravom "Bog i Hrvati!"), a u kojem A-HSP poziva sve zapovjednike Hrvatskih snaga "da sklone ili unište svu dokumentaciju jer se očekuje i njihov dolazak u premetačine kuća i stanova". (J.C.)

Osniva se Hrvatska pravoslavna zajednica

Oni su napravili web stranicu www.hrvatskipravoslavci.com, što je službena stranica Hrvatske pravoslavne zajednice, koja je u osnivanju. Upravo zbog činjenice da još uvijek nisu imali izbornu skupštinu, na kojoj će izabrati predsjednika među više zainteresiranih kandidata, za sada ne žele iznositi imena u javnost, „jer će to učiniti predsjednik“. Međutim, Zadranin Ivo Matanović kaže da ne vidi razloga da taji da je on u inicijativnoj grupi koja je osnovala Hrvatsku pravoslavnu zajednicu.

Iz Ureda za prosvjetu Zadarske županije dobili smo podatke prema kojima od gotovo 15.000 učenika osnovnih škola na području županije satove pravoslavnog vjeronauka pohađa 64 učenika. Od 37 osnovnih škola na području županije, u samo tri škole (Obrovac, Benkovac, Gračac) organizirana je nastava vjeronauka za djecu pravoslavne vjeroispovijesti.

- Grupa entuzijasta, hrvatskih pravoslavaca, skupa sa braćom Hrvatima utemeljili su ovu Zajednicu hrvatskih pravoslavaca, u daljnjem svom punom nazivu HRVATSKA PRAVOSLAVNA ZAJEDNICA, sa željom i nakanom da potaknu i druge dobronamjerne hrvatske žitelje da nas slijede. Ovime ne vršimo nikakav pritisak niti a priori namećemo svoju volju, već istinski i dobronamjerno se obraćamo svekolikome hrvatskome pučanstvu, u prvome redu hrvatskim pravoslavcima, dakako, Hrvatima i Hrvaticama, da svojim razumom prosude nasušnu potrebu za postojanjem udruge, odnosno Zajednice koja treba zbližavati dvije vjerske istovjetne kršćanske zajednice – pišu utemeljitelji Hrvatske pravoslavne zajednice.

TVRDI LI ZAGREBAČKA POLICIJA DA SU HRVATI GENOCIDAN NAROD?

Piše: Josip Pečarić, akademik

Znamo za pokušaje da se Marko Perković Thompson razapne na križ zato što je tijekom Domovinskog rata sa svojom pjesmom „Bojna Čavoglave“ odigrao važnu ulogu u obrani naše domovine. Izgovor im je bio što i danas pjeva pjesmu u izvornom obliku, dakle onako kakvom je ona postala dio naše povijesti, tj. što počinje starim hrvatskim pozdravom „Za dom spremni“.

„ ... s obzirom na postojeće okolnosti, a te su da se radilo o koncertu na kojemu su nastupali izvođači koji su u hrvatskoj javnosti poznati i prihvaćeni kao izvođači pjesama domoljubnog karaktera, da je jedan od njih bio i Marko Perković Thompson čija je pjesma 'Bojna Čavoglave', nastala za vrijeme Domovinskog rata, uistinu počinje stihom 'Za dom spremni!', a da je to starohrvatski pozdrav, njegovo uzvikivanje ili govorenje, tim više što nije praćeno nikakvim drugim elementima, primjerice gestama ili simbolima koji bi ga eksplicitno dovodili u vezu s fašističkim pozdravom koji se u modificiranom obliku s dodatkom riječi 'i poglavnika' koristio na ovim prostorima tijekom Drugog svjetskog rata, ne predstavlja naročito drsko i nepristojno ponašanje, niti je okrivljenik izazvao negodovanje ili narušavao mir prisutnih posjetitelja koncerta, niti vrijeđao njihove moralne osjećaje.“

„Navedeni slogan je simbol fašizma, a njegovo isticanje predstavlja veličanje fašizma i nacizma te ujedno predstavlja mržnju poglavito prema skupinama koje su bile progonjene tijekom II. Svjetskog rata – Srbi, Židovi, Romi, antifašisti, komunisti i dr.“

Podnesak: AP-9-10-1934/41-71/91/18-11/09 U Zagrebu, 18. 11. 2009.

Dostaviti: Sabor RH - predsjednik

MUP – RH – PUZ U Zagrebu, 19. 11. 2009.

Ukoliko Zakon zabranjuje natpis ZA DOM SPREMNI, a mi mislimo da ne zabranjuje, to smo spremni dokazati na sudu.

Odgovore na ove dopise g. Miljak nije dobio! Napisaao mi je i slijedeće:

bio sam na sudu po pitanju ove prijave i sudkinja je utvrdila da je ZA DOM SPREMNI hrvatski domoljubni pozdrav i nagovarala policijskoga inspektora da odustanu od Optužnoga prijedloga, ali on nije htio ni čuti. Rekao je neka institucije rade svoj posao, na što mu je sudkinja s podsmijehom odgovorila, pa ja sam institucija. Tako da sada 21. prosinca idem ponovno na raspravu pa ćemo vidjeti što će biti. Možda je netko izvršio pritisak na institucije da me se osudi pod svaku cijenu.

Pozdrav, Miljak

I umjesto da policija kazneno progoni one koji na taj način vrijeđaju hrvatski narod, ona progoni one koji poštuju hrvatsku povijest iskrivljujući i lažno prikazujući tu istu povijest. Da to nije tako već bi načelnik o kome je riječ bio smijenjen, zar ne?

Je li Hrvatski list hrvatski...

Prijatelji, kameradi, kolege!

VUKUŠIĆ ME SPOMINJE KADA ME KLEVEĆE,

A PREŠUĆUJE ME KADA MI MORA SPOMENUTI ZASLUGE

NISAM GUDELJA UPOZNAO S BRUNOM BUŠIĆEM!

Mladen Schwartz

S Brunom u Forbachu

(I) Poštovani Ivica Marijačiću!

(II) Poštovani Ivica Marijačiću!

(III) Gospodine Ivica Marijačiću!

Mladen Schwartz

A što se od autora Četveroreda moglo i očekivati...

Sedlarov film - žali Bože truda i vremena!

Jedina razlika koju sam ja uočio gledajući film, jest ta da nas ovaj put ne optužuju ONI, nego ako Sedlara percipiramo kao NAŠEG, da se samooptužujemo i prihvaćamo dobro poznate nametnute laži, ali ne samo laži o konkretnim događajima, nego i o suštinskim i bitnim pitanjima hrvatskoga naroda, a te optužbe same od sebe padaju u vodu ako se želi, ili ako se ima hrabrosti, objektivno razmišljati, i onda to staviti na papir ili na film. Kao gledatelj filma iste večeri kao i Pešorda, osim vrlo šture i nedorečene priče, otišao sam sa dojmom da je Pavelić progonio Židove, da je u Jasenovcu pobio 70.000 ljudi, da je prodao Dalmaciju, a kao najhrabriji potez filma jest izjava kako je u Srbiji 100% riješeno Židovsko pitanje tj. Srbija Juden fraj. To bi valjda trebala biti poruka svima da više optužuju Srbe nego Hrvate zbog progona Židova.

Ako smo se za ovih dvadeset godina od kada je pao komunizam, pomakli samo do te crte, onda smo mi Hrvati bijedna nacija i zaslužujemo i gore stvari od ovih koje nam se događaju. Da je Sedlar htio pomaknuti stvar on je morao napraviti potpuno drukčiju i hrabriju priču od ove. Umjesto samooptuživanja trebao se više pozabaviti činjenicama, a činjenice nemaju ideološku boju, to imaju samo laži.

Ako je Pavelić bio kvisling, onda je cijeli hrvatski narod kvislinški kada je travnjskom ratu 1941. odbio braniti Jugoslaviju. A odbijanjem obrane Jugoslavije narod je dao pravi i nepatvoreni plebiscit za uspostavom NDH. Kvisling je bio Maček koji je stalno, čak i 1945. bio za Kraljevinu, kvislinzi su bili hrvatski Srbi i svi hrvatski državljani koji su ustali protiv hrvatske (svoje) države. Oni nisu, kako tvrdi Pešorda, bili ideološki protivnici Pavelića, oni su bili protivnici hrvatske države, a tu ideologija nema nikakve veze. Moglo bi ih se smatrati ideološkim protivnicima da su oni možda htjeli drugi režim u hrvatskoj državi, ali oni su htjeli da hrvatske države nema, tako da su oni bili neprijatelji naroda a ne režima.

Josip Miljak

Treći entitet

Prije svega o trećem entitetu pišu znani i pozvani, laici i stručnjaci. Neovisni spisatelji i ideološki uznici. Stranačka piskarala prijatelji i neprijatelji. I na kraju idioti. Svakomu se može priznati pravo na slobodu mišljenja i izražavanje svojih stavova kada je u pitanju treći entitet, odnosno hrvatsko nacionalno pitanje u BiH. Ali idiotima nikako ne mogu oprostiti. U neku ruku oprostio bi im ako nešto napišu. A imaju i oni, jadni, pravo na svoj sud. Demokracija je to. Samo kada drugi idiot komentira stavove prvog idiota onda on postaje idiot na kvadrat.

Svejedno radi se o floskuli koju samo opet idioti mogu popušiti. Hrvatima Posavine nema pravo nitko spočitavati njihovo hrvatstvo. U svojoj relativno kratkoj povijesti Posavci su uvijek bili za hrvatsku stvar i uvijek su bili prvi među jednakima. U ime hrvatstva dali su ogromne žrtve kroz sve ratove. I nikada nisu nikoga izdali, pa čak i onda kada su sami bili izdani. Ponosni su na svoj hrvatski rod i vazda mogu i vazda će moći svakom Hrvatu pogledati u oči.

U slučaju da Odžak i Orašje u ime Posavine prihvate glavnu pa tako i jedinu ulogu glede ulaska u treći entitet, tko im može jamčiti i na koji način da će ta dva džepa uistinu završiti u hrvatskom entitetu? Trebaju li jamstva tražiti od onih koji su bezdušno Brčko, Šamac, Modriču, Brod Derventu pa i Odžak (Odžak je vraćen po Daytonskom sporazumu) predali svojim krvnicima, bez da se počešu iza uha.

Mi Hrvati

Najveća moguća katarza hrvatskog naroda u BiH je ta kada danas netko, tobože u ime Hrvata, govori kako je Posavina definitivno izgubljena. Kako Hrvati nemaju što tražiti u Sarajevu i Tuzli. A one primjerice u Banja Luci ne smatra da uopće postoje. Dakle, bol, patnja i golgota hrvata Bosne se smatra svršenim činom i da je najmanji problem žrtvovati pola nacionalnog bića da bi onoj drugoj polovici bilo bolje. Smatra se da danas u BiH živi 570.000 Hrvata, a nikako manje od 470.000. Po popisu iz 1991 u Hercegovini je bilo nešto manje 174.000 Hrvata uključujući i Mostar. Spominjem Mostar prije svega što ga pola i danas visi. A samo Mostarci znaju koliko je bilo potrebno truda da se uzme jedna ulica.

Hercegovinistima je uzor Dodik i Republika Srpska. Nisu slijepi nego su imbecili kada neće da shvate da Republika Srpska pokriva sva većinska područja gdje su Srbi živjeli. Da je samo tako, ne bi bilo vrijedno spomena. No Srbi su pored svojeg teritorija oteli hrvatske i bošnjačke zemlje (Uh što spomenu bošnjačke zemlje, time automatizmom posta Turčin). I sasvim logično brane interese te fašističke tvorevine. Hercegovinisti podupiru Dodika,a Dodik podupire njih. Budala bi bio i kada ne bi. Zato Dodik ne štedi novce nego čak financira velikohrvatske portale. On puno više brine o jedinstvu Hrvata nego sami Hrvati, tako što u toj potpori ne izostavlja ni posavske Hrvate, te i njima financira neke portale. Biznis je biznis, nema što. Tko umije njemu dvije.

Kako do trećeg

Kao takvom idiotu, netko će ipak morati objasniti kako doći do tog trećeg. Filozofske misli i misli drugih idiota ne prolaze. Odgovor mora biti jednostavan, da ga i oni malo tupaviji koji aplaudiraju trećem mogu razumjeti.

A za novu Herceg-Bosnu, bila ona k'o avlija ili ko velika banovina trebati će pucati malo više. Samo tamo gdje je 80% hrvatsko vjerojatno neće a svugdje dalje sigurno hoće. I to onih 80% i više Hrvata morati će imati teritorijalni kontinuitet, a ako ga nemaju neće ni oni rat gledati na televiziji. Imat će ga u svojemu dvorištu. A kada medvjed igra kod komšije doći će i u tvoje dvorište. Davno su ljudi rekli. Ne mora biti medvjed može i koja mina. A mina se boje kapitalisti i tajkuni. Ne bi oni dali svoje imovine za tri Herceg-Bosne. A zna se tko danas od Hrvata ima imovinu.

Što sve ovo znači? Pa može značiti samo jedno. A to je da se netko igra sa sudbinom hrvatskog naroda u BiH. Godinama mu priča šarene lage i svojom neiskrenom i promašenom politikom jedan narod tjera u propast. Nažalost moj narod. I nije mi kriv ni Srbi ni Bošnjaci. E mislili ste da ću reći Hrvati. Nisu ni Hrvati krivi. Ali jesmo jadni. Prije svega što svakomu damo da nas vuče za nos. Što Hercegovac ne može reći što misli, a da ga Posavac ne proglasi izdajnikom. Što Posavac ne može reći što on misli a da ga Hercegovac ne proglasi Turčinom. Pa tko je kriv. I Bošnjaci i Srbi ali nažalost i neki naši. Pojedinci, koji svojom strahovladom interese hrvatskog naroda podređuju svojim sitnim interesima (katkad i krupnim) i interesima drugih naroda. Idioti odmorite se malo od čitanja ovog teksta. Zamorno je za vaše mozgove bez vijuga. Ostali naprijed.

Alternativa trećem entitetu postoji. Isto treći entitet ali bitno drukčije forme od onoga koji se većini naivno uvukao pod kožu. No to je priča za drugi put. Čitamo se.

Ljudevit Posavski

e-Posavina.com

U ponoć se Bog rodi

Dana 10. prosinca po 59. put smo proslavili Napretkovu Božićnicu! Započeli smo pjesmom, nastavili s porukama i proveli večer druženjem s pjesmom i radošću. Ozarila su se naša lica i razgalila naša srca svjesna činjenice: Evo nam još jednoga Božića!- U ovo vrijeme isčekivanja, raduje se Marija. I krš hercegovački s njom. Čujem njegovo bilo. I vjetar. Čujem mu dah. I građani Mostara, i Hercegovine. Čujem njihov žamor. I dječica i odrasli. Čujem njihov pjev. I nizine, koje zelene dlanove pružaju da zora rosna kristale po njima propisa. I snježne planine – Velež – Prenj i Čabulja…, čela uzdižući; nebo, sa zvijezdama, pjevajući. Združeni u pjesmu ljubavi, radujmo se svi, novorođenom Kralju pjevajući.

Uime 1102 člana mostarskog Napretka, prijateljima i svim ljudima dobre volje, šaljem ovu čestitku. Neka nas Isus, Božja Riječ i Mudrost prosvjetljuje u našemu životu. Neka nas Novorođeni Sin Božji poživi radosne, vesele i zdrave i tijekom cijelog našeg života!

P.S. U 43. članku Statuta uz ostalo stoji da Sredstva za rad Društvo priskrbljuje:- prihodima od članarine, - prihodima iz proračuna HNŽ ili Grada Mostara dobivenih temeljem određenih projekata Društva;- prihodima iz međunarodnih organizacija dobivenih temeljem određenih projekata Društva; - donacijama i darovima fizičkih i pravnih osoba iz dijaspore;- darovima od fizičkih i pravnih osoba, ukoliko ne utječu na neovisnost rada Društva i njegovih članova; (…) donacijama; (…) Od aktivnosti Napretkove povijesne Zaklade.

NISU LI NAŠI PREDCI IPAK BILI GUSKE?

Već nakon Prvoga svjetskog rata bili smo u prilici ostvariti samostalnu državu, no na prvoj sjednici Hrvatskog sabora, 29. listopada 1918., nakon što su raskinute veze s Austrijom i Ugarskom, odlučilo se za novu zajedničku državu Srba, Hrvata i Slovenaca od Soče do Soluna. I tada je skupina hrvatskih intelektualaca upozoravala, kako bi se hrvatski narod mogao izvući iz neprilike u koju je bez potrebe zapao prenaglim zaključkom Hrvatskog sabora. Argumenti za stvaranje vlastite države nisu uvaženi i nakon mjesec dana uvjeravanja, 24 delegata - pardon, gusaka - otputovali su u Beograd i predali Hrvatsku na milost i nemilost srbijanskom regentu Aleksandru.

Sljedeća amputacija hrvatskog teritorija - Istra, Zadar i otoci - dogodila nam se Rapallskim ugovorom 1920. godine kao žrtva na oltar dobrosusjedskih odnosa Italije i Jugoslavije. Četiri godine kasnije, umjetno stvorena Riječka država ušla je u sastav Kraljevine Italije.

Komunistički nas je režim, uza sve zločine počinjene tijekom rata i poraća osakatio i za dio Srijema i Boku te kod Neuma prepolovio cjelovitost hrvatske obale.

I tako smo danas na početku 21. stoljeća jedan od malih europskih naroda nastanjen na ostatku teritorija što su ga čitavo stoljeće unazad «grickali» svi susjedi, uz zdušnu podršku svjetskih sila, zvale se one sile Antante, Osovine ili Europska unija.

Još o neprijateljima vašim

“Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima.

Zar se s trnja bere grožđe ili s drače smokve?

-------------------------------

Ne može dobro stablo roditi zlim rodom,

a zlo stablo dobrim rodom.

