HRVATSKA IZNAD SVEGA |
|
Narodna UZDANICA, 1.1.1943
Jedna rijetka knjiga Otac Domovine dr. Ante Starčević
(Veliki Žitnik, 23. svibnja 1823. - Zagreb, 28. veljače 1896.)
Godine 1908. izašla je u Sarajevu u Islamskoj dioničkoj štampariji, a nakladom Muhamedage Bajraktarevića, jedna knjiga pod naslovom "Našem narodu".
Pošto je ova knjiga u današnje vrijeme prava rijetkost te se može teško dobiti i čitati, premda bi to danas bilo pravo uživanje za našu mladež ovu knjigu pročitati, to je svakako zahtjev vremena i naša potreba ovu knjigu pobliže prikazati zbog njezina zanimljiva sadržaja. Ova je knjiga namijenjena našem primitivnom narodu, da razbije tminu i razbistri pojmove, da probudi narodnu svijest i ponos, da pokaže narodu pravi, spasonosni put, čime njezini sastavljači čine sinovsku uslugu domovini svojoj i narodu osjećajući sreću i zadovoljstvo pri vršenju domoljubne zadaće.U ovoj knjižici nalazi se kita šarolikog cvijeća, koje treba da zamiriši u narodu i da raširi mišljenje njezinih mladih pisaca, koji žele istinito i iskreno iznijeti svoje misli preko ove knjižice. Knjižica ima 111 stranica slijedećeg sadržaja: 1. Popratna riječ, 2. Svijest se budi, 3. Odakle smo i šta smo?, 4. Iz "Istočnog pitanja", 5. Razlika medu nama, 6. Tri zadnja decenija, 7. O agrarnim prilikama, 8. Razvoj energije odgojem, 9. Odnošaj vjere i znanosri, 10. Podignimo musiimansko sirotište, 11. Nešto o sušici, 12. Nešto o frenjku, 13. Humanitarna ćuška, 14. Stanje društva "Svijesti" i 15. Stare pjesme-nove note. Ova je knjiga nastala u Beču, u krilu Društva napredne islamske akademske omladine iz Herceg Bosne "Svijest", koja je dne 31. listopada 1907. osnovana i izabrala sebi slijedeći odbor: za predsjednika Abdibeg Bukvica, med., za podpredsjednika Abdurezak Dizdarević, st. juris, za tajnika Atif Hadžikadić, st. phi., za blagajnika Osman Dusinović, st. veter., za odhorskog zamjenika Muhamedaga Bajraktarević, cand, tehn., a za nadzome odbornike: Omer Cepić, veter. i Abdurahman Kejzović, med.Osnovna misao društvenoga programa "Svijesti", koja je osnovana nasuprot Muslimanskom akademskog društvu "Zvijezda" u Beču, bila je buđenje hrvatske nacionalne svijesti u domovini, pridizanje i podupdranje narodne materijalrie i duševne prosvjete, rad oko sredivanja javnih prilika i odnošaja u našem .elemetu, stanovište prema srpstvu u Bosni. "Svijest" su sačinjavali ljudi, koji su bili na čistu sa svojim nacionalnopolitičkim uvjerenjem smatrajući to uvjerenje prijekom potrebom svakoga naobraženoga čovjeka.Prema tome ovo je društvo bilo prvo društvo muslimana iz Bosne i Hercegovine, koje je imalo točno odreden nacionalni karakter prije 35 godina. Ova je napredna omladina smatrala, da se već jednom mora otvoreno istupiti pred javnost sa svojim političkonacionalnim uvjerenjem, šta više ona je držala velikom sramotom za sebe tajiti to uvjerenje.Znajući, da nacionalna ideja svijetom i vlada, i vjerujući da ta ideja može okupiti oko sebe sve ljude jedne krvi, kulture, jezika i postojbine, te predpostavljajući, da ta ideja mora prodrijeti i među one narode, koji još nisu proživjeli kulturne faze u modernom smislu, dakle i među stanovnike zaostale Bosne i Hercegovine, napredna muslimanska akademska omladina odlučila je otvoreno izaći s nacionalnom hrvatskom bojom među bosanskohercegovačke muslimane boreći se protiv neopravdanog mišljenja, da se nacionalna ideja kosi s načelima islama. Pošto