I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU HRVATSKOM I SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ!
ZA DOM SPREMNI!
Upišite svoje dojmove!
Svjetski skandal nad skandalima od strane takozvane Hrvatske državne vlasti
Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!
Kaže se i sa Božje kršćanske strane da svako ljudsko društvo i država treba imati vlast koja će voditi brigu o urednom funkcioniranju svakoga ljudskoga društva.
Sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima (13:1) kaže: "Svaka duša neka se podloži vlastima nad sobom, jer nema vlasti doli od Boga. Koje postoje od Boga su postavljene." No, ja mislim da Bog dopušta da budu i od sotonske strane postavljene, kako bi se ljudi opametili i birali one koji su od Boga. Svakako je sv. Pavao mislio da ljudi trebaju pošteno izvršavati svoje radne dužnosti za svoje i opće dobro, te plaćati poreze i sve što je potrebno za funkcioniranje vlasti. No, ako predstavnici vlasti rade samo za svoje osobne interese i donose loše i nemoralne zakone, nanoseći štetu narodu i državi, naravno da ne treba slušati ni poštivati takvu vlast, nego treba slušati Boga i njegov moralni zakon, a vlast svakako pokušati promijeniti.
Kao najbolji način promjene, odnosno najmanje loš, pokazao se kroz cijelu ljudsku povijest ipak demokratski miroljubiv način, tj. da sam narod izabere predstavnike svoje vlasti.
Ne može nitko pametan reći da narod u cjelini nije pametniji od svih različitih interesnih grupa, a pogotovo od bilo kojeg pojedinca.
Dakle, svaki pametan političar zna da treba voditi brigu o mišljenju naroda, kao društva slobodnih ljudi, kojima trebaju biti dostupne sve istinite informacije o svemu što se događa u tome društvu, a i u širem svijetu, što, posebno u današnje vrijeme, nije, hvala Bogu, nikakav problem ako postoje dobre namjere onih koji informacije prenose.
Glavni uvjet da bi narod sam izabrao svoju vlast na miroljubiv način je to da svi zreli i punoljetni ljudi budu potpuno slobodni u svome odlučivanju i da su svi ravnopravni u mogućnostima svoga izbora.
To je zapravo pitanje općega prirodnoga morala, kojeg su kroz povijest prihvatili svi relevantni vjerski i filozofski pravci istoka i zapada. To je moral da su jednaki i potpuno ravnopravni svi muškarci i žene ljudskoga roda, onako kako ih je Bog stvorio, te odredio što je dobro i zlo i tu spoznaju stavio u savjest svih ljudi.
Također, da sve bude na čast i slavu Boga i za međusobno dobro svih ljudi, a posebno da vode brigu o odgoju svoje djece, dajući im dobar primjer, te da vode brigu o svima nemoćnima, bolesnima i starijima, uvažavajući njihov raniji veliki doprinos za opće dobro, te ih s poštovanjem uključujući u zajedničko životno djelovanje cijeloga društva, prema njihovim mogućnostima.
Zapravo, sve u društvu i državi se treba temeljiti na ljubavi prema Bogu i svim ljudima, uspostavljajući u društvu i državi stabilan i moralan pravni sustav, koji jamči pravnu i socijalnu sigurnost svake ljudske osobe, od začeća do prirodne smrti u tome društvu i državi.
U modernom društvu ljudskoga roda i suradnji sa svim državama svijeta, te izborom svjetskih institucija, sva ta pravila poštovanja prirodnoga ljudskoga dostojanstva i sva neotuđiva pravda i ljudska prava regulirana su u mnogobrojnim svečanim deklaracijama i rezolucijama, te mnogobrojnim međunarodnim pravnim dokumentima.
Ako bismo sve ljude tako odgajali i tako se ponašali da svi na prvome mjestu poštuju mir, pravdu, ljudska prava i opće dobro, ostvarilo bi se sigurno puno više blagostanja za cijelo čovječanstvo.
