SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU! ZA DOM SPREMNI!

Upišite svoje dojmove!

Pismo dida Vidurine suprotiva kusavom akademiku Kusiću…

- "Komunistički simboli koji se odnose na antifašističku borbu i Drugi svjetski rat nisu sporni, tako je u dokumentu postavljeno…“

- A šta li to taj Kusonja trkelja đava li ga lipi ne odni', razbudi se baba k'o iz noćne more, a taman je bila malo zakunjala na kauču posli' ručka.

- A baba moja dobro si mu ime i nadila, to ti je onaj kusavi akademik Kusić u gostima kod pobratima mu yugoslava Ace u onoj emisiji Nediljom u 2, znaš, pojašnjava već razljućena Marica smireno svojoj babi.

- A dite moje čujem da nika pogrda ništo benavi, pa ko je da je, a i nu mu nosurde, braćo moja, nu obrva, očiju, i još gore, nu šta priča, crn mu obraz, krsti se baba. Ma opet, dite drago, koji je to danas dan, pa nije valjda nedilja, krsti se opet baba i pridižući se sida umorno na kauč.

- Ma nije nedilja baba, u nedilju je bila emisija, ovo ja gledam na internetu, pojašnjava mala Marica.

- A đava li ga lipi opet ne odni', Bože mi 'prosti, ma šta to priča protiv našeg pozdrava Za Dom spremni, šta to priča da 'rvatski pozdrav triba zabranit, a da komunistička zvizda petokraka mu nije sporna, kukala mu nana komunistička, je l' ja to dobro čujem, vrti baba glavom i okriće se pitajući di je did, čuje li on ovo.

Nuder Marice moja, de zovni dida, nek' on čuje Kusonju, sklapa ruke baba.

- 'Oću baba, evo idem, skoči se mala Marica.

- Ma šta je bilo baba moja, di gori, šta si me zvala, veselo će did dok ga mala Marica vuče za ruku.

- A čut ćeš, nek' ti Marica ispripovida, ja nisam sve čula, malo sam bila zadrimala na kauču dok je Marica gledala, domeće baba.

- Evo dide vratit ću na početak, ovo je snimka na internetu, da vidiš što je govori' kod prijatelja mu jugovića Ace u NU2 ima već tri nedilje onaj akademik Kusić, Kusonja, kako ga baba malopri' nazva dok ju je sa crvenom zvizdom petokrakom iz sna prenu', podsmihuje se mala Marica.

- A on, e đava li ga lipi u šumu okrenu', zasigurno opet trabunja o onom svom šumskom Vijeću – Smeću i onom im partizanskom uratku, kako li ga pritvorno nazvaše, „Dokumentu dijaloga“, kojim pljuju po našoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i veličaju titine teroriste i crvenu im zvizdu, jadna li im majka jugokomunistička, odmah će ljutito did sve vrteć' glavom.

- Je dide, tako je, evo poslušaj što nadovida:

- "Vijeće je postiglo veliki uspjeh, uspjelo je producirati jedan dokument koji je staloženo, maksimalno, koliko je moguće bez ideologije, dakle to je vrlo rijetko, dakle na neki način se od emocija uspjelo spustiti na činjenice i Vijeće je proizvelo dokument koji možda nije idealan, ali je realan. Dakle on je realan i ove kritike s lijevog i desne strane su zapravo na neki način pohvala Vijeću. To znači da smo na dobrom putu, jer je, taj dokument je za budućnost, ja bih rekao, za mlade naraštaje, on na neki način ipak ostavlja po strani te tenzije i prijepore koji su postojali"…

- A kukavče jedan kakav te „veliki uspjeh“ snaša', šta ti je „realno“, o kakvom to đavlijem „dobrom putu“ sikćeš, zavapi istog trena did od muke na sve riči vajnog akademika k'o iglom uboden, ta sigurno je dobar k'o i put u paka', sram te i stid bilo, to ti je sigurno dokument opravdanja krvave titine klaonice i olinjalih njegovih vlastodržačkih slidbenika koji bi da krvavi zanat ostave novoj ti deci komunizma uz izgon mladih nam naraštaja koji uistinu dišu hrvatski! Je li ti to, umišljena kupljena veličino, ta budućnost na lažima i potvorama „dokumenta za mlade naraštaje“, je li ti to uspjeh kukavnog dokumenta s kojim se još, k'o kurva sa sramotom, imaš obraza i hvaliti, ne smiruje se did?!

I nu, braćo moja, ma šta 'no još pripuz reče, „dokument bez ideologije“, a k'o da su ga pisali Nikoletina Bursać i ostali zatucani polaznici večernjeg im kursa „Titovim stazama revolucije“!

- „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima preporučilo je sankcioniranje simbola totalitarnih režima, ali i iznimku da se pozdrav "Za dom spremni", koji je suprotan Ustavu RH, može koristiti u komemorativne svrhe uz prethodno dopuštenje“…

- O baš ti hvala učeni mlitavče što štitiš Ustav i njegove komunističke odrednice i još tako s razumivanjem gledaš kroz prste onima koji su za ovaj narod krvl lili dopuštajućim im da na groblju mogu skrušeno u tišini reći tko su i što su, kiselo će did stisnutih zubi.

Eto tebe će, diže did glavu stišćući šake još ljuće, vitezovi HOS-a pitati kad će svoj pozdrav koristiti, tebe i tvoju komunističku bagru, pa jado jadni goloruki su išli u rat pod tim časnim znamenjem još časnijih pređa kad su tvoji pod zvezdom petokrakom do zuba bili naoružani pa vas se nisu bojali i sad će pokleknut' prid takvima lošim slugama gorih gospodara!

- "Zanimljivo je da je tu Vijeće bilo jedinstveno jer tu se radi o braniteljima i nitko od 17 članova Vijeća nije to osporavao. U preambuli Ustava govori se nausprot NDH, ali se govori i o Domovinskom ratu. To su dvije ustavne kategorije. Kada dolaze dvije ustavne kategorije onda se priklanja onoj o Domovinskom ratu, budući da su oni bili učesnici Domovinskog rata. To su bili hrvatski branitelji koji su poginuli za obranu domovine i to je bilo ono što je presudilo za ovu odluku"…

- Nu ti vidi, komunističko Vijeće pa „jedinstveno“, a kako i ne bi kad je probrano od zla oca i gore matere te na istom koritu bilo dok su branitelji ginuli što ni onda isto tako niste osporavali, jer niste izbjegli na „slobodni teritorij“, kukavelji do kukavelji, domeće did s prizirom ne mogavši odslušati kusavog akademika do kraja.

Sve je vama pozitivno, sinovi titina korita, što je nasuprot Nezavisne Države Hrvatske za koju se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio i samo ništarije tada ne ositiše to bilo hrvatskog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji, a što posvidoči časno i hrabro i nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac prid zlotvornim partijskim sudom kojeg je ovo kukavno Vijeće po svemu sudeći „dostojni“ naslidnik! I sad je jasno u kakvoj to državi pod imenom Hrvatska danas posli' svega živimo kad nam se takvi kukavci usuđuju rogoboriti protiv ondašnje hrvatske Države i klevetati je da se toga ni ološ Jakov Blažević ne bi postidio, a ni počasni im akademik krvolok Josip Broz Tito, jadna li im Akademija jugoslovenska, opet će ljutito did..

- "Nitko od nas 17 se ne slaže u potpunosti sa svim detaljima, a ovih sedam se razlikuju u jednom detalju koji se tiče komunističkih znakovlja. Oni bi htjeli da to bude stavljeno u kategoriju kao i fašistički i ustaški, dok je Vijeće u svom dokumentu to odvojilo"…

- Je, žalosna im majka izdajnička, učeni privrtljivci k'o i ti, kojima je do istine k'o i do lanjskog sniga, prodane duše koji za javnu pozornost i Judine škude uhljebničke bi ćaću svoga prodali, a kamo li ne bi istinu o poklanoj generaciji koja pade za narod i državu Hrvatsku, skida did žalosno kapu s glave. 'Oće banda prodana da se nikako opravda pa bi s nikakvim „izdvojenim mišljenjem“ da prikrije izdajničku rabotu „jedinstvenog stava“ kukavnog im Vijeća o lažima o ustašama i NDH, jadni ti su i kukavni opet će did.

