Pismo dida Vidurine opet suprotiva suncokretu Dujmoviću...
TKO O ČEMU TIHOMIR DUJMOVIĆ O "KOMUNISTIČKIM STAVOVIMA"!
-
Šta mi to čitaš Marice moja, jesi mi to ništa ljuta, pita
did svoju unučicu koja doista ljutito pribire po tabletu.
- E dide
sićaš se da nas je sve niki dan onaj suncokret Togonal, crn mu obraz,
istira iz pameti kad je ono na temu primištanja kostiju naših
mučenika iz Hude jame u spomen kosturnicu u Dobrovi nedaleko Maribora u svoje
Otvoreno pozva one ortodoksne orjunaše
Jakovinu i Markovinu da mu rastumače sve iz titinine vizure o tomu tko je
odgovoran za te prestrašne zločine.
- A sićam
se, kako se ne bi sića, češka se did po glavi, još i sad mi
dođe da zabeštimam koju dite moje.
- Ja
dide, evo ja malo pribirem po pustim internet portalima da vidim tko šta
priča kako ono mi ni jednih novina više ne kupujemo otkako si tako
zapovidia, jer uistinu i nema ni jednih naših, hrvatskih, iz kojih će
progovarati samo iskrena hrvatska rič bez komunističkih,
udbaških, podvala, jada se mala Marica didu svome. I onda što
više čitam više me 'uja hvata.
I sad evo
čitam u Slobodnoj Dalmaciji od 7. listopada pod naslovom „Sve žrtve nisu iste“ što
raspreda onaj drugi suncokret, Tihomir Dujmović, koji nam je već jednom
bia na nišanu, kad si mu ono
poruči' da ne kapa g... u med s obzirom na njegove znane potvore o NDH i
Jasenovcu iz jugo repertoara, žesti se mala Marica.
- A
sićam se, kako se ne bi sića, podiže did kevu k'o da će vrag sad iza čatrnje izletit.
- E
čitam ti ja tako dide i vidim nabraja on tako strahote Hude jame i ostalih
stratišta i pri tom iznese i koju istinitu i dobro se pita: „Jesu li to za nas ljudi ili za te
žrtve vrijedi komunistički tretman po kojima oni uopće nisu bili
ljudi? No, jesmo li se odmaknuli od tih komunističkih stavova, ako sedam
godina nakon ovako jasne informacije ništa kao država ne činimo
glede tih žrtava?“ i taman kad
čeljade začitano pođe samo sebi govorit' pa evo dobro kaza, a
ono ga odma' u isti mah teško prizemlje njegove podle podvale iz potaje
ka' ova koja me 'nako najidi kad si ti naiša: „današnja hrvatska država definitivno nije spremna
pogledati u oči pravoj istini, makar je u podrumima hrvatske povijesti
nakon svih mogućih Hudih jama već dozrela istina da se radilo o dva
podjednaka totalitarizma, samo što se jedan zove fašizam, a drugi
komunizam“!
Eto
dide, di guja leži, odkud nam zamke sprema i da nije virovat Danajcima ni kad ti darove nose, ljutito
će mala Marica.
Znači
što pogrda, kad ne će drukčije, oće reć' nego, je li,
eto posli' tolikih klanja i kostiju koje izbacuje crna zemlja, hrvatska
država, vlast, bi konačno morala pred cilim svitom ne pokazati cilom svitu i svojoj
javnosti, napaćenom hrvatskom narodu, da je jugoslavenski komunizam pod
vodstvom krvoloka Tite najveće zlo na ovim prostorima koje je izvršilo
genocid nad hrvatskim narodom poklavši priko pola milijuna njegove vojske,
civila, mladih i starih, žena i dice, ne pokazati da je na pravdi Boga
uništena njegova Nezavisna Država Hrvatska, raščerečen
i razdijeljen hrvatski državni teritorij na papirnate nikakve republike,
utopljen u klaonicu Jugoslaviju, već
da je eto „dozrela istina da se radilo o dva podjednaka
totalitarizma“!
Ni
više ni manje, crn mu obraz, po 'ko zna koji put, vrti glavom mala Marica!
Znači
Tihomirče osuđuje komunističke zločine i traži da
komunisti priznaju da su i oni totalitaristi k'o i fašisti, samo nam ne pojasni tko su to fašisti i što
to uopće spominje kad su u pitanju ove svete nam hrvatske žrtve,
što one imaju s fašizmom!?
