HRVATSKA NACIONALNA UZDANICA
krinja hrvatske misli
Otac Domovine
Poetna
Piite nam
Forum

Ivan ari, sveenik, pjesnik i domoljub

Veritas liberabit nos

pie: Christophe Dolbeau

Pred neto vie od dvadeset godina, na studenoga 1986., revija Les crits de Paris mi je ljubazno ustupila prostor za obranu uspomene na preuzvienoga Ivana Evanelistu aria, bivega sarajevskog nadbiskupa. Zato, pitate se, braniti uspomenu na tog prelata o kojem se vrlo malo zna u Francuskoj? Upravo stoga to je ona opet oblaena na 3. i 4. kolovoza 1986. preko jugoslavenskoga dopisnika u velikim parikim dnevnim novinama Le Monde. Novinar Paul Yankovitch, bivi ef kabineta Vladislava Ribnikara, urednika Politike, suosnivaa Jugopressa i bivega suradnika ministra Rankovia, pisao je, po titoistikom obiaju, itav niz oitih neistina i praznih fraza. S ciljem da preko svake mjere oblati nadbiskupa kako bi bolje diskvalificirao Katoliku Crkvu, njezino sveenstvo i vjernike, a potom, itavu Hrvatsku, Yankovitch je optuio zbrda-zdola upravo Ivana aria jer je podupirao navodnog ratnog zloinca Antu Pavelia, ak mu posvetio odu, bodrio Ustae, te ak zapovjedio nekoliko prisilnih preobraenja. Optube a la Vichinsky morale su biti nesmiljene i falila im je jo samo mrlja ponienja da bi bile savrene, poput one to su maarski komunisti dodali preuzvienome Mindszentyiju, optuivi ga za trgovinu donjim rubljem!

Prolo je otad dvadeset godina i dosta se stvari promijenilo od tog vremena. Situacija je bez sumnje drugaija, ali jo uvijek se ire iste stare gluposti i izlijeva stara mrnja. Vie se ona ne oglaava (osim u pojedinim sluajevima) u Le Monde, ali se iri sada preko Interneta, a preuzvieni ari joj je i dalje jedna od glavnih meta. Kako su rairene lai na njegov raun bile skandalazne prije dvadeset godina, tako su i danas, i nalau, sada kao i tada, jasne odgovore.

Sveenik koji se ukljuuje

Rodom iz Doca odakle je doao na svijet na 27. rujna 1871., Ivan Evanelist ari pohaao je isusovaku Travniku gimnaziju (1882.-90.) prije nego to je otiao u sjemenite i zavrio bogosloviju u Sarajevu (1894.). Zareen za sveenika na 22. srpnja 1894., poinje ostvarivati svoje sveeniko poslanje u redu sv. Vinka (1894.-96.) da bi uskoro potom postao kanonikom (1896.). Blizak suradnik preuzvienog Stadlera i mladi doktor teologije (Zagreb, 1898.), Ivan ari je uskoro imenovan za pomonog vrhbosanskog biskupa (27. lipnja 1908.) od Njegove Svetosti Pia XI koji mu dodjeljuje i naslov in partibus biskupa cezaropolitanskog. Po odlasku sarajevskog nadbiskupa, posve oekivano ga on nasljeuje i postaje, na 22. svibnja 1922., vrhbosanskim metropolitom. Odan svome geslu, Veritati et Caritati, Ivan ari posveuje ukupno 37 godina toj golemoj nadbiskupiji koja obuhvaa povrinu od nita manje nego 22.000 km2, 108 upa i 360.000 vjernika. Na elu katolike zajednice koja je na tim prostorima prisiljena na suivot s islamom i Pravoslavnom Crkvom, on je primjer taktinosti, a ujedno i odlunosti, uvijek strogo pazei neka oproste klevetnici da ne povrijedi one koji ne dijele isti kredo. Redovito obilazei svoju nadbiskupiju, osniva, pred rat, dvadeset novih upa, utemeljuje pokret za mlade Orao, promie Caritas, podupire drutvo Napredak, zalae se za razvoj Katolike akcije i potie procvat katolikog tiska. Utemeljitelj i urednik (1992.) tjednika Nedjelja (to e postati Kri, potom Katoliki Tjednik), pokree mala knjina izdanja Vrhbosanske savremene knjiice, kojih je izdao 55 brojeva. Ta velika pastoralna aktivnost ne prijei ga da sudjeluje na euharistijskim kongresima u Beu, Liverpulu, Buenos Airesu, Chicagu i Budimpeti, te da, zauzvrat, i sam organizira veliki kongres u Sarajevu (1932.) ili da se uputi na hodoae u Svetu Zemlju. U zahvalu za njegovu apostolsku ar, Sveta Stolica mu inae ne sprema slavu i hvalu imenujui ga naizmjenice prelatom Njegove Svetosti, pomonikom Papinskog Dvora i Rimske kurije.