I čuj Kusonje, đava mu sriću odni', „Vijeće je to odvojilo“, a šta mizerijo jedna, odvojilo je potvorama i lažima zatučena pravednika i žrtvu svetu od izroda, nasilnika i krvoloka uzdignutog na čast đavlijeg oltara i još se pogrda s tim diči, uspihom proglašava, k'o da se natiče za Oskara kojeg dodiluje sam sotona pakleni!

A ovi k'o biva „naši“ mlitavci se sad kad je pismo za Stambol otposlano tobože nešto bune pa pridodaju nika „izdvojena mišljenja“, s kojim se još i više ukopaše, da treba ove titine krvavo crvene zvizde u isti koš zabrane k'o i časno U s tim da im nisu sporna partizanska klanja hrvatskog naroda pod firmom „antifašističke borbe“ koja tu zvizdu u crveno i obojiše!  E prokleto vam sime prodane duše, hvata se did za glavu prid tom opačinom iz đavlijeg lonca.

- "Komunistički simboli koji se odnose na antifašističku borbu i Drugi svjetski rat nisu sporni, tako je u dokumentu postavljeno, a isto tako je postavljeno da oni komunistički simboli mogu biti sporni ako se vežu za zločine komunizma koji su postojali i koji su odgovorni i za agresiju devedesetih. Ti se onda mogu u legislativi zabraniti i procesuirati. Ne radi se o značajnom odstupanju ove sedmorice"…

- A šta nisu sporni, komunjaro jedna, pogrdo jedna jugoslavenska, drži se did za glavu! O kojoj to antifašističkoj borbi trabunjaš kukavče jedan, bijesno će did s kapom od pod?!

Nu ti vidi potvornika, pa on bi nas u zdrav mozak k'o i drug mu tito, pa je li ovo moguće, pa je li ovo moguće ljudi moji, okriće se did na sve četiri strane, za mizeriju „Komunistički simboli koji se odnose na antifašističku borbu i Drugi svjetski rat nisu sporni“, a „komunistički simboli mogu biti sporni ako se vežu za zločine komunizma koji su postojali“, šta 'oće reć' da u Drugom svitskom ratu, ti isti komunisti i antifašisti iz vremena nakon završetaka rata, nisu zločine činili, pa da im onda naravski simboli nisu ni sporni, je l' te, i da je samo posli' Drugog svitskog rata bilo, eto, tamo nekih „zločina komunizma koji su postojali“ pa bi to kao moglo biti sporno ako ustaše baš zadru mak na konac?!

Ma mliko mu materino, bisni did sve više, pa je l' on nas koji smo sva klanja vidili i jedva živu glavu spasili smatra maloumnima?! Sve žrtve koje hrvatski narod podnese braneći sebe i svoju državu, Nezavisnu Državu Hrvatsku, prid njegovim partizanskim banditima krvareći svakodnevno prid u Nebo vapijućim zločinima nad golorukima, ženama, dicom i starima ova kukavelj 'oće evo k'o rukom pribrisat, u zaborav bacit k'o za kletog tite i još nas i dalje optuživati za izmišljena zla koja mogu nastati samo u monstruoznoj kuhinji titinih tifusara! Zlo je s nama vladalo pola stolića u titnoj klaonici i sada komunistička jugo žgadija, izdajnička pasmina, misli nastaviti i dalje istu pismu laži i potvora da bi nas i dalje u ropstvu držali zarad njihova pripuzništva i gladne im i proždrljive guzice, žesti se did sve više!

Pa odnarođena dušo siti se ono Prijedora kada je za vrime partizanske strahovlade pod „nespornim ti simbolom“ od 16. svibnja do 10. lipnja 1942. godine ubijeno na zvirski način stotine Hrvata katolika i muslimana koje krvoloci zatrpaše u tamu zemlje u četiri jame, a dvi im još ostaše nepopunjene, jer u pomoć narodu hrvatskomu pritekoše njegovi branitelji, ustaše, hrvatske postrojbe prid kojim titini krvoloci pobigoše i ostaviše pune zatvore žrtava pripremljenih za klanje!

Znaš li avetinjo akademska da je taj partizanski ratni zločin istražen od strane stručnih članova sudsko-medicinskog povirinstva iz Zagreba kad je Prijedor oslobođen od titinih ti krvoloka i da su žrtve ekshumirane iz te četiri masovne grobnice i da je sve dokumentirano fotografijama i zapisnicima, zabilježenim priznanjima zarobljenih partizanskih krvnika i svidočenjima priživilih žrtava?!

Hoćeš li da ti slike pokažemo tužni akademiče, zanima li to tvoje znanstveno kukavno Vijeće, biste li za njima suzu pustili il' vam je ža' što i one druge dvi jame ostadoše nepopunjene i u njima ne završiše priostali zarobljeni Hrvati poput hrabre Anđelke Sarić, logorne zapovidnice Ustaške mladeži, koju u 21. godini na zvirski način mučiše i ubiše titini antifašisti, a da ona mučenica ni jednom ne zanika svoj rod hrvatski i Nezavisnu Državu Hrvatsku, mizerijo od čovika, žalosti se did!

Pa pogledaj, ako Boga znaš, učeni akademiče, slike don Ilije Tomasa, župnika u Klepcima kod Čapljine, izvađenog u svibnju 1942. iz rike Bregave u koju ga, posli' „antifašističke borbe“ pod „nespornim ti komunističkim simolima“, baciše partizani druga tite nakon što ga izbodenih očiju, razrezanih usta i urezanog križa na čelu, posli dvadeset i jednog izbrojanog uboda nožem i sikirom, konačno izmrcvarenog usmrtiše, pa nam još jednom, ako imaš duše, ponovi prid ovim mučeničkim narodom zašto ti to nisu sporni komunistički simboli koji usmrtiše toliki narod hrvatski, sklapa did ruke kao da očekuje da će se evo prid Veliki Tjedan akademik osvistit i strgnut komunističku mrenu s očiju!

Pogrdo jedna, uzmi u šake prodane Sivu knjigu u kojoj hrvatska Vlada cilom svitu prikaza samo dilić svih razaranja i na grozomoran način uništene disetke tisuća hrvatskih života u vremenu od travnja 1941. do lipnja 1942. godine gdje se sa dokumentima zločina zorno pokazuje tko su i za što su se borili titine partizanske bande i što su zločinili golorukom hrvatskom narodu na tlu Nezavisne Države Hrvatske pod crvenom ti zvizdom petokrakom! Hoćeš li i onda imati obraza ponavljati tešku gadariju: „komunistički simboli koji se odnose na antifašističku borbu i Drugi svjetski rat nisu sporni!?!

Nije ti onda sporno ni uništenje jednog od najslavnijih naših sridnjevikovnih gradova, velikaškog nam grada Zrina, gdje se na goloruk narod tog 9. rujna 1943. godine sručiše partizanske horde i pobiše, poklaše i popališe sve hrvatsko od dice i žena, do starih i nemoćnih koji zaklon nađoše gori u Staroj kuli, te crkvi Sv. Križa i školi, i onih koji hrabro pružaše otpor do zadnjeg daha nadajući se pomoći hrvatske vojske?! Nastrada tada oko tri stotine Hrvata od partizanskih zlotvora, jer nije bilo ustaša, hrvatske vojske da ih zaštiti, jadni akademiče?!

Nije ti, sigurno, sporno ni partizansko svirepo ubojstvo, iste godine u Hrvatskom Zagorju, župnika u Jesenju velečasnog Matije Žigrovića kojega partizani, nakon što su mu upali u župni stan i sve mu pojeli, popili i opljačkali, u lancima odvedoše pa vezaše konju za rep i takvog vukoše sa glavom na tlu, te nakon svega još strašnije mučiše, rižući i pribijaći svaki dio mu izmrcvarena tila i u žaru „antifašističke borbe“ glavu mu raskoliše, spolovilo odrizaše, kožu deraše i žive rane soliše sve dok mučenik iz neprepoznatljiva tila dušu ne ispusti?! To partizanski zlotvori učiniše vršeći dilo sotonske mržnje prema svemu hrvatskomu i katoličkome kao pravi ti „antifašisti“, druže akademiče, samo zato što je imao veliki ugled i uticaj u narodu hrvatskomu, puku katoličkomu, kojemu je kao idejni protivnik boljševizma o tomu zlu znao progovoriti u crkvi Božijoj, skida did žalosno kapu s glave.