Svako stablo, ako ne rađa dobrim rodom,

siječe se i baca u oganj”.

Matej, 7, 16-20.

Nedovoljno poznavanje neprijatelja svojih, a posebno površno poznavanje, poznavanje po tome što neprijatelj o sebi govori i kako se predstavlja, zna biti kobno za svaki narod, poglavito u slučaju rata. Znajući to i poznavajući lakovjernost njihovu, Prorokovođa je htio Hrvatima skrenuti pozornost na to i upozoriti ih da je lažno predstavljanje dio političke i ratne strategije i taktike. Jer lukavi se neprijatelj ponekad napuhuje, najčešće kad je stvarno slab ili pak zato da zastraši, pravi se jačim nego što jest, a ponekad da bi onoga kojega želi napasti, da bi ga uvukao u avanturu rata, pravi se slabiji nego što jest. Cilj mu je steći aureolu žrtve i tako od svijeta sebi napravti i saveznika, a protivniku neprijatelja. To je umjetnost služenja obmanama i prijevarama protivnika. Tu strategiju, i političku i vojnu, uporabila je Svrab u Patriotskom ratu, međutim neuspješno, jer ih je Drugi nadmudrio, jer ih je poznavao.

- Kolikogod je važno da se samospoznate, toliko je važno da dobro upoznate i neprijatelja svojega. Njegove mane i vrline. Njegov mentalitet, navike i običaje. Prije svega trebate upoznati Svrab - svoga stvarnog neprijatelja. Kad ga bolje upoznate, shvatit ćete da ste vi dva tako različita naroda da vaš zajednički život apsolutno nije moguć i da je svakome pametnome bilo predvidivo da vi u državnoj zajednici ne možete živjeti zajedno. Jer, kolikogod si ti narod rigorozne savjesti, toliko je taj narod bez savjesti. Kolikogod se ti realno ocjenjuješ, toliko se on umišljeno, bezumno precjenjuje. Kolikogod si ti viteški hrabar, toliko je on podmukao i kukavica; kolikogod si ti narod jačega djela, toliko je on narod jače riječi; kolikogod si ti narod istine, toliko je on narod laži; kolikogod si ti ratnički narod s viteškom čašću, toliko je on (lešinarski) narod podvala i prijevara; kolikogod si ti u miru gubitnički narod - što u ratu dobiješ u miru, u diplomatskim igrama uglavnom izgubiš - toliko je on u miru dobitnički narod; sve što u ratu izgubi u miru diplomacijom dobije.

Radi se, dakle, o barbarskom narodu, ali za tvoju sreću i o mentalno nedovršenom narodu. Iako je taj narod agresivan i destruktivan, on je ujedno i autodestruktivan. Sve što izgrade, uskoro sami i ruše. Istina, oni imaju i kulturnu, političku i drugu elitu, kao i svaki drugi narod. Međutim, u javnim poslovima taj narod uvijek vodi masa. Njihova elita pada pod utjecaj mitova stvorenih od mase, tako da se provodi politika neobrazovane i primitivne mase a ne elite, pa im i sudbinu određuje masa.

Tako, budite uvijek oprezni prema Svrabu, (a i Karadagu), jer su uvijek spremni na krađu, prijevaru i podvalu. (Uostalom, podvala je izvorno njihova riječ, nastala iz njihove prljave prakse kako međusobnog, tako i odnošenja prema drugim narodima.). Nikad i ništa ne vjerujte tom prijetvornom narodu! Vidite li kako su u agresivnom ratu pred očima cijeloga svijeta opljačkali vaša dobra, ali ih odbijaju vratiti. Ako prema njima budete oprezni, pobijedit ćete ih i u miru i u svakom ratu. Neka vas ne zaplaše njihove velike, gromke i agresivne riječi, ni agresivni čini. Kako rekoh, oni su barnumski napuhan narod koji čim naiđe na čvrst otpor ispuhne i povlači se. Tvoja je velika prednost upravo u tome što si realističniji i inteligentniji. To su tvoja najjača oružja. Sjeti se omjera snaga u živoj sili i oružju u Patriotskom ratu. Oni su po toj sili bili treća ili četvrta sila u Europi, pa si ih ti upravo svojom realističnošću, inteligencijom i metodičnom upornošću pobijedio. No, to je Svrab doživjela vrlo teško, ponižavajuće, a oni su sujetan narod. Ponizio si ih pred cijelim svijetom, i to baš u ratničkom natjecanju u kojemu je bio glavni sadržaj njihova umišljenog junaštva i ratničkog ponosa. Zato Patriotski rat nije posljednji rat, ne samo zato jer si ti geopolitički nedovršena zemlja pa se moraš dovršiti, što vjerojatno bez novoga rata neće ići, nego i zato jer se Svrab s nanesenim ratnim porazom i poniženjem neće lako pomiriti. Htjet će se revanširati i dokazati svoju tobožnju ratničku i nacionalnu veličinu. Njima treba mit o sebi kao ratničkom narodu, pa 32 budite sigurni da će ga nastojati obnoviti. Stoga se djelatno pripremajte za novi rat s njima. A kada ga pobijediš, poruši sve hramove njegove. Povijest nije stala, niti ikada staje. I prijestolje mu poruši.

Tako vidite da je to masa s više “identiteta”. Još je najbolje njihovo “višeidentitetsko” biće okarakterizirao njihov pisac Mile Avić u svom Rječniku kad je rekao da oni: “lažu na vlaškom, šute na grčkom, broje na cincarskom, u crkvi pjevaju na ruskom, najmudriji su na turskom, a samo kad hoće da ubiju, progovore na svom materinskom - svrapskom jeziku”.

Međutim, u Patriotskom ratu lažnost njihova nacionalnoga bića je demaskirana: zahvaljujući medijima, poglavito svjetskim, cijeli se svijet uvjerio u lažnost njihova bića, u njihov neprosvijećeni, primitivni nacionalizam zamaskiran lažima, pa se ono što oni tvrde uzima s rezervom, a tzv. “svrapska istina” kao eufemizam za svrapsku laž.

O smrti Gvozdanskoga dne 13. siečnja 1578.

Prvi obći juriš na grad naredio je Ferhad-beg 10. siečnja 1578., ali ga branitelji junački suzbiše. Jednako tako bijahu suzbijeni osmanski juriši 11. i 12. siečnja. U gradu je ostalo samo dvadesetpet do trideset živih branitelja, a i ti su bili izmučeni glađu i žeđom, mnogi od njih vjerojatno i ranjeni. Nov obći juriš na grad odredio je Ferhad-beg za noć od 12. na 13. siečnja. No, oko ponoći u gradu se utrnuše sva svjetla i stražarske vatre. Tada je jamačno poginuo ili umro od zadobivenih rana i posljednji branitelj. Misleći, da se radi o varki, Ferhad-beg je odgodio juriš za jutro. U ponedjeljak 13. siečnja 1578. osvanulo je hladno zimsko jutro. Osmanska vojska i vlaški martolozi željni pljačke i pliena pripremiše se za juriš i polako se približavahu gradu, derući se i halakajući. No, u gradu bijaše sve tiho: niti je puška planula, niti se koji branitelj pokazao na gradskome zidu. Napadači razbiše gradska vrata i provališe u sam grad. Našli su se u mrtvu gradu punom razvalina. Po dvorištu, triemovima i odajama ležala su mrtva tiela hrabrih branitelja, ogreznula u krv od zadobivenih rana. Tiela onih, koji poginuše od gladi, žeđi i težkoga napora, bijahu čitava, no blieda i suha bez daha i života. Neprijatelji u gradu nisu našli ni malo hrane niti kapi vode.

GVOZDANSKO: zrinska tvrđa te istoimeno selo uz cestu Glina - Dvor

GVOZDANSKO

POZIVNICA

1. SPOMEN-POHOD U GVOZDANSKO

za Zdrug udruga

Branimir Petener, HOR

Korupcija leži i tamo gdje se to nikada ne govori

Korumpirana Hrvatska raj za još korumpiraniju Europsku Uniju

Piše: Christophe Dolbeau

Međunarodni mediji naširoko su prenijeli silne prodike, koje su sve više prijeteće, a koje stalno prenosi Europska unija : Hrvatska boluje od korupcije. Suprotno onom što se tu i tamo spominje, kao nesretnom posljedicom jugo-komunističkog mentaliteta, taj problem nalazi se u središtu interesa njezinih građana. Možemo čak kazati da je iskorijenjene korupcije želja velike većine Hrvata, što se pak vidi u pojačanim kaznama. Ima tome nekoliko tjedana, nekolicina šefova HEP-a maknuta je s dužnosti. Nakon njih to su bili kadrovi tvrtke koja gradi autoceste (HAC). Javnost je prozvala nekolicinu pohotnih profesora, dok je jedan bivši ministar obrane optužen, a jedan zamjenik premijerke prisiljen da odstupi. Bez dvojbe, mnogo toga se još treba učiniti, no pospremanje kuće je u tijeku. Čini se da je neprimjerno prozivati Hrvatsku kao arhetip balkanskog zvjerinjaka.

Neki bi, dakle, trebali čistiti ispred svojih vrata, prije negoli počnu sa svojim prodikama drugima.

Velika iluzija u cijeloj toj priči je pomisao da će ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju svi ti problemi čarobno nestati. Upravo tu leži jedna vrsta utvare, pa čak i prijevare, što se uočava kratkim pogledom na stanje stvari u Europskoj Uniji. Koliko god to nije drago " europeistima", Europska unija, nema u biti baš ništa idilično od zemlje Arkadije, o čijim nam se zaslugama govori .

Ne samo što Europska Unija nije rajsko mjesto reda i moralnosti, kao što ju neki opisuju. Europska Unija mora se gombati s istim problemima kao i Hrvatska. U Njemačkoj je nedavno izbila na svjetlo dana afera mutnog novca i mita, i to kod firmi Siemens, Volkswagen i Aegis Media. Na većem broju renomiranih fakulteta kupovali su se doktorati, a stotinjak profesora je pod krivičnom istragom. Konačno, nema tome tako dugo kako je jedan trgovac oružjem, Karl Heinz Schreiber, diskretno financirao političke stranke. A u Belgiji za nekolicinu se suca sumnja da su u sukobu interesa, dok je, pak, u Španjolskoj, Ministarstvo pravosuđa otvorilo 730 dosjea protiv političke korupcije (Cijela afera stajala je državu u zadnjih 10 godina 4 milijarde eura).

U Francuskoj, kao i u ostalim zemljama, politička korupcija i financijska malverzacija nalaze se u društvu s kriminalnom delikvencijom, a taj se koktel može pokazati i pogubnim. 2009. godine, samo se na Korzici (dva francuska departmana) broj ubojstva popeo na 24, dok se broj sveukupnih atentata ( jedan podmetnutom bombom u automobilu, a drugi pucnjavom iz bazuke!), popeo na 28. Evo, to nam govori da glede korupcije i nereda, članstvo u Europskoj Uniji nije lijek koji sve liječi.

Glede korupcije i financijskih prijevara, trebamo navesti da i same institucije Europske Unije nisu izvan svake sumnje. Dobar je primjer famozna "Zajednička Agrarna Politika" ( PAC), sustav koji teoretski ima zadatak pomoći poljoprivrednicima putem subvencija njihovih proizvoda. Ali u praksi, više je nego očito da cijeli taj mehanizam skreće u korist ljudi koji su jako daleko od rada na zemlji. Tako na prvom mjestu rang liste korisnika subvencija nailazimo na jednu tvrtku iz Katalonije koja proizvodi šljunak i asfalt (1, 59 milijuna eura) ; zatim njemačkog proizvođača slatkiša Haribo ( 332 .000 eura), ili venecijanskog dostavljača restoranima Ligabue Catering, koji dostavlja kutije šećera i krema, a koji se isporučuje zrakoplovnim kompanijama i luksuznim turističkim brodovima (148.000 eura ). U pravilu, mali zemljoradnik, koji je u stisci, nikada ne vidi boju euro novčanice. No zato je kraljica Elisabetha II, koja je jedna od najvećih vlasnika nekretnina u Engleskoj, dobila 2008. godine, 530. 000 eura za svoju farmu u Sandringhamu, Njezin sin, princ Charles, dobio je 181. 485 eura za svoj farmu u Cornwallu..

Korupcija je rak rana protiv koje se bori većina normalnih država. Hrvatska treba svakako voditi tu bitku, ali ona to treba činiti sama i radi sebe same budući da u cijeloj toj stvari, baš kao i u ostalima, Europska Unija je samo veliko zrcalo koje daje lažnu sliku stvari.

Preveo: dr. T. Sunić

Samospoznaja

- Ne bojte se svoje povijesti. Ni budućnosti svoje. Ali, znajte da niste mnogo bolji nego bijahu vaši očevi, niti ste mnogo gori nego će biti sinovi vaši. Jer zajedničko i isto je vaše vrijeme, iako vi to ne znate. Zato poštujte svoje očeve i volite svoje sinove. Zaguslite i zasvirajte u frulu kad želite prizvati duh očeva svojih i zasvirajte klavir i harmonij kad sinove svoje zaželite. Jer, znajte, vi ste sad kao ona voda što upravo rijekom proteče. Samo ste dio rijeke. Ali ste i cjelina cjeline i cjelinu živite. Svako pokoljenje naroda je cjelina svoje prošlosti i svoje budućnosti. Zato slikajte likove otaca svojih, dižite im spomenike, ako želite znati kakvima će vas slikati vaši sinovi. I kipove vam podizati. Jer tako počinjete sebe spoznavati. Iz cjeline koja ste i sami. Tako ćete spoznati svoju sudbinu i ne ćete trebati pružati dlan gatari. Da, na vašim dlanovima je ispisana vaša sudbina, ali vam je ciganka ne zna pročitati. Sami je morate dokučiti. No, to nije lako. Ali, ako se obazrete iza sebe u povijest i pogledate svoje djelo, na njemu ćete pročitati tko ste. Sve vaše pogreške, zablude i mane, kao i sve vaše vrline i odlike na njemu su zapisani i vi samo trebate imati hrabrosti i pročitati ih. Svoj ćete zajednički karakter spoznati, a spoznat ćete i svoju budućnost i sudbinu.

Kad se samospoznaš, znat ćeš da je najbolji dio tebe tvoj ratnički i pjesnički dio. Zato se za rat pripremaj i ni u šta se drugo ne pouzdavaj. Odbaci ostan, kolovrat i tkalački stan. Napusti oranice, urede i tvornice i pripaši mač. Narodi koje ćeš osvojiti neka ti služe. Jer ti si ratnički, a ne ratarski ni trgovački narod. Narod si koji najljepše pjesme u ratu ispjeva. Jer ti si narod vladalački, a ne radnički, i neka ti osvojeni narodi služe. Od naroda koje osvojiš uzimat ćeš sve što ti treba, a nećeš ni raditi ni trgovati, jer to nije dostojno tebe. Nisi za to odabran.

Vi, kao istinoljubiv i povijesno nevin narod, povijesna ste žrtva, pa nemate potrebu krivotvoriti svoju povijest kao neki drugi narodi. Ti narodi pišu “korisne” a ne istinite povjesnice, i takvim krivotvorenim povjesnicama odgajaju svoje naraštaje i na njima grade njihovo domoljublje. Jer, kako da razvijaju rodoljublje Indiocidi ako u svojoj povjesnici istinito prikažu kako su napravili genocid nad Indijancima, da su linčovali crnce i klali Vijetnamce? Kako da Britanci (pretežno perfidni Albion) razvijaju domoljublje i izgrade moralne jedinke ako napišu makar i dio o svim svojim zločinima u Indiji, Kini, Južnoafričkoj Republici (u kojoj prvi u povijesti podigoše koncentracijske logore), bombardiranjem nevojnih ciljeva u Alemaniji i sadističko ubojstvo stotine tisuća nevinih civila krajem Drugoga rata, kao i inače tijekom povijesti diljem svijeta? (Njihov premijer, Čerečitelj, za počinjene je ratne zločine u Drugom ratu dobio i Nobelovu nagradu za književnost.). Kako da budu civilizirani počinitelji zločina nad Ircima, koji čine sve do danas. Kad ih skoro polovicu pomoriše glađu, a i danas u Sjevernoj Irskoj čine zločine protiv njih! Kako Turci za genocid pokoljem milijun i pol Armenaca? Kako Karloviti poslije pokolja hugenota, poslije Bartolomejske noći, kako poslije zločina u Alžiru itd., kako Polovci sa svojim gulazima i sibirskim gubilištima, istrebljivanjem, etničkim čišćenjem Čečena već tri stotine godina, Belgijanci, Španjolci, Nizozemci, Nijemci ... i svi drugi kolonizatori i robovlasnici? Zato, dragi sinovi i kćeri hrvatski, ne vjerujte u “povijesne istine” jer su sve to korisne laži kojima te žele obmanuti.

A kako vi pišete svoju povijest? Tako da sumnjate u sve što je u vašoj političkoj i kulturnoj povijesti bilo veliko, vrijedno. Dopuštate da vam stranci, kao što je metek Vizantolog, i autošovinisti pišu povijest, koji unose sumnju i u samo postojanje vašeg srednjovjekovnoga kraljevstva, u sve knezove, bane i kralje, sumnjate i u primarne i u sekundarne izvore i potvrde vaših povijesnih događaja i osoba. Pa gdje je vaš legendary koji bi bio usporedan legendariju drugih naroda? Jer i vi svoju povijest trebate, osim znanstveno, pisati i kao legendarij - kao Legenda aurea crotica. Neka vam za opomenu služi Patriotski rat i istina o njemu. Istina koju osvajači svijeta pretvoriše u laž. Znajte da se narodi međusobno intelektualno bore lažima, legendama i mitovima kao najjačim intelektualnim, ideološkim oružjem. Po legendama i mitovima narodi su sveti ili pogani, veliki ili ništavni, izabrani ili odbačeni, kulturni i civilizirani ili barbari...I to nije neka nova intelektualna izmišljotina, već je od početka povijesti. Zar ne znate da su mitizirani i legendizirani životi ne samo svjetovnih ličnosti nego i svih religija, da su legendama protkane i Ilijada i Odiseja, Gilgameš, Biblija, Mahabharata, Ramajana, Tripitaka, Zend-Avesta, Shu jing, Kuran i dr. Legende su nastale o mučenicima, pustinjacima itd., a najpoznatija je Legenda aurea. Legendizirani su i stvarni, ali i sasvim izmišljeni događaji. Narodi su, naime, kao i sami 29 čovjek-pojedinac; i iracionalna bića i iracionalnostima se bore. Zato te tvoja do mazohizma samozatajna povijest neće uzvisiti iz prizemljarstva u viši narod. Da bi se to dogodilo, moraš ponovo pisati svoju povijest i legendizirati ju, heroizirati.