ovjek rijei, preuzvieni ari objavljuje mnogobrojne pjesme s vjerskim ili patriotskim nadahnuem (Pjesme, Sunce i oblaci, Salve Regina, Hagija Sofija), stekavi time neupitan ugled u hrvatskim knjievnim krugovima. Surauje u katolikom asopisu Vrhbosna ali i Balkanu, pie u dnevnim novinama Narod iji je cilj promicanje ljubavi i bratstva izmeu hrvatskih katolika i muslimana (ovu e novinu jugoslavenska vlada zabraniti na 30. lipnja 1932.). Viegodinji (virilni ili postavljeni) lan Parlamenta Bosne i Hercegovine i dakle protagonist politikog ivota, oito blizak nacionalistikom miljeu, nimalo ne zauuje niti a fortiori okira to on pie, za Boi 1941., Odu Poglavniku. Nije li se za ovog potonjeg, osam mjeseci ranije, plebiscitarno izjasnila veina hrvatskog naroda? Nije li to bio praktini vjernik iji slubeni program nipoemu nije bio proturjean uenju Crkve? Prisjetimo se da je, u ista ta vremena, glasoviti katoliki pjesnik Paul Claudel kojega nitko ne smatra monstrumom slavio Philippea Ptaina u slavnoj Ode au Marchal. Prisjetimo se isto tako da se francuski visoki kler pokazao radije naklonjen Francuskoj Dravi: kardinal Gerlier (nadbiskup lyonski) izjavio je: Ptain, to je Francuska; a Francuska, danas, to je Ptain (18. studenoga 1940.), preuzvieni Marmottin (nadbiskup reimski) ustvrdio je da vjernici koji odbiju poslunost vichyijevskoj legitimnoj vladi ine smrtni grijeh, te preuzvieni Dutoit (biskup arraski) traio je da slijedimo i ukaemo povjerenje Maralu Ptainu (16. sijenja 1941.). Odobravao ga je nuncij, preuzvieni Valerio Valeri, koji je u Marchalu vidio ovjeka providnosti, a takvu su poziciju zauzeli i preuzvieni Feltin (nadbiskup, Bordeaux), Guerry (pomoni nadbiskup, Cambrai), Tissier (biskup, Chlons-sur-Marne) ili Lusaunier (direktor Karmelianskog sjemenita). Ti ljudi, ukljuujui preuzvienoga aria, nisu bili niti nerazumni ni glupi, i nisu isticali boje nijedne politike stranke (1). Njihov izbor najvjerojatnije kae da u datome razdoblju, obzirom na informacije koje su im bile na raspolaganju, to nije tetilo njihovoj savjesti. A njihovo a posteriori blaenje, s pozivanjem na detalje koji su otkriveni puno kasnije, pokazuje intelektuano nepotenje.

Druga napomena: ta je oda knjievni uradak i nita vie. Moe ga se osuditi kao neprimjerena ili pretjerana, ali to ne daje nikome pravo da diskreditira njegova autora u svojstvu sveenika. Sudi li se kardinalu Richelieu, bivem biskupu u Luonu, po jednoj od njegovih komedija Roxane, Mirame i Europe, ili veleasnom Prvostu po Manon Lescaut i preuzvienom Josephu Lavarenneu po njegovim djelima napisanim za Thtre de Guignol? I to misliti o upniku Pariniju, upniku Brmondu, upniku Brantmeu, biskupu Antoineu Herotu ili kadinalu Bernisu?

