HRVATSKA IZNAD SVEGA |
|
Jugokomunistički štakor "Moj otac je pravi Hrvat, puno veći domoljub i Hrvat od Hitlerovih sluga i izdajnika…", kaže u i nedavnoj internetskoj razpravi s hrvatskim domoljubima bljutavi izprdak komunističkog štakora Ante Josipovića. Njegov otac bio je među prvim jugokomunističkim dinosaurima koji su 90ih trebali zamastiti konopac. Da do toga nije došlo on treba biti do groba zahvalan Franji Tuđmanu.Takve spodobe u Americi zovu štakorima (rats), pa kažu: "Rats are vermin. If you call someone a rat you mean they are the lowest of the low, nasty animal that spreads desease and is almost universally reviled." (Štakori su gamad. Ako nekoga nazivaš štakorom znači da ga smatraš najnižim od najnižega, odvratnom životinjom koja širi bolest i skoro univerzalno je pogrdna.) To su spodobe koje su u svakom momentu spremne uvući se u prkno jačim od sebe i izdati ne samo svoje najbliže drugove, nego i vlastitog otca.A kakvi štakor je taj "pravi Hrvat i domoljub" može se vidjeti iz ovoga stenografskg snimka njegova govora na onom po zlu poznatom sastanku J.B.Tita s "članovima Izvršnog komiteta i rukovodiocima društveno-političkih organizacija, Sabora i Izvršnog vijeća NR Hrvatske" održanog 30. XI. I 1. XII. 1971. u Karađorđevu. Sastanka na kojem su srušeni svi malo liberalniji komunistički vođe u Hrvatskoj, a poslie toga tisuće nevinih Hrvata premlaćivane i poslane na dugogodišnja robijanja.Prisutni na sastanku: J.B. Tito, Savka Dabčević Kučar, Milka Planinc, Josip Vrhovec, Pero Pirker, Ivan Šibl, Ema Derossi-Bjelajac, Drago Haramija, Milutin Baltić, Srećko Bijelić, Stjepan Ivić, Marko Koprtla, Jelica Radojčević. Jure Bilić, Ivica Vrkić, Dušan Dragosavac, Vladimir Bakarić, Miko Tripalo i Jakov Blažević Najprije govori J.B.T., onda Savka Dabćević Kučar. Na njezino dugo opravdavanje reagira žućnim komunističkim lajanjem Milka Planinc. Poslie nje dolazi Ante Josipović koji se obtužbama svojih kolega pokušava što dublje uvući J.B.T-u u prkno.Evo njegova govora: "Ja, naravno, ne mogu govoriti ni u čije ime, nego želim samo da kažem ono što mislim i osjećam o ovim pitanjima koja su danas na dnevnom redu. Sasvim je normalno da smo svi mi razmišljali i razgovarali o ovoj situaciji, o političkom stanju u Hrvatskoj, o onome što smo dobro učinili, ali i o svim slabostima i problemima, koji postoje u našoj republici.Razmišljao sam, kako iz toga izaći, šta učiniti da to stanje prevladamo. Jer, osjećam se odgovoran u svakom momentu kako za svoj lični rad tako i za situaciju u Hrvatskoj. Uvjeren sam da i ostali drugovi osjećaju takvu odgovornost. Stoga treba da govorimo otvoreno o svemu što smeta u našem radu. Da li postoje razlike među nama? Mislim da je jasno proizašlo iz svih dosadašnjih razgovora ovakvog karaktera. U vili Vajs, u onom razgovoru s vama druže Tito, a i danas će vjerovatno svi razgovori pokazati da postoje određene razlike.Postoje razlike u pojedinim situacijama i razlike u taktici kako političku akciju treba dalje voditi. Svaki čovjek koji prati politička zbivanja i koji učestvuje u političkim zbivanjima u našoj Republici mislim da je mogao osjetiti te razlike. Pokušat ću na svoj način, kako ja doživljavam to i prikazati. Jedno duže razdoblje, možda ću vremenski i pogriješiti, recimo posljednju godinu dana, jedan broj naših rukovodećih kadrova kad govori u javnim istupima i inače u svim diskusijama onda glavni akcenat baca na pozitivno političko raspoloženje u Hrvatskoj i to podkrepljuje sa nizom činjenica, podataka, kretanja koja su konstatirana i na raznim skupovima na terenu, te izvlače iz toga zaključak da naša glavna akcija treba da bude usmjerena na rješavanje onih suštinskih pitanja radničke klase, jačanje uloge neposrednih proizvođaća i samoupravljanja u svim oblastima društvenog rada, na razvijanje nacionalne ravnopravnosti i slično.Jer, činjenica je