I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
Dr. Ružica Ćavar
DOMOVINA JE KAO MAJKA, A PRAVA MAJKA JE SAMO JEDNA
(Osvrt na govor dr. Drage Štambuka, predstavnika Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske, na radnom zasjedanju Glavnog odbora Hrvatskoga svjetskog kongresa u Sarajevu, objavljen u Katoličkom tjedniku, br. 30, od 25. srpnja 2004.)
Uvod
Dr. Drago Štambuk je u svome govoru ustvrdio, pomalo na pjesnički način, da mi Hrvati imamo dvije domovine, Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, pa čak i treću domovinu, iseljenu Hrvatsku.
Uza sve dužno poštovanje prema dr. Dragi Štambuku, kao i prema svakom čovjeku, ne mogu se, glede broja hrvatskih domovina, složiti s njim. Budući da na tome planu vlada zbrka u glavama mnogih hrvatskih ljudi, pa i istaknutih političara, želim iznijeti svoj stav, kao rezultat jednog logičnog razmišljanja, a i poznavanja osnovnih činjenica iz toga područja.
To činim, osim zbog objektivnog povijesnog stanja, također i iz čisto pragmatičnih razloga. Na temelju i takvih izjava bosanskohercegovački muslimani, koji sebe u najnovije vrijeme nacionalno nazivaju Bošnjacima, a od 1945. g. po tko zna koji put mijenjaju svoje nacionalno ime, mogli bi ustvrditi, a to i čine, da je Bosna i Hercegovina samo njihova nacionalna domovina, jer mi Hrvati imamo drugu domovinu, a oni druge nemaju. Do 1945. nije bilo tako. Muslimanski intelektualci i politički prvaci, a preko njih i ostali, znali su tko su nacionalno bosanskohercegovački muslimani i koja im je domovina. Za tu zajedničku hrvatsku domovinu i oni su u velikom broju svoju krv prolijevali i svoje glave gubili. Samo na križnim putevima, i prema njihovim izvorima, stradalo ih je oko pedeset tisuća. Istaknut ću samo jedan primjer muslimanske ljubavi za Hrvatsku sa kraja Drugog svjetskog rata. Nakon 15. svibnja 1945. g. hrvatski branitelj Mešaga Džubur sa svojom muslimanskom satnijom još je branio Fazlagića kulu u istočnoj Hercegovini. Partizanski napadači, opkolivši kulu, poručili su zapovjedniku obrane: "Predaj se Mešaga, nema više NDH, pala je Hrvatska!" Mešaga im odgovara: "Kako je bolan pala Hrvatska, kad nije pala Fazlagića kula?"
Takvih bosanskohercegovačkih muslimana dobar broj je branio hrvatsku domovinu, Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, skupa sa Hrvatima katolicima, i tijekom Domovinskog rata. Ako su se neki bosanskohercegovački muslimani danas odrekli svoje zajedničke povijesne majke domovine, oni ne mogu prisiliti nas Hrvate katolike da se odreknemo srca svoje domovine, Bosne i Hercegovine.
Najveća ljubav za majku i domovinu
Kao što je naravno i normalno, to jest Bogom dano, da muškarci i žene u partnerskoj ljubavi privlače i vole jedno drugo, da roditelji vole svoju djecu, a djeca roditelje, bake, djedove i rodbinu, isto je tako naravno da ljudi vole svoj zavičaj, u kojem su se rodili oni i njihovi preci, da vole svoj narod i domovinu, gdje su ponikli i rasli, radili i borili se oni i njihovi očevi, djedovi i pradjedovi, i sačuvali to sveto tlo za njih i njihove potomke. Naravno je da svi zajedno vole i da su uvijek voljeli Boga Stvoritelja, koji je iz ljubavi sve stvorio i neprekidno stvara ljude u sustvarateljstvu s ljudima, te očekuje i da se svi ljudi i narodi, kao braća i sestre, međusobno vole, pomažu i poštuju.
Osobita ljubav veže sve ljude za majku, pod čijim su srcem rasli i razvijali se od samog začeća.
Takvu ljubav, do polaganja svojih života, osjećaju svi duhovno i moralno zdravi ljudi i za svoj zavičaj i domovinu, s kojom su povezani svim nitima i genima kroz stoljeća i tisućljeća. Stoga nije ništa neobično ni čudno da se domovina jednoga naroda uspoređuje sa rođenom majkom. Samo duhovni i moralni bogalji mogu raditi protiv svoga naroda i domovine. Da bi takvih bilo što manje, potrebno je djecu i mlade odgajati u ljubavi prema narodu i domovini, kao i prema svim ljudima i narodima. Jedno od osnovnih ljudskih prava je i pravo svakoga čovjeka da zna tko je i gdje pripada, te da upozna povijest i kulturu, a u prvom redu i vjeru svoga, ali i drugih naroda, te da sve voli i poštuje, a posebno da voli i štiti svoj narod i domovinu od svake neistine i nepravde.