Nisu ti sporna, nabraja žalosno did i dalje, ni klanja i ubijanja ranjenika i golorukih zarobljenika posli' pada nam Travnika u krvoločne partizanske ruke pod „nespornim simbolima antifašizma“, ni ubojstva nevinih gimnazijalaca i časnih sestara, ni smrt priko tisuću civila koji skončaše od partizanskog noža i metka svidočeći svoje hrvatstvo i svoju viru hrvatsku u srcu naše Bosne!

Ima li ti što sporno, nakarado akademska, u „antifašističkoj borbi“ kad nam ono pade Livno u partizanske kandže i kad titini krvoloci pokupiše priko stotinu muških glava iz sela Priluke i zatukoše ih podno zidina Nove Crkve gdje i dan danas leže bezimeni pod neobilježenom betonskom pločom zajedno sa brojnim supatnicima na drugim stratištima livanjskog kraja na sramotu svih koji trpe i dalje laži komunističke. Il' kad ono saveznički bombarderi na titin „antifašistički“ zahtiv stukoše Livno i brojne nesritne civile, k'o i ono u Splitu, Šibeniku, Zadru i Kaštelima di barbari pobiše punu crikvu virnika sa svićenikom za oltarom, nastavlja did sa bolom u duši!

Nisu ti sporna ni ona klanja po Dubrovniku i Daksi kada tifusarske bande krvoloka ti tite pod zvizdom petokrakom zavladaše terorom nad nevinima i golorukim hrvatskim življem. Zlotvori tada te 1944. na pravdi Boga ubiše oca Petra Pericu, sa još sedmoricom svićenika i disecima uglednih građana Dubrovnika, koji ostade upamćen u narodu po svojim pismama Rajska divo i Do nebesa nek se ori i svojom hrabrošću kada rukama zakrili svoje sumučenike i gledajući u krvničke cijevi sa svetačkim glasom do smrti pivaše Tebe Boga hvalimo, navriše suze didu na oči suprotiva kukavnom akademiku!

Nije ti sigurno ni sporno ubojstvo, odmah u to vrime, don Ive Jelinovića kojeg partizanski ti zlovori uhitiše sa još sidmoricom mladih Konavljana i odvedoše na Korčulu di su ih mogli klati na tenane, što bi četnici rekli, prodani sine! Sam sotona je tada vodio ruke krvničke, „nespornih ti antifašista“ kad svićenika hrvatskoga don Ivu svukoše do gola i naizmjence, od jutra do večeri, neprestance šibaše dok pravednik Božiji, sav u krvi i ranama pribolnim, u mukama Isusovim, sa zalaskom sunca ne izpusti dušu u samrtnom hropcu, briše bolne suze did uzdignute glave.

Pa zemljo otvori se, pa Bože dragi stuči ovu Sodomu i Gomoru grozomornih komunističkih laži, đavliju sortu, ovo zlo koje nas iz dana u dan gadi pljujući po kostima mučeničkim tolikog nevinog naroda, zavapi bolno did stišćući kapu s glave i raskriljujući ruke prema nebu!

- Ma smiri se dide, skoči se zabrinuto baba, ma bolje da te nisam ni zvala, jadna ti sam, žali baba, 'oćeš da ti srce klone.

- Ma šta ću se smirit baba moja, namišća did kapu na glavi, pa kako, ma jesi čula šta govori pogrda jedna komunistička! Komunistički simboli pod kojima toliki padoše na pravdi Boga da mu nisu sporni, jer se odnose na „antifašističku borbu“!

Koju to borbu, kukala mu Akademija?! Ovu koju spomenuh, di su klali nimoćne i nevine civile, il' onu kad su u zrak dizali vlakove, pošte i škole, kad su bombe bacali na đake, kad su iz zaside vražije ubijali oružnike i službenike, kad su klali i drali svićenike, razoružane vojake i nimoćne ranjenike u bolnicama, kad su napadali sela i gradove, kad su pljačkali nevini narod sa svojim tifusarskim hordama, je li mu to „antifašistička borba“, uzrujano će did uzdignutih šaka.

Je li mu antifašistička borba šurovanje i sa talijanima i četnicima protiv NDH, ili sa Nijemcima kad se bojao savezničkog iskrcavanja da ne izvisi iz podile vlasti nakon rata, je li mu „antifašistička borba“ stalna bižanija sve dok ga Rusi na kraju rata nisu na tenkovima doveli na vlast u Beogradu, stišće još više šake razljućeni did?!

I to pogrdi ništa nije sporno, nije mu sporno što se sva antihrvatska koljačka banda digla na sve hrvatsko, rušeći, paleći i koljući sve po tek obnovljenoj hrvatskoj Državi!

Što se banda „antifašistička“ nije protiv fašizma borila u Srbiji, u Crnoj Gori, u Makedoniji, na Kosovu, đava li ih lipi odni', s prijezirom će did?! U posliratnim maloumnim partizanskim filmovima o nekakvim „ofanzivama“ na tim područjima nema spomena i ispiranja mozga?! Što se tamo nisu borili protiv fašista kad su „antifašisti“, prokleto im sime zločinačko, nego su po uskrsloj NDH klali i haračili goloruki narod koristeći zaštitu i oružje himbenih fašista, širi ruke did poput kakva proroka?!

Zar tu i slipac ne vidi o čemu se zapravo radi, komunističko zlo se borilo za vlast u nekoj budućoj Jugoslaviji i u tomu mu je glavna smetnja bila NDH i hrvatski narod koji je uz nju! Kakvi fašisti kakvi bakrači!!!

Zato je krvolok, sprovodeći englesku politiku, i da poklati toliki narod u ratu i posli' rata da zatre svaki otpor i rič o slobodi Hrvatske i hrvatskog naroda e da bi mu šugoslavija na krvi poklanog naroda mogla živiti! Zato toliki teror i uništenje naroda hrvatskog po onoj Kardeljevoj uputi da „treba izazivati represalije“ uništavajući sela i gradove, jer „teror će bezuvjetno dovesti do oružane akcije“ gdje će komunisti poput hijena vrebati svoj plijen i regrutirati svoju mašineriju zla.

Zločinci boljševički su, po Marxovoj nauci, znali da narod hrvatski u većini seljački im nikada ne će dobrovoljno u komuniste, dok ore i obrađuje svoju zemlju, goji svoju stoku, svoje blago, uz svoju kućicu, svoje gospodarstvo, pa mu to sve onda, po ovim probisvitima boljševičkim, treba oduzeti, opljačkati i popaliti, učiniti ga bezkućnikom da bi takav  lakše postao plijen i oruđe u rukama boljševičkih zlotvora koji tako na tlo Nezavisne Države Hrvatske donesoše teror i klanje zarad svojih vlastodržačkih izopačenih interesa i da njih nije bilo pitanje je da li bi na tlu Hrvatske bilo i jedne jedite žrtve rata, prokleto im sime đavlije, kune did žaleći zbog te strašne sudbe!

- Evo ti dide, potvrđuje mala Marica, što reče zlotvor Moše Pijade na tkzv. prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću, krajem 1942. godine u svom govoru svojim učenicima:

“...Potrebno je zato stvoriti toliko mnogo bezkućnika, da ovi bezkućnici budu većina u državi. Stoga mi moramo da palimo. Pripucaćemo pa ćemo se povući.

Nemci nas neće naći, ali će iz osvete da pale sela. Onda će nam seljaci, koji tamo ostanu bez krova, sami doći i mi ćemo imati narod uza se pa ćemo na taj način postati gospodari situacije.

Oni koji nemaju ni kuće ni zemlje ni stoke, brzo će se i sami priključiti nama, jer ćemo im obećati veliku pljačku. Teže će biti sa onima koji imaju neki posed. Njih ćemo povezati uza se predavanjima, pozorišnim predstavama i drugom propagandom.