da i u ovoj privrednoj situaciji kakvu imamo , koja je dosta teška, ipak sva osnovna krupna pitanja koja ste Vi inicirali; promjene u političkom sistemu, dalje razvijanje i produbljivanje kursa društvene privredne reforme, jačanje uloge Saveza komunista itd. u Hrvatskoj su imali podršku komunista, radničke klase i najvećeg broja stanovništva." (Stupid red son of a bitch kao papiga ponavlja stare prežvakane komunističke fore. op. a.). "Poslie usvajanja ustavnih promjena", nastavlja drug Josipović, "naročito provođenja 20. i 21. amandmana stvoreni su uvjeti za jačanje položaja i uloga radničke klase u društvu, što je za nas kapitalno pitanje u politici i strategiji i taktici. S druge strane, kada je riječ o razlikama, isto tako moglo se primjetiti da jedan broj naših kadrova u posljednje vrijeme, naročito posljednjih mjeseci više govori o neprijateljskoj djelatnosti.Ako se analiziraju i jedna i druga istupanja, onda prvi nisu nikada rekli da neprijateljskog djelovanja i organiziranja nema. Ako se pak analiziraju stajališta drugih onda se isto tako ne može reći da oni žele zaboraviti na glavna pitanja našeg privrednog i društvenog razvoja. To je ono što po mom mišljenju uglavnom predstavlja razliku i nepovjerenja i na čemu bi se trebalo zamisliti. I jedni i drugi su dobivali podrške i aplauze sa različitih strana.Podrške i aplauze koji su dolazili veoma često iz sasvim dobrih pozitivnih socijalističkih motiva, ali je istina i to da je bilo i aplauza i podrška koji nisu imali takve motive. Neprijateljski orijentirani elementi su očekivali da u takvoj situaciji, ako se bude taj jaz produbljivao, oni mogu tada ušićariti nešto za sebe. Moram da kažem da sam u tim javnim nastupima naših drugova primjećivao kikseve u pojedinim govorima i diskusijama i razlike u akcentima, ali ne i razlike u osnovnom kursu. Upravo iz tih razloga, moram to reći ovdje, nisam nikada prihvatio u svim ovim našim diskusijama, od početka do danas, da se radi o dva kursa. I činilo mi se uvijek da diferencijacija na toj osnovi, na takvim razlikama, nije dobra i ne vodi ničemu dobrom.Savez komunista Hrvatske bio je, vjerujem da nitko ovdje ne osporava, angažiran na krupnim pitanjima koja je Savez komunista Jugoslavije i Vi lično inicirali. Tom kursu mi smo imali neke veće otpore. Tako naprimjer u diskusijama o promjenama Saveznog ustava mi nekih jačih snaga, koje su se eksponirale protiv tih promjena, nismo imali, a ono što se javljalo uspješno smo svladavali. To isto važi za stavove na planu vanjske politike. Osim pojedinaca, mi ni na jednom skupu nismo imali takvu situaciju, da se netko usudi ustati protiv politike nesvrstanja, protiv Titove politike. Slično je bilo i kada smo otvorili temu daljeg razvoja Saveza komunista itd. Takvim stanjem, situacijom možda smo se svi mi, pojedinci naročito, i zanijeli, pa i potcijenili neprijateljske snage, koje su sigurno postojale onda, kao što postoje i danas.Neprijatelj postoji i radi. Moram reći da sam u svim raspravama, od početka do danas, isticao da u Hrvatskoj postoji jedno neprijateljsko jezgro koje je dobro organizirano, koje ima svoj plan i koje radi po tom planu. Oni su imali svakako u planu da se infiltriraju u Savez komunista, da dobiju određene pozicije i u drugim društvenopolitičkim organizacijama, pa i u predstavničkim tijelima. Ja sam u to uvjeren. Spora oko toga ne bi trebalo biti. Mislim da među nama čak ne postoje razlike u tome i gdje su žarišta toga. Vjerujem da mi to s priličnom točnošću možemo locirati. Ponavljam uglavnom ono što sam govorio u vili Vajs kad smo s Vama razgovarali.Postoji organizirano jezgro u Matici (hrvatskoj), imamo neprijateljskog djelovanja na Sveučilištu, u određenim listovima i publikacijama. To nisu i jedina žarišta. Imamo i informbirovskog i unitarističkog djelovanja, dobro organiziranog, ali oni djeluju drugim