I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
dr Božo Žepić
Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru
USTAV BOSNE I HERCEGOVINE I DRŽAVNE DIMENZIJE SIGURNOSTI
Uvodne napomene
Budući da je Ustav neke države ujedno njezin najvažniji konstitutivnopravni i ujedno politički akt, to državna sigurnost zemlje bitno ovisi od kvalitete ustavnih rješenja za mnoga temeljna pitanja državnog ustroja, To osobito važi za ustroj i funkcioniranje pravnog i političkog sustava. Otuda odnos ustava prema društvenoj stvarnosti mora biti takav da on bude ogledalo stvarnosti inače daje patvorenu sliku i ne može vršiti političko stvaralačku ulogu. S druge strane ustav kao političko pravni akt koji u specifičnoj formi izražava temeljna pravna pravila koja determiniraju državno uređenje i statuira temeljna prava čovjeka i građanina ima karakter temeljnog zakona i pravni je temelj za sve zakone. Stoga ustav nije samo registracija stvarnosti nego dinamičan i živ instrument suvremenog društva. On vrlo često nije samo puim odredbama. Iz tih razloga ustav mora biti utemeljen na najvećim vrednotama, realan, provediv, demokratičan, održiv i postojan.
1. Ustav Bosne i Hercegovine i društvena zbilja
Po nekim svojim dijelovima Daytonski ustav Bosne i Hercegovine zaslužuje epitete koji ga svrstavaju u red suvremenih, a po drugim on zaslužuje sasvim suprotne kvalifikacije.
Najveće vrijednosti Ustava BiH sadržane su već u njegovoj preambuli gdje se ističu načela ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti; mir i pomirenje, pravda, tolerancija, pluralizam, demokracija, tržišno gospodarstvo, suverenitet, integritet, politička neovisnost, međunarodno humanitarno pravo, i dr. Pored toga, on u normativnom dijelu posebno afirmira BiH kao demokratsku, pravnu državu koja funkcionira sukladno zakonu i na temelju slobodnih i demokratskih izbora. On zatim detaljnije nagovještava da će se u BiH "osigurati najviši stupanj međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda; vrše njihov popis, proklamira načela nediskriminacije, afirmira načela slobode, povratka svih izbjeglica i raseljenih osoba. U Aneksu l, također proklamira petnaest sporazuma o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u Bosni i Hercegovini. Pa ipak, najveća je zasluga Mirovnog sporazuma i Ustava za Bosnu i Hercegovinu, što je zaustavljen rat i uspostavljen mir. Mir, za koji mnogi tvrde da je nepravedan, nezavršen, i teško održiv, ali ipak mir. Najveći nedostaci Ustava BiH su u činjenici što on ne korespondira sa stvarnošću, koja je najvećim dijelom sasvim drukčija. Te vrijednosti su više deklarativnog karaktera. Ustav ne sadrži instrumente za provedbu tih načela i normi, pa stoga najvećim dijelom one ostaju puki spisak nerealnih želja. Ljudsko dostojanstvo pojedinca ugroženo je na svim razinama društvenog ustrojstva. Pojedinac je ugrožen u svom elementarnom ljudskom pravu - pravu na rad. Gdje da se vrati čovjek koji nema krov nad glavom, posao za egzistenciju, školu za obrazovanje djece?
Nezaposlenost i pravna nesigurnost posvuda dominiraju. Nema jednakosti između ljudi i naroda ni pred zakonom ni realno. Pomirenje teško ide, a krhki mir , održavaju strane međunarodne snage. Državni i narodni suverenitet nije potpun, jer zemljom faktički upravlja Visoki predstavnik Ujedinjenih naroda, istina, uz pomoć domaće parlamentarne, izvršne i sudbene vlasti s pravom da donosi i poništava zakone i odluke najveće važnosti, koji su izvan kontrole ustavnosti, jer se za njih ne može pokrenuti ocjena ustavnosti pred Ustavnim sudom. Time je on kao namjesnik Ujedinjenih naroda jedini pojedinac iznad Ustava. Pored toga, Daytonskim ustavom nije riješeno tzv. nacionalno pitanje, kao pitanje položaja i jednakopravnosti konstitutivnih naroda u upravljanju državom. Njim je stvorena asimetrična država sa nefunkcionalnim političkim sustavom koji ne osigurava poželjan odnos javne vlasti i društva.
