I na kraju, prihvaćaju se kao očite - samodokazive!
Arthur Schopenhauer
Bog i Hrvati!
Za Dom spremni!
Hrvatska Hrvatom!
SVAKI SIN DOMOVINE DUŽAN JE SLUŽITI SVOM NARODU HRVATSKOM I SVOJOJ DOMOVINI HRVATSKOJ!
ZA DOM SPREMNI!
Upišite svoje dojmove!
Blagdan sv. Ante
Padovanskog, 13. lipnja
SVETI ANTE PADOVANSKI
"Drugima propovijedajmo o poniznosti, siromaštvu, strpljivosti,
poslušnosti samo onda kada to osjećamo nazočno u nama samima.
Propovijed je uspješna svaki put kada ima svoju govorljivost u djelima
i kada djela govore. Učini i potvrdi djelom ono što propovijedaš.
Nažalost bogati smo riječima, a siromašni djelima". (Ante je znao svoje
propovijedi naizust i riječima i djelima.) Sv. Grgur
Sveti Ante Padovanski (1195 – 1231.) se slavi 13. lipnja.
Svetac je za izgubljene stvari, zaštitnik bolesne djece, pomoćnik u
bračnoj neplodnosti, zaštitnik siromaha, zatvorenika...
Sveti Ante je svetac cijeloga svijeta, a ne samo Padove ili Portugala,
gdje je rođen. Njegov život veoma dobro oslikava Devetnica, pobožnost
Svecu u kojoj na kraju svakoga zaziva molimo, da ako milost Božju
izgubimo grijehom ili kojim drugim zlom, da je ponovno zadobijemo i u
nju sve vratimo.
Tako je sa i izgubljenim materijalnim stvarima, ali uvijek
dajemo prednost duši i milosti Božjoj, a Svetac nas neprestano zagovara
i pomaže da se vratimo putu Milosti Božje.
Njemu se jedamput dogodilo, zato je i proglašen pomoćnikom u
izgubljenim stvarima, da je mislio da je zaboravio gdje je stavio jednu
veoma vrijednu-skupocjenu knjigu Psalama. Knjiga je bila skupa jer je
od kože ili pergamene i, naravno, ručno pisana. Lopov mu je ju bio
ukrao. On je molio Boga da nađe izgubljenu knjigu i lopov mu je ubrzo
donio ukradenu knjigu.
Mi za našega današnjega zaštitnika i sveca kažemo da je
čudotvorac, i tako ga i zovemo, i to on i jest. Sveta Crkva nas uči da
je čudo nevidljivo izvanredno djelo koje može samo učiniti nadnaravna
moć, to jest Bog i njegovi sveci. Sveti Ante je učinio tolika čudesa i
posjedovao ovu nadnaravnu moć koju je primio od Boga. Za razliku od
tolikih on je uvijek ponizno bio svjestan ovoga i tako se ponašao. Sve
je pripisivao Bogu i Kristu da oni to preko njega čine. Zato je i imao
toliki uspjeh u svom življenju Evanđelja.
Svetac u svome življenju, propovijedanju i također pisanju uvijek
veliča Krista i naširoko govori o njegovoj muci i Kristu kao Kralju
svega stvorenja. Neki životopisci i kritičari kažu da je to još
vidljivije poslije njegova susreta sa Svetim Franjom na La Verni.
Naime, tada je on u Franjinim ranama vidio samoga raspetoga i
proslavljenoga Krista (znamo da je Sveti Franjo na svom tijelu dobio i
nosio pet rana Isusovih, zvane stigmate). Zato kada se govori o
čudesima Svetoga Ante onda treba gledati kao i on na njegova čudesa. To
ne čini Sveti Ante. Sva čudesa je učinio i čini Krist preko Svetoga
Ante, služeći se Svetim Antom kao svojim sredstvom, a Svetac je upravo
to tako i želio i radio i, drugima u svojoj poniznosti, činio. Stoga
sam odlučio donijeti upravo nekoliko manje poznatih i poznatih čudesa u
kojima se Krist proslavio po Svetomu Anti i sveti Ante po Kristu.
a. Svetac je došao u Rimini propovijedati a okupljeni
protivnici-heretici se nisu htjeli ušutjeti tako da su rastjerali
svijet, zapravo su oni svojim propovijedanjem protiv Sveca to učinili.