kanalima, nemaju takva sredstva i mogućnosti da se eksponiraju javno i glasno kao što se eksponiraju nacionalisti i šovinisti. (Ti njegovi "inforbirovci i unitaristi" su antikomunisti koji nisu hrvatske nacionalnosti. op. a.) Mislim da je danas pravo pitanje da li smo mi dovoljno učinili da se to suzbije, da se eliminira, da se Savez komunista na svemu tome angažira kako treba. Ne bi se moglo reći da nismo ukazivali na to neprijateljsko djelovanje i da nismo zahtijevali da se svaka sredina konkretno odupre takvom djelovanju.Ja bih to mogao potkrijepiti dokumentima svakog našeg plenuma, savjetovanja ili sastanka. Međutim, činjenica je da nismo dovoljno učinili. Takvo mišljenje imam od početka naših rasprava. Stoga prihvaćam i odgovornost i kritiku da se mi nismo dovoljno organizirali, niti osposobili da možemo takvo neprijateljsko djelovanje odmah u začetku otkriti i suzbiti.  Slažem se podpuno s Vama da su oni toliko snažni koliko smo mi slabi. I mi iz toga moramo povući određene pouke. Postavlja se pitanje: da li smo poslije onog razgovora s vama izvukli pouke. To je prvo pitanje. Da li smo prema Vašim upozorenjima djelovali uopće ili nismo djelovali ili smo djelovali ali ne dovoljno. To je važno utvrditi. Od odgovora na to pitanje ovise zaključci, konzekvence, koje ćemo izvući. Ja moram odmah reći da je u našem djelovanju bilo oklijevanja. Recimo, po mome uvjerenju, bilo je oklijevanja prema Đodanu i Veselici. Bilo je oklijevanja iz različitih procjena i ocjena o njima, kolebanja da li treba i kako stupiti u akciju. Mislim da je to bilo nedopušteno i da je to bilo loše.Oklijevanja prema Đodanu i Veselici nije trebalo biti i mislim da smo mogli brže djelovati. I dobro, mi smo poslije onog razgovora s Vama stupili u akciju i naše stavove proveli. Istina, u toj političkoj akciji, po mom mišljenju, taktičkih promašaja. Jer nije toliko važan Đodan i Veselica, nego je bitno to da li su se poslije toga i ostale organizacije Saveza komunista osposobile da se suprotstave svim neprijateljskim djelovanjima sa pozicije nacionalizma, šovinizma, separatizma i drugih pozicija suprotnih Savezu komunista. Na tom smo radili, ali ne dovoljno. Moram isto tako reći da je bilo onih koji su omalovažavali tu našu aktivnost, aktivnost Izvršnog komiteta na tom planu. To je točno. Jer, kako što Vam je rečeno, mi smo uzeli na sebe zadatak kao Izvršni komitet da se angažiramo na riješavanju problema koji su iskrsli u ZTP-u, na "Belju", odnosno Belom Manastiru, zatim Karinu, Sveučilištu, Matici. (Kad govori o Karinu, to je onaj tzv. "Karinski slučaj" kad je milicija podpomognuta lokalnim četnicima u Karinu pretukla Hrvate. Komunističke vlasti su obtužile i u zatvor strpale žrtve da su izazvale taj "slučaj". Josipović ovdje ne obtužuje miliciju i četnike, nego njihove žrtve. op. a.)I sad smo neke stvari apsolvirali, recimo: ZTP, "Belje", Karin. Ja prihvaćam diskusiju da smo i tu imali propusta. Slažem se s tim da je bilo iz različitih sredina, pa i nekih partijskih organizacija, omalovažavanja te naše akcije, da je bilo i na temelju tog sumnjičenja. Ali mislim da je ipak u cjelini u našoj javnosti to dobro prihvaćeno. Takva aktivnost Izvršnog komiteta na tim konkretnim problemima je dobro prihvaćena i u Partiji i u radničkoj klasi i u širim masama. Za mene je to bitno i mislim da moramo nastaviti tim putem i dovršiti ono što imamo u planu, ono na čemu se još nismo dovoljno angažirali poslije onog razgovora s Vama. Koja su to pitanja? Ja mislim da je to kompleks Sveučilišta. Moram reći da smo jednu grupu odmah formirali, koja je na tome počela raditi. U njoj drugovi sa Sveučilišta, drugovi iz Gradske konferencije SK i Izvršnog komiteta.To teško, druže Tito, ide. Ja ne bih sada ovdje ulazio u sve razloge, ali moram konstatirati činjenicu da je jedan od osnovnih razloga na Sveučilištu što mi imamo slabu