Mali i visoki ljudi, mali, veći i najveći narod, samo su formalno i na papiru jednaki a u stvarnosti posvuda dominira nejednakost. I pred zakonom i međunarodnom zajednicom, kao najvišim arbitrom. Daleko smo od pravde i tolerancije. Pluralno društvo sve više ustupa prostor nad naletom dezintegrirajući sila i nevidljivih zakona kretanja. Pravo i pravne norme mnogo više egzistiraju kao neobavezne i nepisane moralne norme i sve više onih koji misle da su zakoni pisani za neke druge ljude. Pravna država samo je daleki cilj. Ustav i njegove norme u raskoraku su s grubom stvarnošću.
Uz sve prethodno, za Ustav BiH mnogi drže da je i nenarodni i nedemokratski. Postoje čak cijele političke stranke koje ga javno ne priznaju i koje se pozivaju na Ustav nekadašnje SR BiH. Nitko im ne može osporiti činjenicu da taj Ustav nisu usvojili ni prihvatili njegovi konstitutivni narodi: Bošnjaci, Hrvati i Srbi, premda to u njemu piše, jer se oni izravno, niti njihovi parlamentarni predstavnici i parlament o tome nikada nisu izjasnili U njegovom privitku postoji samo izjava po jednog predstavnika države i entiteta da su ga oni u njihovo ime odobrili. A kako se može govoriti o demokratskom ustavu i demokraciji, kao načelu vladavine naroda, ako ti narodi ni na koji demokratski način nisu prihvatiti i odobrili Ustav? Između ostalog i zato Daytonski ustav nije realan ustavno - pravni koncept za dugoročno ustavno-pravno i političko rješenje Bosne i Hercegovine.
Sada smo u poziciji da to uviđaju i neki predstavnici međunarodne zajednice. Tako primjerice Međunarodna krizna skupina u svom izviješću piše: "Aneks 4 - Ustav Bosne i Hercegovine je neodrživ, neizvodiv, a nema nikakve veze sa realnošću bosanskog političkog života. Središnje institucije vlasti postoje uglavnom na papiru, i imaju onoliko moći koliko im entiteti dozvole. Čak što više, cijeli Ustav podržava etničku diskriminaciju kao načela zakona. Ustav, kakav je sada, neće omogućiti Bosni i Hercegovini članstvo ni u Vijeću Europe ni u Europskoj zajednici bez značajnih modifikacija, izuzev ukoliko Vijeće Europe bude ignoriralo svoju vlastitu Povelju kako bi dozvolila BiH da se priključi.
Ona nadalje konstatira: "Struktura Bosne i Hercegovine je još uvijek lomljiva. Bez pomoći i oslonca međunarodne zajednice, srušit će se." Stručnjaci ove skupina stoga nalaze pet opcija za Bosnu i Hercegovinu: l. povlačenje iz BiH bez odlaganja, 2. održavanje dosadašnjeg pristupa, 3, izmjena (revizija) DPA (Daytonskog mirovnog sporazuma), 4. energičnije provođenje DPA, i 5. uspostavljanje međunarodnog protektorata za Bosnu i Hercegovinu.
Uspjeh svake od ovih pet opcija po njima, primarno ovisi o: `političkoj volji međunarodne zajednice; a nijedna od političke volje konstitutivnih naroda BiH. Začudo, poslije toliko iskustva i promašaja, opet se proklamira čisti politički voluntarizam. Sve je opet ovisno samo od volje međunarodne zajednice. Isključuje se politička volja naroda i građana Bosne i Hercegovine!!!