To je samo bio plod tadašnjega života Crkve u tom kraju. Crkve su bile
prazne a moral na niskom nivou. Razočarani Ante je otišao na obalu i
započeo propovijed ribama: "Čujte o vi ribe Riječ Božju što je ljudi
odbijaju". U čas su se okupile ribe i poredale naprijed manje a iza
veće sa glavama van vode i slušale pozorno svečevu propovijed. Pozvao
ih je da slave Boga svoga Stvoritelja kada to ne žele ljudi. Ribe su
otvarale usta i kimale glavom u znak odobravanja. Tek poslije riba
okupio se čitav grad i zahvalio Bogu da ih Svetac nije napustio i da
mognu čuti njegovu riječ. Krist je progovorio u Svecu.
b. Nisu se tako lako obraćali krivovjerci. Neki je Bonvillo došao Svecu
i rekao mu ako da ako se njegova mazga pokloni tom kruhu za koji vi
držite da je Krist da će povjerovati. Ante je i to prihvatio. Ovaj je
krivovjerac držao tri dana gladnu mazgu i kada se trebao susresti sa
Svecom i u rukama Presvetim da drugu stranu bacio za mazgu sijena. No,
mazga je poklekla i ostala takva pred Presvetim. Krist je opet na djelu
i preko domaćih životinja, a Svetac je samo sredstvo čina.
c. Drugom zgodom je smetao velikašima zbog svoga
propovijedanja. Oni ga pozovu na objed da ga počaste, ali su stavili
otrov u jelo. Svetac je to osjetio Božjim darom i namjerno je jeo s
njima otrovanu hranu. Poslije su ga svi slavili i hvalili, a ovi su se
obratili. Bog je uvijek sa onima koji ga ljube. A Sveto Pismo kaže ako
uzmu što i otrovno, ne neće im naudti (Mk 16,19).
d. Blizu samostana u Montpellieru je postojala velika baruština tako da
su žabe neprestano krekećale i smetale mlade fratre u učenju. Svetac je
otišao i na zadovoljstvo sviju ušutio ih da se nisu više javljale.
Životinje se pokoravaju Bogu preko njegovih miljenika.
e. Na Uskrs 1225. je propovijedao u Katedrali i sjetio se da
ga je red u samostanu predvoditi pjevanje. Zastao je začas, pomolio se,
fratri su ga vidjeli i čuli kako u koru predvodi aleluja. Bog pomaže i
samome Svecu u izvršavanju njegovih ovozemaljskih zadaća.
f. U Pay-u je susreo nevjernika odvjetnika i pozdravio ga proričući mu
da će mučenički umrijeti kao vjernik. Ovaj mu se narugao i nasmijao. Za
nekoliko godina je poginuo braneći vjeru među muslimanima u Maroku. I
budućnost svakako pripada Bogu, a čitati je mogu samo njegovi
miljenici.
g. U Limogesu je propovijedao na gradskome trgu jednom zgodom
kad eto velikoga nevremena. Svi su počeli bježati, a on je obećao da
oni koji ostanu da će ostati netaknuti, Tako je i bilo. Grad je bio pun
vode ali na trgu i oko njih ni kapi. Krist je opet na djelu preko
maloga fratra Ante.
h. Vraćajući se u Italiju iz Francuske pratio ga je jedan fratar pomalo
nezgrapan. Svi su željeli da kod njih odsjedne ili da se okrijepi. Tako
je putem ušao u jednu kuću da se okrijepe i odmore. Tko je sretniji bio
od majke da ih ugosti i dočeka. Otišla je u susjede u pozajmila
staklenu čašu (tada velika rijetkost) da počasti sveca vinom. Od
dragosti i radosti se izgubila pa je zaboravila i zatvoriti česmu na
bačvi i kad se sjetila požurila je dolje u podrum, a sve vino iscurilo.