Trea napomena: preuzvieni ari ovjek je svoga vremena i njegova djela i ponaanje mogu se ispravno vrjednovati samo naspram vrijednosti koje su tada prevladavale. Tvrdokorni domoljub, u punoj je suglasnosti s papom Leom XIII koji je precizno naveo da nadnaravna ljubav Crkve i prirodna ljubav prema domovini proizlaze iz istoga i vjenog izvora. Obadvjema je Bog stvoritelj i prvi razlog, iz ega slijedi da izmeu zadaa koje one nalau ne moe biti oprenosti niti proturjenosti (2). Imajui u vidu to papinsko razmiljanje, polemika oko potpore preuzvienoga aria hrvatskoj vojsci djeluje vrlo neumjesno. Crkveni dostojanstvenik i javni pristaa hrvatske neovisnosti, bez sumnje je trebao estitati onima koji su klali krane, a nestanak Hrvatske postavili u temelj svoga programa! Slian skandal se dogodio 1966. oko propovijedi koju je kardinal Spellmann odrao za pjeatvo (G.I.) u Vietnamu (Bilo kakvo rjeenje osim pobjede je nezamislivo Moramo pobijediti taj rat na nain da spasimo ono to nam je poznato kao civilizacija). Komentirajui taj sluaj, povjesniar Pierre Dominique pritom podsjea kako je biskup Gozelin zatvorio vrata Pariza pred Normandijcima, Sveti Augustin vrata Hipona pred Vandalima i Sveti Agnan vrata Orleansa pred Attilom; kako je Urban II drao propovijed za Kriare da ponovno osvoje Kristov grob, a Pio V da uniti barbarsku flotu u Lepantskom zaljevu. Zakljuio je sljedeim rijeima o kojima bi protivnici preuzvienog aria trebali razmiljati: Sva povijest Crkve, koja se stapa s povijesti kranstva, je borba, oruana kada je to potrebno, da bi se obranio kranski narod, koji ine to se ne bi smjelo zaboraviti ljudi, ene i djeca koji imaju pravo na ivot i na slobodu, koji imaju pravo na obranu.

Za vrijeme rata

Po pitanju komunizma (koji je utjelovljen u partizanskom pokretu), linija koju je slijedio preuzvieni ari takoer je u savrenu skladu sa voljom suverenih papinskih vladara. Podsjetimo da je Njegova Svetost Pio IX govorio o monstruoznoj doktrini, Njegova Svetost Leo XIII o smrtonosnu otrovu, dok je Njegova Svetost Pio XI, nazvavi ga duboko perverznim, preporuio da se niuemu s njim ne surauje ako se eli spasiti od unitenja kranska civilizacija i socijalni poredak. Vrijednost potonjeg savjeta moe se samo uvrstiti usljed barbarskog nasilja koje je donijela boljevika revolucija, pokolja koje je zapovjedio Calles u Mexicu, ili pogubljenja panjolskog klera (3) U takvim okolnostima, s tim da se nije nikada bavio niim drugim izuzev iskljuivo izravnim interesima svoje nadbiskupije, moe se ak istaknuti da je preuzvieni ari bio vrlo umjeren. Radi usporedbe, sjetimo se puno aktivnijeg angairanja nekih drugih vjerskih dostojanstvenika koji nisu Hrvati, poput kardinala Baudrillarta i preuzvienog Jean de Mayol de Lupa. Rektor pri Parikom Katolikom Institutu (Institut Catholique de Paris) i lan Francuske akademije (Acadmie Franaise), Alfred Baudrillart pozdravlja njemaki napad na SSSR sljedeim rijeima: Vrijeme gnjeva je napokon dolo. Kranski i civilizirani svijet sprema se u silnom poletu na obranu i spasenje nae stare kranske civilizacije od opasnosti od boljevizacije. Na 4. prosinca 1941., stavlja pod svoju zatitu Legiju francuskih dragovoljaca (Lgion des Volontaires Franais - LVF) koja odlazi u borbu na ruski front. Preuzvieni Jean de Mayol de Lup, prelat Njegove Svetosti, odluno se ukljuuje u Legiju dragovoljaca, a potom u Waffen-SS (Diviziju Charlemagne)-(4) gdje slui kao vojni sveenik s inom Hauptsturmfhrer (5).

