|
Marijuana Party of Canada vs HDZ Michael Baldasaro, (7.500 glasova) / Gordan Jandroković (800 glasova)
Kada pogledate naslov i ovu sliku možda ćete pomisliti da se ovdje radi o nekakvoj bezveznoj šali o ludim hippy-ima iz 1960ih i njihovom podmladku iz ovih 2000tih godina. Doduše, istina je da su ovi (na prvoj slici) bili jedan pravi 'orginalni' hippyi, a isto je tako istina da je ovaj prvi na slici do nedavno bio i samoproglašeni nadbiskup "Crkve svemira" i vođa političke stranke "Marijuana Party of Canada", koji se na svim izborima u kanadskom gradu Hamiltonu u zadnjih tridesetak godina, na lokalnoj i državnoj razini, natjecao za mjesto gradonačelnika i parlamentarnog zastupnika u provincijskoj ili federalnoj vladi. Nu pođimo od početka. "Crkvu Svemira" (The Church of the Universe) s grupicom drugih drogaša osnovali su dva hippya, Michael Baldasaro i Walter Tucker (na slici) 1969. godine. Obred u njihovoj "Crkvi" bilo je pušenje "sakramenta" (marihuane) i oni su se na političkom natjecanju neumorno borili za legalizaciju ove droge. To je na svim izborima bila glavna platforma za njihovo natjecanje za visoke pozicije u državnoj službi. "Sjedište Crkve" bio je u "Clear Water" (Bistra voda). To je bio jedan napušteni, vodom napunjeni, kamenolom u jednoj šumi u blizini sela Puslinch nedaleko od Hamiltona. Tu su oni, za vrieme toploga vremena, podpuno goli pušili svoj "sakrament" i skakali u vodu, kako bi sa sebe oprali griehe, a i nečistoću s tiela jer se inače uobće nisu prali.Ovi hippyi nisu dočekali legalizaciju svoga "sakramenta", a sigurno u svojoj marihuanom i drugim drogama zamagljenoj mašti nisu ni očekivali da će u Kanadi ikada doći do legalizacije nihovoga "sakramenta" (Walter Tucker je umro 2015., a Michael Baldasaro 2016. godine), ali to se evo prije par mjeseci ipak dogodilo, pa je sigurno da se oni sada blaženo smiješe u svojim liesovima od prešanoga papira u kojima se u Kanadi pokopavaju svi siromašni drogaši, prosjaci i svi drugi njima slični bezkućnici. Za svakoga tko je imao imalo smisla za humor Baldasarova kandidatura je za vrieme svake odurne izborne kampanje bila antidota za dosadnu retoriku "profesionalnih političara", raznih boja i intelekta, koji za vrieme svake predizborne kampanje uvijek luperdaju po istoj kanti punoj svih mogućih obećanja. Kako bi pučanstvo što bolje zabavljali neki mediji bi za vrieme predizborne kampanje Baldasaru posvetili dosta pozornosti i, vjerovali ili ne, on je jednom osvojio drugo, a tri puta četvrto mjesto na izborima za gradonačelnika Hamiltona:Na izborima za gradonačelnika Hamiltona 1988. godine na kojima je pobijedio Bob Morrow, Baldasaro je dobio 7.500 glasova, što je bilo oko 10% od ukupnog broja. Među 12 kandidata 2006. godine osvojio je četvrto mjesto sa 4.520 glasova; od 14 kandidata na izborima 2010. godine, sa 2.892 glasa; a među 12 kandidata na izborima 2014., sa 3.518 glasova. Nu siguran sam da nikada nikome nije ni palo na pamet da bi osoba s umom poremećenim drogama kao što je bio Baldasaro mogla obnašati funkciju gradonačelnika ili zastupnika u parlamentu. Onda, kako je moguće da je on na ovim izborima dobio toliko glasova? E, sada je vrieme da se opet prisjetimo one u svim izborima u Hrvatskoj ponavljane izprike glasača u kojoj kažu da su bili prisiljeni glasati "za manje zlo".Ali ni to glasanje za "manje zlo" nije baš tako jednostavno. U njemu se za vrieme izbora uz mnogo drugoga izražava nepovjerenje, a u najviše slučajeva i mržnja glasača na razne nesposobnjake, profesionalne lažljivce, prevarante i svakovrstne lopove koji su kao kandidati ove ili one stranke uvijek među prvima koji se bore "za prava maloga čovjeka".
Za to, kako bi ovim lopinama pokazali što o njima misle, mnogi glasači glasaju za svakoga tko je protiv njih bez obzira na to što su i ovi drugi u mnogo slučajeva gori od onih prvih.