Iako ih protektorat asocira na kolonijalizam i svojevrsnu diktaturu, pa da bi ta mjera na zapadu naišla na nesimpatije i odbojnost zapadne demokratske javnosti, ipak se između redova može nazrijeti plediranje za protektorat. Što bi to u praksi značilo? "Ukoliko međunarodna zajednica ocijeni okvir DPA kao neprihvatljivu opciju u budućnosti mogle bi se opredijeliti za transformaciju BiH u protektorat pod međunarodnim pokroviteljstvom, a kojim bi upravljao OHR, protektoratom bi se uklonila sva tri de facto entiteta, vojske, policijske snage i izmijenila upravna struktura. Ovim bi se BiH kantonizirala sukladno Vence-Owenovom mirovnom planu iz 1993. Protektorat bi, isto tako, mogao dovesti do kratkoročnog moratorija na izbore i raspuštanje svih nacionalističkih partija i grupacija ; a protektoratom bi se osnovale `dopunske' SFOR snage snabdjevene lakim naoružanjem, koje bi djelovale kao policijske formacije. Takav protektorat ne bi bio vremenski ograničen, nego bi njegovo okončanje ovisilo od ostvarenja jasno definiranih ciljeva, premda nepopularno, ovo se zagovara kao najučinkovitije.
Meni je poznato da Međunarodna krizna skupina nije niti jedini, a pogotovo najvažniji međunarodni faktor koji djeluje na području Bosne i Hercegovine. No, htio samo pokazati da i takvih razmišljanja i prijedloga ima, te što oni praktično donose, a osobno misliti da ima dosta praktičnih poteza međunarodne zajednice koji nagovještavaju takvu mogućnost.
Narodi Bosne i Hercegovine i njihove vodeće političke snage nalaze se stoga pred velikim izazovom. Oni danas doista polažu veliki ispit zrelosti. Uzeti sami vlastitu sudbinu u svoje ruke i pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice pronaći političko rješenje, ili prihvatiti nametnutu kolonijalnu diktaturu s neodređenim rokom trajanja?
Ako bi narodi BiH i njihove vodeće politička snage konačno pronašli moguću platformu pod nazivom "zajedništvo bez ugrožavanja'; a to znači bez separatizma, unitarizma, centralizacije i majorizacije, bila hi to mudra politička odluka i konačni dokaz njihove političke zrelosti. U suprotnom, to bi značilo neograničenu stranu vladavinu bez roka trajanja i neizvjesnog ishoda. Ona nikome ne bi donijela sreću, veliko je pitanje može li se protektoratom problem riješiti? Po našem dubokom uvjerenju - ne može. Protektorat ne može vječito trajati a poslije njega opet bi ostali isti narodi s istim neriješenim problemima kao ogoljeli subjekt nad kojim je izvršen dugotrajni opit bez konkretnog rezultata.
2. Ustav BiH i pitanje državne sigurnosti
Daytonski ustav Bosne i Hercegovine i politika međunarodne zajednice u nekoliko ratnih i poratnih godina nisu uspjeli iz jednog prostog razloga što nisu uvažavali niti su bili usmjereni prema rješenju pitanja narodnog i državnog suvereniteta i nacionalnog pitanja. Međunarodna zajednica svoju je politiku sve vrijeme temeljila na pogrešnoj tezi da podcjenjivanjem i ignoriranjem nacije i nacionalnog pitanja može riješiti probleme u Bosni i Hercegovini. Jednako i u istoj mjeri, pogrešna je i težnja međunarodne zajednice da od BiH može napraviti unitarnu građansku državu, jer to prividno odgovara samo najvećem BiH narodu. No, dugoročno promatrano to nije ni njegov interes, jer na toj koncepciji nikada neće moći izgraditi državu po mjeri sva tri naroda i svih građana BiH. Uporno i kratkovidno forsiranje te koncepcije ključni je izvor i generator induciranja novog i stalnog međunarodnog povjerenja, odbojnosti, odioznosti i isključivosti, te nefunkcioniranja i blokiranja gotovo svih institucija postojećeg političkog sustava. A, u jednakoj mjeri predstavlja opasnost po integritet države BiH kao i koncepti koji su na liniji separatizma i disolucije države BiH.