Što
se nas tiče fašizam, dide, nama fašizam nije nanio ni stoti dil
žrtava k'o što nam je nanio komunizam, a k'o što kaza i negdašnji
bivši HSS-ovac, partizan i mason, dr. Dinko Šuljak: „U kratkom razdoblju, za koje su
vrijeme partizani vladali, od rujna, pa do listopada, 1943., stradalo je mnogo
više ljudi zatvorom ili životom, nego za dvije i pol godine vladavine
okupatora. Od okupatora malo je ljudi stradalo. Malo je kome iz kuće
nestalo jaje ili hrana. Niti jedna žena se nije bila potužila na silu
i nasilje. A kroz nekoliko dana od željno očekivane tzv. narodne
vlasti punile su se jame s uglednim ljudima, i onima, koji se nisu htjeli
odreći svoje vjere ili političke misli“!
A ako kukavni
Tihomir 'oće reći, što i komunisti koji nas poklaše, da je
NDH i njena vojska fašistička onda se opet može reći da tih
„žrtava“ koje pogodi zakonita represija u obrani pred narodnim
i državnim neprijateljima nije bilo ni stoti dil koliko ih zatuče
komunistička klaonica nakon pada NDH!
I kako
su onda oni „podjednaki“, crni Tihomire, zdvaja mala Marica.
- E dite
moje, grli did svoje zlato, dobro si to primitila, dobro si uočila zamke
đavolske prodanih duša koje nam za uhljebničke škude
zamazuju oči servirajući nam udbaške podvale u novom ruhu da
bismo ostali u pokorničkom blatu sad komunista, sad udbaša, a sutra njihove dece!
Ali
najbolje je, dico moja, ka' šta sam vam i prošli put reka' kad smo o
kukavelji zborili, da se kanite onih koji u med govna kapaju!
Daleko
im lepa kuća, diže did opet
kevu.
- Ma
nije to sve dide, evo još šlaga
na tortu iz te zaplotnjačke kuhinje novinara koji ka' ratuje „protiv dece komunizma“: „Huda jama i Tezno, te drugih
šest stotina komunističkih stratišta širom Slovenije, te
još 900 sličnih jama širom Hrvatske nisu ništa drugo negoli
komunistički Jasenovac. Industrija smrti.“
Ni više ni manje, jadan on ne bio, vrti opet glavom mala Marica.
Znači
pogrda, da opet tako kažem kad
ne će lipo, nastavlja u istom stilu pa tvrdi, što i svi srbokomunisti
sve crne godine tamnice Jugoslavije, agresije i ove karikature od današnje
nam hrvatske države, da je Jasenovac
industrija smrti s kojom su se
komunisti, evo, izjednačili sad
kad se vide pravi razmiri njihovih posliratnih zločina nad hrvatskim
narodom!
Pa je l'
to dide za Bogu plakat, je li to da hrvatski čovik, koji nije prodana
duša i izrod, glavom lupa o zid, je li to nepravda koja vapije u nebo!?
Pa nije
li to teror nad zdravom pameću dide, veći neg šta si ti trpi' za
vrime kletog tite, okriće se mala Marica prema didu!
Za tite
si mora šutit kad si ono izbiga klanje i zna si da će zlo kad tad
pasti, a kad je i palo, misli' si, da će istina izić' na vidilo, nu,
ne lezi vraže, sada dolaze ova spadala i viču: Eureka! Komunisti su isti zločinci k'o i „fašisti“! Ko i vi što ste u jami! E crni ti
obraz Tihomire Dujmoviću zato, stišće šake mala Marica.
- Bravo
Marice, sokoli svoju sestricu i mali Ivo koji se vozi na romobilu oko
čatrnje, znači da je Dujmoviću bliža „istina“ o Jasemovcu koju su širili velikosrbi
nekad i danas o 700 tisuća žrtava nego današnji „anifašisti“ koje
šire laži o nekih 80 tisuća!
- Kako
to misliš braco, zamisli se sad mala Marica.
- Pa
tako, ako već komunistima pod nos tura sve one silne jame po Sloveniji i
Hrvatskoj (mada pod Hrvatskom sigurno smatra samo današnju RH pa tako i na
taj način umanjuje stvarni broj stratišta) i ako sada sve to zbrojimo
za utvrđenim brojem žrtava po pojedinim stratištima, jamama koje
su ekshumirane, sondažama protutenkovskih rovova i drugim relevantnim
podacima onda brojka hrvatskih žrtava ode i podobro priko pola milijuna i
sad kada je to „ništa drugo
negoli komunistički Jasenovac“ onda je to, je li, i broj
žrtava ustaškog Jasenovca kada su isti po crnom Tihomiru! Je l' me sad
shvaćaš sestrice mila, zaključi mali Ivo vozeći se i dalje
u krug.
