I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU HRVATSKOM I SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ!
ZA DOM SPREMNI!
Upišite svoje dojmove!
Sjaj najvećega simbola laži nestaje - polako, ali sigurno!
Članak australskog novinara Davida Goldmana o srbijanskom šaltanju uz židovski holokaust, objavljen u Jerusalem Postu pod naslovom "Ova sramotna sprdnja s holokaustom treba odmah prestati" kao Samsonov malj udario je po nakaradnoj glavurdi Ivu Drobilicu.
Ali kao profesionalni lažov, plagijator i falsifikator s dugim izkustvom i dobrim vezama u zionističkim organizacijama on se na brzinu snašao i svojim već dobro uhodanim načinom podmetanja kukavičkih jaja uvjerio urednike Jerusalem Posta (kao da je nih bio težko uvjeriti) da su činjenice koje je Goldman opisao laž, a njegove laži istina.
Post je odmah Goldmanov članak povukao i objavio Goldsteinov demanti, uz sliedeću izpriku:
"Prošli tjedan Jerusalem Post je na ovim stranicama objavio mišljenje koje nesrećom nije prošlo kroz dovoljan stupanj kontrole. Mi se izpričavamo za pogriešku. Mišljenje je napisao Australac pod imenom David Goldman, pod naslovom "Ova sramotna sprdnja s holokaustom treba odmah prestati".
U njemu on izsmijava i omalovažava hrvatskog učenjaka dr. Ivu Goldsteina. Dru. Goldsteinu je dato pravo odgovora koji je Post jučer objavio na stranicama za mišljenja…
Ovi specifični dijelovi mišljenja odnose se na udjele Hrvata i Srba. Osjetljivost postoji jednako za skoro svaku zemlju u Europi uključivši Rusiju, Ukrajinu, Mađarsku i zapadnoeuropske zemlje zaposjednute od nacista u 2. svj. ratu. To se može posebno vidjeti u Poljskoj koja je nedavno propisala zakone prema kojima je kriminalni prekršaj kriviti Poljake za zločine počinjene u njihovoj zemlji za vrieme holokausta i koji su zaustavili restituciju za židovsko vlasništvo krivo zaplienjeno u godinama poljske komunističke vlasti poslie 2. svj. rata.
…Zbog budućih generacija, kao i radi komemoriranja šest milijuna Židova ubijenih u holokaustu, mi ne smijemo dozvoliti da se poviest preinačava tako da se slaže s nacionalističkim interesima. To je bio problem s onim što je Goldman pokušavao postići.
Mi ne možemo dozvoliti da se činjenice i istina o holokaustu otimaju za uzke političke svrhe…"
Zanimljivo je da urednici Jeruzalem Posta u svojoj izprici priznaju da su komunisti ti koji su izvršili konfiskaciju židovske imovine, ali svejedno drže da je za to odgovoran poljski narod.
U interviewu objavljenom prije par dana u Večernjem listu Goldstein kaže da on zna tko se iza Goldmana krije, čime je valjda želio Večernjakove čitatelje uvjeriti da David Goldman ne samo da nije Židov, nego da on uobće i ne postoji, a da je članak vjerojatno napisao neki ustaša.
Možda će pokušati "dokazati" da je ustaški fantom i Jay Weissberg, koji je u onome svome osvrtu na srbijanski fijasko-film "Dara iz Jasenovca" u American Thinkeru napisao gotovo isto ono što je napisao i David Goldman.
Nu, kako bi rekli u Americi, let's be honest, (hajdmo bit istiniti) barem prema pravilima "špageti Westerna" talijanskoga redatelja Sergia Leonea "Il buono, il brutto, il cattivo" ("Dobri, loši i gadni"), na engleskom The Good, the Bad and the Ugly, Židovi se, kao i svi ostali narodi, mogu svrstati u te tri kategorije.
Prvi, kao David Goldman, Jay Weissberg i njima slični su čestiti ljudi koji znadu istinu i ne obzirući se na posliedice spremni su javno ustati u njezinu obranu.
Drugi, kao ovi iz Jeruzalem Posta, također znadu istinu, ali su toliko pokvareni i zadrti da ne samo prešućuju tu istinu nego su, ako im je to od koristi, ili u strahu od gnjeva koristnika Industrije holokausta, uvijek spremni odbaciti istinu i nadomjestiti je raznim insinuacijama i lažima svojih sunarodnjaka i njihovih saveznika osobito onda kad se radi o ocrnjivanju hrvatskoga naroda.
Oni treći, kao Ivo Goldstein, Ognjen Kraus i broj onih na vodećim položajima u raznim zionističkim organizacijama su profesionalni dezinformatori i manipulatori čija je glavna vrlina izvrtanje i krivotvorenje poviesti i mržnje na narod koji ih hrani i tolerira njihov kriminal za koji bi u svakoj normalnoj državi bili osuđeni najmanje na dugotrajnu robiju.