Zato je moje mišljenje da međunarodna zajednica, ma koliko ustrajavala i u njega ulagala napora i sredstava, objektivno ne može uspjeti na tom konceptu koji umjesto da rješava, permanentno ignorira nacionalno pitanje. Rješenje problema nije jednostavno ni lako, a ja ga vidim u iznalaženju platforme koja bi osigurala nacionalnu jednakopravnost u upravljanju državom, na jednoj, i građansku jednakopravnost svih ljudi kao pojedinaca u ostvarivanju njihovih ljudskih i građanskih prava i sloboda, na drugoj strani .pouke za budućnost. I godinama promatram i ne mogu se čudom načuditi da, dok jednovremeno i uporno provodimo daytonski koncept (što nije sporno), ne izdvojimo skupinu eksperata koja bi pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice pripremila novi.
3. Preporuke o tomu što ne bi trebalo činiti
Prije nego iznesem ideje o tome o čemu ja osobno vidim mogućnost za uspostavu Bosne i Hercegovine kao sigurne, samoodržive i prosperitetne države, prvo za sve njezine građane, a onda i za tri njezina konstitutivna naroda, želio bih prvo ukazati na neke, po mom mišljenju pogrešne poteze, i dati neke blage i nadam se korisne preporuke o tome što ne bi trebalo činiti.
Prvo, izvucimo pouke iz nedavne povijesti kao učiteljice života i ne pravimo unitarističku ni centralističku državu Bosnu i Hercegovinu, ali također ne dozvolimo njezinu disoluciju i podjelu, jer je očito da je interes međunarodne zajednice održati cjelovitu BiH, u njezinim vanjskim granicama i s nespornim međunarodno priznatim državnim kontinuitetom. Ovo iz razloga što se zbog pretjerane centralizacije i dominacije najvećeg naroda nad ostalim dogodio raspad bivše zajedničke države, koja se zvala SFRJ. Drugo, ne namećimo građanima i narodima BiH političko rješenje, koje bi predstavljalo volju samo međunarodne zajednice ili volju samo jednog njezinog naroda, već respektirajmo i političku volju svih građana i svih naroda BiH, za koje je Ustavi pisan. Treće, ne pravimo u Bosni i Hercegovini uvjetno zajedništvo s ugrožavanjem, već iskreno i trajno zajedništvo bez ugrožavanja, sa svim poznatim i priznatim etničkim, građanskim i ljudskim pravima i slobodama. Četvrto, ne pravimo u Bosni i Hercegovini zajedničku vojsku po uzoru na bivšu JNA, za koju smo dugo podučavani da je vojska svih nas i da je jamac sigurnosti svih građana i naroda, da bi ona u odsudnom povijesnom trenutku postala vojskom samo jednog - najvećeg naroda, a zatim izvršila agresiju s katastrofalnim posljedicama. Ukoliko vojska, doktrinarno, teorijski i tradicionalno, jeste onaj dio strukture društva koji vrši funkciju zaštite od vanjske ugroženosti te osigurava integritet i teritorijalnu cjelovitost države od moguće vanjske opasnosti, i ako već znademo da je sada Bosna i Hercegovina mnogi više ugrožena iznutra nego izvana, onda se pri ustroju vojske treba o svim tim momentima i specifičnostima voditi računa. Peto, ne zavaravajmo se iluzijom da se tzv. dogradnjom Daytona, ili njegovom tzv. tihom revizijom, mogu riješiti krupni problemi koje danas svi uočavamo. Ustavno pravni koncept na kojem bi se mogla graditi sigurna budućnost cjelovite, samoodržive, stabilne, i po mjeri građana i naroda BiH uređene države, za koju se ja zalažem, ne može se riješiti dogradnja, a pogotovo ne raznim tumačenjima, odlukama Ustavnog suda ili usuglašavanjima ustava županija s entitetskim, a ovih s Ustavom Bosne i Hercegovine. Šesto, ne računajmo s tim da