- Ma da
i ta ti ima mista, nu, u svakom slučaju, ka' šta i malopri' rekoh, njemu je bitno da nam u svakoj
prilici, pa i ovoj najtužnijoj - sukladno „komunističkim stavovima“ od koji se ne
odmiče kad se blati ustaše i NDH, a nad kojima tako prozirno nariče kad su pitanju kosti njihove
iz Hude Jame - jeftino podvali da su eto i komunisti zločinci k'o i
ustaše! Niki naivci bi ga zato proglasili i antikomunistom!
Pa zar
zbog takvih ono dr. Stipan Razum i ne kaza: „Logor
u Jasenovcu malj je kojim se tuče svaku hrvatsku državotvornu zamisao
i kojim se unazadno pokušalo uništiti u temeljima hrvatsku
državnost, u teškim okolnostima Drugoga svjetskoga rata ostvarenu u
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Takav instrumentalizirani Jasenovac za
mene, Hrvata, nije prihvatljiv.
Takav Jasenovac nije prihvatljiv ne samo
za mene Hrvata, već i za sve istinoljubive ljude, a napose
povjesničare koji po svome zvanju moraju težiti za otkrivanjem istine
u povijesnim događajima, osobito u slučajevima kad se tim
događajima manipulira u tekuće političke svrhe.
Već je odavno očevidno kako je
postojanje ratnoga, radnog i sabirnog logora Jasenovac trebao poslužiti
kao poluga velikosrpskoj zamisli za ostvarenje i učvršćenje tzv.
Velike Srbije, pod nazivom Jugoslavija.
Nijedan logički misleći
čovjek ne može prihvatiti takvu manipulaciju, i to na vlastitu
štetu, a za ostvarenje političkih ciljeva nama susjednoga naroda.
To ne možemo prihvatiti ni mi
hrvatski povjesničari, koji smo se okupili u Zagrebu radi
zajedničkoga rada na razobličavanju povijesnih podvala i laži te
radi otkrivanja istine o ratnome logoru, ali isto tako i o poslijeratnome
logoru, koji je vremenski trajao duže negoli onaj ratni.
Prema svim dosadašnjim spoznajama,
upravo se taj poslijeratni logor 'odlikovao' okrutnošću i
istrjebljenjem hrvatskih rodoljuba, koji su u njemu završili nakon mnogih
kolona križnih putova.
Tu svoju vlastitu okrutnost partizanski
su pobjednici naknadno surovo pripisali svojim poraženim neprijateljima -
ustašama pa nam se tako ratni Jasenovac nameće kao istoznačnica
za svaku ljudsku izopačenost.“, zaključuje Marica.
- A
vidite i ovo, sad i dragovoljac Jure, kojeg privuče inglena sa dvora, baci oko na mudrolije suncokretove: „Tko god pobijedio u utrci za šefa SDP-a, ako
želi zadobiti šire povjerenje hrvatskog naroda, morat će ne samo
pokrenuti lustraciju nego i sam prignuti glavu od srama pred Hudom jamom. Bez
slične geste niti jedan lider SDP-a neće nikad imati širu
podršku hrvatske nacije“.
Šta
'oće reć' da će SDP doći na vlast, jer kako bi
drukčije moga' pokrenuti lustraciju!?
A vidiš
ti Marice i tu ti je zamka vražija
kojom nam spadalo „pred Hudom jamom“ podlo podmiće
da novopečene i stare komunjare zanima uistinu „šire povjerenje hrvatskog naroda“ ka' da smo mi naivne
ovce koje ne znaju kako se na vlast dolazi u „demokraciji“ i da je njih za Hrvatsku briga kol'ko i za
crno pod noktom pa će eto sada ti i takvi ka' zadrti slidnici Saveza
komunista, zločinačke im UDBE, bez da su i pozvani na odgovornost i
sud ovoga naroda, eto lustrirati sami sebe, podcrtava dragovoljac Jure!
Hoće
nam jeftino podvaliti da komunjare samo tribaju pognut malkice glavicu prid
Hudom jamom i onda mogu nas i dalje privoditi židne priko vode i jašiti
k'o i prije, jadna li mu majka, stišće šake dragovoljac Jure.
Bitno je,
dakle, da su oni komunisti uvik na vlasti!