partijsku organizaciju. Ja bih to mogao potkrijepiti nizom činjenica. Ta grupa koja na tom radi problem je htjela postaviti nešto šire i u prvi plan staviti reformu Sveučilišta, a obzirom na naš društveni razvoj, na naš privredni razvoj i potrebu da se Sveučilište prilagodi tom razvoju. Jer nam se čini da reforma još nije zapravo uhvatila korijena u tako važnoj ustanovi. Otud se i rađaju mnoge slabosti, pa između ostalog i slabosti u radu političkih organizacija i samoupravnih organa…""…Tu imamo niz problema s kojima se partijska organizacija de fakto nije uhvatila u pravi koštac. A recimo otvoreno i Savez komunista nije imun od svih tih negativnih pojava koje imamo na Sveučilištu. Nijednog momenta, moram reći, kod mene nije bila dilema, a vjerujem ni kod ostalih drugova koji su radili na tome da mi na Sveučilištu imamo jedno jezgro također organizirano, koje je neprijateljski raspoloženo prema politici Saveza komunista. Uz to, odmah moram da kažem, da smo konstatirali u dosadašnjim našim diskusijama da je na primjer izbor Čička naš poraz, naša slabost. Isto tako nemože biti dilema i da dio studentskog rukovodstva koji danas djeluje na Sveučilištu također nije na liniji Saveza komunista.I ovaj štrajk izbio je zato što smo mi tako slabi, što nismo dovoljno brzo djelovali, što nismo brzo nagomilane probleme rješavali, a ne toliko što nam nije bila jasna situacija na Sveučilištu. Mi smo pred izbijanje štrajka upravo imali zakazan sastanak na kojem smo trebali da donesemo i odluku oko ovog dijela studentskog rukovodstva koje djeluje na suprotinim pozicijama, međutim, štrajk je izbio Kvalifikacije toga su date. Ja mislim da smo mi u ocjenama tih događaja jedinstveni. Tu nema spora o tome da se u pozadini nalaze mračne neprijateljske snage koje vuku konce. O tome su pred neki dan javno govorili drug Jakov, drugarica Savka, drug Miko i drugi rukovodeći kadrovi u Savezu komunista Hrvatske. Dakle, nije problem u ocjeni. Problem je sada u identifikaciji tih koji vuku konce i našoj akciji koju moramo sasvim konkretno dogovoriti i poduzeti mjere bez oklijevanja. Ovo sadašnje raščišćavanje političkim sredstvima mislim da je dobro. Mi smo ipak, ne znam kako će se stvar dalje odvijati, ali prema elementima s kojima sad raspolažemo, političkim sredstvima uspjeli to nekako da suzbijemo.Ali, naravno, ovo je samo jedan val u planovima koje oni imaju. I slijedeći valovi će uslijediti ukoliko mi ne budemo tu sasvim određeni. Ja mislim da mi imamo i snaga i volje da te stvari skinemo s dnevnog reda. Dalje, slijedeće pitanje na kojem smo zakazali, koje od naših posljednjih razgovora s Vama nismo riješili jeste kompleks problema oko Matice, štampe i nekih časopisa. Drug Joža (Vrhovec) je od strane Izvršnog komiteta bio zadužen da spremi te materijale i prijedlog za Izvršni komitet i da o tome raspravimo i donesemo odluku. Mi to do danas nismo uspjeli. Dobro bi bilo da to ubrzamo da vidimo što nam je dalje činiti.Slijedeće pitanje o kome sam htio nešto reći jeste ova situacija u rukovodstvu SK Hrvatske. Iz svega ovoga što sam govorio donekle se daje i odgovor na to pitanje. Ne treba se zavaravati, postoje razlike. Razlike u mišljenjima meni su normalne. Nije u tome problem. Jer, u fazi kad mi diskutiramo o zaključcima koje donosimo normalno je da bude razlike. Za mene je jako važno da smo mi ipak ove zaključke u Centralnom komitetu donosili jednoglasno. Problem nastaje ovo što su drugovi govorili u provođenju tih zaključaka.Mi moramo biti tu daleko poslovniji, organiziraniji, određeniji, bez velikih priča i govora moramo bolje rasporediti posao, probleme brže rješavati, kontrolirati izvršavanje usvojenih zaključaka. Uslijed različitih interpretacija pojedinih stavova došlo je i do međusobnog nepovjerenja. Postoji nepovjerenje i za mene je to nešto najozbiljnije i najteže u ovoj situaciji. Postavlja