Tako ćemo postepeno proći kroz sve pokrajine. Seljak koji poseduje kuću, zemlju i stoku, radnik koji prima platu i ima hleba, za nas ništa ne vredi. Mi od njih moramo načiniti bezkućnike, proletere. Samo nesrećnici postaju komunisti, zato mi moramo nesreću stvoriti, mase u očajanje baciti, mi smo smrtni neprijatelji svakog blagostanja, reda i mira.”

- Znam dušo moja, još im je i Poglavnik bi reka': “Pod znakom srpa i čekića ide onaj, koji nikada u ruci čekića imao nije. Pod tim znakom djeluju oni, koji možda svojim vlastitim očima u naravi nikada srpa ni vidjeli nisu”!

Dala si izvrstan primjer tog zla o kojem vam pričam, nastavlja did, komunističkog zla koje je u crno zavilo cili narod hrvatski, a koje se sad krije iza „antifašizma“, te kovanice koja im zaminjuje nekadašnju „narodnooslobodilačku borbu“, „SUBNOR“ i ostale komunističke alate zla, klanja, paleži i masovnih zločina, jer je posli' pada Berlinskog zida i Komunizma došlo vrime da pobidi pravda Božija i da zlo komunističko bude kažnjeno i prognanao za vike vikova!

Ali vidimo nije nam suđeno, sotona crvena i dalje rovari međ' narodom hrvatskim, rezignirano će did.

Dakle, istina je da su partizani vojska Komunističke partije koja im je zapovidala i određivala sve aktivnosti s ciljem uspostave nove tamnice Jugoslavije i tomu protuhrvatskom, jugoslovenskom cilju je sve bilo podređeno i nikoja žrtva hrvatskog naroda im nije bila sveta ni prevelika ako vodi ka oživotvorenju tog zločinačkog plana vladanja Komunističke im partije! Kako rekoh, glavna smitnja oživotvorenju te zločinačke komunističke ideje je bila NDH i Ustaški pokret kao kuća i brana hrvatskog naroda pred boljševičkom nemani pa ih je trebalo uništiti svim sredstvima bez ikakvih skrupula sa svima i svačim, sa boljševicima i Saveznicima, sa fašistima i četnicima, sa ubojstvima, i paležima, sa klanjima i bombardiranjima, sa zasidama vražjim, ubojstvima uglednika, svićenika, radnika i seljak, učenika i studenata i svih koji narodu put pokazuju i zlo komunističko razobličuju, a priče i na sva zvona oglašavana „borba protiv okupatora“ je samo maska za naivne i opravdanje naivnima za sva zla koja čine!

U toj zlotvornoj borbi se k'o hijene nazivaše svakako samo ne antifašistima da bi se tom maskom krili kad im je zlo totalitarističko razobličeno i istina dobila pravo glasa pa ga onda 'tidoše zamaskirati krinkom demokracije, da se Vlasi ne dosite, i da stara zla pod novom krinkom mogu i dalje nesmetano provoditi držeći narod hrvatski i dalje u ropstvu!

„Antifašizam“ nije bio jedinstven pokret i označava samo one koji su u tom trenutku nauprot fašizmu stajali i ne govori da su oni svi u tom slučaju demokrati ili imalo od fašizma bolji il' pravedniji, jer niki su fašizmu il' nacizmu bili saveznici pa se opet zaratiše, a niki drugi ga na vlast, zbog svojih ciljeva i interesa, dovedoše pa se po planu protiv njega okrenuše i svitski rat izazvaše i nisu pri tom svi isti i od zla koje počiniše oslobođeni il' pravednicima postali time što su ka' antifašisti u tom ratu pobidili, dico moja, sida umoro did.

- Tako dide reče i Ivan Gabelica: „Taj tzv. antifašistički pokret u svijetu i nije imao svoja načela i svoju ideologiju, a bez toga se ne može ni govoriti o pokretu. Osim zajedničkoga cilja, pobijediti protivnika, Staljin i Josip Broz s jedne, a Churchill i Roosevelt s druge strane, nisu zastupali nikakva zajednička načela i ideje. Antifašizam je prazan pojam, koji u hrvatskomu javnom životu služi samo za prikrivanje protuhrvatske, jugoslavenske, srpske i komunističke naravi partizanskoga pokreta, pa je zato štetan i treba ga izbaciti iz upotrebe“, dopuni dida mala Marica.

- Eto baš tako, dico moja, treba zlo odbaciti na izvoru samom i ne dat da nam s pojmovima naoko nepripornim uđu u život i misli, jer je rič najače oružje u rukama moćnika, podiže did značajno kažiprst. A ove učene budale i prodane duše s kojima se evo tučemo su najveće zlo koje može snaći jedan narod, jer oni su klica izdaje i rak rana koja razara narodno tkivo i njih se dico moja čuvajte ka' zmije ljutice i na svakom mistu razotkrivajte i u zlu spričavajte, podcrtava ozbiljno did!

I sada, pametna dico moja, miluje did svoje sokoliće, kad evo istinu izrekosmo ne robujući pritvornosti umišljeni' veličina, kako vam se onda čini ova kukavelj, ove učene budale, prodane duše, koje bi, kiteći se imenom hrvatskim i krijuć' se iza akademskih titula, tu istinu krvavu zanikali i k'o rukom pribrisali s nikim „izdvojenim mišljenjima“ i to, vidi bande, samo u tomu da i komunističko znakovlje podvedu pod sankcije k'o i ustaško pa da pod krinkom Domovinskog rata vlast ostane u rukama novoudbaša, a za račun stranih gospodara kojima će nastaviti služiti i dalje na sramotu i propast naroda hrvatskoga i okljaštrene mu države, ponižene i osakaćene nam Domovine Hrvatske!

A i kako će vam se činit' nego k'o zlo i naopako, nastavlja did i dalje, ta mizerija pod krinkom Domovinskog rata se lako usuglasila sa jugokomunistima u Plenkovićevu Vijeću - Smeću u blaćenju NDH i ustaša pljujući tako na stolitne težnje hrvatskog naroda za svojom državom, pljujući na sve žrtve koje podnese on i njegovi najsvisniji mu sinovi, ustaše, u kraljevoj opančarskoj tamnici naroda Jugoslaviji, pljunuše na sve žrtve koje pod krinkom „antifašističke borbe“ podnese hrvatski narod od četo-partizanske bande koja se zaplotnjački svom silinom obruši na goloruki hrvatski narod, koljući ga i paleći mu sve čitavo vrime rata, pljunuše ne trepnuvši bez trunke stida na nadčovičansku borbu ustaša, hrvatske vojske, hrvatskih vlasti na čelu s Poglavnikom dr. Antom Pavelićem, hrvatskog svećenstva svih konfesija i vira, hrvatskog građanstva, seljaštva, starog i mladog koji sa radošću i nadom pozdraviše uskrsnuće svoje NDH nakon osam stotina lita ropstva i krvavih nedaća, diže did pogled u nebo.

Pljunuše nitkovi, a pljuju i dalje za Judine škude, Plenkovića sinekure, na istinu o tolikima koji padoše u borbi za hrvatsku slobodu, hrvatsku državnost sa „Za Dom spremni“ na usnama! Sa tim svetim pozdravom časnih ustaša pod vodstvom svoga ćaće, Poglavnika, koji ga za svoje geslo iz narodnog genija izvukoše i u život ga krvlju svojom ispisaše!

I sada bi ove, Plenkovića kukavelji, mizerije koritarske, koje snuju da mu zabrane taj sveti pozdrav, ondašnji napredak i slobodu k'o svitionik za današnje generacije u ovom mraku novokomunista, tu časnu i svetu borbu tih narodnih vitezova, ustaša i domobrana, dok se cili hrvatski narod za opstanak borio u nametnutoj mu bitci na život i smrt pred partizanskim pogromom, da proglase fašizmom, totalitarizmom, nedemokracijom, a ono zlo koje je klalo i palilo sve hrvatsko „antifašističkom borbom koja nije sporna“ upravo da bi narod ovaj u okovima laži i dalje držali i onemogućili mu svaki učinkoviti otpor, dico moja, upozorava opet did!