Kad je
tu klaonica Jugoslavija - tko nas kolje, komunisti; kad je tu Jugoslavija sa „samoupravljanjem“
- tko samoupravlja s nama, opet oni isti komunisti; kad mi rušimo
Jugoslaviju - tko nas „vodi“, opet oni isti komunisti koji nam
kažu da sada nisu isti, a i danas kad pod njima i ovakva Hrvatska stenje i
propada pržeći se na starim lažima - tko će nas iz krize
izvući, opet oni isti, komunisti!
Samo sad
će, mami nas crvena vučina, eto „prignuti
glavu“ kad već ne pale drugi trikovi za obsjenit prostotu.
Znači
firma se minja al' uprava uvik ista,
komunistička, jugoslovenska, antihrvatska, širi ruke razočarano s
pogledom u nebo dragovoljac Jure.
- Pa
đava vas lipi odnija kad ste k'o đoja došli pameti, uvidili
svoje crvene pogriške, ove u
nebo vapijuće zločine, onda 'ajte međ naše redove i borite se
skupa s nami za Hrvatsku, a ne,pogrde ljudske, vi bi opet zapovidali dok smo mi,
Hrvati, uvik u rovu, rovu za smaknuće il' rovu na prvoj crti, viče
baba, nemogavši više odurati dok misi pitu, da je čuju svi
komunisti od Kamešnice do beloga
Zagreb grada!
- Da
baba to ti se zove pomirba, vrag nas
sa njom odnese, žalosno će dragovoljac Jure. Pomirba kojom ustaše u rov k'o i uvik, a partizani s vlasti na
vlast!
Pomirba kojom mi u rov, ka' što i ti kaza, a
zapravo iz rova za Hrvatsku nikad i ne izađosmo, a oni banda na zapovidna
mista iz mišjih rupa u koje pobigoše ono '90. i '91, kad im se
voljena Jugoslavija, tamnica naša, uruši, opet se ražalosti
dragovoljac Jure nad kletom sudbom hrvatskom!
I da, šta
'no još reče vidoviti Tihomir: „Huda
jama će biti silan izazov za Andreja Plenkovića, kojeg su jednostavno
po logici funkcije zapali svi oni križevi koje njegovi prethodnici u HDZ-u
nisu htjeli ponijeti“.
Je, kako
ne će, eto baš su ga zato Sova
i masoni i doveli sa visokih škola iz vražijeg Bruxellsa i na čelo HDZ-a demokratski instalirali, k'o 'no prije i dičnu nam prisidnicu,
da nam naše križeve ponese, nasmija se sad i dragovoljac Jure od pustog
jada. Dakako, u tom će mu pripomoći Dalićka, Obuljen i Pupi,
Sova i Jadranka, ka' i sva „hrvatska
ljevica“ uz sekundiranje Yutarnjeg
i Lovrićke, a o Ćupriji da
i ne pričamo, širi ruke dragovoljac Jure.
- Tako
je strikane, bodri strica netjak Luka, a jesi li vidio kako, lijući krokodilske suze nad tim tko će i
kako voditi „hrvatsku
ljevicu“, on još reče i ovo: „glede Hude jame, koja je mjesto najodvratnijih
antifašističkih zločina“.
I to bez
navodnika za ovo antifašističkih,
kao da su to uistinu bili neki antifašisti koji su eto, kako vole
reći, malo zabrazdili, skrenuli s puta, a ne obična krvoločna
antihrvatska banda koja se iz potaje borila protiv hrvatske države, protiv
hrvatske vojske, protiv Hrvata, za Jugoslaviju i svoju strahovladu u njoj
surađuujući pri tome sa svim i svakim i nacistima i fašistima,
ako im je to koristilo na tom zločinačkom putu, spremajuići se
čak suprotstaviti i antifašistima
Saveznicima kad je ono bilo izvisno njihovo iskrcavanje na Jadranu, a ne u
Normamdiji, ražesti se i mali Luka sideći s didom na klupi!
- Bravo,
srce moje, grli strikan svog malog netjaka, tako je.
- Pa
strikane, jesu li svi tako zaboravni kad zaboravljaju šta je on ono pisa
kad je 2000. na vlast došla crvena
guja od Račana. On ti je tad' u sva jidra puva za detuđmanizaciju i hvalia Mesića kad je ono sminija
generale, a drvio je i o Norcu ka' zločincu te o zločinima u Oluji, dodaje stisnutih šaka mali Luka
okrećući se prema sestrici.