pojmovi hrvatstva i srpstva u Bosni i Hercegovini stoje jedan prema drugome kao dva protivna elementa i pošto te riječi označuju dvije posve po kulturi i po osjećaju različite skupine, od kojih svaka ima svoj obilježen narodni i državopravni individualitet, a napredna muslimanska akademska omladina smatra sebe pripadnikom hrvatske skupine, to ona ne može promicati interese srpstva, jer bi time oštetila hrvatstvo, iz čega slijedi, da će se boriti protiv srpske politike u Bosni i Hercegovini.Ta je politika najviše kriva, da su se muslimani nekako otudili od katolika i katolici od muslimana, ta srpska politika podržava muslimane u neprestanoj trzavici i neizvjesnosti te stvara zastoj i mrtvilo u našem narodnom životu. Srpska politika prema muslimanima bila je uvijek neiskrena i opasna, pa se zato protiv nje mora boriti napredna omladina, jer Srbija ne može zajamčiti Bosni kulturnoga razvoja i napretka i jer je glavni i konačni cilj Srba u pogledu Bosne njezina aneksija Srbiji, u kojem bi slučaju položaj muslimana bio u velikoj opasnosti.Muslimani u Bosni nalazeći se među dvije oprečne nacionalne ideje lutaju bez cilja ne znajući, kamo pripadaju i kojim putem stupaju. Ovo lutanje trajat će sve dotle, dok se u nacionalnom pogledu ne osvijestimo i dok nam nacionalna svijest ne kaže i ne odredi stalan pravac i ono mjesto, koje nam po krvi, jeziku, pravu i historiji pripada. Narod bez probuđene narodne svijesti, bez svoje narodnosti, nema glavnoga uvjeta za svoju budućnost, jer narod bez narodnosti jest tijelo bez kosti. Ali premda je kod nas u Bosni nerazvijena narodna svijest i neznanje u velikoj mjeri zastupano, to se ipak i među nama može naći pokoji obrazovan i inteligentan član, koji znade, kojem narodu pripada i kojim jezikom govori.Takvi su ljudi pozvani, da kažu narodu. u koje kolo spada i kojem se narodu pribraja. Tu tešku zadaću uzela je nase spomenuta skromna i čedna knjižica šireći historijsku istinu, da su muslimani čisto hrvatskoga podrijetla pa da se ne mogu ubrojati drugdje negoli hrvatskom narodu. Za nas, dakle, ima smisla i opravdanja jedino hrvatsko ime. Nama muslimanima pripada oznaka narodnosti onakva, kakva se vidi iz naših tradicija i našeg jezika, te iz naših plemenskih osobina u gradnji tijela.Provincijalno bosansko ime kao upotreba za označenje nacionalnosti i narodnosti jest smiješna glupost, kojom se hoće silom da pretrgne i odsiječe duševna zajednica s ostalom nam jednokrvnom braćom, te da od nas iz Bosne srvori nekakav poseban narod. Znanost je utvrdila, da bosanski muslimani u antroploškom pogledu imaju dosta zajedničkih crta s hrvatskim narodom, a jezik najbolje potvrđuje tu sličnost: muslimani su naime kao i katolici u Bosni sačuvali u svom jeziku staro obilježje i stari izgovor hrvatskoga jezika t. j. ikavski izgovor, a ikavština je najizrazitiji biljeg hrvatskog jezika, jer ikavski nikada nisu govorili niti govore Srbi.Na temelju znanosti, dakle, i prošlosti naše napredna muslimanska akademska omladina jest u načelu za zajednički rad s Hrvatima katolicima, a protivna je zajedničkom radu sa Srbima, koji su odvazda bili zakleti historički dušmani muslimanima. Srbima leži u duši osveta nad muslimanima, o čemu nas uči i prošlost i sadašnjost, zbog čega ne može biti iskrenoga rada i prijateljstva izmedu muslimana i njih.Naprotiv kod Hrvata nalazili su muslimani zaleđa i prijateljskih riječi u doba, kada su se u zapadnoj Evropi širile