E pa pogrde komunističke znajte, ne će vam proći, ne će dok smo živi mi, ne ćete dok kosti naših mučenika pod krvavom zemljom straže čuvaju, ne ćete dok još krici njihovi u mukama Isusovim još odjekuju planinama i jamama diljem naše razapete Domovine, ne ćete dok još uvik ovaj napaćeni i nesretni narod hrvatski životari i robuje pod teretom laži i kleveta krvavog četokomunističkog malja i noža, e ne ćete to vam jamčim ja i ova dica koja tek na svit izmigolji, sagnu dida glavu nad svojom unučadi koja se okupi dok je did u zanosu ovako govori'.

- Tako je dide, u glas će njegovi janjci, mala Marica, Ivo i Luka, zajedno sa dragovoljcem Jurom, koje Marica dozva dok je did onako usta na potvore kusavog akademika Kusonje.

- E svaka ti se pozlatila, grli i baba dida svoga.

- E baba moja, najidi me ovaj Kusonja, ovaj Juda ne Iškariotski nego Komunjarski, sa ovim bešćutnim i ogavnim lažima koje tako krotko i zmijski iznosi među ovaj pokoreni i umrtvljeni narod, skrušeno će did.

- Baš tako dide, podržava mala Marica, tako blatiti svoju, posli' osam stotina lita uskrslu, državu Hrvatsku u kojoj je hrvatski narod konačno dočekao slobodu i osmih na licu među svim generacijama i odmah skoči' u njenu obranu prid četo-partizanskim klanjima. braneći svoj život i dom od razularene antihrvatske bande, mogu samo izrodi i izdajnici svoga roda, prodane duše!

Da, ti kukavni intelekt-tukci, da tako kažem, ta odnarođena bagra u ovom nakaradnom Kusonjinom Vijeću, da bi opravdali svoje beskičmenjačko zlo i povisnu laž, po kojoj su partizanski koljači i rušitelji svega hrvatskog tobože demokrati, antitotalitaristi, antifašisti, čija borba nije sporna, proglašavaju pravednu borbu i napore hrvatskog naroda pod vodstvom Ustaškog pokreta u izgradnji i obrani onodobne hrvatske slobode i hrvatske države, zločinom, fašizmom, totalitarizmom, nedemokracijom i čime sve ne, samo u cilju daljnjeg zadržavanja ovih okova u kojim se hrvatski narod našao nakon ratne tranzicije iz komunističke Jugoslavije u zapravo udbašku Croslaviju, radi zadovoljenja svojih izopačenih interesa u službi nametnutih domaćih ili stranih gospodara, sasvim svejedno!

Pa u čemu je, prodane antihrvatske duše, ustade se mala Marica k'o da besidi prid velikim mnoštvom, razlika između zločinačke Jugoslavije koja nastade na ruševinama NDH, na genocidu hrvatskog naroda i ove Republike Hrvatske koja se otrgnu iz tog jugokomunističkog smrtnog zagrljaja ’90.-tih u Oslobodilačkom ratu kada obje baštine iste sotonske vrijednosti jugokomunističkog titinog koljačkog režima, kada obje grade budućnost na kostima i krvi poklanog hrvatskog naroda, veličajući partizanske zločine i genocid pod krinkom „antifašizma“, negirajući povisnu istinu koja živi u srcu ovog napaćenog naroda?!

E pa prodane duše, jadu šugoslovenski, samo tirajte mak na konac, i ustat će ovaj narod, ustat će kažem vam ja, a onda će vas uistinu stići narodni gnjev i zaslužena kazna, ozbiljno će mala Marica stisnutih šakica.

- Tako je Marice moja, ljubi did svoje zlato pametno, sve misleć biće tako dok dica izrastu i pokažu da više ne vridi ona Matoševa „vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda“!

E dico moja, obgrljuje did svoje janjce, 'oću li ja za života dočekati da ova đavlija sorta partizanska skine kandže paklene sa tila i duše ovog naroda hrvatskoga. Hoće li nas mimoići ona Matoševa tužna istina: „Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. No, na čudan način oni postupaju s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo“. Hoćemo li naći dovoljno štrika i osloboditi se zla koje nas mori i u propast vuče zarad ovoga nakota izdajničkog, proizašlog iz titina šinjela, jadni mi ne bili, zamišljeno će did gledajući u daljinu?!

A bili smo se ono ponadali ’90.-te i dok smo ratovali za slobodu da će biti tako, a nu ti vidi šta nas snađe sve ove godine tihe propasti i tuge naše, spušta did glavu među sklopljene ruke k'o da od Boga traži da se konačno smiluje ovom puku napaćenom kad se već sam iz ovog ropstva izbaviti ne može!

- E dide moj, tako ti je to, ma, dobro je ono reka' pokojni Mladen Schwartz, ako se dobro sićam, mi smo Hrvatsku imali samo dok je rat traja', uze rič i dragovoljac Jure koji sve vrime od ljutine zubima škrguće!

To je nama naš Franjo ostavio u amanet sa onom kukavnom „preambulom“ u Ustavu, sa onim pravdanjem zlotvora tite, sa spričavanjem lustracije, sa svojim prijateljima komunistima i udbašima koje uzdignu iz komunističke ropotarnice u vrhove vlasti nove Hrvatske dok naše vitezove dade k'o pse na ulici pogubiti, škrgućući će i dalje dragovoljac Jure.

I dobro si ono malopri' reka', NDH je po ovim gnjidama fašistička  i zločinačka, totalitarna i nedemokratska, a sve je svoje snage uprla u duhovnu obnovu hrvatskog naroda i njegove zatrte nacionalne svisti, u njegov duhovni i gospodarski napredak, u kulturni razvitak, u procvat tiskane riči i izdavašta, u školstvo i socijalni napredak, u demokratski doprinos razvitku države i naroda svih živućih narodnih zastupnika sazivajući ih u Hrvatski Državni Sabor, u slobodu vire i javne riči, u obranu života i opstanka naroda i države prid svakovrsnim zlotvorima koji se pod kokardom i crvenom zvizdom digoše na nju, a ti isti partizanski zlotvori koji su pod vodstvom totalitarne i diktatorske komunističke partije pred sobom klali i palili sve hrvatsko, zatirući svako ljudsko pravo na život i slobodu, pod krinkom nekakvih AVNOJ-a i ZAVNOH-a u koje su po naredbi partije instalirani zlotvorni poslušnici, bi trebali biti izraz tobožnjeg nespornog antifašizma, demokracije i narodne volje!

Pa to je za Bogu plakati dide, pa to je silovanje zdravog razuma, to je u nebo vapijući zločin nad istinom i pravdom, širi ruke dragovoljac Jure.

- Baš tako, potvrđuje did namišćajući kapu na glavi, baš tako, uzdanico moja.

- "Sada je red na Vladi i tu bih odao priznanje premijeru Andreju Plenkoviću jer se nitko nije usudio napraviti ovo, to je bio državnički korak. Vrijeme će pokazati da li su zaključci bili važni. Sada je vrijeme na legislativi koja mora biti preciznija, a onda dolaze suci. Ne smije se kao do sada pustiti da suci arbitrarno rade"…, čuje se opet glas kusavog akademika Kusonje iz televizije.

- Ma dide, ču li ovo, pa samo pripuznička duša zaogrnuta plaštom mizerije od akademika ima obraza na kraju ovakvu izdaju povisne istine i blamažu struke i morala okruniti hvalom nalogodavca ove travestije u maniri najcrnjeg titina jugokomunizma „premijera“ Plenkovića koji opet samo odrađuje posao za velikosrbe i Brisel, jadna li im majka veleizdajnička, ljutito će i mala Marica.

- Ma čujem, dite moje, da, veliko je pripuzništvo u vajnog akademika Kusonje i crvenog mu društva i još mu samo fali ona kapa sa tri roga i da zapiva onu partizansku protiv Boga pa da i slipcu bude jasno kakva je to povisna istina kad je izlane ovo Plenkovićevo ubogo partizansko Vijeće, podrugljivo će posli' svega did.