Narod je već navikao na Prorokovođine govore te ga je pažljivo slušao. Na kraju svakog njegovog govora narod bi burno odobravajući gromko zapljeskao. Izgubio se svaki trag rezerviranosti i opreza. Od ovoga dana Prorokovođa je držao govore izjutra, prije nego se narod ode vježbati u ratnim vještinama, proučavati ratnu taktiku i strategiju, svoju povijest i povijest onih zemalja koje mu nekad pripadaše i koje je odlučan vratiti pod svoju vlast. Dakako, nastavnici, učitelji su im bili oni koji prvi ustaše. Oni su taj Prorokovođin nauk još davno prije prihvatili i bili njegovi sljedbenici.

P R O G L A S

povodom predsjedničkih izbora 2009/2010

Predsjednik Republike Hrvatske je državni poglavar sa svim obvezama i častima koje su propisane Ustavom. Nama se čini u ovom trenutku ne manje važnim naglasiti, da osim ustvanih odredbi hrvatski narod ima povijesno pamćenje, višestoljetnu tradiciju i kulturnu baštinu. Don Miho Pavlinović je davno prije postojanja hrvatske države formulirao valjani odnos prema narodu: "Narodnost je život i pravica, ona je vesela kao mirna duša, bistra kao istina, mila kao prirodna ljubav".

Naše je uvjerenje da hrvatski narod svoja prava može ostvariti samo u suverenoj i demokratskoj državi - Hrvatskoj. Ta je država krvlju i zajedničkim snagama domovinskih i iseljenih Hrvata izborena. S pravom nam se, međutim, nameće pitanje, nakon demokratskih iskustava, jesu li svi visoki hrvatski dužnosnici svjesni svoje odgovornosti!? Moramo već jedanput prekinuti s pokajničkom "naknadnom pameti" - a da smo znali - kao što smo to radili nakon svih prijelomnih povijesnih trenutaka.

Ne dopustimo da bude uzaludna opomena velikog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša koju je izrekao prije stotinjak godina: "Mi Hrvati rado se izgovaramo i okrivljujemo drugoga za vlastite nesreće. Za sve nedaće ne okrivljuje nikad Hrvat sam sebe. Uvijek mu je drugi kriv. U politici uvijek okrivljujemo Mađare, zaboravljajući da su Hrvati, da su mađarolci dovukli Mađare ovamo. Tako je i u našoj ekonomskoj politici. Kod nas trguje i pravi cijene Židov, jer se Hrvat uopće ne da u trgovanje. Dok se kod nas uveliko već stvara filozofski, profesorski i nastavnički proleterijat, slobodne profesije poplavljuju tuđinci. Drugim riječima, moderni Hrvat nema apsolutno nikakve inicijative i samostalnosti."

Kako bez Hrvata nema Hrvatske, tako bez demokrata nema demokratske Hrvatske niti bez slobodnih Hrvata slobodne Hrvatske. Oslobodimo sebe i našu jedinu Hrvatsku nepotrebnih protunarodnih okova svojim promišljenim glasom za predsjednika Republike Hrvatske!

ŽELJKO TOMAŠEVIĆ

Lanište 17, 10 020 Zagreb

URED PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE

n/r Predsjednika gospodina Stipe Mesića

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

n/r Predsjednika gospodina Luke Bebića

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

n/r Predsjednice gospođe Jadranke Kosor

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE

n/r Državnog odvjetnika gospodina Mladena Bajića

DRŽAVNI URED ZA REVIZIJU

n/r Državne revizorice gospođe Šime Krasić

PUČKI PRAVOBRANITELJ REPUBLIKE HRVATSKE

n/r Pučkog pravobranitelja gospodina Jurice Malčića

MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

n/r Ministra gospodina Bože Biškupića

MINISTARSTVO FINANCIJA REPUBLIKE HRVATSKE

n/r Ministra gospodina Ivana Šukera

HRVATSKI RESTAURATORSKI ZAVOD

n/r Ravnatelja gospodina Ferdinanda Madera

DELEGACIJA EUROPSKE KOMISIJE U RH

n/r Šefa Misije Nj.E. Paula Vandorena

OBRAZLOŽENJE:

1. Na kojoj je sjednici Vlade Republike Hrvatske od strane potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Slobodana Uzelca odnosno SSDS-a podnijet (po našem mišljenju kažnjivi i za svaku javnu moralnu osudu) prijedlog odnosno zahtjev za donošenjem Odluke o obnovi i financiranjem obnove spomenika tobožnjem "antifašističkom ustanku naroda Like" u Srbu 27. srpnja 1941. godine?;

3. Kolika su financijska sredstva u ukupnom iznosu i po stavkama odobrena u svrhu obnove i ponovnog otkrivanja spomenika "ustanku" u Srbu i sa koje stavke Državnog proračuna za 2009. ili 2010. godinu?;

Poštovani gospodine Biškupić, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama ("Narodne novine" 172/2003), članak 13., stavak 1., u privitku dopisa ustupamo Vam na mjerodavno postupanje zahtjev g. Željka Tomaševića radi ostvarivanja prava na pristup informacijama. S poštovanjem, Zamjenica predstojnika ureda za odnose s javnošću i službenik za informiranje Vlade RH Martina Banić". (Dopis Vlade RH dostavlja se i u privitku ovog Prosvjednog pisma).

Poštovani, temeljem Vašeg zahtjeva za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, i postavljenih pitanja dajemo sljedeći odgovor: Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 19. prosinca 2008. godine donijela rješenje o odobrenju sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu. Na teret posebnog dijela Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu (Narodne novine, broj 28/2008 i 82/2008), Razdjela 025 - Ministarstvo financija, Glave 02506 Ministarstvo financija - ostali izdaci države, Aktivnosti 539019 - Proračunska zaliha, računa 3851 - Nepredviđeni rashodi do visine proračunske pričuve, odobrava se Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, iznos od 1.000.000,oo kuna, za obnovu spomenika u Srbu. S poštovanjem, DRŽAVNI TAJNIK Zoran Šikić. (preslik u privitku).

Članak 30. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (N.N. broj 101/98, 15/00, 117/01, 199/03, 30/04), određuje da:

Odlukom se uređuju pojedina pitanja iz nadležnosti Vlade ili određuju mjere, daje suglasnost ili potvrđuju akti drugih tijela i pravnih osoba, te odlučuje o drugim pitanjima o kojima se ne donosi propis.

Rješenjem se odlučuje o imenovanjima i razrješenjima te o drugim pojedinačnim stvarima iz djelokruga Vlade."

Rješenje je akt niže pravne snage čak i od zaključaka kojim se samo utvrđuju stajališta Vlade, a ne rješavaju pitanja iz nadležnosti Vlade, niti određuju mjere.

Nadalje, i odredbom članka 4. Poslovnika Vlade Republike Hrvatske kao provedbenog akta niže pravne snage (N.N. broj 138/99, 16/00, 36/00, 105/00, 107/00-pročišćeni tekst, 24/01, 22/05, 68/07, 10/08), određeno je u kojim je jedino slučajevima Vlada ovlaštena odlučivati rješenjem:

Prema citiranom odgovoru Ministarstva kulture Republike Hrvatske, očevidno je i da je Vlada nezakonito odobrila novčana sredstva za obnovu spomenika u Srbu na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna RH za 2008, budući je odredbama Zakona o proračunu (N.N. broj 96/03, 87/08) jasno određeno za što se isključivo smiju koristiti sredstva Proračunske zalihe. Odredbe članaka 45. do 48. ovog Zakona tako određuju:

Međutim, ovim se prosvjednim pismom nadležnim tijelima Republike Hrvatske i drugim primateljima pisma ne ukazuje samo na navedeno nezakonito, proizvoljno te stoga nesporno kažnjivo odlučivanje Vlade Republike Hrvatske, očevidno usmjereno u cilju javnog zatajenja odluke o odobrenju obnove i uvjetima i načinu financiranja obnove spomenika u Srbu, a koje zatajenje ne bi u tolikom stupnju moglo biti moguće, u slučaju zakonitog odlučivanja Odlukom Vlade RH koja podliježe javnoj objavi te tako postaje dostupna javnosti. Ova je istinita činjenica na žalost potvrđena i postupanjem Vlade RH povodom postavljenih upita o obnovi spomenika u Srbu o kojima Vlada RH svojim dopisom od 11. studenog 2009., nije željela izravno odgovoriti?!

Budući Vladi RH takva genocidna narav "ustanka" u Srbu nije i ne smije biti nepoznata, ovakav civilizacijski sramotan i nedopustiv, kažnjiv čin Vlade RH, razlog je i "tajnovitosti" postupanja Vlade RH.

Tog zlosretnog 27. srpnja 1941., nisu "ustali" narodi Like, Hrvati, Srbi i drugi narodi Like, gospodo iz Vlade RH, kako se to zločinački podlo pokušava iskazati nazivom spomenika "spomenik ustanku naroda Like"!, već su tog dana, uistinu sotonskom mržnjom prema hrvatskom narodu i svakoj hrvatskoj državi ispunjeni, monstruoznim zločinom "ustali" jedino srpski četnici, a protiv svekolikog hrvatskog civilnog puka toga kraja, smjerajući istrebljenje hrvatskog naroda u cjelini te protiv postojanja i obstanka bilo kakve hrvatske države!

A primjerice tamošnjeg katoličkog župnika Gospodnetića rodom s Brača, "uhitili su 27. srpnja 1941. u 10 sati, sazvali zbor Srba ispred katoličke Crkve Sv. Ilije. Nabili mu na leđa magareći samar i jašili ga i to ispred njegove majke. Naložili su veliku vatru. Nabili ga na ražanj i pekli, te između ostaloga uz silnu kriku i viku pjevali..." (Ante Mile Krvavica, "Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu..." Nedjeljna Dalmacija, 10.08. 1995. Str. 15).

Svakako nije samo za napomenuti, već uistinu za iz svega glasa vrisnuti, da jama Golubinjača, pa jama u Dabinu vrhu kod Brotnja kod koje je poklan i u jamu bačen cijeli rod Ivezića (do tada je u tom selu živjelo je oko 70 obitelji Ivezića!), kao niti druge brojne kraške jame tog i drugih područja (do sada je popisano oko 1300 jama i masovnih grobišta!), jame pune nevinih civila mučenika, te duboke jame-grobnice djece, žena, mladića, očeva i staraca, žrtava mučkog četničkog pokolja ili "antifašističkog ustanka", koji bi se po stranci SDSS, ali na žalost i po sramotnoj, nezakonitoj i kao takvoj, kažnjivoj rješidbi Vlade RH, nečuveno trebao slaviti i častiti monumentalnim spomenikom, još do danas nisu naravno istražene, jer ove su žrtve trenutnim političkim strukturama očevidno nedostojne spomena, a kamoli novčanih sredstava iz Državnog proračuna!. Ne samo da dostojanstvom svakog civiliziranog naroda i čovjeka, Vlada RH ne istražuju takva masovna grobišta te dostojanstveno pokapa posmrtne ostatke žrtava i žrtvama podiže dostojanstvene spomenike, nego kako vidimo, Vlada RH nečuveno, za civiliziran i demokratski svijet sablažnjivo, odlučuje i financira podizanje spomenika njihovim zločincima!

Stoga najsnažnije iz dubine duše prosvjedujem, držeći da je s gledišta očuvanja i promicanja sveopće prihvaćenih civilizacijskih vrijednosti koje živi i želi živjeti i promicati današnja svjetska zajednica naroda, a koje nadam se i želim u to vjerovati, jednako tako žele promicati i hrvatske državne strukture u Europskoj zajednici naroda, vrijednosti utemeljenih na jasno usvojenim i snažno čuvanim prirodnim ljudskim pravima poput prava na sam život, slobodu i privatnu imovinu, kao i jasnu zabranu i osudu svakog nedemokratskog sustava ili snaga i veličanja bilo kojeg mirnodopskog ili ratnog zločina protiv čovječnosti, podizanje spomenika tobožnjem "antifašističkom" ustanku, a uistinu četničkoj agresiji koju su 27. 07. 1941. započele četničke barbarske horde (uz neskrivene prema hrvatskom narodu teritorijalno jasne simpatije i oružničku potporu talijanskih fašista) zvjerskim pokoljem vjernika hodočasnika i njihovih svećenika, a okončale mučkim istrebljenjem svekolikog do tada živućeg nesprskog puka na tom području te pljačkom i otimanjem im njihove imovine do današnjeg dana, duboko anticivilizacijski čin Vlade Republike Hrvatske, čin za svaku domaću i inozemnu osudu!

Stoga se ovo prosvjedno pismo dostavlja i nadležnim tijelima EU i UN-a, a od Vlade Republike Hrvatske se traži, da žurno razmotri povijesne činjenice glede četničke agresije u Srbu 27. srpnja 1941. (osnivanjem nepristranog Povjerenstva povjesničara) te donese Odluku o povlačenju odobrenih novčanih sredstava odobrenih iz Državnog proračuna i zabrani obnovu spomenika u Srbu, kako nakon Republike Srbije i Republika Hrvatska ne bi obnovom ovog spomenika službeno rehabilitirala četništvo i četnički pokret Draže Mihailovića kao antifašistički pokret, a sav svoj prestrašno mučenički pobijen nevini civilni puk istočne Like i jugozapadne Bosne proglasila fašistima.

Razmatrajući i podsjećajući sve i na zlokobni upit SDSS-ovog zastupnika Milorada Pupovca: "A što vi to danas slavite?", koji upit imenovani svake godine upućuje hrvatskoj javnosti povodom obilježavanja Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti 05. kolovoza, hrvatski bi narod mogao očekivati, da bi sljedeći čin Vlade Republike Hrvatske u cilju održanja koalicijske Vlade na vlasti pod bilo koju cijenu, mogao biti podizanje spomenika "antifašističkim ustanicima balvan revolucije" iz kolovoza 1990, odnosno 1991. godine. Koalicijski partner bi ih u takvu nužnost mogao s lakoćom uvjeriti, jer ako im kao antifašizam bude priznata četnička fašistička agresija započeta u Srbu 27. srpnja 1941. kada bili "prisiljeni ustati" nožem, puškom, ražnjem i ostalim oruđem i alatom protiv svojih nesrpskih susjeda, nenaoružanih seljaka i svećenstva, ali naravno fašista, kako im onda "ustanak" 1990/91. ne bi mogao priznat i slavljen i čašćen kao antifašistički ustanak, a u tom su "ustanku" od 1990/91. do 1995. primjerice na Plitvicama i u Borovu Selu, bili "prisiljeni ustati" snajperima i noževima protiv tijela, grla i očiju nesporno naoružanih redarstvenika, a ne više civila kao 1941. godine.

Tako ćemo po Miloradu Pupovcu, Slobodanu Uzelcu, Vesni Pusić i Vladi RH, poučeni o pravim, a ne pogrešnim nadnevcima narodnog i državnog slavlja, moguće uskoro ponovo slaviti 27. srpnja, i novo 17. kolovoza kao dane "antifašističke borbe", a spomenike umjesto žrtvama, podizati četničkim "antifašističkim" zločincima u slavnome Zrinu, Gvozdanskom, Španovici i drugim mjestima iz kojih je živući puk pobijen, ili prognan ako je uspio preživjeti pokolj, a mjesta razorena do temelja te naseljena Srbima!

U tom pouzdanju želim vjerovati da Vlada Republike Hrvatske, poštujući zadane i obvezujuće vrijednosti današnjeg civiliziranog svijeta, svoje domaće i međunarodne obveze, ne će dopustiti obnovu i ponovno otkrivanje spomenika četništvu u Srbu pa gradeći time hrvatsko društvo na povijesnoj laži, a ne na povijesnoj istini, i ohrabrujući time očevidno nikad savješću ne pročišćena i ne okajana srca jednog dijela hrvatskih državljana i pothranjujući im nadu u prvoprigodni novi zločin, ponovo posijati i obilato nahraniti sjeme razdora i budućih sukoba, kako među državljanima unutar Republike Hrvatske tako i među državljanima šireg prostora!

Privitak:

1. Uvod

2. Osnova eksperimenta

"Najveća umjetnost je slomiti otpor neprijatelja bez borbe na bojnom polju. Samo indirektna metoda može jamčiti pravu pobjedu [...] Iskoristite rad najnižih i najodvratnijih ljudi. Širite nejedinstvo i svađe među građanima neprijateljske zemlje [...] Poništavajte sve vrjednote. Budite velikodušni u ponudama i darovima da biste kupili informacije i ortake. Svugdje smjestite svoje ljude. Nemojte štedjeti ni u novcu, ni u obećanjima, jer to donosi visoke kamate."