sva i kakve laži o muslimanima u Bosni i o njihovim zulumima. Tada je jedan slavni Hrvat digao glas svoj u obranu muslimana u Bosni i napisao po nas važnu knjigu "Iztočno pitanje" (1876.), gdje doviknu Evropi, tko su i šta su muslimani u Bosni dokazujući da nisu onako crni, kakvim se prikazuju po informacijama hrišćana, nego da su to ljudi, koji su sposobni za napredak i kulturu, da su to Ijudi plemeniti i pošteni, koji imaju isto tako humanitarne nazore kao i svi prosvijećeni narodi. To nisu Turci, to su vlastelini u Bosni, to je hrvatsko najstarije i najčišće plemstvo sablje u svoj Evropi. Tako je govorio i o nama muslimanima u Bosni istinito i povoljno prvi pisao blagopokojni doktor Ante Starčević (1822.-1896.), kojemu bi morao biti zahvalan svaki musliman za njegovo zauzimanje za nas u ono doba, kada se o nama kao o divljacima najgore po Evropi pričalo.To je blagopokojni Starčević učinio iz pravoga prijateljstva i ljubavi prema muslimanima hrvatske krvi bez trunka egoizma i bez kakve špekulacije. U takvim vremenima iznosio je slavni Ante Starčević naše vrline i dobre strane karaktera pred cijelu Evropu dokazujući, da ima i krive pojmove o muslimanima u Bosni i ispravljajući lažne informacije.Na taj način zadužio nas je u punoj mjeri Starčević, te napredna muslimanska akademska omladina ne će nikada zaboraviti to bratsko zauzimanje za muslimane pokojnoga Starčevića, nego će ga uvijek poštivati i sa zanosom spominjati iskazujući svoje simpatije prema tom velikanu i prema onoj stranci, kojoj je on učitelj i osnivač. Ovo iskreno, pravo i bratsko prijateljstvo nezaboravnog utemeljitelja Hrvatske stranke prava moraju cijeniti svi muslimani, te ne bi smjelo biti muslimana, koji ne bi poznavao ovoga plemenitoga čovjeka i koji ne bi pročitao njegovo za nas muslimane dragocjeno djelce "Iztočno pitanje".Stoga napredna muslimanska akademska omladina smatra svoje stanovište opravdanim na temelju iskustva, historije i sadašnjosti držeći da može dobre saveznike i pouzdane prijatelje naći jedino u pristašama hrvatstva, a proglašavajući svako prijateljstvo s hrišćanima neprirodnim i nelogičnim, jer bi to značilo Iagati muslimanima samo na štetu i propast njihovu. Ovo su glavne misli, koje su izvađene iz spomenute knjžice, a koje u današnje vrijeme poslije osnutka Nezavisne Države Hrvatske dolaze do pravog izražaja i primjene u Ustaškoj Hrvatskoj, koja se temelji na istom načelu.Napredna akademska islamska omladina u Beču pred trideset i pet godina nosila je u svome srcu današnji ideal, ostvaren u uspostavi N. D. H., po čemu se može zaključiti, na kakvim su zdravim osnovama bili položeni temelji "Svijesti", društva napredne muslimanske akademske omladine u Beču. Ovo nekoliko riječi o spomenutoj knjižici iznesosmo radi upoznavanja današnje generacije sa suvremenim mislima te knjižice, koja je danas velika rijetkost, a prikaz knjige omogućen je ovdje dobrotom našega akademika g. Hamdije Kreševljakovića, u čijoj se knjižnici nalazi jedan primjerak ove rijetke knjige, a kojemu ovim putem neka bude izrečena hvala na susretljivosti.Atif HADŽIKADIĆ
comments powered by Disqus
|
SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO "Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević |
Sveta prava našeg naroda..."Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević |
Narodne mane..."Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
dr. Ante Starčević |