Drugi, koji imaju malo više smisla za humor, svoj glas daju drogašima i luđacima poput raznih Baldasara, novim čupavim hipyima poput raznih Sinčića, neodgojenim klipanima i izgrednicima poput raznih Pernara, glupanima, pokvarenjacima i provalnicima poput raznih Beljaka i raznog drugog ološa. Tako je u Hamiltonu, gradu od nešto preko 500.000 stanovnika, ovaj ludi drogaš na svim izborima dobio četiri, pet, pa čak i deset puta više glasova nego mnogi današnji zastupnici u Vladi i Saboru Republike Hrvatske, državi s najmanje devet puta više glasača. Jedan od najzanimljivijih fenomena je predsjednik Hrvatskoga (?) Sabora, Gordan Jandroković, koji je na tu super-visoku poziciju došao sa 'grand total' od 800 glasova. Pa kako i po kojoj demokratskoj osnovi je on s tih 800 glasova mogao doći na mjesto predsjednika parlamenta jedne države u kojoj vlada toliko naglašavan demokratski sustav? Je li ovaj mladi 'gospodin' dobio tako malo glasova zato što ne posjeduje razinu naobrazbe, inteligencije i drugih kvalifikacija koje je posjedovao Michaela Baldasaro uobće nije važno, nego kako je on s 800 glasova mogao doći na mjesto predsjednika parlamenta jedne države, a Baldasaro sa skoro deset puta više glasova nije mogao dobiti ni posao čistača javnih zahoda?Na to pitanje je vrlo težko odgovoriti jer se ovo što se od 2000te godine događa u Hrvatskoj nikako ne može uzporediti s nečim što je ustaljena praksa u zemljama gdje još donekle vlada onaj stari orginalni koncept zapadne demokracije. Na primjer, bez obzira na to što je na izborima dobivao i deset puta više glasova nego mnogi zastupnici, ministri i stranke u Hrvatskoj, Baldasaro i njegova stranka nisu iz državnog, ili bilo kojega drugog budžeta, nikada dobili niti jedan cent pomoći. Glavni razlog tomu je zakonska odredba po kojoj u Kanadi financijsku pomoć iz državnoga proračuna dobivaju samo stranke kojima je priznat službeni status, a da bi jedna stranka postigla taj status ona u federalnom parlamentu mora imati najmanje 12, a u ontarijskom 8 zastupničkih mjesta. Ali u banana državi kao današnja Hrvatska u kojoj su demokracija i anarhija jedno te isto, u državi u kojoj na svakih 20.000 stanovnika imate barem jednu "političku" stranku, takvi zakoni se u najmanju ruku smatraju restriktivnim, stranim i nedemokratskim. Glavna državna legislativna institucija, Sabor (ne ću reći hrvatski jer ga takvim nitko i ne smatra) s kojega god aspekta je pogledaš uobće ne izgleda kao zbornica političkih predstavnika jednoga naroda, nego (izuzev vrlo mali broj čestitih zastupnika) kao nekakva vanzemaljska opera za povampirene jugoboljševičke nakaze, umno poremećene delinkvente, patološke lažljivce, i nove hipye na Planeti majmuna (Planet of the Apes), u kojoj svi neprestano krše nekakav nepostojeći poslovnik a da nikome od njih, uključujući i predsjednika, nije jasno da se ne može kršiti nešto što ne postoji.A sada gle još jednoga od tisuću čuda koja se događaju u "modernoj demokratskoj" državi Hrvatskoj. Nedavno je u "narodnim medijima" u Hrvatskoj objavljena novost kako je Vlada uputila Saboru priedlog za izmjenu zakona o financiranju stranaka, jer su drugovi (nekoliko godina poslie događaja) "slučajno" odkrili da im je umno neuravnoteženi imbecil i klaun Ivan Pernar iz proračuna maznuo 1,1 milijun kuna, tako što je s još jednim drugim klaunom, nekim Stjepanom Vujanićem, osnovao stranku "Abeceda demokracije". Iako su uvijek znali da ta fantomska stranka nema niti jednoga člana osim Vujanića (koji je na izborima 2016. dobio 26 glasova), jer Pernar se odmah poslie primitka novca vratio natrag u njegov Živi zid, drugovi iz Vlade kažu da će ona do kraja mandata (kakvoga mandata?) dobiti još kojih 400.000 kuna. Ovo je samo jedan od tisuća primjera korupcije, nepotizma i svih drugih vrsta lopovluka koji već 27 godina dave hrvatski narod. Nu izgleda da u "modernoj, demokratskoj i pravnoj državi" za to nema lieka jer su, kako nedavno izvali liepa predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, nepotizam i korupcija u Hrvatskoj su naslieđe iz austrougarskog sustava. Mama mia!!Zar je to moguće? Ako jedna visoko obrazovana osoba koja je bila na vrlo visokim položajima u diplomaciji i NATO-u, koja, kako kažu, govori šest stranih jezika, može izvaliti takvu glupost, što se onda može očekivati od onih drugih, glupih polupismenih "antifašista" u Vladi i Saboru?
Ali, ako malo dublje promislimo, nije Kolinda tako glupa. Što je ona kao "antifašistkinja" time htjela naglasiti jest da ovi današnji kriminalci, sinovi i unuci "antifašista" nisu te zločinačke gene mogli nasliediti od svojih predaka jer u Jugoslaviji nije bilo nepotizma i korupcije. Na ovo, i na sve drugo što se u posliednje vrieme događa u toj našoj jadnoj državi i Sigmund Freud bi ostao niem. Nisam posve siguran da je poslie Baldasarove smrti 2016., Marijuana Partija preselila u Hrvatsku i tamo sjela na vlast, jer ovi novi hippyi u Vladi i Saboru su korupcionaši, izdajnici i čudna čeljad puno više spaced-out od onih Baldasarovih.Ali sudeći po ovim najnovijim izpadima crvenog kardinala Josipa Bozanića, podpuno sam siguran da se Baldasarova Crkva Svemira preselila na Kaptol. Nu to ne bi bilo toliko veliko zlo da Bozanićev mozak nije umjesto marijuanom zatrovan najpotentnijim jugokomunističkim antihrvatskim narkotikom.O tome kasnije.
Za Dom Spremni!Zvonimir R. Došen
comments powered by Disqus
|
SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO "Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević |
Sveta prava našeg naroda..."Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević |
Narodne mane..."Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
dr. Ante Starčević |