Srpski akademik Vaso Čubrilović(6) upozorio je Slobodana Miloševića:

3. Niz apsurda

3.1. Embargo na uvoz oružja

S jedne strane, svjetski moćnici time pokazuju kako ne vjeruju da Srbi mogu i protiv razoružanih Hrvata ostvariti pobjedu u zadanih petnaestak dana. S druge strane mnogi Srbi vjeruju da nema sumnje u konačnu pobjedu, pa je njihova potpora agresiji još veća. Čubrilovićev zahtjev lakše je zaboraviti, zar ne?

3.2. Vukovar

Da smo mi imali polovicu vašeg oružja sada bi smo mi bili u Zemunu, a vi na Bugarskoj granici. I koliko smo mi Hrvati glupi rekli bi vam: "Pa gdje ste pobjegli toliko daleko. Pa naše je samo do Zemuna!"

Smatrao sam to čuđenje u "Monitoru" neopravdanim pa sam napisao:

Sjećate se kako je srpska vojska trebala tri mjeseca osvajati praktično razoružani hrvatski grad Vukovar kojega je branila šačica branitelja. Iz dana u dan dobijali ste vijesti o tim napadima. A vidite kako izgleda kada Hrvati napadaju. Prva vijest koju dobijete o napadu na neki grad jest: Hrvatska vojska osvojila je taj i taj grad! (9)

3.3. Navodna podjela BiH

To je sporazum o načelima ustavnog uređenja BiH, sporazum koji su potpisale sve tri strane u ožujku 1992., kao uvjet za međunarodno priznanje BiH. U tom sporazumu, poznatom kao Cutilleirov plan stoji: "BiH će biti država sačinjena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima …".

Poznata je i uloga lorda Ashdowna i famoznoj "Tuđmanovoj salveti", a koju je razobličio u svojoj knjizi upravo Miroslav Tuđman.(10) O tome piše i akademik Aralica u svojoj najnovijoj knjizi "Život nastanjen sjenama". (11)

"Dakle i Vi tvrdite da je Milošević dobar čovjek. Naime,Vi vjerojatno susret u Karađorđevu zamišljate ovako: Milošević kaže Tuđmanu: "Znaš Franjo, mi imamo toliko i toliko aviona, toliko i toliko tenkova , toliko i toliko teških topova , toliko i toliko.... . A vi Hrvati imate tisuću kalašnjikova , isto toliko lovačkih puškica i dva topa. Ali, bre, Franjo , ja sam ti bre dobar čovek. Evo ruke - pola Bosne meni - pola tebi". (13)

Spomenut ću da je prof. dr. sc. Miroslav Tuđman jedini koji je u svojim javnim nastupima koristio i ovu moju priču. Zanimljivo, ali ne i slučajno! Zar ne?

4. Sud u Haagu kao glavna poluga u eksperimentu

Osnovan na zahtjev i želju Hrvatske da se po međunarodnom pravu sudi ratnim zločincima. Međutim, UN ga osniva s apsurdnim Statutom u kome se ne spominje glavni zločin - zločin protiv mira, tj. zločin agresije!

Tim činom omogućeno je da sam Sud postane ono što jest: Teatar apsurda. Za hrvatski narod je zbog svog učinka to zločinački sud, a na našim skupovina dan je niz apsurda ovog suda. Zato ću ih ovdje spomenuti samo nekoliko:

Ovih dani svjedoci smo još jednog apsurda, tzv. priče o topničkim dnevnicima. Poznato je kako je u granatiranju Knina poginuo samo jedan srpski civil, pa je apsurd nad apsurdima inzistirati na važnosti topničkih dnevnika u procesu protiv hrvatskih generala. Pa svakoj budali je jasno kako je činjenica da je poginuo samo jedan civil samo sjajan pokazatelj kako je Hrvatska vojska gađala samo vojne ciljeve. Jedini logičan razlog u inzistiranju na tim dnevnicima je rasističke naravi: jedan poginuli srpski civil im je mnogo vrijedniji od tisuće poginulih Hrvata u sa zemljom sravnjenom Vukovaru i u drugim granatiranima hrvatskim gradovima. (14)

5. Jesu li Thompson i Miroslav Tuđman jedina prepreka završetku Velikog eksperimenta s Hrvatima?

Poštovana glavni uredniče "Slobodne Dalmacije", Zamoljen da za vaš list napišem komentar o prošlotjednim događanjima, to sam i učinio. Rečeno mi je da napišem 20 redaka. Međutim, u "Slobodnoj Damaciji" od 21. 11. 2009. godine objavili ste samo prvih 8 redaka moga teksta.

Da, "vražje sili, antikristi i masoni, komunisti ovi, oni" su opjevani u Thompsonovoj pjesmi. A to znači da će Thompson i dalje biti na udaru i najodvratnijih ljudi i njihovih gazda.

Bilješke:

Četiri godine otkako je zatvoren pravedni hrvatski general Ante Gotovina

PROCES koji zbunjuje i posramljuje svijet!

Već je prošlo 4 godine kako se Antu Gotovinu drži u zatvoru Scheveningena. " Četiri godina se može odvaliti i na jednoj nozi ", kažu ponekad prepredeni kriminalci. A njima, dabome, to nije nikada teško, jer to je dio njihove profesije. Ali za jednog časnika koji je samo ispunjavao svoju zadaću i sjajno služio svojoj zemlji, to je sasvim drugačija priča. U tom slučaju, zatvor - bez obzira kakav bio komfor u njemu - pravi je pravcati skandal.

Ne, to nije više Beograd koji drma : to su Europska Unija, NATO, MMF, itd. A cijela haaška stvar samo je jedan kamen koji se treba progutati da bi se ušlo u zapadnjački klub. Bez dvojbe, ta " normalizacija " ostavit će jedan opor okus u ustima…

Stavljajući tog čovjeka izvan rešetaka, to je cijela vojna institucija koju žele kriminalizirati, a time se upravo želi navesti i cijeli narod da u nju počinje sumnjati. Uostalom nije nikakva tajna da " Gotovina i društvo " (Gotovina et consorts )-a to je upravo izraz Haaškog suda, čine prepreku svemu onom što se iz Hrvatske "želi " učinit.

Nakon 8 godina postupka i preko dvanaest izašnjavanja o inkriminacijama, moramo konstatirati : cijela je optužba nelogična, a iz svih brda koja su se tresla rodio se samo jedan miš ! Kad se samo sjetimo medijskog lupetanja, govorancija i prijetnji gđe Carle del Ponte kao i bujica laži bačenih na Antu Gotovinu i njegove suoptuženike - stvarno ostajemo zbunjeni.

Nema niti jednog jedinog dokaza, niti jedne ozbiljne pretpostavke. Hoće li će cijeli slučaj " Gotovina i društvo " završiti oslobađanjem ? Od samog početak deplasiran, a ima tome već 4 godine, cijeli taj igrokaz već je bio unaprijed smišljen te se postavljaju I mnoga pitanja za haaške suce. Iza međunarodnih kulisa neki su već to diskretno rekli. Zahvaljujući generalu Rondotu i gđi Alliot-Marie, pogađa se što misli francuska vlada. A što se tiče Amerikanaca, veleposlanik Galbraith dao je do znanja što oni misli. Njegove riječi nisu slučajne i haaški sud ih treba logično uzeti u obzir.

Preveo: Dr Tomislav Sunić

Film "Pavelić bez maske" očekujem s interesom i neizvjesnošću

S interesom i nekom neizvjesnošću, koja ima svoga razloga, a evo zbog čega:

A što tek reći za one u crnim odorama, koji panično bježe na kamionima te pucaju u zrak rastjerivajući kolonu civila, vičući : "Mjesta, mjesta!"? Istini za volju treba reći da su se baš te jedinice povlačile sporednim cestama i obroncima slovenskih brda kako bi zaštitile kolone civila, stupajući u okršaje s partizanskim jedinicama, koje su nas prestizale u namjeri da unište i pobiju sve do čega stignu.

Po izvršenoj predaji vojnika i civila partizanskim hordama nastaje masakr, što je film samo djelomično vjerno prikazao.

Našem narodu moramo govoriti istinu pa makar ona nekada za nas bila i neugodna, jer samo istina će mu pomoći da u budućnosti izbjegne slične tragedije.

Možda bi bilo dobro da pročitate članak francuskog književnika i publiciste Christophea Dolbeau "Ante Pavelić: izuzetna sudbina", koji bi vjerujem interesirao vaše čitatelje

Priprema

- Vježbajte duh, ali i tijelo svoje. Jer, evo dolazi dan kad ću vas suočiti sa smrću. Suočit ću vas s neprijateljima vašim. I neka to bude posljednje suočenje, posljednja bitka ovoga petstogodišnjega rata. Istrijebit ćete neprijatelja iz zemlje svoje i neće mu više biti povratka. Ni uho njegovo urotničko ne smije ostati u vašoj zemlji. I tada kad dođe dan obračuna, neka je tvrdo vaše srce i čvrsta mišica vaša. Jer, zapamtite; ako vi ne istrijebite neprijatelja iz svoje zemlje, on će istrijebiti vas; izvršite temeljitu, posvemašnju desvrabizaciju svoje zemlje. Pa on to čini već petsto godina! Još i sad stradate zbog njega i njegovih zločina. Zbog njihova grijeha vi progonite svoje pravednike, izručujete zločinačkim sudovima i tako činite zločin nad pravednicima. To će vam biti oprošteno samo ako ih osvetite. Ali zato se ne pozivajte na pravdu osvajača i gospodara svijeta. Drugi je već sebi prigrabiše i ocrniše je. Ona vam pomoći neće. Pomoći će vam samo tvrdo srce, odlučna volja i čvrsta mišica! Ako budete tako postupali, pravda će od vaših neprijatelja pobjeći, zastidjet će se svoga crnoga obraza i k vama će pribjeći. I hvalit će vas i laskati vam. Hvalit će vas kao pravednike. Kao samilosne i čovjekoljubive. Ali samo ako protiv vas ne bude svjedoka. Samo ćete tada steći nedužnost. I ako se opet ne prevarite i pravdu ne budete tražili na sudovima neprijateljskim. I pazite: ne budite slabi, ne pozivajte se na svece, oni nikada na zemlji nisu vladali. Tko se na svece poziva taj je slab, taj unaprijed gubi. Kad vas takve samilosne misli obuzmu, sjetite se onoga habsburgškoga cara i kralja, Karla, kojega sad za sveca proglašavaju zbog njegove dobrote, njegove svetačke neratničke naravi i zalaganja za mir. Njegovo zalaganje za mir nagradi ga raspadom njegova carstva i kraljevstva. U isto vrijeme, iste godine bezbožni Atatürk od propaloga carstva, kojega se sultan odreče i potpisa kapitulaciju, iz pepela podiže carstvo i stvori novu, modernu tursku državu. Sjetite se kako pobijedi ne samo Grke, nego i veliku vojsku združenu od Albiona, Karlovita, Prekomoraca. I tko veće, tko bogougodnije napravi djelo? Onaj tko se u moć nije pouzdavao, ili onaj tko pouzdavši se u moć pobijedi u ratu i mir uspostavi?

Vaši će se mrtvi iz grobova dići i s vama će se boriti. Vaša hrabrost učinit će vas nepobjedivima. Jer, zar se ne sjećate: kad onaj kojega poslah prošli put da vas povede u rat za oslobođenje, zar i onda ne bijaste sami? I onda su malodušnici govorili, malo nas je, nemamo mačeva, svi su protiv nas. Zar niste usprkos svemu pobijedili neprijatelje svoje. No vi sluganski je ne sačuvaste nego se predadoste u ruke neprijatelju. Da vam je neprijatelji čuvaju od vas. O bezumnici!? Predadoste svoju sudbinu u tuđe ruke, a izdadoste moga izaslanika. Izdaste njegovo djelo i djelo onih koji prvi ustaše. Zar vam to nije bila dovoljna pouka: tko u drugome snagu za se traži, taj svjedoči da vlastite nema.

Slušajući ga, narod se ohrabri. Bodrio je jedan drugoga i poticao na samopouzdanje. Onima koji prvi ustaše Prorokovođa naredi da sutrašnji dan provedu s narodom u vježbanju. Da im i tijelo i duh očvrsnu.

Brammertz i fantomski dnevnici

Piše: Christophe Dolbeau

Vjerovalo se - a to je i gospođa Carla del Ponte toliko i toliko puta ponavljala - da je predmet optužbe savršeno zapakiran, " blindiran " i totalno nedostižan. Eh, nije baš tako. Pa upravo stoga treba sada pronaći žurno nešto opipljivo, jer na kraju godine i pol sudskoga procesa, bijeda i nelegitimnosti optužba postala je više nego očita. Nepravedna i tendenciozna cijela optužba izlazi sada na svjetlo dana kao vrsta obične maskarade, koja kako se čini, zbunjuje njene glavne pokretače.

U cijeloj toj strategiji, uloga Serge Brammertza je kapitalna. Više je nego očito da taj gospodin ne voli Hrvate, osim ako njih smatra primitivnim plemenom kojeg treba tjerati štapom za krave. Dakle kada njegove službe traže famozne "topničke dnevnike"- ne pitaju to oni na pristojan način, nego "naređuju" da im se dadu.

Nešto manje arogantniji od svoje prethodnice, glavni tužitelj smatra de cijeli sudski proces generalima mora dati do znanja Hrvatima ono što se stvarno desilo kod njih 1995.g. Drugim riječima, taj retardirani narod nije ništa niti vidio niti ništa naučio. Hrvatima se lagalo. Aleluja ! Mudraci iz Haga - jedan Holandez, jedan Letonac ( bivši sovjetski tužitelj) i jedna žena iz Zimbabvea - trude se da mu otvore oči. Za doba boljševika Višinskog, govorilo se o " reedukaciji "..

Jer konačno ta svinjarija vrvi u visokom pravosuđu Belgije kao i u sudnici Haškog tribunala. Možda to i djelomično objašnjava meteorski uspon tog sitnog pravnika iz Ardennea, kao i njegovog hrvatožderskog instinkta . Jer u ložama "Fils de la Veuve" Hrvati nisu jako omiljeni.

(Preveo: Tomislav Sunić)

KRUG ZA TRG

Građanska inicijativa za povratak imena Kazališni trg zagrebačkom trgu nazvanom imenom komunističkog diktatora maršala Tita najavljuje da će se sljedeći javni prosvjed Kruga za trg održati

u četvrtak, 10. prosinca 2009. u 11.00 sati

na zapadnoj strani Kazališnog trga,

s obiju strana tramvajske pruge.

Stojeći s našim znakovima na pločnicima, uz kolnik,

još ćemo jednom zatražiti da se ime jugoslavenskog komunističkog zločinca

ukloni iz Zagreba i Hrvatske.

Obvezuje nas trajno sjećanje i privrženost prema ljudima

koje je Titov režim izložio patnjama i smrti.

"SVINJSKA GRIPA" - GLOBALNA ZAVJERA

OJAČANI VIRUS I POLICIJSKA DRŽAVA

Piše: David Icke

Pitanje nikada nije bilo hoćemo li uspjeti izbjeći policijsku/vojnu državu. O tome nikada nisam gajio iluzije. Pitanje je bilo, i još uvijek jest, u kojoj ćemo si mjeri dopustiti da nas to zlo kontrolira, a na njega odgovor mogu dati dva druga pitanja: Kada će se dovoljan broj ljudi u potpunosti usmjeriti na njeno svrgavanje? Kada će servilni administratori, pojedinci u tamnim odijelima te oni u uniformama javno izraziti neslaganje, i to zbog vlastitih obitelji i svih nas? Ostaje nam da saznamo.

CJEPIVO KAO GRANICA OSVJEŠTENOSTI

Do potpune slike o nečemu uvijek možete doći na temelju njezinih sastavnih dijelova. Tako sam i ja posljednjih nekoliko tjedana pozorno pratio radove na zgradi koja nosi naziv Westridge Centre, u neposrednoj blizini mog doma na otoku Wightu u Engleskoj. Cijelo su ljeto radnici ondje izvodili radove na gornjem katu zgrade, pri čemu im je rečeno da za dovršetak radova nipošto ne smiju probiti strogo zadani rok do srpnja. Postali su sumnjivi kad su za različite faze radova dovođene različite skupine radnika, što je značilo da nijedna od tih skupina zapravo nije znala što gradi. Prema ljudima koji u toj zgradi rade, lokalne su građevinske radnike u završnim fazama zamijenili ljudi u bijelim kombijima bez ikakvih oznaka. Na temelju svih tih detalja postalo je očito da sve to ima veze s "pandemijom svinjske gripe" koju luđaci žele proizvesti u sljedećih nekoliko mjeseci. Pozivajući se na Zakon o slobodi informiranja, poslao sam upit gradskim vlastima što se ondje radi.

UPIT NA TEMELJU ZAKONA O SLOBODI INFORMIRANJA O PLANIRANOJ NAMJENI GORNJEG KATA WESTRIDGE CENTREA BLIZU RYDEA - CRM šifra: IW09/8/24953

Ovim putem Vam mogu potvrditi da se radovi na gornjem katu Westridge Centrea izvode kako bi se omogućilo učinkovito korištenje tog prostora za potrebe ureda Gradske uprave i kao kriznog centra za slučaj katastrofe. Radovi uključuju ostvarivanje poboljšanog interijera otvorenog tipa te instalaciju dizala i WC-a u skladu sa Zakonom protiv diskriminacije invalidnih osoba.

Kakve li slučajnosti da se baš sada osniva "Krizni centar za slučaj katastrofe" sa strogo zadanim rokom za dovršetak radova! Naravno, uopće nije riječ o slučajnosti. Slični su centri nikli u svakom okrugu Ujedinjenog Kraljevstva. Izvori bliski jedinoj zračnoj luci na otoku Wightu s asfaltiranom pistom govore i o tamošnjoj, odjednom povećanoj prisutnosti vojske s helikopterima.

