I na kraju, prihvaćaju se kao očite -
samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
Nekoji kažu, da treba mučati, kad se ne može stanje
promijeniti ni narodu pomoći. Tako govore oni, koji znadu, da su krivi,
i da o zlu rade. Kroz takovo mučanje došao je naš narod u današnje
stanje, a ja sudim, ako je narod pametan i za sve zauzet, da mu mnogo
koriste oni koji mu odkrivaju i pokazuju njegove neprijatelje i
zlotvore, ljude koji ga bacaju u nesreću i u njoj ga drže dok ga ne
mogu rinuti u drugu. (dr. Ante Starčević)
Bog i Hrvati!
NAČELA HRVATSKOG
USTAŠKOG POKRETA
Obradio:Danijel CRLJEN - Zagreb,
1942.
2. Hrvatsko ime
Hrvatski narod ima svoje
izvorno
povijesno ime Hrvat, pod kojim se je
pojavio u davno
povijesno doba, pod kojim je prije 1.400 godina došao u današnju svoju
postojbinu, te
pod kojim živi sve do danas. To ime ne može i ne smije zamijeniti ni
jedno drugo ime.
Dugo se vremena nije ništa znalo o porijeklu imena Hrvat. Znalo se
jedino, da ga naš narod
nosi, odkad se je pojavio na pozornici povijesti. Tek najnovija
istraživanja unijela su u to
pitanje malo više svijetla. Mnogi i ozbiljni hrvatski povjesničari
smatraju dokazanim, da je
hrvatsko ime iranskog porijekla. U iranskom jeziku Hrvat znači
prijatelj. Razni ga povijesni
spomenici različito bilježe. Na nadgrobnim spomenicima u Azovu nalazimo
ga kao Horoath i
Horovath. U Kavkazu se neko lezginsko pleme nazivalo Hvartin, a Grci su
nas u davna
vremena nazivali Hrobatoi. U Slovačkoj su naši pređi bili Charvati, što
je ostalo kao ime
mjesta.
Ono se je proplelo i provuklo kroz čitavu srednju i istočnu Europu,
bilježeći trag prolaza
hrvatskoga naroda i ostajući u pojedinim krajevima kao uspomena na našu
staru slavu i
veličinu.
Ono je bliještilo europskim sjajem u doba kralja Tomislava, bilo je
znamen moći za Petra
Krešimira IV. Njegova slava nije bila pomračena nakon propasti
kraljevstva, nego je hrvatsko
ime bilo poznato u čitavoj Evropi, gdje su naročito hrvatske vojničke
vrline bile uvijek
cijenjene. Snaga hrvatskog imena bila je toliko jaka, da se hrvatsko
ime nije dalo potisnuti ni
od jednog pokrajinskog imena. Hrvatsko je ime bilo toliko sraslo s
dušom cijelog naroda, da
ga nije dovelo u opasnost ni bosansko! ime za vrijeme opstanka
bosanskog kraljevstva, kad je
Bosna bila jedino stvarno sjedište hrvatske državnosti. U tom se je
razdoblju moglo očekivati
povlačenje hrvatskog imena, nu to se nije dogodilo, jer je njegova
ucijepljenost u narodnu
dušu nadjačala privlačnu moć jednog kraljevstva.
U starijoj našoj prošlosti nije hrvatsko ime bilo toliko napadano, jer
je narodna svijest kod
svih naroda bila mutna i neodređena, te pojedini narodi nisu ni iz
daleka bili tako sebe svjesni,
kao danas. Starija povijest ne poznaje uopće nacionalizma u današnjem
smislu riječi. Mač je
odlučivao u sukobima jednako među narodima kao i među ljudima. Tlačenje
pokorenih bilo je
uvijek više tjelesne nego duhovne naravi. Pobijeđeni je, recimo, morao
platiti danak, kadikad
je bio prisiljavan, da mijenja vjeru, ali nikom nije padalo na pamet da
sustavnim radom uništi
jezik pobijeđenog, ili čak da mu promijeni ime.
Nova su vremena u svemu donijela nova shvaćanja i nove poglede, pa i u
pitanju odnosa
među narodima. Čim je pojedini narod upoznao vrijednost i snagu svoje
narodne svijesti,
važnost i ljepotu svojeg jezika ili značaj vlastitog imena, rodila se
odmah težnja da se
neprijatelju te vrednote umanje, oslabe, oduzmu ili unište.