A Marice
kad si se ti ono razljutila što je ono reka': „Huda jama i Tezno, te drugih šest stotina
komunističkih stratišta širom Slovenije, te još 900
sličnih jama širom Hrvatske nisu ništa drugo negoli
komunistički Jasenovac. Industrija smrti.“, to ti nije
ništa nova od kukavelji, sićam se ja da je tako, jednom prije u nikoj
svojoj TV emisiji, za niki „novootkriveni“
srpski logor ispalio, i pritom ostao živ, da se radi o „Srpskoj Lori“!
Dakle,
kako 'no onda reče ujko Hećim: „Hrvatina
i desničar, Dujmović, kada želi pokazati da su Srbi bili posebno
okrutni i krvoločni, pravi prispodobu s Lorom“ - „tim mjestom užasne patnje
srbskih civila“, pa tako i sada kada izranjaju kosti naših
mučenika iz svih jama i škrapa diljem naše krvave Domovine i
okruženja, taj i takav, Tihomir Dujmović, se ponavlja, pa kad
hoće pokazati svu krvoločnost i bestijalnost
„antifašista“ titinih krvoloka uspoređuje ih sa
Jasenovcem! Jasenovcem za koji u vrime suđenja Dinku Šakiću
jasenovački logoraš Ivan Šoštarić kaza: „Danas kada čitam o Gulazima i o
Golom otoku čini mi se da Jasenovac bio sanatorij prema tim logorima“!
I
šta nam se onda opet čuditi i žestiti nad suncokretovim stavovima, jer stalna na ovom svitu je, kako 'no
kažu, samo mijena jest, privrtljivost, prodanih duša.
- I od
mene veliko ti bravo braco moj, zagrli malog Luku i mala Marica, dobro si
zaključia.
- Tako
je srićo didova, svi ste dobro zborili, maglu crvenu razgonili, a evo
mogla bi babina pita bit za nagradu svima već i gotova, grli did svoju
družinu.
Baba
oću l' podignuti sač, nestrpljiv je did.
Nu,
opet, đava mu sriću neodni', okriće se did, poslin ratni logor
Jasenovac je stvarno „komunistički
Jasenovac“, uistinu industrija smrti, odnosno, ka' šta i
reče i dr. Stipan Razum, „upravo
se taj poslijeratni logor 'odlikovao' okrutnošću i istrjebljenjem
hrvatskih rodoljuba, koji su u njemu završili nakon mnogih kolona
križnih putova“, pa i tako, opet i sa tom igrom riči, kukavni
Tihomir, upirući s pravim nazivom u krivu stranu, s krivom usporedbom, osporava
i prikriva istinu o pravom Jasenovcu, pravom logoru smrti, titinom Jasenovcu,
zamisli se did podižući vrući sač.
- De ne
započinji sad dalje, sad ćemo ručati, kad smo svi sili i de
krsti se i moli, dica su gladna, krsti se baba.
- Oče naš koji jesi na nebesima,
započe did veselo pogledajući na svoje sokoliće uz miomiris
otvorenog sača pod vedrim nebom starog duda...
...Koji stvorio Onaj i blagoslovio, Otac,
Sin i Duh sveti,
krsti se did.
- Da
dide, nestrpljivo će mali Ivo kad završi did s molitvom i
blagoslovom, umalo zaboravi', tako on kuka
i nad Pupovčevom provokacijom na 8. listopada kada kaza: „Tako na sveti državni praznik
jedva dosegnute hrvatske neovisnosti, kad cijela nacija slavi same temelje
hrvatske države, SNV neće s nama dijeliti radost tog dostignuća,
nego je odlučio, nota bene, prvi put obilježavati stradanja srpske
ratne siročadi iz sisačkog ratnog logora iz Drugog svjetskog rata.
Baš na taj dan!“, pa ne kaže da je to nečuvena
provokacija Miloradova i zlotvorno kukanje izmišljenim zločinom kao i
u slučaju Jasenovca il' Šaranove jame kojom se Hrvate blati i
hoće i dalje u pokornosti držati sa starim srbokomunističkim
potvorama nego, zapravo, sve je to u redu Milorade, samo đe ćeš baš danas da nam kvariš slavu,
Milorade, možeš sutra, kad slavlje prođe, posprdno će
mali Ivo vrteći s vilicom iznad glave.
- Ha ha,
tako je zlato didovo, i to si dobro reka, ma pametno moje nastavit ćemo
posli', a sad ajte jidite dok se nije oladila babina pita od četri dila, dil
od krumpira, dil od sira, dil od tikve i evo prisnac, na volju vam, veselo
će did.
Did Vidurina
Ispod Starog duda 25. listopada, lita Gospodnjeg 2016.
Zapisao: ing. Ante Matić od Livna