VIRUS ZA DUGOROČNU SELEKCIJU STANOVNIŠTVA

Tvrdi se da je ovaj virus potom dan farmaceutskom divu Novartisu u Baselu u Švicarskoj, koji je nekoć pripadao nacističkom farmaceutskom kartelu IG Farbenu. Upravo je Farben bila kompanija koja je upravljala koncentracijskim logorom u Auschwitzu i bila od presudne važnosti za nacistički ratni stroj. Ako je riječ o "svinjskoj gripi", zašto uopće ne pogađa svinje? Navodili su nas da vjerujemo da je bolest izbila na jednoj farmi svinja u Meksiku, ali osim idiotske naredbe egipatske vlade da se svinje masovno pobijaju, mali se roktavci otad nigdje ne spominju. Ako se ne radi o svinjskoj gripi, a ne radi se, kako se mogla pojaviti na svinjskoj farmi u Meksiku? Agencija za hranu Ujedinjenih naroda objavila je da nema razloga za pokolj svinja ili ograničavanje njihova kretanja zato što ne postoje dokazi da ovaj virus pogađa svinje ili da njihovo meso čini opasnim po zdravlje. Da, baš tako, zato što on nema nikakve veze sa svinjama jer je proizveden u laboratoriju.

Inače, pozivni su centri osnivani i davno prije izbijanja "svinjske gripe" u Meksiku, u travnju. Ponavljam, sve je to već dobrano unaprijed isplanirano. Vlasti nam govore što se planira sve otkad je laboratorijski proizvedena "svinjska gripa" lansirana u Meksiku. Predstavnici vlasti i medicinske znanosti u Britaniji, Francuskoj, Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje vrlo su rano upozoravali da bi virus tipa H1N1 najesen "mogao ojačati" i to je upravo ono što i planiraju učiniti. Žele imati pristup svakom ljudskom tijelu na Planetu kako bi u njih mogli uštrcavati niz otrova i razarača imunološkog sustava - nesumnjivo i nanotehnoloških mikročipova - a trenutno u tome neće uspjeti. Previše je skepticizma u javnosti i o potrebi za cjepivom protiv H1N1 i njegovoj sigurnosti. Kako stvari sada stoje, ogroman broj ljudi odbijat će primiti cjepivo ili dati cijepiti svoju djecu. Ispitivanje provedeno među britanskim liječnicima pokazalo je da polovica njih neće uzeti cjepivo, a drugo je ispitivanje pokazalo da i 30% medicinski sestara zauzima sličan stav. Za to su zaslužni sve veća svijest o stvarnim zbivanjima oko nas i fantastičan trud velikog broja onih koji šire istinu o "svinjskoj gripi" i cjepivu protiv nje na internetu. Ukratko, kako trenutno stvari stoje, elitne obitelji koje stoje iza zavjere o svinjskoj gripi, u prvom redu Rothschildovi i Rockefelleri, neće dobiti ono što bi htjeli. Oni to znaju pa je stoga plan promijeniti takvo stanje stvari.

PLANSKO ŠIRENJE VIRUSA

Svjetska zdravstvena organizacija u srpnju je objavila: "S obzirom na očekivanu ograničenu raspoloživost cjepiva na globalnoj razini i moguće potrebe za zaštitom protiv "izmijenjenih" tipova virusa, preporuča se pojačana proizvodnja i upotreba cjepiva kao što su ona koja su formulirana s ulje-u-vodi adjuvantima i živim atenuiranim cjepivima protiv gripe." Ova je izjava preuzeta iz davno napisanog spisa na koji se baš sada ponovno poziva.

Dr. Viera Scheibner, bivša znanstvenica iz New South Walesa u Australiji, provela je godine i godine proučavajući razorne učinke cjepiva. O skvalenu je izjavila sljedeće: "… ovaj adjuvant [skvalen] doprinio je nizu reakcija poznatima kao "sindrom Zaljevskog rata" koje se mogu vidjeti kod vojnika koji su sudjelovali u Zaljevskom ratu. Simptomi koje su razvili uključivali su artritis, fibromijalgiju, limfadenopatiju, osipe, fotosenzibilne osipe, malarne osipe, kronični umor, kronične glavobolje, abnormalan gubitak dlaka na tijelu, nezacjeljujuće kožne povrede, ulcere u ustima (afte), vrtoglavicu, slabost, gubitak pamćenja, konvulzivne napade, promjene raspoloženja, neuropsihijatrijske probleme, probleme sa štitnjačom, anemiju, povišen ESR (stopu sedimentacije eritrocita), sistemski eritemski lupus, multiplu sklerozu, smrtonosnu amiotrofičnu lateralnu sklerozu, Raynaudov fenomen, Sjorgrenov sindrom, kroničnu dijareju, noćna preznojavanja i slabije groznice." Potencijalne opasnosti cjepiva protiv "svinjske gripe" pokazuju iskustva iz Sjedinjenih Američkih Država nakon programa masovnog cijepljenja 1976. godine. Kao "opravdanje" za njega poslužila je smrt jedne jedine osobe, vojnog novaka u Fort Dixu u New Jerseyju. Tada je stvorena panika na temelju činjenice da je umro od tipa svinjske gripe navodno sličnog onome koji je ubio na desetke milijuna ljudi 1918., što je također bila katastrofa izazvana cjepivom. Kasnije je utvrđeno da je novak preminuo jer je "normalna" gripa prerasla u upalu pluća pogoršanu dehidracijom i teškim fizičkim naporima. Kolabirao je za vrijeme jutarnjeg trčanja. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) priznali su da nije potvrđen nijedan slučaj svinjske gripe. Nakon smrti ovog novaka uslijedila su masovna cijepljenja protiv "svinjske gripe" i kod stotina ljudi dovela do razvoja Guillain-Barreova sindroma - autoimunog poremećaja koji djeluje na živčani sustav i dovodi do paralize nogu, gornjih udova i lica te onemogućenog disanja. Umrlo je najmanje 25 ljudi, a s vremenom bi ta brojka bila i daleko veća. Farmaceutske kompanije i Svjetska zdravstvena organizacija uvjeravaju nas da je cjepivo protiv "svinjske gripe" sigurno, a otkriveno je da je 600 stručnjaka neurologa u Ujedinjenom Kraljevstvu zaprimilo tajna pisma od čelnika Vladina zdravstvenog resora u kojima upozoravaju na nadolazeći porast slučajeva Guillain-Barreova sindroma kao posljedice cijepljenja protiv "svinjske gripe". Pismo je stiglo iz Agencije za zaštitu zdravlja, službenog tijela koje nadzire javno zdravstvo: upozorava neurologe "da budu na oprezu zbog porasta moždanog poremećaja pod nazivom Guillain-Barreov sindrom (GBS), do kojeg dotično cjepivo može dovesti". Jedan je neurolog, kako je prenio londonski Daily Mail, izjavio sljedeće: "Ne bih primio injekciju protiv svinjske gripe zbog rizika od Guillain-Barreova sindroma."

UBIJANJE LJUDI - NAJVEĆI BIZNIS

Direktori farmaceutskih divova Baxter Internationala, Novartisa i GlaxoSmithKlinea sjedili su u odboru Svjetske zdravstvene organizacije za procjenu cjepiva koji je u srpnju preporučio masovna cijepljenja. Svi oni nastupaju kao jedno. Otkriveno je da je Baxter International iz Illinoisa u veljači kontaminirao cjepiva živim virusom ptičje gripe koja su poslana na 18 lokacija. Virus je nabavila Svjetska zdravstvena organizacija i pomiješan je s virusima sezonske gripe kako bi se proizvela potencijalno smrtonosna kombinacija.

Scenarij je sljedeći: patentiraj cjepivo; pusti među stanovništvo laboratorijski stvoreni virus "svinjske gripe" u Meksiku; upotrijebi kontrolirane i patetične medije za podizanje panike među ljudima zbog "smrtonosne" svinjske gripe; reci Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji da proglasi pandemiju i zatraži cijepljenje čitavog čovječanstva; proširi ojačani virus u cjepivu i drugim putevima kako bi došlo do zastrašenosti i histerije koji će ljude poslati u redove za injekciju živog virusa. E da, i pobrinite se da vam vlada osigura imunitet od kaznenog progona zbog učinaka koje sa sobom nosi vaše cjepivo. Farmaceutske kompanije ne bi tek tako hladnokrvno krenule u pokolj i sakaćenje golemog broja ljudi. Molim??? Pa to im je posao. To čine već godinama otkad je John D Rockefeller osnovao Big Pharmu, perjanicu dinastije Rothschild.

VELIKOM BRZINOM PREMA POLICIJSKOJ DRŽAVI

Senat države Massachusetts donio je zakon S 2028 o pandemiji gripe, koji nameće fašistički režim kad god guverner to poželi nakon pandemije gripe - poput, kao što znate, onog koji planiraju uvesti. Zakon ovlašćuje državnog povjerenika za zdravstvo, provoditelje zakona te medicinsko osoblje da:

Na vidjelo je izašao interni dokument francuske vlade u kojem se iznose pojedinosti o tajnim planovima da se u Francuskoj svi, bez iznimke, cijepe, s početkom 28. rujna pa sve do mjeseca siječnja. Dokument je datiran 21. kolovoza i potpisuju ga Rosaylne Batchelot-Narquin, francuska ministrica zdravstva, te Brice Hortfeux, francuski ministar unutarnjih i prekooceanskih teritorija. Dokument je poslan čelnicima francuskih "obrambenih zona" te ovlaštenima za provođenje zakona i regionalno zdravstvo. Neke od njegovih glavnih stavki uključuju i sljedeće:

Slični dokumenti cirkulirat će i u ostale 194 zemlje članice Svjetske zdravstvene organizacije jer svime se ovime koordinira iz središnjice. Iz dokumenata i izjava koji su se pojavili tijekom godina jasno je da zavjernička skupina Illuminati i njihove obitelji žele dramatično reducirati svjetsko stanovništvo, možda i na brojku od samo 500 milijuna, što je više od 6 milijardi manje nego sada.

Rudin je bio predsjednik Međunarodnog saveza eugeničkih organizacija i globalna figura u eugeničkom pokretu, koji je zagovarao - i još uvijek zagovara - odstranjivanje "inferiornih" ljudi putem segregacije, sterilizacije i istrebljivanja s ciljem stvaranja "bolje" ili "vrhovne" rase. Likvidatori stanovništva čine pokretačku snagu iza programa cijepljenja protiv svinjske gripe. Predsjedničko savjetodavno vijeće za znanost i tehnologiju u Sjedinjenim Američkim Državama ovog je tjedna izdalo upozorenje da je svinjska grupa "prijetnja našem narodu" i procijenilo da bi od nje moglo umrijeti 90.000 ljudi te izjavilo da se svi moraju cijepiti. Na čelu ovog savjetodovnog vijeća je John P Holdren, šef Ureda za znanost i tehnologiju Bijele kuće. Holdren je 1977. bio suautor knjige pod nazivom Ecoscience, u kojoj se daju prijedlozi za masovnu sterilizaciju stanovništva ubacivanjem medikamenata u hranu i vodovode, nametanje režima prisilnih pobačaja, Vladino oduzimanje djece rođene izvan bračne zajednice i obvezne implantate koji bi sprječavali trudnoću.

Plan je uvesti obvezno cijepljenje i prema tom se cilju postupno i ide: ovog je tjedna najavljeno da će biti obvezno za sve zaposlene u vojsci i da će započeti u listopadu. Otpor javnosti prema obveznom cijepljenju daje još više smisla priči koju sam objavio 2008. o tome kako se policijski službenici u svim okruzima u Ujedinjenom Kraljevstvu pripremaju za "nadolazeći rat" i masovne javne prosvjede na ulicama. Osobno ne sumnjam da je rat u planu u neko doba, ali je jasno da ova priprema uključuje i reakciju javnosti na obvezna cijepljenja. To je pak u vezi s osnivanjem "Centara za oporavak od katastrofa" u svakom okrugu. Jedan od takvih policijskih službenika koji se "pripremao za rat" rekao je svom prijatelju (koji je kontaktirao mene) da se pripremaju na to da vojska bude na ulicama s policijom i obračunava se s masovnim prosvjedima. Drugi uniformirani kadar, poput privatnih zaštitara, prometnih policajaca i nadglednika, obavljao bi druge policijske dužnosti dok bi se policija posvećivala masovnim prosvjedima, izjavio je policijski službenik. To se događa i s prometnim policajcima, koji su se nekoć bavili samo prekršajima parkiranja, a sada ih se naziva "civilnim službenicima za provođenje reda" i daju im se ovlasti koje su nekoć pripadale isključivo policiji. Britanska je vlada također najavila i uvođenje nove oznake "akreditirane osobe" - privatnih zaštitara, nadglednika itd., kojima će se dodijeliti i neke ovlasti policijskih službenika. Pentagon je nedavno od Kongresa zatražio dopuštenje da uputi gotovo 400.000 vojnih dužnosnika po čitavim Sjedinjenim Američkim Državama u slučaju "izvanrednih situacija" i "velikih katastrofa", a sve to pod kontrolom Sjevernog zapovjedništva ili "NorthComa". Velik broj pripadnika ovih trupa ustvari ni neće biti Amerikanci. Vojska je gradila vojsku sačinjenu od stranih trupa za patroliranje američkih ulica znajući da mnogi američki vojnici neće htjeti otvarati vatru na vlastiti narod.

Renuart je u ožujku javno svjedočio, mjesec dana prije izbijanja "svinjske gripe" u Meksiku, da se NorthCom pripremio za izbijanje gripe koja je krenula iz Meksika. Rekao je da je NorthCom usredotočen na "razvoj i unapređenje postupanja u slučaju potencijalno katastrofalnih događaja, kao što je pandemija gripe…" Je li on bio prorok? Ne, nije, samo je znao što se sprema. Ne mogu sa sigurnošću reći kada će sve ovo ozbiljno otpočeti, ali vidite da se dijelovi plana velikom brzinom slažu na odgovarajuće mjesto. Cijepljenja će krenuti za nekoliko tjedana i sve će se nakon toga u mjesecima koji slijede odviti po zacrtanom planu. Moramo biti snažni i udruženih snaga. Što znači nečija vjera, boja kože, visina prihoda ili seksualnost pred ovakvim sotonskim planom? Ovdje se ne radi o ubijanju i sakaćenju bijelaca, crnaca, muslimana, hinduista ili Židova. Ovdje je riječ o napadu na zdravlje i slobode sviju nas, tako da se toj prijetnji moramo suprotstaviti kao Jedno. Moramo zajedno nastupiti i međusobno se podržavati s neslomljivom odlučnošću i snagom volje koja ne jenjava.

Probudite se, odrastite, informirajte se i pokažite da se ne slažete prije nego li nametnete zatvorsku državu vlastitim obiteljima. Ovo nije vrijeme da srca klonu… tu smo da se riješimo ove fašističke gluparije i doći će i vrijeme kad ćemo u tome uspjeti. Suočimo se stoga s tim izazovom i pogledajmo mu u oči umjesto da pobjegnemo u potragu za skloništem.

Rudnik sv. Barbare rov u Hudoj jami (kod Laškog) - grobište

Grobišta su bila sakrivena i prekrivena zemljom i drugim materijalom, zasađena šumom a poznate su nam ove lokacije: 3 grobišta u šumi Podmeja (Marija reka), grobište ispod brda Jelenca, grobište iza kapele iznad Starog Hrastnika, grobište napušteni rudnik u Novom Dolu, grobište u Rajskoj dolini, Grobište na Marnem, grobište pored Save kod mosta u Hrastniku, grobište iza spomenika "Flosarjem", grobište "Deželakov graben" uz Savu (tu su pobijeni njemački vojnici), grobište "Klembesov kamenolom", grobište iza tvornice vapna u Zidanem mostu (tu je bio prvi krematorij na slovenskom tlu), grobište "Rošev kamenolom", grobište na Visokem, Galetovem i Špicbergu, grobište iznad sela Prapretno, grobište iza kapele u zaselku Prapretno, grobište "Rudniški kamenolom" iza crkve Sv. Valentina, grobište "Zelena jama", grobište u Šajn Ani, 4 grobišta u kanjonu Boben uz potok te grobište rudnik Svete Barbare rov u Hudi jami kod Laškog. U nabrojanim grobištima prema našim ocjenama ima 40 - 42 tisuće žrtava, među njima oko 30 tisuća hrvatskih izbjeglica iz kolone od Zidanog mosta do blokade kod zaselka Košnjice malo prije Celja. Izbjeglička kolona civila kretala se na vlakovima upregnuta konjima i pješice. Vozila i konje su partizani uzeli a sve ljudi su pobili. Nitko nije preživio taj masovni pokolj.

Rudnik Sv. Barbare rov, koji je bio otvoren za komisiju opet je zatvoren. Kapelu tim žrtvama "Društvo za ureditev zamolčanih grobov" postavilo je 1997.g. U tim rudarskim rovovima - šahtovima, je najviše Hrvata i to staraca, žena i djece. Početak ubijanja je bio 14. svibnja a završio je 19-20. svibnja. Starije ljude, žene i djecu dovozili su u rudarskih vagonetima, dok su drugi dolazili pješice do rudnika. Ubijali su ih rukama i bacali ih u duboki šaht, sumnja se, da su ih ubijali rudarskim kladivom ili su ih žive bacali u šaht. Strijeljanje u rudniku je bilo nemoguće.

Po završetku ubojstava u rudniku pobili su još oko 600 slovenskih domobrana i više civila dovezenih sa Teharja te iz celjskih zatvora. Rudnik Sv. Barbare rov je bio blokiran sa dva pregradna zida a između njih je bilo sve napunjeno zemljom. Pogled na kosture u rovu je bio zastrašujući. Komisija sumnja, da su zadnje žrtve bile žive zatvorene u tom jednom rovu. Zna se da ima 4 rova sa ljudskim kosturima.

Govori se, da su u tom šahtu došli do dječjih lubanja, što im je bilo upozorenje, da će se pred javnošću i pred svijetom teško obraniti prijašnjim tvrdnjama, da je tu bila pobijena samo vojska.