se pitanje kako to prevladati. Moram reći odmah, da mi je bilo strano i da sam se i kao čovjek i kao komunista bunio na ove prozivke koje su uslijedile.Ja sam o tome razgovarao sa drugovima i razmišljao sam o tome, upozoravao na posljedice. Mi smo otvorili jedan širok dijapazon političkog djelovanja, to je istina, jedan demokratski dijalog, jedno komuniciranje sa masom građana, sa članstvom Saveza komunista i meni je normalno da u tom jednom masovnom komuniciranju ima i pojedinih izleta, neprihvatljivih izjava, ne primanja određenih stavova pojedinaca itd. Ali, istina je to da se čovjek ne može oteti dojmu da su ove prozivke sve masovnije te da su inicirane iz krugova koji imaju neprijateljske pobude. Pomalo se čovjek zbuni, kad pogleda ove prozivke onda u Hrvatskoj najviše ima šovinista i unitarista, najviše ljudi koji su na pozicijama tuđim Savezu komunista, (šovinistima smatra sve nacionalno osviještene Hrvate, a unitaristima valjda četnički nastrojene hrvatske Vlahe, op. A.). To nije u redu. Ja ovdje ne želim govoriti da ima razlika u mišljenjima i ne samo u mišljenjima o sporednim stvarima, nego i krupnijim pitanjima u nekim drugim republikama.Ja o tome ne želim govoriti i ne znam puno o tome. Ali je činjenica da ovakvih prozivki i ovakvih kvalifikacija tamo nema. Ja mislim da sve nas obavezuje da se mi i nad tim zamislimo i da učinimo ono što je moguće učiniti da to nestane. Ovdje je bilo govora i o Izvršnom komitetu i odnosima u njemu. Ja sam mišljenja da nije samo problem, pa ni glavni problem u izvršnom komitetu.I, molim lijepo, mislim da bi to trebalo imati u vidu. Stoga mislim da narušeno povjerenje u cijelom ovom štabu koji je ovdje prisutan treba jačati i razlike prevladavati. Jer, različita mišljenja , razlike koje postoje u Izvršnom komitetu donekle su refleks stanja i izvan Izvršnog komiteta, stanja između najodgovornijih kadrova u Hrvatskoj. Istina je to da da je na terenu tu i tamo pokazano određeno nepovjerenje prema članovima Izvršnog komiteta i prema Izvršnom komitetu. Mislim da se s pravom postavlja pitanje zašto je to tako.….(dalje blebeće iste one prazne komunističke fraze koje je već desetak puta "morao reći").….Neki drugovi su govorili o diskusiji druga Duška Dragosavca na 22. sjednici CK SK Hrvatske. O tome ću reći nekoliko riječi. Mi smo neposredno red sjednicu Centralnog komiteta pročitali referat drugarice Savke i iznesli što smo mislili o njemu. Osnovno dogovor za koji sam se, to (opet!) Moram reći, osobno uvijek zalagao bio je da se okrenemo prema budućnosti , prema onome što stoji pred ovim Savezom komunista, da se angažiramo na glavnim pitanjima društvenog i privrednog razvoja i da uporedo s time energično priđemo konkretnom suzbijanju neprijateljskog djelovanja te da u tim konkretnim akcijama vidimo tko će se kako ponašati i gdje postoje razlike. Moram (opet!) Reći da kad smo raspravljali konkretne probleme na pr. Na ZTP, Belju itd. Da razlika de fakto među nama nije ni bilo… Ja mislim, da ne dužim, da iz ocjena političkog stanja i političkih kretanja u Hrvatskoj iz ocjene u kojoj će svakako biti sadržano i organizirano neprijateljsko djelovanje, moramo izvući sasvim konkretne zaključke. Nužno je realizirati ono što smo se dogovorili da će učiniti Izvršni komitet, ali je potrebno da to učini svaka organizacija.Prema tome ja bih pledirao da tako radimo. Mislim da imamo snage. Važno je da znamo i da ne zaboravimo činjenicu da neprijatelj radi i da je organiziran. Stoga moramo biti sasvim konkretni i decidirani ne samo kod ocjene pojedinih žarišta neprijateljskog djelovanja već i mjerama za njihovo suzbijanje. Ovo što se desilo na Sveučilištu, ako mogu tako reći, je dobro u nesreći. Ja mislim da je to jedna veoma jasna indikacija koja može otvoriti oči svakom onom pojedincu koji je imao iluzija da nema takvog neprijateljskog organiziranog djelovanja, da to djelovanje postoji. I mislim da je došlo vrijeme da sada kad se ta situacija malo smiri idejno i politički Savez komunista obračuna sa protivnicima našega kursa razvoja (!) i da se jedan broj ljudi otkloni iz političkog života… (pobije , op.a.)