Posljednji je prigovor protiv preuzvienog aria, taj da je zapovijedao ili odobravao prisilna preobraenja. Pojasnimo da se tu radi o jednoj od najotrcanijih fraza protuhrvatske propagande (izmeu 1891. i 1903., preuzvieni je Stadler takoer klevean zbog navodnog prozelitizma). Takvi progoni, kad ih je i bilo negdje drugdje izuzev u mati nekih iluminata, bili su posvema rijetki i, naravno, dravna i katolika hijerarkija uvijek bi ih osudila. Ve u mjesecu svibnju 1941., preuzvieni Stepinac zahtijeva da se sva obraenja vre uz vlastitu suglasnost obraenika, te u vie navrata skree panju efa Drave na to vano pitanje; prosinca 1941., biskupska konferencija osuuje nekoliko zlouporaba koje su joj dole na znanje, a preuzvieni se ari osobno pobrinuo da Poglavniku prenese prosvjed biskupa. Na kraju, Dr. Ante Paveli i ministar Mirko Puk javno zabranjuju metode prisile (6). Dodajmo da je Drava Hrvatska imala vie pravoslavnih predstavnika i poglavara i da je Hrvatska pravoslavna crkva (iji je jedan episkop, preuzvieni Spiridon Mifka, boravio u Sarajevu) okupljala vjernike pravoslavne ispovijesti na elu s metropolitom, preuzvienim Germogenom (Grigorij Ivanovic Maksimov).

U iseljenitvu

Ostaje spomenuti preuzvienoga aria u poslijeratnome vremenu, obzirom da neki njegovi klevetnici nastavljaju tvrditi sigurno da bi nas bolje uvjerili u njegovu zloudnost da se on takorei skrivao, to dakako uope nije istina. Godine 1945., kada je na stotine sveenika poklano, strijeljano ili zatvoreno, kad su crkve oskrvnute, samostani zapaljeni i groblja sravljena, preuzvieni ari naputa Sarajevo, stie u Austriju, potom u vicarsku i napokon u panjolsku. U izbjeglitvu barem ne e zavriti kao preuzvieni Tiso, te preuzvieni Stepinac, Reinys, Wyszynski, Mindszenty, Beran i Slipyj, koji su zatvoreni ili deportirani. U Madridu je gost preuzvienoga Eijo y Garaya, gdje se ne krije nego stanuje u biskupskoj rezidenciji. Niega se ne odrie: na prosinca 1953., prvi je potpisnik memoranduma koji su prognani hrvatski sveenici uputili predsjedniku Sjedinjenih Drava, a na jesen 1955., zauzima se kod argetinskih vlasti u obranu svojih sunarodnjaka. Jednako tako, nastavlja se baviti knjievnosti, objavljuje est ili sedam djela (meu kojima i prijevod Biblije na hrvatski), predvodi ureivanje monumentalne antologije Bosne i zavrava prijevod Ben-Hura od Wallacea.