Kapela postavljena tim žrtvama ostat će svima spomen Abelu i opomena Kajinu jer drugog spomen obilježja tu neće biti.

Autor: Franc Perme

Prijevod : Dragutin Šafarić

Poziv na ujedinjenje hrvatskih nacionalista

Idealni globalizirani čovjek kojeg sanja internacionalna liberal-masonerija u novoj svjetskoj državi će biti materijalist i egoist, njegov novi Bog će biti novac, i samo za to će živjeti. Komunizam je nekada ubijao tijelo čovjeka, liberalizam mu ubija duh i čini ga "sretnim" robom materije.

Globalizaciji ide na ruku što se istinski domoljubi, nacionalisti i desničari ne mogu složiti, egoizam i osobni interes je toliko jak da im je čak i iznad nacije i naroda.

Trebamo se "odreći" sebe i napokon ustati u obranu domovine, prije nego što ju globalizacija proguta. Potrebna nam je jedna jedina jaka stranka koji bi se mogla zvati "HRVATSKA DESNICA" ili "UJEDINJENI HRVATSKI NACIONALISTI", u takvu stranku bi se trebale priključiti sve desne i nacionalne struje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a to su po meni HSP, A-HSP, HČSP, HSP 1861, HSP- dr. Ante Starčević, HOP, SHP (Stranka hrvatskog prava), HPB (Hrvatsko pravaško bratstvo), Jedino Hrvatska, Nacional demokrati, NHD (Nova hrvatska desnica) i ljudi kao Marko Francisković, Emil Čić, Tomislav Dragun, Ivo Matanović, Vjekoslav Škreblin, Ante Rokov Jadrijević, Damir Hodžić i ostali istinski rodoljubi.

Dokažimo da smo se mi Hrvati opametili, i da više nikada nećemo dozvoliti da nas tudjin na koljena baci, novi tudjin je Europska unija, a taj anti-kršćanski monstrum može jedino pokoriti jaka hrvatska desnica!

Šime Tolić

Dopredsjednik glavnog stožera Autohtone - Hrvatske stranke prava

Bog i Hrvati!

Hrvati!

Vi koji odišete istinskim hrvatskim duhom,

Vi koji osjećate i trpite nepravdu,

Vi koji vidite jad i bijedu u kojem se nalazi hrvatska politika,

Vi koji ne želite više podnositi nepravdu koja je nametnuta hrvatskom narodu,

Vi koji ste i goloruki bili spremni onda kada je velikosrpski agresor krenuo uništiti hrvatski narod

Ne posustajte!

Vi ste nada za spas hrvatskog naroda i Domovine!

Pridružite se svojim istomišljenicima.

STRANKA HRVATSKOG PRAVA

se bori za oživotvorenje neotuđivih prava hrvatskog naroda!

BOG I HRVATI!

Malodušje

“Sad ne daj da te sumnja svlada,

malodušje neka ovdje umre svako”!

Dante Alighieri

- Što je malodušne oholice, što ste jutros namrgođeni. Što to od mene krijete u vašoj prozebloj duši? No, znajte, još prije nego ustadoste, ja sam zavirio u vaša srca i u njima vidio onu provaliju u kojoj sve do sad bijaste i u koju bi da se vratite. Vidio sam uzrok i vaše namrgođenosti. U vašim srcima sam vidio vašu sumnju u mene kao vašu veliku sumnju u sebe. Vašu zlokobnu sumnju što okova vam krila i što utege na noge vam navuče i dušu vam sape da ne možete poletjeti. I zaista se pitam jeste li vrijedni moga truda, jeste li vrijedni moga svetog poslanja. Vi, nedostojna sumnjala što nastojite zaboraviti da ste vi, a ne netko drugi, kopali onu jamu u kojoj sve do sad bijaste i u koju biste da se ponovo vratite. I sad iz svoga nevjernoga srca svoju sumnju na me prenesoste. Da biste pred sobom stekli nedužnost za sve što učiniste protiv sebe. Za sve vaše grijehe, za vašu propast.

Prorokovođa je govorio tihim, ali odlučnim glasom. No, vidjelo se da je duboko tužan i povrijeđen zbog sumnje naroda. U govor se toliko zanio da ni primijetio nije što se oko njega događa. Kad popi čašu vode, radi osvježenja i okrijepe, ogleda se oko sebe i vidje njemu toliko drag prizor: vidje da su se oni što prvi ustaše opasani mačevima postrojili u bojni red. Stajahu u urednom vojničkom poretku spremni na svaku njegovu zapovijed. To ublaži njegov gnjev, bi oduševljen te reče:

Oni koji prvi ustaše toliko ga oduševiše da nastavi govor. Okrenuvši se prema narodu, reče:

Narod ga je postiđeno slušao pa se ozlovolji. Okretahu se jedan dugome i jedni drugima u očima nađoše da Prorokovođa govaraše istinu. Tada se počeše međusobno dogovarati kako da se s njim izmire, da ih pod svoje zapovjedništvo primi. Uto ih prekinu žalobna pjesma što se izvi iz grla triju seljanki u crnu, crnim rupcima podbrađene i s crnim pletovima preko glave. One tužaše tužaljku za kraljem svojim. Čuvši prve stihove njihove tužaljke, sav narod na zemlju kleče i pognute je glave slušaše, a mnogi gorko zaridaše.

Ispjevana tužaljka za kraljevima i kraljevstvom hrvatskim i na Prorokovođu ostavi dubok i težak dojam, dojam tragedije. Na nj tim više jer je i sam poznavao sve hrvatske kraljeve, s njima proživljavao njihovu slavu i njihovu tragediju. Stoga ga je svako podsjećanje na njihovu slavu i veličinu bodrilo, ali i podsjećanje na tragičan kraj mnogih od njih i njihova djela, duboko ga se dojmi, rastuži ga. Na koncu se pribra, a tužni prizor potištenosti ga nagna na razmišljanje o ljudskoj sudbini, sudbini malih i velikih, o sudbini naroda i njihovih kraljeva. I njihova djela. Poslije podužega razmišljanja reče potištenom narodu:

Ali i on ostaje u ruci sudbine, koja mu često sklona nije. Toliko sam puta svjedokom bio propasti kraljeva i njihova djela. Djela sazdana na veličini pravde, istine i morala. Toliko puta sam svjedokom bio njihove klonulosti, ophrvani sumnjama u se i svoje djelo, pa i u narod koji toliko ljubljaše. Ja bih svjedokom tolikih izdaja, prijevara, zločina, krivokletstava i gaženja zadane riječi, nepoštivanja obećanja, saveza i ugovora.. Koliko puta sila i nepravda pobijediše i najčasnije i najveličanstvenije djelo kraljevo uništiše...

Kad završi tužaljka i Prorokovođin govor, narod bijaše pod teškim dojmom tragičnoga kazivanja. Uto se i smrači, pa se raziđoše po kolibama svojim. A oni koji prvi ustaše, postaviše straže oko tabora. Straže se izmjenjivahu i danju i noću.

Tako bi i prođe i deveti dan učenja Ispravnoga puta.

Otvoreno pismo Zuroffu II

Mladen Schwartz

PROSLOV za hrvatskoga te inog čitatelja:

U času najnovijega Zuroffova ispada, partizan Mesić boravio je u svojemu četvrtom (!) posjetu židovskoj uzurpatorskoj državi na tlu arapske Palestine. To je imao biti nekakav oproštajni posjet dragoj mu zemlji, prije mirovine, u trajanju od puna četiri dana; inače se danas državni posjeti odvijaju munjevito i traju dan, najviše dva. Mesić je taj boravak, po svojoj skandaloznoj navadi, iskoristio da iz inozemstva, uporabom hrvatskih TV-kamera, šalje packe hrvatskoj politici, osim toga je, uz prigodne antifašističke bljuvotine te najave nove rasprodaje hrvatskih ostataka židovima, posadio već drugo drvce u židovskom holo-svetištu "jadvašem", a vjerojatno je dio vremena potrošio i na prigodnu krađu kamenja sa svete utvrde Masade (židovski Gvozd i Siget ujedno!), čime se je već za prvoga posjeta bio proslavio. Naravno da je sa židovskog tla i ovoga puta zdušno blatio Nezavisnu Državu Hrvatsku, ponavljajući bedastu mantru po kojoj ona tobože nije bila ni nezavisna ni država, a niti Hrvatska, nego su u njoj, umjesto hrvatskoga naroda, glavnu riječ imali "razbojnici". Zaključio je da hrvatskim školama treba više nastave povijesti. A mi smo upravo mislili da mesićevci povijest hoće prepustiti povjesničarima. Jest, onu hrvatsku i hoće, ali hrvatski đaci morali bi dobiti u izdašnijim porcijama mitološki židovski "holokaust". Holo, ne Bleiburg! Kao prokušani kurir šovinističkog mešetara Zuroffa, zacijelo je Mesić svojemu gospodaru i ovoga puta dojavio ono što je Zuroffa potaknulo na histeričnu reakciju, a mene na slijedeće Otvoreno pismo istomu.

Treba li za ovaj uvod još svinjarija židovskih i židoljubnih? Dok pišem, židovskom protektoru RH Slavku Goldsteinu u New Yorku izlazi prijevod njegove zloglasne protuhrvatske knjige "1941 - godina koja se vraća", s poznatom porukom da je 1941 bila zločin, te da se zločin, pokapanjem i druge jugovine, ponovio 1991. I taj uspjeh židovskoga mešetara provincijalni hrvatski mazohisti proslavljaju kao da je napravljeno nešto dobro za Hrvatsku! U isto vrijeme, punom parom zahuktao se nekakav "centar za istraživanje antisemitizma", koji je uzurpirao pola berlinskoga Tehničkog sveučilišta, onako kako je zloglasni i ogavni holomal, spomenik navodnim židovskim žrtvama "nacizma", zaposjeo umalo pola područja grada Berlina. Razmahao se taj "centar" (koji uhljebljuje čitavu jednu pacifističku vojsku germanoždernih nacional-mazohista, filosemitskih fanatika i/ili profitera) kojekakvim semestralnim ponudama, seminarima, kolokvijima i predavanjima, projektima, konferencijama i priredbama, radom ljetnoga sveučilišta za novačenje svježih židoljuba, publikacijama, časopisima, izdanjima knjiga, i sve to uz potporu goleme knjižnice i pismohrane... (By the way, ne paliti! - ima i važnih desnih materijala!) Neka Hrvatica, Zadranka Vulesica (Marija), tu je zadužena za prekopavanje po cro-antisemitizmu, pa budimo budni...

Dalje: Budući da židovima još uvijek nije vraćeno što ultimativno i ustrajno zahtijevaju (njihova navodna imovina), sada su se, preko svoje masonske lože B'nai B'rith, obratili njemačkoj kancelarici Angeli Merkel, eda bi Njemačku, kao najpouzdanijeg i najpokornijeg židovskog vazala (koji je židovima istu odštetu za nepočinjeno isplatio barem već deset puta), iskoristili da od Hrvatske zatraži blago. Njemačka je, naravno, obećala pritisak na RH, u kojoj nikomu ne pada na pamet istražiti podrijetlo navodne židovske imovine, ali i istražiti hrvatsku lojalnost predaka pohlepnih tražitelja, prije negoli bi se uopće i pomišljalo na njezin "povrat".

Mladen Schwartz Ephrajimu Zuroffu

Nije mi jasno zašto bi Tvoj mitološki "holokaust" bio veća katastrofa negoli moj Bleiburg. Ili uistinu mniješ da su svi mučki likvidirani Hrvati bili zlotvori, dočim su Tvoji mrtvi Židovi svi odreda pripadnici anđeoskih legija! Ne sviđa Ti se moj Poglavnik. Valjda je terorist, monstrum, nečovjek. Ali Ti ne smeta Tvoj cionistički kolovođa David ben Gurion, koji poziva na genocid nad palestinskim Arapima sredstvima terora, otimačine, izgladnjivanja... Ne smeta Ti cionistički terorist Menahem Begin, koji diže u zrak jeruzalemski hotel King David sa stotinom Engleza, među kojima ženama i djecom. Ne smeta Ti "Arik" Sharon (koji sada već godinama leži u komi, a nazvao je, cinično, psa mojim imenom!) sa svojim masakrom tisuća civila u logorima Sabra i Šatila (pri čemu si mu, mlad i nadobudan, zdušno asistirao)! Čak nisam zapazio da dižeš glas protiv onoga krila cionizma koje je izravno kolaboriralo s mrskim Ti Adolfom, ne samo radi savezništva protiv Engleza, ne samo radi dogovora o razdvajanju od Nijemaca i iseljavanju iz Njemačke, nego i temeljem iskrenih političkih simpatija za nacional-socijalizam. Židovi imaju pravo na političke preferencije, pače na zločin, na pokolj, na masakr, a Hrvati nemaju pravo ni na slavljenje svojih neupitnih veličina! I to samo zato jer se Židovu prohtjelo da im to pravo uskrati!

Ti si svakako demokrat, kao i svi vi židovski radbi gospodari svijeta, koji nam pokušavate nametnuti taj najneljudskiji i najtiranskiji među političkim ustrojima, liberalnu demokraciju, eda biste čim djelotvornije i uspješnije vladali nižim rasama. Ali kao demokrat moraš biti svjestan da Tebe i Tebi slične hrvatski narod nikada, ni na kakvim izborima, nije birao, ni za predsjednika niti za guvernera, za tutora ili protektora. Zato, čovječe, shvati da Ti nismo dali riječ, ovdje nemaš pravo glasa! Zato konačno zašuti! Stranac si, nepozvan si, neprijatelj si, i zato - dalje ruke od Hrvatske, dok o tomu još smiješ slobodno odlučivati!

Mladen Schwartz

Vođa Nove Hrvatske Desnice

[email protected]

RELATIVIZAM NAŠ SVAGDAŠNJI

Pojavljuju se nove religije koje izobličuju istinu, nude se stari i novi idoli, a od kršćana se traži da budu snošljivi do te mjere da više ne smiju crno nazvati crnim, a bijelo bijelim. Čudom se čudimo, ali se postupno, neprimjetno prilagođujemo i gubimo osjećaj za istinu i laž, za ono što je pravo i ono što je krivo.

Današnjem čovjeku u biti sve je relativno, činio dobro ili zlo, svejedno je. "Ako čovjek ima jasnu vjeru, koja se temelji na Crkvi, danas je označen kao fundamentalist. Jedino što danas vrijedi je relativizam koji čovjeka baca tu i tamo. Približavamo se diktaturi relativizma, koji ništa ne priznaje i glavni mu je cilj vlastiti ego i vlastite želje", rekao je Papa Benedikt XVI.

Postoji laž u riječima, a postoji i egzistencijalna laž koju se živi cijelim životom: kada niječemo pravoga Boga. Neki će otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima, a sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti piše Sv.Pavao Timoteju. (1Tim 4,1)

Jer, ako postoji pluralizam mišljenja, onda sigurno ne postoji pluralizam istine, jer je Istina samo jedna, a to je ona vječna, božanska, utjelovljena istina u Isusu Kristu koja je ušla i obilježila našu povijest. Eto baš tu istinu koju smo mi upoznali, koju smo mi prihvatili po svom krštenju, tu istinu u koju mi kršćani vjerujemo, moramo ne samo govoriti, ne samo navještati, ne samo propovijedati, nego tu istinu i po toj istini moramo živjeti, svaki dan i na svakom mjestu, u crkvi i u svom domu, u školi i na svom radnom mjestu, na ulici, kad je to zgodno i kad nije zgodno; da nas Krist ne bi morao upozoriti i ukoriti, ako što to čini u Evanđelju: "Oni govore, ali ne čine".

Najvjernija slika Božja je Isus iz Nazareta jer je bio Bogočovjek. Herod je upao u poteškoću što bi mislio o Isusu. E moj Herode, kad bi se ta dvojba odnosila samo na Isusa, i to samo u tvoje vrijeme, onda On ne bi morao niti dolaziti u ovaj naš svijet. A kako pomoći ovim pustim današnjim Herodima i Herodijadama koji jedanko tako nemaju pojma što bi mislili o Isusu.

Mnogi žive izvan svakog oblika vjerskog života, a kada se u duši ugasi vjera, ako smo prekinuli vezu s Bogom, tada je čovjek kaže II Vatikanski Koncil, ranjen u svom najuzvišenijem ljudskom dostojanstvu. Tada je odmaknut od Istine. A ako ne živi istinu, živi laž. Problem je što mnogi toga nisu svjesni, već s pozicije svoga lažnog stanja, čvrsto grle i brane laž, pljujući i napadajući sve što je svijetlo, sve što je sveto, sve što je ona jedna Istina. Kada čovjek izgubi vjeru, onda živi laž, preostaju mu nerješive zagonetke života i smrti.

Ako tu samoću ispunimo monologom, razgovorom sami sa sobom, onda nikada nećemo naći odgovor na temeljna pitanja ljudske egzistencije života i smrti, ostajemo u najmanju ruku u poluistini, često u tami laži i neistina. Tajnu svog vlastitog života možemo rješavati samo pred tajnom Vječnoga Boga. Bez njega ćemo se naći u situaciji iz Krležina romana: "Ja sam sam, posve sam, luđački sam". Iz takve situacije može nas osloboditi jedino dijalog s Bogom, a to je molitva.

Svaki je pojedinac izvorna slika Božja, a opet je svaki drukčiji od drugih. Nikomu ne odgovara tuđi okvir, iako su svi ljudi slike istog Originala. Upravo nam dostojanstvo dolazi od te izvornosti u ozračju molitve, a različitost od naše jedincatosti koja je toliko zanimljiva da je zavrijedila pozornost i poštovanje.