Ti i takvi tipovi spadaju u najniži sloj čak i ovih "uglies" (termin koji ima više značenja; gadan, ružan, odbojan, opasan…).
To su izopačeni podmukli manipulatori koji, kad god se radi svojih lopovština, kao stalno umanjivanje i otvoreno niekanje žrtava drugih naroda, nađu u škripcu, pokrivaju plaštem holokausta. Većina ovih današnjih su sinovi i unuci okorjelih židovskih boljševika.
Da su šefovi Jerusalem Posta pošteni ljudi, kako se ovom svojom izprikom žele svome čitateljstvu prikazati, oni bi i Ivu Goldsteina prije objave njegova demantia Goldmanovih tvrdnji bili podvrgli pod svoj "vetting system", čime bi se u vrlo kratkom roku uvjerili da taj "hrvatski povjestničar" nije ništa drugo nego obični lažov i falsifikator.
Ali, let's not forget, znadu oni tko su Goldstein, Kraus & Co., a sigurno nisu toliko glupi da vjeruju da se u nekom logoru kroz koji je za čitavoga njegovoga postojanja prošlo osamnaest tisuća ljudi, od kojih su mnogi odpušteni nakon odsluženja kazne, moglo ubiti osamdeset ili čak sedamsto tisuća.
Znadu oni da su baš Srbi bili prvi koji su svoj glavni grad proglasili "judenfrei". Nema sumnje da znadu i za ovo što je u srbijanskim Večernjim novostima 12. kolovoza 2016., pod naslovom "Nagrada za cinkaroše", za neki samo njemu poznat razlog, napisao srbijanski pisac Milomir Kragović o holokaustu u Srbiji:
"Kada je nemačka 8. divizija 1941. godine umarširala u sravnjeni Beograd, zloglasni Gestapo ubrzo je raspisao nagradu za one Srbe koji će potkazati svoje komšije Jevreje, i druge sumnjive. Posle tridesetak dana, u zgradu glavnog štaba stiglo je na desetine hiljada pisama, dopisnica i ceduljica. Nemci su se uhvatili za glavu i ubrzo shvatili da je veliki deo stanovništva sklon cinkarenju, i da je čitava operacija u domenu nemoguće misije."
Što znači da su se gestapovci vrlo brzo uvjerili da Srbi "za pare" "cinkare" ne samo svoje susjede Židove, nego da i desetine tisuća svojih sunarodnjaka Srba prijavljuju kao Židove.
Znadu oni vrlo dobro da su Srbi narod čija je čitava prošlost sazdana na legendama, mitovima i najperfidnijim lažima. Kako je pri koncu života napisao i "ćale srbijanske nacije" Dobrica Ćosić, laž je u samom biću Srbina.
Nu nisam znao da su toliko bezobrazni i bezstidni da povrh svega u Beogradu imaju i Muzej žrtava genocida. O kojim genocidima oni mogu govoriti osim o onima koje su oni u zadnjih sto i nešto godina počinili: u Vukovaru, Škabrnji, Srebrenici i nizu ostalih mjesta za vrieme ovoga posliednjeg rata. Četničkim pokoljima u Liki, Dalmaciji, Bosni i iztočnoj Hercegovini gdje su u samo jednom pohodu orobili i popalili 38 muslimanskih sela, a sve pučanstvo poklali.
A ovo je samo jedan mali dio onih iz tzv. Balkanskih ratova:
U izvještaju Foreign Office-u, 27. travnja 1909., britanski ministar u Beogradu opisuje kako je opet jasna "mentalna mapa" koja srbskoj eliti i običnom puku služi kao izvor informacija za razumievanje politike i ciljeva buduće Velike Srbije:
"Svaki patriotski Srbin koji je zainteresiran ili je aktivan u politici misli da srbska nacija ne uključuje samo subjekte kralja Petra, nego sve one koji su njima slični po rasi, vjeri i jeziku.
On, poslie svega, očekuje eventualno stvaranje Velike Srbije koja će u svoj zagrljaj dovesti sve različite dielove njegova naroda, trenutačno razdieljenog pod dominacijom Austrije, Mađarske i Turske". (....) "S njegovoga gledišta, Bosna je zemljopisno i etnografski srce Velike Srbije ( From his point of view, Bosnia is both geographically and ethnographically the heart of Great Servia )".
Narodima u prostorima koje su Srbi "oslobodili" od Turaka impozicija srbijanske vlasti doniela je puno veće progone i ugnjetavanje od onih turskih. Prava tobože zagarantirana u srbijanskom ustavu iz 1903., ( paragrafi; 22, 24 i 25 ) kojima je garantirana sloboda tiska, udruživanja i javnih skupova nisu važili za te narode.