Mi živimo u našoj zemlji i samostalnoj i demokratskoj državi, koju smo uz najveće žrtve obnovili nakon 888 godina podčinjenosti drugima. Kako Hrvati nikada nisu bili oružjem pobijeđeni, naši neprijatelji su shvatili kakvi su Hrvati pošteni i odlučni ratnici i da nas se ne može tako oružjem pobijediti, ali rijetko imamo dobre političare, te vidimo da može dugoročno, perfidno podmuklim prevarama i svim drugim mogućim manipulacijama. Doveli su nas do toga posebno zločinima i genocidom u poraću i miru nakon Drugoga svjetskoga rata, da naš dobroćudni i miroljubiv kršćanski narod misli da je normalno trpjeti sve prevare, diskriminaciju i sve nepravde, a da se možemo samo utjecati svome dragome Bogu, Kristu Isusu i našoj Svetoj Majci, Kraljici Hrvata i Odvjetnici Hrvatske, koja nas nikada nije napustila u svim našim nevoljama i koja nas neprekidno pohodi, ohrabruje i potiče na molitvu, opraštanje i obraćenje. Stvarno su istinite riječi našega hrvatskoga velikana, Oca Domovine, dr. Ante Starčevića: "Uistinu, mi Hrvati doživjesmo što ne doživi ni jedan drugi narod - kad nas tuđe himbe ne prevariše, kad nas tuđe spletke ne spletoše, kad nam nikakva izvanjska vlast ne skloni narod na poniženja i sramotu, to sve učiniše protiv prava i volje naroda njegovi domaći izrodi." (Iz knjige "Nekolike uspomene", Zagreb, srpanj 1870. godine).
Medijski nam je potpuno zatajena značajna odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske od 29. srpnja 2011. godine
Ja sam osobno već u nekoliko navrata pisala kako nam je za promjenu vlasti demokratskim putem, što je i jedina opcija za uspjeh, neophodna ravnopravnost svih birača, državljana Republike Hrvatske, na parlamentarnim izborima i pravedni izborni zakoni.
Nikada mi nije bilo jasno kako to ne vide naši domoljubni političari, te istinski intelektualci i pravni stručnjaci, a posebno domoljubni politički analitičari.
Nije ni malo normalno da dio birača, kao što su nacionalne manjine, imaju nevjerojatne privilegije, koje nigdje u svijetu nemaju, tj. pravo na 8 zastupnika u hrvatskome državnom parlamentu, unaprijed osiguranih, bez obzira na broj dobivenih glasova na izborima, ili da oko 3 milijuna Hrvata u iseljeništvu, sa prebivalištem izvan Republike Hrvatske, imaju pravo samo na 3 zastupnika u Hrvatskome (državnome) saboru. Predlagala sam da se mora ispraviti ta nepravda i da netko značajan treba pokrenuti inicijativu na Ustavnom sudu o tome pitanju. Ne može nitko, ni u jednoj državi svijeta, uz nacionalne manjine, vladati nad većinom u nacionalnoj državi jednoga naroda.
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jest iznad ostalih običnih zakona, jer se donosi dvotrećinskom većinom svih zastupnika u Saboru, ali nikako nije i ne može biti iznad Ustava Republike Hrvatske, članka 3. i 14. o ravnopravnosti svih birača i ne može biti iznad općemoralnih zakona i međunarodnih dokumenata koje je potpisala Republike Hrvatska.
Stoga sam bila veoma iznenađena kada je nedavno, baš 29. srpnja 2019. godine, vlastodršcima nepoćudna novinarka Karolina Vidović Krišto na svome facebook profilu objavila tekst kako je Ustavni sud Republike Hrvatske, još 29. srpnja 2011. godine, donio odluku u kojoj se 11. i 12. izborna jedinica, tj. jedinica za dijasporu, u kojoj se biraju 3 zastupnika, i jedinica za nacionalne manjine, u kojoj se bira 8 zastupnika, proglašavaju neustavnima i gdje u odluci Ustavnog suda doslovce piše: "Ustavni sud utvrđuje da Ustav ne dopušta unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zajamčenih zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi (nacionalnoj, etničkoj, jezičnoj, spolnoj, dobnoj, obrazovnoj, strukovnoj, imovinskoj i dr.) u okviru općeg izbornog sustava." Od tada, tj. od 29. srpnja 2011. godine, su, kao što znamo, održana dva izborna ciklusa za zastupnike u Hrvatskom (državnom) saboru, po potpuno neustavnim izbornim pravilima, što znači da su ti izbori pravno potpuno nevažeći i da je vlast izabrana na takvome temelju nevažeća, kao i svi zakoni i odluke koje je ta nevažeća vlast donosila.