Iz tih je razloga i hrvatsko ime ulazilo u sve težu borbu, čim su dalje
stoljeća odmicala, tako
da se u našem stoljeću borba za očuvanje hrvatskog imena popela do
tragičnosti.
Nu ni hrvatski narod nije spavao, već je tim više volio i čuvao svoje
ime, čim je veće napadaje
i opasnost moralo prebroditi.
Ono nije bilo ni jednog časa ozbiljno dovedeno u pitanje suparništvom
ilirskog imena, iako se
je našao znatan krug zanesenjaka, koji su ovo ime promicali.
Neprijatelji su mu nastojali, naročito kroz noviju povijest, više puta
suziti životni prostor,
naturujući Hrvatima pojedinih pokrajina pokrajinska imena, nu narod je
uvijek pasivnom
oporbom onemogućio sve takove osnove i ostao uvijek u svim hrvatskim
krajevima samo i
jedino Hrvatom.
Kad je govor o hrvatskom imenu i o borbi za njegovo održanje i njegovu
čast, posebnu pažnju
treba posvetiti upornoj i opasnoj, profinjenoj i podloj borbi za
naturivanje jugoslavenskog
imena hrvatskom narodu.
Zlu treba gledati ravno u oči i odmah priznati, da je bilo dosta
Hrvata, i to čak pametnih
Hrvata, koji su zbog legendarne, a često upravo besmislene hrvatske
širokogrudnosti prihvatili
to ime zaneseni sanjarenjem o nekakvim bratskim plemenima, trojednom
narodu i drugim
vrlo opasnim besmislicama.
Bilo je Hrvata, koji su živjeli u uvjerenju, da je samo to
jugoslavensko ime dostatno za
ujedinjenje naroda, na koje se to ime odnosilo, a to su Hrvati, Srbi i
Slovenci: Za volju tog
imena oni su krivotvorili našu povijest, da bi dokazali našu povezanost
sa Srbima, prešutili su
naše porijeklo, da bi mogli utvrditi, da smo istog porijekla kojeg i
Srbi i Slovenci. Naše su
narodno blago proglašavali srpskim,a da poruga bude veća, dozvoljavali
su nam, da to
tobožnje srpsko narodno blago, smatramo također svojim, u koliko se
priznajemo
Jugoslavenima.
Sva su sredstva bilo dobra, da se Hrvate zavede, smete, prevari i
navede na zaboravljanje
hrvatskog imena. Prije stvaranja Jugoslavije radilo se lukavo, oprezno
i podmuklo, da se ne
probudi lava, hrvatsku narodnu svijest, koja bi brzo obračunala sa svim
tim namjerama i
pomrsila sve račune.
Nu kad je stvorena Jugoslavija, i kad se je uvidjelo, da je cijeli
hrvatski narod ne samo daleko
od pomisli, da se odrekne svog lijepog i slavnog imena, nego da mu nije
ni na kraj pameti niti
da prizna pravo na opstanak Jugoslaviji, udarili su neprijatelji u
druge žice. Ime je hrvatsko
bilo na svakom koraku ponižavano i izrugivano. Tko se hrvatskim imenom
služio, osjetio je
ubrzo, da su mu u toj državi sva vrata zatvorena. Hrvatsku je doskora
bilo zabranjeno nazivati
Hrvatskom, a Hrvatsko Primorje dobilo je novo ime: Gornji Jadran.
Doskora se zabranila
svaka upotreba hrvatskog imena u bilo kojoj prilici. Za Aleksandrove
diktature nije se u
dnevnom tisku ni pod kojom izlikom moglo spomenuti hrvatsko ime, dok su
novine s
hrvatskim imenom u naslovu bile redom zabranjivane, isto kao i ogroman
broj najrazličitijih
društava od športskih do dobrotvornih. Pjevanje hrvatskih pjesama
plaćalo se batinama i
zatvorom, a klicanje Hrvatskoj robijom po zloglasnom zakonu o zaštiti
države.