Popustio je Herod, a popustio je kasnije i Pilat, dva su čovjeka nedužna nastradala. I što se zbiva dalje, što se zbiva danas i u svijetu i ovdje kod nas? Uvijek se javlja spontana čovjekova sklonost za dobrotom i istinom, ali se i dalje iz obzira i bezobzirnosti snagom relativizma zatomljuje glas savjesti te i dalje stradavaju nedužni ljudi. Zabrinjavajuće je i to što se tijekom povijesti Herodi i Pilati stalno pojavljuju, evo i danas ih gledam, ali je isto tako utješno što se imaju na kome iskaliti. Jer uvijek se iznova također pojavljuju ljudi koji ne odustaju od iskonske sklonosti ka dobru i istini. Bez ustrajnosti ovih drugih svijet bi davno propao. Vjernici drže da Evanđelje neće biti glazba samo za gluhe, već da će svijetom hodati sve vjernije slike Božje. Slike koje se ne daju sabiti čizmom u crkve, slike koje glasno progovaraju i spremno trpeći navještaju Evanđelje.

Teo Antunović

SRAMOTNI SABOR I KORUMPIRANI PREDSJEDNIK RUŠE TEMELJE HRVATSKE

Najstrašniji zločinački sustav u povijesti čovječanstva koji je odnio stotine milijuna ljudskih života, usprkos rušenja Berlinskog zida, svih deklarativnih osuda i deklaracija živi i dalje i to ne samo u glavama domaćih nostalgičara. U Hrvatskoj se pritajio samo za vrijeme Domovinskog rata, ali se zato provokativno razgoropadio poslije rata. Hrvatski komunisti se i dalje javno ponose svojim zločinima dok prkosno slave i glorificiraju svoje zločince. Satrap i krvnik Tito izdiže se opet na pijadestal svetosti. Obilježavaju se na vrlo provokativan način uz partizanske pjesme i crvene zvijezde obljetnice partizanskih komunističkih pokolja i tzv. oslobođenja gradova koja su partizani u pravilu oslobađali od slobode i Hrvata.

Kako se odjednom jadno ulizuje, on koji se predstavljao kao moralna vertikala i zaštitnik tzv. demokratske i građanske javnosti. On, katastrofa od čovjeka, moralna ništica i beskičmenjak bez trunke stida zaboravlja kako je prije nekoliko mjeseci oduzeo Norcu sve počasti i time namjerno ponizio ne samo njega nego Alku, Sinj, Cetinsku krajinu. Sada na odlasku opet se želi prikazati drukčijim pa dijeli milost. Kao prozirni, dvolični i podli kameleon opet mijenja mišljenja, strane i stavove kao čarape. Uzda se u naivnost i kratko pamćenje naroda svjestan kako ga sustižu mnoge afere i kriminalne djelatnosti kojih je bio pokrovitelj.

Budući predsjednik mora biti sve ono što nije sadašnji , mora biti njegova potpuna suprotnost kao što je to rečeno na skupu potpore Miroslavu Tuđmanu. Umjesto o tome kakav bi trebao biti budući predsjednik, mediji lažno i senzacionalistički javljaju kako se ekipi koja je prikupljala potpise za predsjedničkog kandidata Miroslava Tuđmana očigledno omakla neopreznost, pa su umjesto hrvatske na štand objesili zastavu s grbom NDH. Za redikule koji se nazivaju novinarima svaki hrvatski grb koji počinje bijelim poljem je ustaški . Neznalice, manipulatori, plaćenici i lažljivci prevladavaju u našim vodećim medijima.

Na žalost poštenih rodoljuba očito nema u Hrvatskom saboru gdje prevladavaju guske koje su glasovale za još jednu nacionalnu izdaju. Usprkos snažnih i jasnih prosvjeda Crkve i prvi put intelektualaca različitih svjetonazora a i šire javnosti protiv prodaje teritorija saborski zastupnici su osramotili Hrvatsku a posebno njene branitelje. Tužno je i sramotno što korumpirane i kompromitirane vrhuške braniteljskih udruga kukavički šute na nacionalnu izdaju, zbog svojih privatnih privilegija. Slovenski predsjednik javno kaže kako arbitražni sporazum omogućuje Sloveniji postizanje nacionalnog cilja, što je osiguravanje "teritorijalnog kontakta s otvorenim morem". Slovenci ipak organiziraju referendum o hrvatskom teritoriju, a Hrvati se spremaju opet izabrati izdajnika za predsjednika.

Luka Podrug

Djela veleizdaje

2. BIH na poklon dobiva 116 kvadratnih kilometra zajedno s cijelim bihačkim aerodromom (pola je naše)

4. Slovenija na poklon dobiva šest Hrvatskih sela uz granicu, koje Slovenski parlament proglašava svojima

6. "Hrvatska vlada" ne pokušava vratiti Svetu Geru

8. Hrvatska vlada Srbiji prepušta dunavske ade, plodno tlo koje je bilo lovno područje: ondje su četnici strojnicama postreljali hrvatski fond ood 400 jelena. "Hrvatska vlada" ne poduzima ništa oko odštete.

Gospodari Svijeta kroje nove granice?

IMAJU LI HRVATI U BOSNI I HERCEGOVINI ALTERNATIVU?

Već više od jednog i pol stoljeća, Bosna i Hercegovina je ključna točka hrvatskog pitanja. Ne računajući razdoblje NDH, kad se činilo da je ta zemlja napokon ušla u sastav hrvatske države, što je – objektivno gledano – državnopravno, nacionalno, politički i psihološki trebalo imati puno veću specifičnu težinu od (zbog niza razloga neminovno privremenoga) gubitka dijela Dalmacije i Gorskoga Kotara, čitavo to stoljeće i pol karakterizira nazadak hrvatske državne i narodne misli u BiH.

Uznemirenost izborom Komšića

I kardinal Vinko Puljić, kojega se nipošto ne može nazvati zagovornikom radikalnih koraka ili pobornikom politike podjele BiH, bez oklijevanja je dao snažnu političku izjavu: i ako se priznaje legalnost Komšićeva izbora, malo tko mu nije osporio legitimitet, budući da je izabran pretežno bošnjačko-muslimanskim glasovima. Već sama činjenica da je pripadnicima jednog naroda omogućeno presudno utjecati na izbor predstavnika drugog naroda, u nepomirljivom je sukobu s duhom i logikom Daytona, koji je – unatoč bastardnoj strukturi jedne države s dva entiteta i tri naroda - impostirao nacionalno predstavništvo («nacionalni ključ») kao ključni kriterij opstanka BiH. Jer, koja je uopće svrha hrvatskog predstavnika u saveznim, nadentitetskim strukturama, ako tog predstavnika ne biraju (samo) Hrvati, i ako, slijedom toga, brojniji narod može malobrojnijemu nametnuti njegova predstavnika. Drugim riječima, današnji hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH izbor je primarno bošnjačko-muslimanskoga izbornoga tijela, a ne predstavnik Hrvata, koji mu uostalom i nisu dali dovoljan broj glasova.

No, stvar je ipak složenija nego što se čini na prvi pogled.

To je u prvom redu tužni finale jedne nedosljedne hrvatske politike, a ne plod paklenoga plana drugih naroda.

«Sedam sekretara SKOJ-a» na vlasti u Herceg-Bosni

Tu, dijelom nedorečenu misao, posve je jasno konkretizirao svojedobni najbliži Izetbegovićev suradnik, Adil Zulfikarpašić, koji je još u emigraciji zagovarao protuhrvatski sporazum sa Srbima. Nije se radilo samo o potrebi zaštite Muslimana izvan BiH, nego i o njihovu velikome demografsko-političkom značenju: za manje od 50 godina u jednoj bi reformiranoj Jugoslaviji Muslimani postali većina. To su, uostalom, bili presudni motivi tajnih muslimansko-srpskih pregovora, koji su iza leđa Stjepana Kljuića i družine, započeli u ljeto 1991. Uz Izetbegovićev su pristanak – da stvar ostavi dojam još veće drskosti i bezobzirnosti – započeli u zgradi Predsjedništva u srcu Sarajeva, a nastavljeni su u Beogradu, dok se Izetbegović tajno sastajao s Blagojem Adžićem u Ohridu.

Zašto su hrvatski nacionalisti šutjeli, i danas je nemoguće sa sigurnošću reći. Jesu li presudili nedostatak političkoga (i vjerskog, uostalom) odgoja, unutarnji problemi (jer smo BiH već u komunizmu navikavani promatrati kao vanjski problem!), velika karizma i popularnost predsjednika Tuđmana, ili svi ti čimbenici pomalo, danas je uglavnom svejedno. Ostaje činjenica, da je odricanje od muslimanske komponente hrvatskoga nacionalnog bića (ukoliko se Muslimani već nisu prethodno odrekli hrvatstva) prošlo bez ikakvih zapaženijih potresa. I da se sve zaustavilo na tome, taj proces – u svjetlu stvaranja samostalne države - ne bismo smjeli nazivati tragičnim, makar bi on kod mnogih nacionalista ostavio trajno gorak okus u ustima.

Takva je vladajuća struktura, koja je svoje novopronađeno «hrvatstvo» dokazivala konjunkturnim radikalizmom i podrepaštvom, generirala nove metastaze. Zahvaljujući ratu, izbjegličkom valu i teškoćama s opskrbom, kriminalci svih boja – obično zaogrnuti povećim barjakom - našli su izvrstan poligon za bogaćenje. U podlozi većine slučajeva ratnih zločina, «etničkog čišćenja», otvaranja logora i protjerivanja ljudi, stoje zapravo partikularni interesi kriminalnih skupina, a ne nekakva promišljena (pa makar promašena) nacionalna politika. Upućeniji će znati, da većina Hrvata u BiH nije simpatizirala s tim pojavama, kao i to, da ta ostapbenderovska struktura nije iz službenog Zagreba dobivala nadahnuće, makar je tamo prečesto nalazila opravdanje.

Je li razlaz morao dovesti do sukoba?

Ali, politički Gruđani su u političkom Zagrebu imali snažnije zagovornike i zaštitnike. U svoj toj igri vješto je korišten Tuđmanov autoritet i njegova karizma. Tzv. predsjednički transkripti jasno pokazuju kako se Tuđmanu prešućivalo, ali i to, kako ga se dalo uvjeriti, samo ako se stvar prikaže tako, da ju se može svrstati u nacionalne interese. Pred predodžbom da se radi o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa, prvi je hrvatski predsjednik uvijek rado polagao oružje. To su, uostalom, lukavo koristili i predstavnici tzv. međunarodne zajednice, čija će sramna uloga u izazivanju hrvatsko-muslimanskog sukoba tek u budućnosti, u slobodnoj Hrvatskoj, biti predmetom istraživanja.

Tuđmana se, pak, s jedne strane ucjenjivalo sprječavanjem reintegracije okupiranih područja (plan «Z4», Holbrookove prijetnje oko Podunavlja), a s druge strane, podilazilo mu se pripovijestima o «sukobu civilizacija», o Hrvatskoj kao «regionalnoj sili» i o misiji Hrvatske, da štiti zapadnu uljudbu i amortizira navodnu islamističku opasnost u Bosni. Uglavnom, na nj se svaljivala odgovornost, i većina je nepopularnih odnosno problematičnih poteza prikazana tako, kao da ih je Tuđman povukao po svojoj volji i vlastitoj ocjeni.

Ima li alternative?

U tom je svjetlu Komšićev izbor višestruko važan, pa je uputno analizirati ponašanje političkih čimbenika, koji su do njega doveli.

Važnije je, međutim, upozoriti na ulogu međunarodne zajednice. Njezini se namjesnici u Sarajevu već godinama izravno pačaju u personalnu politiku političkih stranaka, pa su tako u više navrata utjecali na smjenjivanje prvaka i tamošnjega HDZ-a. Da se razumijemo, Hrvati ne bi imali zašto žaliti za Antom Jelavićem, koji je od prosječnog oficira JNA, za svega nekoliko godina upravljanja logistikom HVO-a, stasao u pravoga Kreza, a ni za Draganom Čovićem, također moćnim biznismenom u balkanskom smislu te riječi, i svojedobnom ujdijevskom vedetom, koja je svoju odanost bratstvu i jedinstvu još uoči samog početka rata dokazivala ćiriličkim potpisima. Problem je u tome, što te predstavnike Hrvata – ma kako skandalozna bila činjenica da su u tu poziciju uopće došli – smjenjuje netko drugi, netko tko za to nema nikakva, a ponajmanje demokratskog mandata.

Hrvatski je favorit, dakle, ostao HDZ BiH, više po inerciji, nego po izgrađenosti programa i kakvoći vodećih ljudi. Radi toga ga je trebalo skresati.

Jedva tri mjeseca prije izbora utjecajni je Financial Times objavio opširan članak o ustroju Europe za dvadesetak godina, u kojemu je predviđeno postojanje, ni manje ni više, nego – Herceg-Bosne. Bio je to izravan poziv na radikalizaciju hrvatskih zahtjeva. No, da se stvar ipak ne bi izjalovila, uz blagoslov i poticaj Sanaderova HDZ-a, osnovan je HDZ BiH s dr. Božom Ljubićem. Ljubić je svojedobno, krajem devedesetih, predstavljan kao Tuđmanov kandidat za čelnu poziciju HDZ BiH, ali ga je na izbornome saboru glatko pobijedio tadašnji njegov suparnik, Jelavić. Nasuprot predstavi za javnost, tadašnju su Jelavićevu pobjedu izrežirali tobožnji Tuđmanovi izaslanici i prividni Ljubićevi podupiratelji. Osim što je sebe odveo na optuženičku klupu, Jelavić je uskoro odveo Hrvate u tzv. samoupravu, uslijed koje su napuštene tisuće radnih mjesta u vojsci i državnoj upravi. Kriminal je, kao i obično, vješto prikriven borbom za nacionalne interese, bez obzira na posljedice koje su se mogle predvidjeti.

HDZ BiH je taj poraz i doživio, HDZ 1990. i nije stvoren da pobijedi.

Jedna je, da ponovno očekuju političku pomoć iz Zagreba, koju – ako pogledamo vladajuću strukturu i ono što joj se nudi kao alternativa – ne će tako skoro dočekati i koja, kad bi i došla, nije nužno od koristi, kao što smo vidjeli prethodnih godina. Druga je, da konačno preuzmu odgovornost za vlastitu sudbinu u svoje ruke. No, hoće li u toj drugoj varijanti izabrati politiku jačanja ili slabljenja BiH, posve je druga stvar. Ako se okrenu prema jačanju, moraju tražiti suradnju s Muslimanima-Bošnjacima. U tome im, nesumnjivo, od koristi može biti ponašanje predsjednika Mesića (da, eto, i on jednom bude od nekakve koristi!), kojemu će povijest nesumnjivo u zasluge upisati nastojanje da se kako-tako održe korektni odnosi između Hrvata i Bošnjaka. Ako se, pak, odluče na slabljenje BiH, moraju biti spremni na daljnje produbljivanje regionalnih razlika i interesa u hrvatskome korpusu, a onda i na političko mrvljenje i demografsko slabljenje, što bi u konačnici – uz žrtve - moglo dovesti do narodnosno-teritorijalne homogenizacije, koja bi omogućila stvaranje trećeg entiteta i, u perspektivi, miran razlaz konstitutivnih naroda i njihovih jedinica.

Ako, dakle, ne znamo puta, vratimo se pouzdanu putokazu – Starčeviću: «Makar Hervatska bila samo uru dugačka i uru široka, makar bilo samo pet Hervatah, neka ih to pet bude slobodno i sretno». To je jedini savjet na kojega mi, Hrvati iz Republike Hrvatske, imamo pravo...•

Tomislav JONJIĆ

Oda ratu

- Vaše ime zabranjivahu, zločincima vas nazivahu. S vašim imenom djecu plašiše. Vas, nevinu djecu Božju, vas kap pravednosti koja se niz dugu i niz zraku sunca spusti na zemlju. Bijaste prognani među strane narode, zatvarani i ubijani sve zbog mene i zbog ljubavi prema istini i slobodi. Zato ću vam, iako je u srcu prepoznaste, ali je nikad ne čuste, povjeriti istinu o ratu spjevanu od vaše srčanosti, ali i od vaše klonulosti kad vam neprijatelji vaši ukradoše izvojevane pobjede.

Pjesma o ratu

Razaraš li ili gradiš,

Zato jer od vaših mrtvih snova

Zato da se nova kuća sagradi

Oni koji prvi ustaše s ushićenjem su slušali Prorokovođinu pjesmu, a kad on završi, usklicima ga pozdraviše. Obradovani, ozarenih lica u zboru nekoliko puta otpjevaše Prorokovođinu pjesmu o ratu.

Tako bi i prođe i osmi dan učenja Ispravnoga puta.

BLEIBURG I HAAG - P. S.

(Govor na predstavljanju knjige

"Bleiburg i Haag - Kako propadaju hrvatske države"

Zagrebačka HVIDRa, 6. XI 2009)

Mladen Schwartz

Hrvatska braćo i sestre!

I postupak odabira današnjih predstavljača prošao je stanovite peripetije. Mate Kovačević ispričao se jer je ovih dana morao pripraviti predstavljanje nove knjige Benjamina Tolića ("Sanaderova dionica"), a Josip Jurčević jer ne smije, kao predsjednički kandidat, biti pristran. (Nadam se da će mi predstaviti slijedeću moju knjigu, o Bruni Bušiću, nakon što postane Predsjednik Republike.) Stjepan Šulek pak odustao je kada mu je prijatelj u Koruškoj iznenada dobio rođendan, pa su ga očekivali tamo.