Da je to zaista tako, potvrđuju drugi pravni državni propisi. Naime, u Zakonu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, u članku 4. se jasno kaže: "Zastupnike u Sabor biraju, ne temelju općeg i jednakoga biračkoga prava, svi hrvatski državljani sa navršenih 18 godina života." Zatim, u dokumentu Ministarstva uprave "Kako odlučuje Ustavni sud i za koga su njegove odluke obvezatne?" kaže se: "Ustavni sud donosi odluke i rješenja većinom glasova svojih sudaca, ako Ustavom ili nekom odlukom Ustavnog suda nije drukčije određeno. Odluke i rješenja Ustavnoga suda obvezatne su i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna osoba. Sva tijela državne vlasti i lokalne i područne, tj. regionalne, samouprave dužna su, u okviru svojega ustavnoga i zakonskoga djelovanja, provoditi odluke i rješenja Ustavnoga suda."
Interesantno da o toj odluci Ustavnoga suda, koja je donesena u vrijeme predsjednice Ustavnog suda dr. sc. Jasne Omejec, nigdje na Googleu nisam mogla pronaći ni jedno jedino medijsko izvješće, do ove najnovije objave novinarke Karoline Vidović Krišto. Na kraju sam uspjela pronaći samu tu odluku, po datumu donošenja, sa obrazloženjem na 35 stranica, i uvjerila sam se da je ta odluka autentična.
Pomalo me je začudilo da su pokretači te inicijative za preispitivanje ustavnosti tih izbornih jedinica bili Srpski demokratski forum pod predsjedanjem Veljka Džakule, Socijalistička partija Hrvatske pod predsjedanjem Milovana Bojčetića, Đuro Kalanja, Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava pod predsjedanjem Ivana Zvonimira Čička i GONG pod predsjedanjem Sandre Pernar. Vjerojatno su tražili još neka veća prava za nacionalne manjine pa su se malo preračunali.
Novinarka Karolina Vidović Krišto u svojoj objavi na facebooku proziva Ustavni sud zašto se ne pobrine da tu njegovu odluku ispoštuje izvršna i zakonodavna vlast u Republici Hrvatskoj, te poziva građane da pišu Ustavnome sude i zahtijevaju da se to učini.
Reakcije na objavu Karoline Vidović Krišto bile su u medijima potpuno zatajene, pa u dobroj mjeri i na društvenim mrežama.
Hrvatski narod ostaje gotovo šokiran mogućnošću da bi za njega moglo nešto uroditi spasonosnim plodovima. Toliko je se navikao na svoju diskriminaciju, podčinjenost i svaku nepravdu da ostaje paraliziran.
No, pitam se što rade hrvatski politički domoljubi? Zar ni oni, odnosno njihovi predstavnici u Hrvatskome (državnome) saboru, nisu puno dalje odmakli od svoga nasiljem hipnotiziranoga naroda?
Bore li se oni za promjenu vlasti i boljitak svoga naroda u budućnosti ili možda misle samo na svoje osobne privilegije?
Moje je mišljenje da obvezno treba formirati pravni tim naših najboljih stručnjaka među hrvatskim domoljubima i podići tužbu protiv države Republike Hrvatske, odnosno lažnih vlastodržaca do sada u dva izborna ciklusa parlamentarnih izbora, kod mjerodavnih međunarodnih institucija, zbog kriminalnog uzurpiranja vlasti u Republici Hrvatskoj ili ćemo se i dalje pomiriti da postoji mafija u svakoj državi, ali da ta mafija u Hrvatskoj ima svoju državu?
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