- Ma dide tu samo fali hrabar i častan Hrvat koji će tom Vijeću opalit „saborski vritnjak“ poput onoga od 5. listopada 1885. godine, kada časni pravaški zastupnik Josip Gržanić nogom u stražnjicu iz hrvatskog Sabora izbaci kukavnog bana Khuena Héderváryja, veselo će sa stisnutom desnicom mali Luka!

- O zlato didovo, dođi 'vamo da te poljubim u čelo hrvatsko, veseli se did mladom bojovniku koji će kad vrime dođe pokazat kako se Hrvatska od guja čisti!

- Bravo braco, grli Luku i mala Marica pa zaključuje, zar se moglo što drugo i očekivati od čelnika te današnje uistinu jugoslovenske Akademije koja se zaogrće i krije iza imena hrvatskog, a koje ime joj prvi put u povisti i dade upravo Poglavnik dr. Ante Pavelić i NDH. Kako se ta đavlija, crvena sorta, koluta očima mala Marica, ne odrekne tog „spornog“ naziva iz vrimena „totalitarnog režima“ kojeg evo gade na pasja kola da ih se ne bi nimalo posramio ni počasni član, voljeni im drug tito?!

Eto ne ćeš virovat' dide, ali na web stranicama te i takve crvene Akademije se još uvik diče popisom počasnih članova gdje svakog svisnog Hrvata koji nije prodana duša i zatrovan odurnim jugoslavenstvom, odnosno srbokomunizmom u oči bode krvavi natpis po rednim brojem 3.:

„Josip BROZ Tito (Kumrovec, 7. svibnja 1892. – Ljubljana, 4. svibnja 1980.) hrvatski političar, vođa Antifašističke borbe, predsjednik Jugoslavije POČASNI ČLAN OD 1947. – 1980.“!

Dakle, dide, vođa klaonice Jugoslavije, krvolok i bandit im tito, kako ga nazva i veliki Adenauer, ovoj usmrđenoj Kući izdaje nije sporan, nije im totalitarist, diktator i nedemokrat, kojeg triba osuditi i baciti u ropotarnicu povisti nego „antifašist“ kojim se i dan danas diče na sramotu ove države Hrvatske kojoj upravo on poruči u neprežaljenoj im šugoslaviji: „Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati svoju državu“! 

E jadna Akademijo, kućo jugoslavenske truleži, tko će te provitriti, tko li raskužit', uzdiše mala Marica?! Dide mogu se kladiti u što god 'oćeš da se u nazivu kukavne Akademije još uvik u slovu „H“ krije jugokomunistička zmija u obliku slova „J“!

- Bravo sokolice moja, veselo će did, ma opet sve mi se ponekad učini da je bandit bi' u pravu u neku ruku, jer što 'oću reć, evo Sava ne teče uzvodno, a naša Domovina Hrvatska je rascipljena u više država u kojima se ni po čemu ne može vidit' da je što različito u odnosu na Jugoslaviju, nego sve podsića i govori da su to samo odcipljene bivše titine papirnate republike u kojima glavnu rič vode njegova duhovna dica srbokomunizma i UDB-e, jer di god pogledaš, di god zaviriš, od televizije, pa do novina i tog đavlijeg interneta, na pošten svit 'rvatski samo laju i reže bisni psi druga tite i sve više rashrvaćuju i ovo malo hrvatstva što nam je priostalo! E zemljo otvori se, otpuhuje did.

- Da dide kakva je to hrvatska država, ako ne bivša Socijalistička RH i nova Briselska kolonija kad se od prisidnika njene Vlade nakon povratka s onog' puta u Izrael ču: "Hrvatska mora tražiti konsenzus i odrediti se prema pitanju prošlosti, totalitarnih režima 20. stoljeća, jasno osuditi režim između 1941. i 1945 godine, dakle ustaški režim tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini, ali isto tako na trezven način analizirati sve ono što se dogodilo nakon 1945. godine", pita se i mali Ivo koji je sve vrime pozorno sluša' što did govori.

On, dakle, da se vratimo malo unazad, nastavi mali Ivo, nakon onog pripuzničkog i antihrvatskog micanja HOS-ove ploče iz Jasenovca, po Pupovčevom nalogu, ide dalje i shodno novo naloženom mu zadatku stranih nalogodavaca u cilju daljnjeg pokoravanja hrvatskog naroda i razgradnje okljaštrene hrvatske države iznosi namjeru osnivanja „Povjerenstva za suočavanje s prošlošću“, s kojim da "na platformi dijaloga možemo doći do kvalitetnih rješenja kojima bi se ta pitanja stavila na raspravu najstručnijim ljudima iz različitih disciplina i time zatvorila još uvijek prijeporna pitanja povijesti 20. stoljeća" i kada sve „bude spremno, izaći će se u javnost s referentnim okvirom za rad tog povjerenstva i s imenima ljudi koji će u njemu sudjelovati“ ističući da je „interes prilično velik“, a što nimalo ne iznenađuje, jer koritarima, k'o što je malopri' rečeno, obilujemo i to ne samo od titina doba!

I tako, ta žalosna nam Vlada, na sjednici održanoj 2. ožujka 2017. osniva Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima i određuje da su zadaće Vijeća „izrada sveobuhvatnih preporuka usmjerenih na suočavanje s prošlošću, te preporuka pravnog reguliranja uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima, a obuhvatit će i prijedloge za očuvanje sjećanja, znanstveno istraživanje, dokumentiranje, politiku imenovanja ulica i trgova, omogućavanje pristupa javnosti podacima, distribuciju znanja te način obrazovanja djece i mladih u vezi s kršenjima ljudskih prava i temeljnih sloboda za vrijeme vlasti nedemokratskih režima“, što po onoj „kadija te tuži kadija ti sudi“ i dovede do ovih podrepaških preporuka kukavnog Vijeća nad kojima, kako čusmo, premijer neuvijeno likuje, netko bi dodao „prijatno iznenađen“, sladeći se budućim progonom HOS-a i pozdrava Za Dom spremni, zaključuje mali Ivo.

- Dobro si napomenu' zlato didovo, nego tko je sve poimence u tom poganom Vijeću uboge pameti i morala kad su mogli ovako pljunuti u lice narodu hrvatskomu s ovim tifusarskim zaključcima, već se didu opet mršti čelo.

- A tko, dide, uskoči gledajući popis mali Luka, tko bi bi' kad vidiš, kako naglasi Ivo, tko je i s kojim ciljem osnova' šumsko Vijeće!

Dakle, evo redom popisa: dr. sc. Zvonko Kusić, akademik, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, predsjednik Vijeća; prof. dr. sc. Stjepan Damjanović, akademik, predsjednik Matice hrvatske; dr. sc. Antun Vujić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža; dr. sc. Ivica Lučić, viši znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest; dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata; Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen područje Jasenovac; prof. dr. sc. Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta; prof. dr. sc. Aleksandar Jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu; izv. prof. dr.sc. Budislav Vukas, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci; izv. prof. dr. sc. Mario Vinković, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku; prof. dr. sc. Nevio Šetić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli; prof. dr. sc. Mladen Ančić, redoviti profesor na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru; prof. dr. sc. Jasna Omejec, redoviti profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; doc. dr. sc. Marta Dragičević Prtenjača, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; doc. dr. sc. Vanja-Ivan Savić, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Nenad Zakošek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; prof. dr. sc. Tihomir Cipek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

- Uh braćo mila, jada i čemera, pa sve k'o što sam i misli', sve go' komunist do komunista, udbaš do udbaša i pokoji naivac il' zbunjeni svat bez obraza koji se prikloni koritu da štogod ugrabi, ušićari il' koju kunu priskrbi, te sinekuru za ženu ujagmi, stišće did ljutito po tko zna koji put kapu s glave.

- Jadna majko pa di su im bili Klasić, Jakovina i Markovina, zar su mogli bez njih ovako zatifusarit', di je nji' đava crveni odni' ka prave nosioce titina srbokomunizma?!

Ili su izmaknuti po zadatku, „da se Vlasi ne dosite“, pa da na Vijeću uz Kusonju mogu sist' s liva i desna oni slipi tutlavci, Lučić i Nazor, pa tako onda, 'rvatskim ovcama, ne će ništa bit' sumnjivo, i moći će nam po tko zna koji put prodat' ništa komunističko, sad ja ne reko' šta, pod bubrege hrvatske, domeće pametno baba stežući šudar na glavi.