Kao što je rođena majka samo jedna, tako je i nacionalna domovina samo jedna.
U okviru svoje domovine svaki narod treba imati i svoju državu, kako bi organizirano i usklađeno promicao i štitio svoj narodni život i razvitak.
Ono što je stan ili kuća za obitelj, to je država za narod!
Bilo bi poželjno da se država jednoga naroda poklapa sa njegovom nacionalnom domovinom, ali, na žalost, zbog raznih povijesnih okolnosti, to nije uvijek moguće.
Za nas Hrvate, već blizu četrnaest stoljeća, jedna i jedinstvena nacionalna domovina je: današnja Republika Hrvatska sa pripadajućim joj Jadranskim morem, Bosna i Hercegovina, Boka Kotorska, Srijem i Bačka.
Iako je broj Hrvata u Boki Kotorskoj, Srijemu i Bačkoj od 1918. g. nasiljem i genocidom drastično smanjen, a isto se pokušava i u Bosni i Hercegovini, hrvatski narod se nikada u svome srcu ne smije odreći tih povijesnih hrvatskih zemalja. Mi Hrvati želimo u miru i poštovanju živjeti i sa drugim ljudima i narodima, ali također želimo da i drugi poštuju nas.
Uz nacionalnu hrvatsku domovinu, gdje Hrvati kao autohtoni narod žive već 14 stoljeća, postoje i građanske domovine pripadnika hrvatskoga naroda, bilo da Hrvati u tim domovinama žive grupno ili pojedinačno, dulje ili kraće vrijeme. Njihove su to nove domovine, ali samo u građanskom, a ne u nacionalnom smislu. Oni nemaju pravo te domovine nacionalno svojatati, ali ih trebaju voljeti i izgrađivati s ljubavlju, jer od njih žive i oni i njihova djeca. No nikada ne bi smjeli zaboraviti ni prestati voljeti i pomagati u potrebi svoju jedinstvenu nacionalnu domovinu. Kao pošteni ljudi, uvijek su sve i činili i čine za svoju nacionalnu domovinu Hrvatsku, ali ni domovina ni matične države ne smiju zaboraviti njih.
Zaključak
Hrvatski narod ima jednu nacionalnu domovinu i dvije hrvatske države: Republiku Hrvatsku i državu Bosnu i Hercegovinu.
Republika Hrvatska je nacionalno suverena hrvatska država, a u Bosni i Hercegovini hrvatski narod dijeli svoj nacionalni suverenitet sa još dva naroda. Hrvatska dijaspora nisu Hrvati izvan Republike Hrvatske, nego svi Hrvati izvan cijele hrvatske domovine. Dakle, Hrvati koji žive u BiH, kao ni Hrvati u Vojvodini i Boki Kotorskoj, nisu dijaspora, nego su u tim zemljama autohtoni narod.
Republika Hrvatska nije Hrvatima izvan nje matična domovina, nego im je samo matična država, posebno ako imaju državljanstvo Republike Hrvatske, na što svi Hrvati imaju zakonsko pravo. Hrvati koji imaju državljanstvo države BiH i koji su tu rođeni, također im je BiH matična država. Znači, Hrvati imaju jednu jedinstvenu nacionalnu domovinu i dvije matične države.
Nacionalna manjina su Hrvati u Austriji, Mađarskoj, Italiji i Rumunjskoj, jer u tim zemljama, na određenom teritoriju, doseljeni kao veća grupa, žive već više od četiri stoljeća. U tim državama trebaju imati, i uglavnom imaju, svoja manjinska nacionalna prava, prema univerzalnim standardima, ali ne mogu svojatati dijelove tih zemalja u kojima žive, što naravno Hrvati i ne čine. Hrvati u Boki Kotorskoj i Vojvodini, iako, kao što smo već rekli, autohtoni narod, u državi u kojoj jesu ne samo da nemaju nikakva narodna prava, nego, na žalost, nemaju čak ni manjinska.
U ostvarenju svih prava hrvatskoga naroda u okviru hrvatske nacionalne domovine ili izvan nje, jasno je da na prvome mjestu treba pomoći suverena matična država hrvatskoga naroda, Republika Hrvatska, na što je prema svome ustavu, a i moralno, i obavezna.
comments powered by Disqus
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