na današnjem seminaru možemo riješiti sva tako važna i krupna pitanja koja su istaknuta i postavljena kao ciljevi u materijama koje smo od organizatora dobili. Po mom osobnom mišljenju tamo je postavljeno šest toliko krupnih ciljeva za koje bi bilo potrebno isto toliko znanstvenih simpoziuma, da bi takva pitanja bila temeljito promišljena, razmotrena i usuglašena na jednom ovakvom skupu. Osobno mislim da su za današnji skup postavljeni preširoki i preozbiljni ciljevi, o i suviše ozbiljnim pitanjima koja se tiču Ustava i državnih dimenzija sigurnosti, da bismo ih u dva - tri dana svestrano razmotrili i oformili zajedničke stavove, makar oni ne bili obvezujući. Sedmo, ne dozvolimo da nas različita shvaćanja određenih pojmova, terminoloških nesporazuma stalno blokiraju u međusobnom razumijevanu, jer je razumijevanje najvažnija pretpostavka za sporazum, kao što je nalaženje sporazuma važna pretpostavka za međusobno povjerenje, a ovo za uspješnu praktično - političku djelatnost. Osobno smatram da postoje vrlo različita, a često i vrlo pogrešna, terminološka shvaćanja i tumačenja mnogih pojmova, a osobito uočavam česte nesporazume oko toga što predstavnici međunarodne zajednice misle kada koriste pojmove: globalizam, univerzalizam, civilno društvo, multietničko društvo, reintegracija BiH i slično? Smatram da bi bilo vrlo korisno kada bismo se oko toga sporazumjeli i time otklonili mnoge uzroke svakodnevnih razmimoilaženja.
4. Što bi u Bosni ! Hercegovini trebalo činiti?
Od Daytona do danas u Bosni i Hercegovini je, pod izravnim rukovođenjem međunarodne zajednice, učinjeno mnogo korisnih i dobrih stvari. Ali, sve to ipak nije bilo dovoljno da se ona učini stabilnom i samoodrživom zajednicom, koja bi mogla uspješno funkcionirati bez strane pomoći. Veliko je pitanje kada će to biti moguće i jeli Daytonski ustav za BiH dao ustavno pravni koncept koji bi predstavljao dugoročno političko rješenje. Mnogi misle da nije, pa se na političkoj sceni javljaju sve otvoreniji zahtjevi za revidiranjem Daytona i iznalaženjem novog ustavno pravnog koncepta i političkog rješenja za Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko doista i iskreno želimo dugoročno stabilizirati državu Bosnu i Hercegovinu, iznutra i izvana, i time eliminirati jedno od najvećih žarišta na Balkanu i neuralgičnih točaka u Europi, onda bi pod izravnim rukovođenjem međunarodne zajednice, po mom osobnom mišljenju trebalo učiniti slijedeće:
1. Uporno i istrajno činiti i učiniti sve da se Dayton dosljedno implementira, u cjelini i u svim njegovim elementima, i ne dozvoliti da se sve njegove pozitivne tekovine i vrednote istope i obezvrijede raznim tumačenjima i nedovoljno promišljenim parcijalnim odlukama. Ustav se ne može mijenjati odlukama Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao što to neki ovdje na ovom seminaru eksplicite zagovaraju, već samo ustavnim amandmanima u propisanoj ustavnoj proceduri On se ne može mijenjati ni odlukama Ustavnog suda, jer je njegova ključna uloga upravo da štiti Ustav i ustavnost, a ne da ga mijenja. To se pogotovo ne može činiti raznim tumačenjima ustava, koje vrlo često pokušavaju davati razne stručne, ali i nestručne, kompetentne, ali i nekomponentne ustanove i pojedinci. Zato, ne mijenjajmo Dayton dok ne vidimo što to ratovima napaćenim građanima i narodima možemo ponudih; kao dugoročno ustavno političko rješenje i nadu za bolju i sretniju budućnost.