- Dobro si baba, točno u sridu, nasmija se od sve muke i did, što se drugo i moglo očekivati od komunističkih intelektualaca tipa đon obraz!

E sad dico, da opet ponovim, ovo vam je škola, zapamtite ova imena, ovih kako malopri' rekoh učenih budala i prodanih duša, ove neljude i usporedite s onima koji časno za Hrvatsku i istinu posvidočiše poput nadbiskupa Stepinca ili, recimo, znanstvenika dr. Ljudevita Juraka, bez obzira na sve posljedice koje su im pritile od titin zlotvora i krvoloka. Već smo rekli da im je Stepinac dok je bi' u uzama u brk skresa „da se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu“, što je brana i dan danas priko koje ove komunističke laži Kusonjina Vijeća ne mogu prići!

A utemeljitelju hrvatske patologije i najpoznatijem hrvatskom forenzičaru svoga vremena, časnom znanstveniku svitskog glasa dr. Ljudevitu Juraka, utamničenom 15. svibnja 1945. godine od strane titinih tifusara po nalogu Staljinova NKVD-a, je bilo ponuđeno da povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva za istraživanje zločina u Vinici i da kaže da ga je dao pod prisilom, što je on odbio te je striljan i potom po staroj navadi „antifašista“ i „osuđen“ na smrt, jer je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”. Dakle, radi istine je spremno položio život istinski žaleći one koji ostaju živiti u komunističkoj satrapiji!

Eto to je čovik, dico moja, to su ljudi nasuprot titinim sotonama u ljudskom obličju!

I sada se upitajte bi li akademik Kusonja bio što spreman žrtvovati, makar crno ispod nokta, za istinu za koju znanstvenik svitskog glasa Ljudevit Jurak časno položi svoj život, vrti did prikorno glavom, ma ni slučajno ta vidimo iz đavlijeg dokumenta ovog kukavnog Vijeća da je on spreman za čast, slast i mast, i ustaške kune, žrtvovati bilo što je u opreci sa krvavom zvezdom pa tako i istinu za koji toliki padoše!

Isto tako, ja vam životom jamčim da časna starina Ljudevit Jurak ni po cinu života ne bi potpisa ovaj dokument beščašća akademika Kusića i pridruženih mu titnih pionira, da je kojim slučajem živ ovo dočeka, skrušeno će did svojim malim janjcima!

- Da dide, Plenković je odredio ciljeve i članove Vijeća i ti stari komunisti i pokoji zbunjeni pionir su sjeli par puta i donili nikakve zaključke na svoju sramotu i našu žalost tako da je vajni premijer mogao radosno zahvaliti „svim članicama i članovima Vijeća koji su proteklih godinu dana, kroz intenzivan, otvoren, argumentiran i staložen dijalog, radili na Dokumentu dijaloga, tekstu kojeg su mu uručili“ i u istom dahu Urbi et Orbi naglasiti da mu je „posebno važno u ovom dokumentu to da se vrlo jasno osuđuju totalitarizmi, bez ikakvih dilema i bez ikakvih ograda. Sve ono što se odnosi na razdoblje 1941.-1945., nacizma, fašizma, ustaštva, četništva, je vrlo precizno ponovljeno da je u suprotnosti s Ustavom i da tu nema nikakvih dilema. To se odnosi i na pozdrav „za dom spremni“, koji ima vrlo jasan, protuustavan karakter “, a posebno mu je drago, bijednom sinu, što mu je „Vijeće  nedvosmisleno jasno kod poštivanja antifašizma u Drugom svjetskom ratu“, podcrta s gađenjem mala Marica.

I još pri tomu, bez imalo stida i srama, bez da trepne, je li, izjavi „da je riječ o vrlo vrijednom i izbalansiranom dokumentu koji je dao doprinos kakav još nije postojao u hrvatskoj javnosti“ te da će „Vlada na temelju ovoga dokumenta donositi svoje odluke kada procijeni da je za to pravo vrijeme“!

- Ma šta, k'o oparen skoči dragovoljc Jure! Ma šta će on donosit, crn mu obraz, koje odluke, to da će nam usta začepit i u groblja nas utirat ka' ono indijance u rezervate, mizerija jedna antihrvatska, ljutito će stisnutih šaka dragovoljac Jure. Ma nismo se komunističke bande bojali ni dok smo goloruki bili, k'o što si dide odmah na početku reka', a eto sad ćemo nakon svega, svih naših mrtvih i pobijenih, ka' ovce na klanju sve mirno promatrati, sad kad se puška prid bandom sakrivena lako otkopa i nađe! Ma malo morgen druže Plenkoviću!

- Je strikane, nastavi mali Ivo, očito je da mu je to namira, jer govoreći tada o HOS-ovoj ploči u Jasenovcu on izjavi: "Jasno je da je i Vijeće, a to je čvrst i nedvosmislen moj stav, da je pozdrav koji je na toj ploči i koji je registriran kao dio statutarnih odredbi određenih udruga koje se vežu na aktivnost HOS-a u Domovinskom ratu, suprotan Ustavu RH. Tu nema nikakvih dilema i Vijeće je jasno to reklo u svojim preporukama, ali je uvažilo činjenicu da se u striktno pravno gledajući propisanim situacijama može koristiti kao iznimka uz prethodno propisano dopuštenje“, a podrža ga odmah spremno vajni akademik: "Kao što je premijer rekao, ZDS u grbu HOS-a se iznimno može koristiti. On se koristi samo u vezi onih situacija, mjesta ili groblja, gdje se obilježava pogibija gdje su sudjelovali pripadnici HOS-a, koji su to nosili. Treba se tu napomenuti da ta dozvola ne mijenja samu postavku da je taj slogan protuustavan. To je bila službena tolerancija koja je sad naslijeđena i tu je iznimka koja se iznimno i striktno regulirano može tolerirati“!

- E nećeš crveni sine protuustavni, prije ćemo svi izginut nego ćeš nam usta začepit, prije nego ćeš zabranama i kaznama pljunuti na časni nam pozdrav „Za Dom spremni“ i na suborce nam koji izginuše i krvcu za Dom i narod hrabro dadoše, ustade se opet k'o šilom uboden dragovoljac Jure!

- Ma ne srdi se Jure, ma pašće beštija i prije, vidit ćeš, smiruje Juru did.

- Pašće bagra dide i ja kažem, ne smiruje se dragovoljac Jure. Crvena bagra je u mišjim rupama bila čekajući da crvena zvezda petokraka opet oslobodi Zagreb dok smo mi krv lili i sada, kad su na sve načine uz pomoć međunarodne bande rastočili sve što hrvatski diše, misle zabiti zadnji čavao u lijes u koji nas i evo žive trpaju!  Pa ovo je nepravda koja u nebo vapi, pa ovo je zlo o kakvom udbaške beštije nisu ni sanjat' mogle dok su pripremali odstupnicu pred raspad im krvave šugoslavije, nastavlja dragovoljac Jure.

E moj dide, to su ti plodovi Tuđmanove pomirbe! Zar tada nisam govori' čemu vodi „pomirba“ sa partizanskim šljamom na čelu borbe za oslobođenje Hrvatske ispod srbokomunističkog jarma?! Zar nas nisu ubijali dok smo se za Hrvatsku borili, za Hrvatsku, a ne za titinu kiflu, ne za priokret gdje će komunisti otići a udbaši zasist' na njihovo misto i to sve pod firmom nikakvog izvitoperenog hrvatstva! Da dide, eto u koji jad i propast nas dovede popustljivost i kukavičkluk prid nazovi Hrvatima koji izpod titina šinjela na čelo hrvatske borbe isplivaše sve po planovima i namirama UDB-e! Pa s njima na čelu, koji su negda rušili hrvatsku Državu i pod zvezdom petokrakom izvršili genocid nad hrvatskim narodom i tog grija paklenog se nikad nisu odrekli, koje dobro nas je moglo zadesiti ako se gleda imalo dalje od nosa trule im „pomirbe“?!