12
Uzimajući u primjeni Hrvata kao građanina nižega reda, htjelo se
probuditi kukavičluk kod
ljudi i dovesti ih do napuštanja hrvatskog imena. Na oko su naši
neprijatelji bili formalisti. Ta
tražili su samo napuštanje hrvatskog imena i čovjeka smjesta
proglašavali državotvornim. Nu
oni su dobro znali, što znači narodu oduzeti ime. Znali su, da kad se
naš čovjek prestane zvati
Hrvatom, da će također prestati biti Hrvat. Nu naš spasonosni
životvorni otpor i zdravo
narodno shvaćanje odolili su svim napadajima na hrvatsko ime, koje su
tek nakon progona svi
Hrvati pravo zavolili, i koje je tek u vatri narodnog iskušenja
pokazalo svoju pravu vrijednost.
Sjećamo se dobro, koliko je napora Beograd uložio, da se bosanski
Hrvati nazivaju
Bosancima, ili dalmatinski Dalmatincima. Nu beogradski pritisak u tom
pravcu postigao je
ovdje baš suprotan učinak, prokrčio puteve pod-punom slavlju hrvatskog
imena i doveo do
uništenja jugoslavenskog.
Naročito težak napadaj na hrvatsko ime izdržaše naši Muslimani u Bosni,
kojima se
nadijevalo srpsko ime, dokle god je to išlo, a gdje velikosrpska
promičba nije uspijevala, tamo
se pokušavalo prodrijeti s bosanskim imenom uz tvrdnju da naši
Muslimani nisu ni Srbi (jer
to Muslimani nisu htjeli), ni Hrvati (jer je to Srbima smrdilo), već
nešto treće.
Svi su ti napori propali u vodu, a stradanje progonjenih zbog hrvatskog
imena palo je na glave
progonitelja. Hrvatsko ime, zabranjeno u javnom životu, utiskivalo se
je sve dublje u srce
svakog Hrvata. Onaj, koji do tada nije mnogo držao do hrvatskog imena,
zavolio ga je kao
najveće blago. Onaj, kojemu je ime jugoslavensko bilo možda ravnodušno,
zamrzio ga je u
tim teškim danima iz dna duše.
Koliko nam vrijedi naše ime, pokazali su nam najbolje oni, koji su nam
ga htjeli oteti.
S njime na usnama umirao je svaki hrvatski mučenik, ono je bilo prva
riječ hrvatske
novorođenčadi.
U njemu je konačno cijeli hrvatski narod vidio znamen borbe i pobjede.
Danas je hrvatskom imenu povraćena pogažena čast i dostojanstvo. Ono je
oživljeno, gdje je
počelo zamirati, blista sigurnim sjajem, gdje je bilo dovedeno u
opasnost, da potamni.
S hrvatskim imenom povezane su uspomene mnogih vjekova, ponos naše
starine, veličine
slave i stradanja. Pod tim su se imenom naši pređi predstavih Evropi i
u njoj proslavili. To je
ime postalo živa snaga naroda, koji ga nosi. Odreći se hrvatskog imena,
značilo bi odreći se
vlastite ličnosti, postati duhovni razlomak. To su mogle učiniti samo
ništarije i prodane
mješine. Oni su međutim baš na taj način spasili čast hrvatskog imena,
što su ga se sami
odrekli, jer nisu nikada ni bili dostojni, da ga nose.
Ono je čisto neokaljano i sveto. Zbog toga se imenom Hrvat može
ponositi samo onaj, koji to
ime zaista zaslužuje.
Iz vrijednosti hrvatskog imena proističu obveze prema njemu onih, koji
ga nose.
To je ime naših junaka.
Ne smije ga, dakle, nositi kukavica.
To je ime naših boraca.
Ne smije ga nositi izdajica.
To je ime naših poštenjaka.
Ne smiju ga nositi lopovi i varalice.
To je ime narodnih vođa i učitelja.
Ne smiju ga stoga nositi izrabljivači i krvopije.
To je ime Poglavnika i Ustaša. Ne smiju se dakle njime kititi
komunistički, masonski,
jugoslavenski i drugi odpadci.
Kao što je hrvatsko ime oduvijek vezano s hrvatskim narodom, tako je
njegova čast vezana s
čašću hrvatskoga naroda. Nije stoga neprijatelj tog imena samo onaj,
koji ga želi izbrisati,
nego i svaki Hrvat, koji ga svojim životom i radom sramoti. Ustaša mora
stoga smatrati
svojom čašću, što ima to slavno ime, koje hrvatski narod već mnoga
stoljeća neokaljano nosi.
Ustaše će ga isto tako neokaljana sačuvati i obogaćena slavom ustaške
oslobodilačke borbe
predati pokoljenjima, koja za nama dolaze.
