HRVATSKA IZNAD SVEGA |
|
Sarajevo, 29. rujan 2015.
Izjava o aktualnom crkvenom i društvenom stanju u Bosni i Hercegovini Na 20. godišnjem susretu svećenika Vrhbosanske nadbiskupije održanom 23. rujna 2015. u Svećeničkom domu u Sarajevu, pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića i uz sudjelovanje 127 svećenika, između ostaloga, razmatrana je Izjava o aktualnom crkvenom i društvenom stanju u Bosni i Hercegovini. Nakon prikazanog teksta razvila se rasprava i iznosili su se različiti prijedlozi. Za Izjavu je glasovala velika većina svećenika uz dodatak da se unesu izneseni prijedlozi. Nakon redakcije Izjava se objavljuje:
Prepoznajući znakove vremena koji govore:da je broj katolika u Bosni i Hercegovini manji nego prije 100 godina;da ljudi sve više iz ove zemlje odlaze;
da je, nažalost, proces povratka izbjeglica (predviđen Aneksom 7 Daytonskog mirovnog sporazuma) uglavnom završen, s naglaskom da na prostoru Republike Srpske i na pojedinim dijelovima Federacije BiH nikada zapravo za njega nisu ni stvoreni adekvatni uvjeti;
da zbog različitih političkih interesa, nesretnoga rata i zbunjujućega poraća ovu zemlju mnogi Hrvati ne smatraju svojom;
da se kada se govori o hrvatstvu u BiH, često zanemaruje činjenica da katolici, najvećim dijelom Hrvati, žive na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine;
da ne postoji nacionalna strategija opstanka Hrvata i katolika na cijelom području Bosne i Hercegovine;
da su pojedinim stranim, ali i domaćim političkim opcijama Hrvati i katolici u Bosni i Hercegovini smetnja;
da u državnim strukturama nisu jednako zastupljeni Hrvati iz cijele BiH;
da se katolicima u Bosni godinama nameće osjećaj manje vrijednosti;
da dominantne srpske i bošnjačke politike nemaju spremnosti prihvatiti hrvatski narod kao konstitutivan i jednakopravan u cijeloj BiH;
da ne postoji stvarna volja kod međunarodnih predstavnika, za reformom nepravednog i nefunkcionalnoga Daytonskog sporazuma, a time i Ustava BiH kojim bi sva tri konstitutivna naroda bila jednakopravna i svi građani imali jednaka prava u svakom dijelu BiH;
Konstatiramo da je nužno uvažiti činjenice koje kažu:da su katolici u Bosni i Hercegovini, u najvećoj mjeri Hrvati, autohtono pučanstvo na cijelom njezinu prostoru;da je Katolička Crkva prisutna u Bosni i Hercegovini od rimskih vremena, a Vrhbosanska nadbiskupija spominje se daleke 1089.;
da su na referendumu 1992. za neovisnu i suverenu državu BiH, na poziv nadbiskupa vrhbosanskog, glasovali i katolici, najvećim dijelom Hrvati, bez čijih glasova ne bi bilo neovisne BiH;
da su Katolička Crkva u BiH i Sveta Stolica podržali neovisnost BiH;
da je Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini pretrpjela strašna stradanja tijekom rata 1992. – 1995., ali je ostala vjerna svome poslanju živeći uz katolički narod;
da je vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić s najbližim suradnicima tijekom cijeloga rata ostao u Sarajevu koje je sjedište crkvene i državne vlasti u BiH te da su i drugi biskupi ostali u svojim sjedištima;
da su svećenici vrlo često bili pioniri povratka na ratom opustošena područja;
da je Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini promicatelj ekumenizma i međureligijskoga dijaloga;
da je Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini još uvijek duhovno snažna zajednica kojoj ne manjka duhovnih zvanja ni pastoralnih projekata;
Izjavljujemo stoga:da se kao svećenici ne odričemo nijednog dijela Bosne i Hercegovine koja pripada i katolicima u jednakopravnosti;da poslušni poticajima pape Franje koje nam je uputio u sarajevskoj prvostolnici 6. lipnja 2015. nećemo zaboraviti svoju prošlost, nego iz nje crpiti snagu za požrtvovnost u sadašnjici;
da je Bosna i Hercegovina naša država, a Sarajevo glavni grad;
da su državna zastava i himna BiH također dio sadašnjega identiteta Hrvata u BiH;
da je potrebno vratiti zastavu hrvatskog naroda koja simbolizira sve Hrvate i u Republici Hrvatskoj i u BiH i na svim prostorima gdje Hrvati žive;
da kada govorimo o domovini, onda mislimo na cjelokupan prostor gdje Hrvati žive kao autohtoni narod, danas uokviren državama: BiH i Republici Hrvatskoj;
da duhovno skrbeći za naše prognane i izbjegle sunarodnjake, želimo njegovati i učvršćivati povezanost s njima kako ne bi zaboravili svojih korijena;
da nitko nema pravo nametati nam dvojbu ili BiH ili Hrvatska, nego je naše opredjeljenje BiH, a i Hrvatska;
da su legitimni politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH dužni zalagati se za prava Hrvata, najvećim dijelom katolika, na cijelom prostoru BiH, s posebnim naglaskom na Republiku Srpsku;
da je međunarodna zajednica dužna računati s Hrvatima, najvećim dijelom katolicima, kao s konstitutivnim narodom u BiH te ispraviti političke nepravde učinjene ovom narodu i mnogim drugim građanima BiH;
da je obveza svih političkih predstavnika i svih katolika učiniti sve moguće, u skladu s evanđeljem i pozitivnim zakonima, da Crkva i katolici u što većem broju opstanu u Bosni i Hercegovini.
|
SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO "Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević |
Sveta prava našeg naroda..."Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević |
Narodne mane..."Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
dr. Ante Starčević |