E gadovi prokleti, izrodi veleizdajnički prokleto vam sime, grmi i dragovoljac Jure.

- Smiri se Jure, ka' Boga te molim, sve te razumim, jašta mi je muka, s mukom se i did kaje zbog onodobne nekritičke podrške Tuđmanu kad je zasijano sime sve ove nevolje u koju je Domovina Hrvatska zapala koprcajući se raspeta u okovima bivših titinih papirnatih republika, a sad utopljena još i u Briselske okove!

- Ma smiren sam dide, sida dragovoljac Jure dodajući ciplju bukovine u kamin.

Pa ovo je za Bogu plakat' da beštije dezerterske sad imaju obraza našu borbu i naše ideje oličene u svetom pozdravu Za Dom spremni proglašavati protuustavnim, pa ima li to još igdje na svitu da nam neprijatelji naši određuju ciljeve i smirnice u državi nastaloj na našoj krvi i mi sve to mirno gledamo, žalosti se dragovoljac Jure.

Jadna je država gdje su njeni branitelji u sukobu sa Ustavom! Znači da smo državu izgubili ili je zapravo nismo nigda ni imali, ustaje se opet Jure.

Uvik sam govorio, dide, da mi sve linije, crte obrane, trebamo napustiti i u Zagrebu stanje rišiti pa ćemo onda i do Drine doći, jer da se sav narod diga, k'o što je i htio, bandu bismo i s metlama pobidili!

Kad nas se progonilo, naše časne vitezove k'o pse ubijalo, udbaše na čelo države stavljalo, s Miloševićem se k'o s prijateljem ragovaralo, Aliji dato da predstavlja BiH, s neprijateljem šurovalo, naftu mu se prodavalo, mudžahedine pripušćalo i naoružavalo one koji na nas pucaju, u Ustav unosile povisne laži, onda što bi trebalo drugo očekivat' nego da umisto Države Hrvatske na povisnom i narodnom području imamo titinu kiflu ka' novu Socijalističku Republiku Hrvatsku u kojoj će nas voditi zlotvori i prodane duše svake vrste kojima je do hrvatstva i Hrvatske koliko i do crna ispod nokta, širi nemoćno ruke dragovoljac Jure!

Ako udbaške protuhe u Ustav zapišu da se „Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo“, pazite sad, i „u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost“, onda nam pravo budi!

Preko ovoga se gotovo šutke prišlo dok smo ginuli i za život se borili i sad se čudimo u što je udbaško sime izraslo! Sve smo udbašima u ruke dali zarad neke fatamorgane da Tuđman zna šta radi i da će se sve posli' rišit i sad se čudimo u što je udbaški moloh izrastao i što nas mlati k'o i prije u našoj kući, vrti glavom dragovoljac Jure.

Ma dide, opet ću reći, jesmo li mi maloumni, bez mozga i hrabrosti kad smo ovo dopustili da se u najviši zakon jedne države unosi da je izraz državnosti, nacionalne samobitnosti, krvnički AVNOJ, ZAVNOH i sve ono što je tu državnost rušilo i hrvatski narod zatiralo, klalo i ubijalo, zarad zločinačke Jugoslavije i vlasti Staljinove ekspoziture Komunističke partije s krvolokom titom na čelu, a sve to nasuprot uskrsle Nezavisne Države Hrvatske za koju se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio i do zadnjeg je krvlju svojom branio?!

Znači posli' osam stolića patnji, borbe i nada, voljom hrvatskog naroda uskrsla država Hrvatska 10. travnja 1941. godine nije potvrdila i izrazila „tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda“, a je sa šumskim terorističkim ZAVNOH-om i totalitarnim i nedemokratskim komunističkim ustavima papirnate „Socijalističke Republike Hrvatske“ pa se onda NDH ne unosi u Ustav novonastale Hrvatske iznikle na hrvatskoj krvi raspadajuće zločinačke titine Jugoslavije kao negacije svakog hrvatstva i hrvatske državnosti nego se na to misto postavlja zarad udbaške tranzicije upravo ono što je Hrvatsku s genocidom rušilo i iz čega se hrvatski narod po cinu vlastita života 90.-tih posli' pada Berlinskog zida htio izbaviti! Pa što je to ako nije silovanje zdravog razuma i povisne istine?!

Priko pola milijuna naroda hrvatskog je na najstrašnije načine zatučeno i crna zemlja im i dan danas neznani grob krije, milijuni su raseljeni po cilom svitu, milijuni su patili, mučeni i zatirani na sve načine u titinoj klaonici Jugoslaviji i svi su oni po bandi protuustavni nasuprot ustavnih im zatornika svega hrvatskoga koji nastaviše s titinim duhom i nakon Domovinskog rata u kojem hrvatski sinovi ginuše zapravo za njihovo neprekinuto vladanje od tite do danas, na grbači naroda hrvatskoga, jadni ti smo mi, pa je l' nas stid pređa naših časnih, žalosno će opet dragovoljac Jure!

I ne samo da smo to onda dopustili nego i dan danas to dopuštamo i šutke gledamo kako nas na sve načine zatiru i guše, Hrvatsku pljačkaju i mladost iz države izgone, ubijajuć' u nama svaku solidarnost, požrtvovnost, domoljublje i rodoljublje, držeći sve u svojim rukama, od medija i financija, da bi nas raskolili, posvađali i taktikom kuhane žabe umrtvljuju nam duh za svaki otpor tako da mnogi gube nadu i vjeru da će se na obzoru hrvatstva pojaviti časni i iskreni Hrvati koji će hrabro ustati i reći „Car je gol“, bandu rastirati i narod hrvatski povesti u borbu ka slobodi i zajedništvu u sreći i blagostanju u ciloj nam Domovini!

Zaista, zaista, osakaćeni smo mi i naša nacionalna svist, zaraženi smo virusom komunizma i jugoslavenstva kao otvorenom rak ranom koja nas izjeda iznutra i, uz očiti Stockholmski sindrom s kojim nam je i Ustav napisan, obilujemo s toliko Juda ka' ni jedna zemlja od Matoševe Europe do danas da nam je za izličenje potribna najljuća moguća trava, dide moj, umorno sida dragovoljac Jure!

- Tako je Jure, uzdanico naša, dobro si sve reka', dobro si dijagnozu da i sad nam je svima ljutu travu pripraviti da rane zaličimo i rak jugokomunsitčke izdaje pobidimo na slavu naroda hrvatskoga i Boga Velikoga, prikriži se did! 

Velik je posa' dico moja prid svima, prid cilim narodom ako se mislimo izličit od bolesti smrtonosne što nas je ka' narod skoro dotukla i da se osovimo na noge i uzdignute glave svima kažemo da je narod hrvatski stari narod koji život svoj u slobodi hoće i da mu na tom putu, uz Božiju pomoć, više nitko bez poslidica, prepreka i kočnica ne će biti, zapriti ozbiljno did uzdignutim kažiprstom!

- Ili, dide, kako ono reče naš Otac Domovine dotur Ante Starčević: "Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo; Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga; Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina, zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše, a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo", slavodobitno zaključi mali Ivo sidajući didu u krilo.

- Baš tako, sokoliću moj, uzdanico moja, eto nek smo se i malo razvedrili, da nam se opet ukaza svitlo na kraju tunela, kad evo u pustoj ingleni i sunce ispratismo i mrak pade, veselo će i did. A Marice jesi vidila ima li koja ljubica za Cvitnicu, siti se did.

- Ma išla sam dide do Luška i Brišća, ali nema ni za lika, samo malo mlade pšenice sam našla, tužno će mala Marica.

- Ma Bogu 'vala, umit ćemo se s tim šta je Bog da' sa ovakvim vrimenom, tješi did malu Maricu ljubeći je u čelo.

- E dobro dide, nek ste se malo i oraspoložili i smirili pa sad 'ajte za stol, evo su gotove pole sa slaninom, zaslužili ste, vesela je i baba nakon Jurine i didove beside. Ajde sidajte i krsti se dide, šćeta je da se olade.

-  Svaka ti se pozlatila baba moja, ajde Luka ti započni, zapovida sad veselo did.

Zapisao: ing. Ante Matić od Livna

SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO

Dr. Ante Starčević