."Nikome nije potrebno tumačiti da je taj njegov "neprijatelj" velika većina hrvatskoga naroda pa nema potrebe o tome govoriti. A njegovo bezvezno teljuzganje o "demokratskom dijalogu i ekonomskoj stabilnosti" u komunističkom jednopartijskom sustavu mora biti smiešno i za najgluplje jugonostalgičare. Tu "ekonomsku stabilnost", čiji je "top economist" bio J.B.Tito, vrlo jasno je opisao predsjednik Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, razočarani Jugos Stipe Šuvar u svom govoru na "Tribini omladine" u Sarajevu u svibnju 1989. godine, gdje je uz ostalo rekao i ovo:"Gradilo se u ovoj zemlji previše i mnogo, bez sigurnog tržišta, napamet, na ledinama. Glavno je bilo da se ugleda dimnjak i da se dobije bilo kakvo radno mjesto, a nije propadalo ništa osim sitnih pogona, sva tzv. Velika industrija i privreda je spašavana socijalizacijom gubitaka, štampanjem novca i svim oblicima fiktivnog poslovanja. Naravno, tu je onda i veliki dug. Kao što znate, uspjeli smo reprogramirati značajan dio naših dugova. Mnogo veći problem od njihovog vraćanja je taj što Jugoslavija nema što izvoziti na svijetsko tržište, a nismo još likvidirali višak agrarne radne snage klasičnog tipa, a pristigle su i nove generacije koje su dobro obrazovane (u školama "radnika i seljaka", op. a.) i neće da idu u rutinske teške poslove, posebno za ono za što su se obrazovale.Negdje oko milijun i sto hiljada sada traži posao, a stvarni je broj, zbog duplih i troduplih evidencija negdje osamsto do devetsto hiljada. Tome treba dodati nekoliko stotina hiljada gastarbajtera te prema procjenama i analizama naših ekonomista bar milijun i po tehnološkog viška u privredi i društvenim djelatnostima. To znači, kada bi se ta radna snaga odpustila, produktivnost rada i nacionalni dohodak ne bi pali…." Pa kako je to moguće? U državi u kojoj su, kako govore jugonostalgičari "svi imali posao i plaćeni godišnji odmor na moru", milijun ljudi traži posao, milijun i pol onih koji rade odpustiš i to nema nikakva odraza na proizvodnju?Znači da oni koji su i "radili" nisu za mizernu plaću, koju su ponekad i primali, ništa proizvodili pa njihovo odpuštanje nije imalo nikakva efekta na "produktivnost rada i nacionalni dohodak". Ah, pa to vam je socijalistička ekonomska stabilnost. Kad su domino efektom 1989. godine komunističke vladavine u Europi počele jedna za drugom padati najviše su strahovali oni na najvišim pozicijama. Najviše su strahovali oni koji su za vrieme svoje vladavine počinili najstrašnije zločine, a svi znamo da su to bili jugokomunisti poput Ante Josipovića.Tako Borisav Jović piše da mu se prestrašeni jugoslavenski ministar obrane general Veljko Kadijević u siječnju 1990. potužio riečima: "Visićemo po banderama!" Nu kako znamo, Ante Josipović, Jakov Blažević, Milka Planinc i drugi nisu se trebali previše bojati. Čim im je pod tabanima postalo vruće oni koji su zajedno s njima trebali visiti na banderama odmah su se priključili Tuđmanovoj "Pomirbi" i kao "veliki pomirbenjaci" opet sjeli na sve glavne pozicije nove državne uprave, a mnogi od onih koji su njih trebali vješati na bandere, kao Ante Paradžik, Blaž Kraljević, Miro Barešić i drugi, završili su ako ne baš na banderama onda izrešetani strojnicama u raznim dobro namještenim sačekušama.O tome drugi put. Za Dom Spremni!
|
SLOBODA, JEDNAKOST I BRATINSTVO "Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević |
Sveta prava našeg naroda..."Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević |
Narodne mane..."Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."
dr. Ante Starčević |