Zanimljiva je osoba spomenuti vražić Titivil (vrag je u detalju), koji je u Srednjemu Vijeku prepisivačima stvarao velike nevolje, uvaljivao im pogrješke, koje bi onda u vrećama nosio sv. arkanđelu Mihovilu da im to na Sudu upiše u grijeh, i tako im produlji boravak u Čistilištu. Danas je Titivil proširio svoje djelatnosti: on se klonira i reciklira, ima moć bilokacije i polilokacije i multiplikacije, i odgovoran je za skoro sve naše spisateljske pogrješke tipa lapsus calami, lapsus mentis, tipkarske, tiskarske i ostale, i protiv njega nema lijeka doli poštenog egzorcizma, ili tradicionalnih ceduljica Errata - corrige, kakvu sam jednu i ja prilijepio u primjerke ove knjige da sve bude čisto i jasno.

Hrvatska braćo i sestre!

Moja knjiga o Bleiburgu pojavila se je tamo 15. svibnja ove godine, ali se netko, srodan spomenutom vražiću Titivilu, pobrinuo da se protiv nje nahuška redarstvo zemlje Austrije, čudne po mnogočemu zemlje, ali ne ću sada o tome. Na uobičajenoj je komemoraciji ove godine, kao zvijezda, nastupio Antifa... pardon, Andrija Hebrang, koji je nedvojbeno respektabilan muž, ali se ne može oprostiti da je, u svojemu nastupu, i on uz tolike druge (pišem o tomu u knjizi!) još jednom misterij i mistiku Bleiburga trivijalizirao sumnjivim pričama o "svjetonazornom sukobu" (po prilici: na Bleiburgu su ljevičari posmicali desničare, u kakve se i on, ne znam zašto, svrstava), o "nesuglasju političkih svjetonazora", kao da tamo nije bio srpski genocid nad Hrvatima! Hebrang nije židov, jer se takvim ne smatra i to je njegovo suvereno pravo. Ipak, u društvu židova kakav je Slobodan Lang (koji je držao prikladnim u Bleiburgu objesiti na vrat golemu Davidovu zvijezdu! - to tamo nije zabranjeno znakovlje!), i Hebrang banalizira i razvodni sveto Bleiburško mjesto te učini sve da se demontira, dekonstruira Bleiburška istina sve do neprepoznatljivosti. Vrhunac je ova dvojbenost dosegla najavom o podizanju Bleiburškog spomenika za valjda tisuću žrtava, da se realne brojke umanje; o tomu će još biti riječi. Dodajmo tu i mantru, što je Hebrang ponavlja s nizom drugih površnika, da su naime Bleiburške žrtve ubijene "bez suda". Da ih je dakle osudio Titov sud, sve bi bilo u redu! A o ravnovjesju u prikazu "komunističkih" i "fašističkih" zločina, ravnovjesju koje i Hebrang zastupa - baš kao da su isto uzrok i posljedica - da sada doista više ne govorim!

Da se partizan Mesić već praktično preselio u Jasenovac, to više nikoga ne čudi. Malo je tamo, malo u židovskom jadvašemu. Začudnije je, da se na tom mjestu velikosrpsko-židovske laži, u jasi, nakon tako upornog i trajnog i vrlo opravdanog otpora Katoličke crkve u Hrvata, sada nedavno pojavio i njezin prvak, kardinal Josip Bozanić. (Taj svat očito voli kriva mjesta, sjetimo se za ovu prigodu tek njegova svojedobnog kleknuća u grobnici Karađorđevića na srpskomu Oplencu!) Zagrebački je nadbiskup na jasenovački dernek dovukao ne manje negoli 350 svećenika. Ljevica je, židoljubna i židovska, trijumfirala, premda ne bez neizbježivih zanovjetanja: zašto ne prije, zašto ne pred samim Cvet-od-Kamen itd. i tsl. I u jasi Bozanić je zastupao Crkvi tako dragu teoriju ravnovjesja: Bleiburg jednako Jasenovac! Istini za volju, barem je zatražio da se konačno podastru brojke Jasenovca, ne priznajući nekakvih navodnih 72 ili koliko već tisuća, koje su mu tamo ritualno uvalili. Ali nije propustio ustvrditi kako su tamo, uz sirote, po definiciji nedužne židove et al., stradali i "Hrvati drugog političkog mišljenja". Rušiti, u stanju najteže ugrozbe, morem krvi obnovljenu vlastitu državu - to se dakle u žargonu prvoga čovjeka Crkve u Hrvata zove - pravo na drugačije političko mišljenje! Nije loše, pa i ako je od zadrtih drugokoncilaša!

Novom, neopartizanskom, posthrvatskom minimalističkom statistikom smrti tako bi se širom otvorila vrata i izravnoj zabrani Bleiburških okupljanja. A da se na tomu zdušno radi, govore nam i nedavna divljanja koruških titovaca (svatko se tamo pojedinačno predstavljao novinarima kao Josip, ili Josipa, Broz!), koji su se, uz treštanje barbarske glazbe jugoslavena Bregovića, divljačkim terorom usprotivili odvijanju redovite ovogodišnje komemoracije za mrtve austrijsko-njemačke ratnike pripadnike SS-postrojbi na Ulrichbergu, što se tradicionalno odvijala pod pokroviteljstvom austrijskoga ministarstva obrane. (Jest, kako rekoh, čudna zemljica Austrija!).

I danas gine Hrvatska, Bleiburg se nastavlja, drugim sredstvima. Već je sam Bleiburg kao genocidna katastrofa doprinio opadanju Hrvatstva u susljednim razdobljima; ne samo numerički, nego i rasno, kako podsjeća hrvatski desničarski pisac, socio-biolog Tomislav Sunić. Pogibijom najboljih, srozala se rasna substanca. Bleiburška je nepravda još neispravljena, zločin neokajan, a nastrani hrvatski odnošaj spram Bleiburga samo pridonosi bleiburškom kontinuitetu.

Hvala Vam na odazivu, na strpljenju, na pozornosti! ZA DOM!

Govor onima koji prvi ustaše

- Vi ste oni koji ste me tako dugo i željno čekali. I ne zaboraviste mi imena. Vaša ljubav i vaša vjera me svih ovih 1 000 godina tako krepko snažila. Vi ste ono ozimo sjeme što jaro budi i polet mu daje. Što nicavost održava duže nego lotosovo sjeme. U vama je budno prebivala naša spasonosna ideja koja se svakog proljeća pokušavala otresti od snijega i pospanosti, pa je i održala jednu veliku svetkovinu, svetkovinu onoga Velikoga Proljeća. Vi bijaste budni sve ove godine, i zato naš narod s ushitom reče: oni prvi ustaše. Vi ste jedini istinski poznavali neprijatelje svoje i tako sveto ih mrzili i prije nego ih sretoste, prije nego ih u bitci upoznaste. Vaša uzvišena ljubav za naš narod, i vaša tako krepka mržnja na barbarske naše neprijatelje, održale su ono sveto sjeme naše nade i naše budućnosti. Zato samo vi možete sa mnom voditi ovaj narod. Jer, jedino vi čisto i otvoreno srce ljubavi i krepku mišicu imate, jedino vas veseli potok čežnje za propašću i smrti neprijatelja našega. Jedino vas ne mogu zaplašiti potoci krvi i brda leševa neprijateljskih. Zato jer prvi ustadoste, bit ćete prvaci u svoj mojoj vojsci. Jedino vama, koji ovih 1 000 godina stražariste pred vratima slobode naše domovine, povjeravam vođenje našega naroda. Vi neustrašiva srca i nikad zatajene ljubavi, vi jedini možete dosanjati san našega naroda, vi zaljubljenici u vječnost Hrvatske.

Tako bi i prođe i sedmi dan učenja Ispravnoga puta.

Hrvatsku čine ne samo teritorij, nego i ljudi

Poštovani,

dr. med. Antun Lisec

TUDI TUKAJ JE HRVAŠKA!

Petar Vulić

OVO JE PODJELA NA ONE KOJI VOLE ZEMLJU U KOJOJ ŽIVE I NA IZDAJNIKE

IZBOR JE VAŠ!

(NEMOJTE POSLIJE REĆI: NISMO ZNALI, MI SMO MISLILI…)

Činjenice su:

I ne zaboravite:

GDJE JE OVOME KRAJ I ŽELITE LI BITI DIO OVOGA? IZBOR JE VAŠ!

S poštovanjem

Mladen Zelić dipl. ing. elektrotehnike, prof. matematike i fizike, Split

VRIJEME HEROJA I VRIJEME "GUSAKA"

Zbog najslavnijeg herojskog vremena u našoj povijesti, kada su se u samo nekoliko godina borbe za samostalnu i slobodnu Hrvatsku sažela stoljeća htijenja hrvatskih mučenika i sanjara, to jadnije izgleda ovo današnje vrijeme "gusaka".

Dobije li Slovenija dio hrvatskog mora na krajnjem sjeveru, tko će jamčiti da takav "rizik" neće poželjeti i Crna Gora na jugu? Tako će hrvatske "guske" otvoriti mogućnost da država koja je u Jugoslaviju ušla bez Boke Kotorske, a iz nje izašla s Bokom, još zatraži i komadić Prevlake! Pa Bosna i Hercegovina, pa Srbija za prekodunavske hrvatske džepove? Kao da je Hrvatska torta od koje si svatko za poslasticu može odrezati "rizični" komadić.

Još je znakovitiji odgovor Slovenije na jamstva za hrvatsku jednostranu izjavu. Ako velesile jamče Hrvatskoj da neće izgubiti teritorij, Slovenija neće potpisati sporazum! Pa tko je tu u "riziku", a tko u "magli"?

Posljednji je čas za naraštaj novih hrvatskih političara-heroja s misijom da demokratskom borbom napokon u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj trajno stanu na kraj hrvatskim političkim "guskama"! Pozivamo hrvatski narod da na svim budućim izborima vrijeme "gusaka" zamjeni vremenom heroja. (Zagreb, 2. studenog 2009.)

Obiteljska stranka

Politička kultura

Dokle će Hrvatska dopuštati da joj Slovenija potkrada Istru?

Ne smije se ponoviti izdaja iz 1955.

Msgr. Božo Milanović (1890.-1980.), član jugoslavenske delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946., ostavio je važan dio svjedočanstva koje govori o teškim mukama koje su prošli istarski svećenici što su radili na očuvanju hrvatskog jezika u školama i crkvama u hrvatskim selima te se usprotivili da ona budu priključena Sloveniji.

Povjesničari za onesviještene Slovence

Iz Hrvatske otrgnuto 27 sela i pripojeno Sloveniji

Narodne novine broj 1 od 1956. objavile su da su NR Sloveniji pripojena sela Abitanti, Belvedur, Brezovica, Gradina, Koromači-Boškini, Močenigi, Bregara i Sirči, a Vjesnik tek 8. ožujka 1956. da je Republičko vijeće NR Slovenije donijelo odluku o izmjeni granice između NR Slovenije i NR Hrvatske kojom se devet sela u općini Buje, kotar Pula, odvajaju od NR Hrvatske i priključuju NR Sloveniji. Međutim, svećenik Antun Hek u kalendaru Istarska danica (Pazin, 1995) priredio je tekst Sjeverna granica hrvatske Istre Bože Milanovića, u kojemu je objavio kako je Sloveniji priključeno trinaest sela: Sv. Šimun (Brežani), Brežinari, Krstija, Reparac, Buželi, Tuniši, Pavelići, Rosići, Stara Mandrija, Kaline, Jarkani, Škrlji i Dugobrdo te da je od Hrvatske odvojeno 21 selo. Iznio je i podatak da su prije toga Sloveniji priključeni Topolovac, Žrnovac, Dragonja, Hrvoji, Šemi i Škrljići, što je ukupno 27 sela. Iako Milanović, Hek, Narodne novine i Vjesnik nisu objavili iste podatke o broju sela, najvjerojatnije je riječ o 27 ili 28 sela, jer neki drže da su Koromači-Boškini jedno selo.

Svećenik Kalac u zatvor jer nije pristao da hrvatske škole postanu slovenske

Pazin, Rovinj, Cres, Lošinj i Krk u Sloveniji

Na red su došli talijanski fratri benedektinci u Dajli kod istarskog gradića Novigrada, koji su u dolini Dragonje imali 175 hektara plodnoga zemljišta, pola solana i samostan s poljoprivrednim zemljištem u Sv. Onofriju iznad Sečovlja u Sloveniji. Da bi se svega toga Slovenci jednoga dana domogli - neki tvrde da je u tome glavni ideolog bio svemoćni Edvard Kardelj, kao i poslije pri stvaranju lažne slovensko-hrvatske granice na kanalu Sv. Odorik - najprije su 1947. uhitili fratre benediktince i optužili za nedopuštene špekulacije i gospodarske sabotaže. Kako je suđenje trebalo organizirati po kratkom postupku, Okružni narodni sud u Kopru premješten je u Buje. Sudsko je vijeće 5. ožujka 1948. donijelo presudu kojom su petorica fratra osuđena na ukupno jedanaest godina prisilnog rada i gubitak građanskih prava svaki na godinu dana. Presudom je zaplijenjena imovina benediktinaca. Oni su, međutim, rehabilitirani revizijom Županijskog suda u Puli 17. veljače 1997. Sud u Puli donio je odluku da se presuda Okružnog narodnog suda u Kopru od 5. ožujka 1948. stavlja izvan snage.

Armando Černjul

SLOBODNOJ DALMACIJI

Cijenjeno uredništvo,

1. Kako to da niste imali u rukama pismo partizanskog heroja druga Ante Jurjevića Baje od 25.10.1944. koji između ostalog, u strahu da ne uspiju pobiti sve koje su odlučili (kakvi sudovi, kakvi bakrači?), a 'među njima je i 8 popova odnosno fratara…mi smo nakon streljanja (sic!" ja potcrtao!) objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost, a potpisali smo sud…' Druže Svete, nigdje riječi o sucu Sesardiću. I ako je taj drug u svojstvu predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske izbjegao suditi Dražena Budišu, jer nema dokaza kako to da je Budiša ipak osuđen?

3. Kao rijetko povlaštena osoba drug Svete, kao jugoslavenski ambasador i na najpoznatijim mjestima zemaljske kugle, zanima nas, kolikim se je brojem žrtava služio kada je govorio o ustašama? Za jednu brojku iz njegovih rimskih dana ne mora se mučiti. Čuo sam je na svoje uši! Kako bi veliki bili ljudi i Goldsteini i Svete kada bi kleknuli pred žrtve i tražili oproštenja u 30 čak 40 puta uvećani broj žrtava?!

5. U jednoj se stvari potpuno slažem. Doista je promašeno izjednačavati Jasenovac i Bleiburg. Jasenovac je žalosni i krvavi plod nad nevinim žrtvama u ratu, koje su ubijane više puta i s kojima se ubijalo više puta. Druže Zdenko, 1 700 000 nikada nije bio isto što - sada kažu - 71 000. Bleiburg je klaonica, zločin, genocid izvršen nad jednim dijelom hrvatskog naroda nakon rata i zato je doista nepošteno to dvoje izjednačavati. Ipak se u nečem složismo.

7. Spominjete druže Zdenko, neke dobre stvari komunističkih pokreta. Odgovorite mi gdje je komunizam došao na vlast voljom naroda, demokratskim putem? Ondje gdje je došao koliki postotak ljudi je pobio? Malo sam mlađi od vas, ali sam deklamirao srcedrapeteljne pjesme drugu Staljinu za kojega sovjetske enciklopedije tvrde da je dao smaknuti između 30 i 50 milijuna svojih 'neistomišljenika'. O Pol Potu, Mao ce Tungu, svim biserima komunističkih zemalja Europe ima li smisla gubiti vrijeme?

9. Teško mogu vjerovati da drug Svete tvrdi kako je 'naš hrvatski katolicizam sve pogrešno radio, osim donekle kardinala Šepera'. Ovdje uzimam sebi za pravo prozvati druga Svetu i zamoliti ga da bude, ipak u sumrak života toliko pošten pa da objavi knjigu svojih zapažanja u i o Vatikanu. Ne ono što je objavio, nego ono dragocjenije. Drago mi je da lijepo misli o kardinalu Šeperu, ali se pitam zašto ga nije uzeo u obranu kada je tužitelj kardinala Stepinca Jakov Blažević napao Šepera što posjećuje u Austriji svog svećenika Vilima Cecelju?

11. Na kraju - ali ne manje važno. U vrijeme dok ste vi širili slavu Jugoslavije u rimskoj diplomatskoj službi imao sam tu čast da jednu večer budem na večeri s velikim prijateljem hrvatskog naroda i kardinala Šepera - kardinalom Paolom Bertoli. U tijeku večeri došli ste na tapet. Na moje riječi o vašoj uglađenosti i diplomatskim manirama reče mi kamerlengo sv. Stolica. 'Guardati bene. E un furbo! - Dobro se pripazi, jer je - reklo bi se kod nas - premazan svim mastima.' Kardinal Šeper se je nasmijao i prokomentirao: 'Nemam što dodati'. O vašoj slatkorječivosti kod ređenja dubrovačkog biskupa dra Želimira Puljića drugi put. I tamo sam bio.

POZIV

NA PREDSTAVLJANJE NAJNOVIJE KNJIGE

MLADENA SCHWARTZA:

BLEIBURG I HAAG - KAKO PROPADAJU HRVATSKE DRŽAVE!

PREDSTAVLJANJE ĆE SE ODRŽATI:

U PROSTORIJAMA HVIDRE GRADA ZAGREBA ZAGREB, SLOVENSKA 21

U PETAK, 6. STUDENOGA 2009. S POČETKOM U 19 SATI

O KNJIZI ĆE GOVORITI:

prof. dr. NEDJELJKO KUJUNDŽIĆ, nacionalni publicist

JOSIP MILJAK, predsjednik Hrvatske Čiste Stranke Prava

MARIJAN HORVAT - MILEKOVIĆ, jezikoslovac i književnik

MLADEN SCHWARTZ, auktor

JAVITE I DRUGIMA!

POVEDITE PRIJATELJE!

VESELIMO SE VAŠEMU DOLASKU!

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

Dr. Ante Starčević