Stanovnicima tih novih predjela zabranjena su prava aktivnog i pasivnog glasovanja. Drugim riečima ti prostori su postali svojevrstne kolonije s istim uređenjem koji su imale one engleske i francuske u Africi 200 godina ranije.
U listopadu 1913. britanski podkonzul u Skopju javlja o sustavnim zastrašivanjima, masovnim zatvaranjima, batinanjima, silovanjima, spaljivanjima sela i masakrima stanovništva u okupiranim prostorima. "Već je u obilju jasno", kaže u svom izviešću podkonzul Charles Greig, "da muslimani pod srbskom vlašću nemaju uobće ništa očekivati osim sustavne eksploatacije, masakra i konačnog uništenja.
Jedanaest dana kasnije, on šalje drugi izvještaj u kojem kaže: "Bugarsko, a posebno muslimansko stanovništvo u kotarevima Prilep, Krčevo i Kruševo u smrtnoj je opasnosti od podpunog iztriebljenja pod učestalim barbarskim masakrima i pljačkanjima koje čine razuzdane bande srbskih bandita i srbske vojske.
Do konca mjeseca, pljačke, silovanja, ubojstva i svakovrstna nasilja od strane srbskih komita (četnika) i osoba u paktu s njima, stvorilo je uvjete za podpunu anarhiju.
Albanci, muslimani, Bugari, Vlasi i Židovi, kaže dalje podkonzul u prosincu iste godine, strahuju od podpune neimaštine, gladi uništenja.
U istom mjesecu austrougarski generalni konzul u Skopju Heinrich Jehlitschka šalje Bečkoj Porti izviješće o grozotama koje Srbi čine nad lokalnim stanovništvom gdje uz mnoštvo drugih opisuje razaranje deset sela, čije je čitavo stanovništvo bilo iztriebljeno.
"Najprije su iz sela izveli sve muškarce, poredali ih u linije i postrieljali. Onda su žene i djecu zatvorili u kuće i zapalili ih. Oni koji bi se pokušali spasiti bijegom iz plamena usmrćeni su bajunetama. Muškarce su pobili srbijanski oficiri, a svojim vojnicima su zapovjedili da ubijaju žene i djecu.
Po ulazu u Gostivar, gdje je radi strašnih srbskih zločina došlo do pobune jednog dijela albanskog stanovništva, Srbi su uhitili 300 mirnih stanovnika, koji nisu imali nikakve veze s pobunom i u grupama od dvadesetak ljudi odvedeni su izvan mjesta, ubijeni kunadcima i bajunetama i bačeni u unapried pripremljeni otvoreni masovni grob."
"Ovo nisu nikakvi spontani činovi brutalnosti", zaključuje Jehlitschka, "nego hladnokrvna opreacija sistematske eliminacije ili uništenja izvedena po naredbi odozgo".
Ovo su samo neki od srbijanskih zločina protiv čovječanstva.
Ali, svi njihovi zločini uvijek prolaze izpod radara zahvaljući pripravnosti njihovih političara i intelektualaca, koji su na svaki napadaj na njihovu "nevinost" u svakom momentu spremni na pravo mjesto uložiti svoj protest.
O političarima u Hrvtaskoj, neću reći našim, jer to zaista nisu, nije ovdje potrebno govoriti osim da su baš oni glavni sponzori jasenovačkoga mita i ne znam što se želi postići pisanjem pisama toj neojugoslavenskoj bagri.
Pisma, s podpisima hrvatskih top-intelektualaca treba ovoga puta slati uredništvu Jeruzalem Posta i bez ikakva okolišanja reći:
Jest gospodo, mi tražimo reviziju ove i ovakve poviesti. Tom revizijom mi ne niečemo židovski holokaust, niti bilo koje zločine. Poštivamo i žalimo sve nevine žrtve, ali isto tako ne želimo da ih se uveličava. Svatko s imalo časti vrlo dobro znade da je manipulacija s jasenovačkim mitom konstrukt kojim se naš narod, kao nijedan drugi, želi izopćiti iz zajednice civiliziranih naroda i svrstati u nekakvu mobu genocidnih divljaka.
Mi, koji nemamo nikakve veze s 2. svj. ratom, jer smo rođeni za vrieme ili poslie njega, tražimo, i na to po svim međunarodnim demokratskim zakonima imamo pravo, da se, koliko god je to moguće, na nepristran znanstven način ustanovi ne samo točan broj žrtava u logoru Jasenovac i drugdje, nego da se ustanovi; tko, gdje, kada i zašto je u tom logoru umro ili ubijen i tko su bili naredbodavci i izvršitelji.
Tek onda ćemo se kao i svi drugi slobodni narodi moći javno izpričati za sve, stvarne, ne izmišljene, zločine naših predaka.
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
