I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU HRVATSKOM I SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ!
ZA DOM SPREMNI!
Upišite svoje dojmove!
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić (1425.?, Blagaj kod Mostara - 25.
listopada 1478., Rim), žena pretposljednjeg bosanskog kralja Stjepana
Tomaša, proglašena blaženom, članica franjevačkog svjetovnog reda.
U narodu se tradicionalno naziva posljednjom
bosanskom kraljicom.
Životopis
Katarina Kosača-Kotromanić rođena je u Blagaju pored Mostara od majke
Jelene i oca Stjepana Kosače, koji je 20. siječnja 1448. godine u
povelji njemačko-rimskog cara Friedrich III. nazvan "Herzog"-om, što na
njemačkom jeziku znači "vojvoda". Stjepan Kosača je pak već i prije te
povelje imao titulu Vojvode Humske zemlje. Njemu se međutim svidio
njemački naziv titule vojvoda, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj
korespondenciji i dekretima koristi u pohrvaćenu obliku "herceg".
Odatle i potječe novi naziv Humske zemlje - Hercegovina.
Brak sa Stjepanom Tomašom Kotromanićem
Herceg Stjepan borio se za stabilnost Humske zemlje, pa je zbog turskih
osvajačkih prijetnji s istoka održavao prijateljske odnose s rodom
bosanskih kraljeva Kotromanića. Iz tih odnosa se javila simpatija,
zatim ljubav i na koncu brak njegove kćerke, Katarine Kosača i uglednog
prijestolonasljednika Stjepana Tomaša Kotromanića. Tim brakom su
Hercegovina i Bosna bile čvrsto ujedinjene. Budući da je Stjepan Tomaš
obećao papi da će iskorijeniti bogumile iz svoga kraljevstva,
dvadesetdvogodišnja Katarina se morala odreći bogumilske vjere i
postati rimokatolkinja.
Stjepan Tomaš Kotromanić je postao kralj Bosne i Hercegovine i s
kraljicom Katarinom je imao dvoje djece: Sigismunda (Žigmunda),
Katarinu i treće dijete o kojemu se gotovo ništa ne zna. Stolovali su u
kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj Stjepan Tomaš
umire 1461., a nasljeđuje ga njegov sin iz prethodnog braka Stjepan
Tomašević. Kraljici Katarini je data titula kraljice majke i nastavila
je živjeti na kraljevskom dvoru.
Tursko osvajanje i bijeg
Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. kraljica se povukla na
Kupres. Tu je okupljala snage za obranu zemlje. U to vrijeme je na
Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog
Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoljeti ni na Kupresu,
kraljica se preko Konjica zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do
Stona a zatim do Dubrovnika. U Dubrovniku je pohranila mač svojeg
pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša
Kotromanića. Taj mač je pohranila "pod zavjetom, da se on dadne njezinu
sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva", kako bi se borio za
oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On
je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa
zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost
i slobodu, a Kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je
u Rim, gdje je sve do svoje smrti "radila na oslobađanju svoje zemlje i
obrani svoje vjere".
Katarinin sin Sigismund, nastavio je živjeti u Carigradu. Prihvativši
islam, postao je vrlo utjecajan. Dodijeljena mu je titula bega te je
ostao poznat kao Ishak-beg Kraljević.
Smrt
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478, godine
u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli
u Rimu, a njezine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice
priznate, kad je proglašena blaženom.
Oporuka
Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala da svoje
zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod
uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku
vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici,
Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
Katarina kao narodna junakinja
Katarina je među Hrvatima ostala zapamćena kroz brojne običaje, pjesme,
kazivanja i legende. Žene u kraju Kraljeve Sutjeske i danas se
pokrivaju crnim rupcima kao znak žalosti za njenom tužnom sudbinom.
Legenda kaže da je upravo Katarina seoske žene u Kraljevoj Sutjesci
naučila vesti takve rupce.
comments powered by Disqus
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