U 83. godini, na 22. svibnja 1954., slavi diamantni jubilej, povodom kojega mu Njegova Svetost Pio XII upuuje osobnu poruku. Dosta je oslabio zbog zdravstvenih tegoba, te e ga uskoro primiti (1957.) jedan madridski staraki dom, gdje e tri godine ostati prikovan za krevet, dok ga ne otme pluna embolija, na 17. srpnja 1960. Protivno crnoj legendi, nije bilo nikakve tajnosti oko njegova pokopa, s tim da je misu slavio Apostolski Nuncij preuzvieni Antoniutti, u prisutnosti preuzvienog Munoyerroa, generalnog vojnog vikara, preuzvienog Lahiguerra, pomonog biskupa Madrida-Alcale, preuzvieni Juan Ricote, pomoni biskup Madrida, te preuzvieni Zacaras de Vizcarra, pomoni biskup Toledoa. Pokopan na groblju Nuestra Senora de Almudena, njegov grob e tijekom 37 godina predstavljati jedno od najposjeenijih hodoaa hrvatskog iseljenitva, da bi danas metropolit Vrhbosne opet naao svoju rodnu zemlju. Pri prijenosu u domovinu, njegove posmrtne ostatke preuzela je Crkva Svetog Josipa na Marijinu Dvoru gdje je sveanu misu predvodio, na 26. travnja 1997., preuzvieni Vinko Pulji, u pratnji preuzvienih Pere Sudara, Franje Komarice i Ratka Peria, te fr. Petra Anelovia.

Suoen s previranjima usljed I. svjetskog rata, s tekoama i sukobima prve Jugoslavije, s krvavim podjelama iz II. Svjetskog rata, i konano, s nezasluenim surovim prognanstvom, preuzvieni Ivan Evanelist ari znao je pretrpjeti sva ta iskuenja s ustrajnou i obazrivosti, bez da ikada povrijedi uzviene zahtjeve svoga svetog poslanja. Dobar pastir, ali i paljiv uitelj, knjievno nadahnut i vjeran zatitnik nacionalnoga identiteta, njegov lik ostaje na ast kako Crkvi tako i hrvatskoj zajednici Bosne i Hercegovine. Christophe Dolbeau Biljeke:

(1) Tvrditi, kao to to neki ine, da je preuzvieni ari, nadbiskup u svojoj dravi, tajno pripadao Ustaama jednostavno se pokazuje kao djetinjarija.

(2) Sapientiae Christianae - 1890.

(3) 13 biskupa i 6832 sveenika je ubijeno, od kojih 5147 izmeu srpnja i prosinca 1936

(4) Zareen za sveenika 1900., Jean de Mayol de Lup (1873.-1952.) bio je kapelan reda Sv. Grgura (Ordre de Saint-Georges Constantinien). Vojni je sveenik u razdoblju od 1914.-1918., i biva ranjen na bojinici la Somme. Vojni je sveenik u Bessarabie, u Bulgarskoj, u Siriji i u Marocu, i postaje vitez Poasne Legije. Kanonik a potom rimski prelat, biva duhovnik obitelji Bourbon; takoer je prijatelj Njegove Svetosti Pia XII. Sveenik je u Legiji Francuskih dragovoljaca (LVF) 1941., i biva odlikovan eljeznim kriem 1943., nakon ega prelazi u Waffen SS (tu je prerasporeen uz suglasnost kardinala Suharda i Sibilia da mladi ronici ne bi ostali bez ikakve duhovne pomoi). Osuen je na 14. svibnja 1947. na 15 godina zatvora za povrjedu nacionalnog dostojanstva, zatvoren u logor u La Chtaigneraie gdje slavi svoj sveeniki jubilej. Ranije je osloboen, na svibnja 1951., i preminuo je lipnja 1952. u Versaillesu.

(5) Ako preuzvieni Mayol de Lup slui iskljuivo kao duhovnik, za razliku od njega, Georges Thierry dArgenlieu (1889.-1964.), lan Karmelianskog reda (Ordre des Carmes) i zareen za sveenika 1925., slui u vojsci generala de Gaullea kao naelnik stoera (1940.), sudjeluje u borbama u Dakaru, potom u Ekvatorskoj Africi. Promoviran u kontra-admirala 1941., te vice-admirala u prosincu 1944., Thierry dArgenlieu (a crkveno Louis de la Trinit) postat e visoki povjerenik i glavni zapovjednik u Indokini (1945.); postat e i kancelar reda Ordre de la Libration.

(6) Preko priopenja od 30. kolovoza 1941., Ante Paveli je preporuio izvrenje smrtne kazne nad vriteljima nasilja vjerske naravi. .

prijevod IA @ VoC


Navik on ivi ki zgine poteno!


broj posjeta