2. Dok uporno i dosljedno provodimo Dayton, izdvojimo skupinu domaćih stručnjaka iz sva tri naroda koja će, zajedno sa stručnjacima međunarodne zajednice, u miru, promišljeno i bez žurbe, pripremiti novi Ustav Bosne i Hercegovine, po mjeri svih građana i sva tri konstitutivna naroda. Ustav, kojim bismo riješili ključno pitanje svih pitanja i ključni uzrok svih nepovjerenja i sukoba, a to je s jedne strane, nacionalno pitanje, a s druge pitanje ljudskih prava i ~ građanskih sloboda. Bosna i Hercegovina ne može se izgraditi kao stabilna i samoodrživa država, bez rješenja ovog najvažnijeg političkog pitanja. To rješenje ne treba tražiti u krajnje nacionalističkim i međusobno suprotstavljenim konceptima, od kojih su podjednako politički neprihvatljivi, onaj separatistički koji bi vodio podjeli, kao i onaj unitarističko-centralističko koji bi vodio stvaranju države po uzoru na prethodnu, a koja se raspala upravo zbog neriješenog nacionalnog pitanja i uporne težnje za unitarizacijom i centralizacijom vlasti. Moje je razmišljanje negdje na optimalnoj sredini između ova dva krajnja, međusobno isključiva i duboko suprotstavljena koncepta, na kojima svoje plodno tlo nalaze isto toliko suprotstavljeni ekstremni nacionalizmi.
3. Zamijenimo postojeći koncept asimetrične države s nefunkcionalnim političkim sustavom, novim simetričnim i funkcionalnim, koji će, za razliku od postojećeg, koji ja vidim kao sustav blokada, biti sposoban uspostaviti poželjan odnos između javne vlasti na jednoj, i društva, na drugoj strani.
4. Tek kada ekspertna skupina na znanstvenim osnovama i stručnim iskustvima pripremi novi ustav, ako treba i u više varijanti, obavimo o tome javnu raspravu, a ona varijanta ustavnog rješenja koja u toj demokratskoj raspravi bude ocijenjena najboljom, neka se o njoj donese odluka i pokrene procedura donošenja novog Ustava. Zakažimo referendum na kojem će se svi građani BiH izjasniti i odlučiti o prijedlogu novog Ustava, i to na dva načina:
- prvi, kao građani koji su državljani BiH, bez obzira na etničku pripadnost
- drugi, kao građani pripadnici svatko svog naroda
U tomu ja vidim mogućnost iznalaženja ustavno-pravog i političkog rješenja za Bosnu i Hercegovinu, na kojem bi ona bila iznutra stabilizirana, sigurna i samoodrživa, te tako pripremljena za euro atlantske integracije.
5. Kroz realizaciju projekata u okvirima Pakta o stabilnosti BiH se može učiniti i izvana potpuno stabilnom i sigurnom državom, pa pitanje uređenja i funkcioniranja vojske i drugih faktora sigurnosti treba primarno promatrati u tom kontekstu.
Dame i gospodo,
Bosna i Hercegovina je toliko složena država: etnički, konfesionalno, politički, povijesno i na druge načine, da slobodno možemo kazati: BiH je enigma. Ona je velika nepoznanica za sve nas koji smo u njoj rođeni i živimo, a pogotovo za vas koji ste iz jednog drugog, razvijenog, civiliziranog i demokratiziranog društva došli pomoći nama. .Ja sam zbog toga duboko uvjeren i svjestan činjenice da jednostavnog političkog rješenja za tako složenu državu naprosto nema. Pa ipak, ja sam optimist i mislim da se do odgovarajućeg, po sve nas prihvatljivog ustavno pravnog i političkog rješenja ipak može doći. Istina, za to će trebati mnogo političke volje, znanja, napora, mudrosti, strpljenja i vremena. Duboko sam uvjeren da vrijedi pokušati na tome ustrajati, te da se uz angažman domaće i strane znanosti može naći put za izvjesniju perspektivu i dobro svih građana i naroda Bosne i Hercegovine, ali također i za budućnost i stabilnost Balkana i Europe.
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