Vraćajući se tužna gore onaj Svečev fratrić nespretno se okrenuo u
razbio staklenu čašu. Svetac je sve u tili čas uredio. Zapovjedio je
vinu da se vrati u bačvu, a čašu s poda vratio neoštećenu dobroj
domaćici koja ih je ugostila. Bog spašava ponizne; kako domaćicu tako i
onoga fratrića koji je doveo u neugodan položaj sve u kući, ali to je
sve da se Bog ponovno proslavi i na ovaj način.
i. Popravljao je Gospinu crkvicu. Tuda je prolazio neki čovjek
s kolima na kojima je spavao njegov sin pokriven. Svetac ga zamoli da
mu pomogne dovesti koji kamen. Ovaj je rekao da mu se žuri i ne može
jer mora odvesti mrtvaca na groblje, ovoga što leži na kolima. Nakon
nekoliko desetaka metara gurnuo je u sina htijući se pohvaliti kako je
nasamario Sveca. No, gurnuo je rukom sina, a sin uistinu mrtav. Vratio
se Svecu zatražio oproštenje i Svetac je učinio što je tražio. Gospod
daje i uzima život, Svetac je to dobro znao.
j. Neki je jadni grješnik nogom udario svoju majku i došao Svecu na
ispovijed. On mu je rekao da je ta noga zaslužila da bude osječena.
Jadnik je došao kući zabolila ga je strašno ta noga i oj je odmah
odsjekao. Svetac je to dočuo i odmah došao i vratio mu nogu na mjesto
kako je i bila prije. Božje zapovijedi treba izvršavati – poštuj oca i
majku svoju…
k. Neki je grješnik toliko griješio da od suza i žalosti nije
mogao reći ni riječi, samo je jecao. Svetac mu je rekao da napiše
grijehe i da ih čita pred njim. Kako je grješnik čitao svoje grijehe
tako su slova nestajala s papira na kojem su bili napisani grijesi. I
nestajanje slova kazuje Božje milosrđe grješniku brisanjem grijeha.
l. U Firenci je umro neki škrti bogataš. Gvardijan namjerno pošalje
Antu na pogreb. Tražili su od njega da održi lijep govor. Ante je
doslovce rekao: "On je umro i pokopan je u paklu". Odmah su počeli
protestirati, psovati i galamiti kako to govori o jednom dobrom čovjeku
i vjerniku. Ante im kaže da idu u njegovu kuću i da mu otvore
škrinju-sanduk sa blagom i da će tamo naći njegovo srce. Dok su došli i
otvorili škrinju na vrhu blaga njegovo je srce davalo zadnje otkucaje,
a srca nije bilo više li u lešu škrtaca. Tko može znati gdje je
pokojnik? Isus kaže to ne znam ni on dvojici sinova Zebedejevih, ali
znaju oni kojima je dano.
m. Svetac je doznao da su mu oca u Lisabonu optužili da je
ubio jednoga čovjeka. Preselio se odmah čudesno u Lisabon i pozvao
nazočne suce da dođu do groba ubijenoga. Nad grobom je Ante upitao da
javno kaže tko ga je ubio. Grob se otvorio, mrtvac je izašao i kazao da
ga nije ubio Antin otac već drugi, pa se vratio u grob i grob se
zatvorio. Bog je na djelu da spasi čast i ugled svojih prijatelja, pa
tako i oca našega Sveca. Dužnost je pomoći i ne stidjeti se svoga.
Sveti Ante s djecom - zaštitnik djece.
Blagoslov djece je uobičajen u svim crkvama posvećenim sv. Anti
Isus je rekao svojim apostolima, učenicima i ne prestaje danas govoriti
nama da ako imadnemo vjere koliko je i gorušičino zrno – najmanje od
svih sjemenja – moći ćemo premještati brda i gore. Bilo je i još onih
koji su u njegovo ime izgonili zloduhe i činili druga čudesa, ali im
Isus reče idite od mene zlotvori (usp. Mt 7,25) jer su činili u
oholosti da sebe proslave dok je Ante sve činio s Kristom, u Kristu i
po Kristu za Krista i njegovu slavu ovdje na zemlji. Kako je to činio
za života tako je nastavio činiti i do dana današnjega u Božjoj Crkvi.
On kaže: "Tebi Isuse Kriste, ljubljeni Sine Očev koji djeluješ u nama i
u svakom našemu dobru svaka hvala, čast i slava i poštovanje, jer ti si
Početak i Svršetak, Alfa i Omega, što si meni nedostojnomu sluzi
dopustio svoju milost da dođem do konca ovih poteškoća u dolini suza.
Početku i svršetku koji nema kraja neka je svaka čast i slava i
blagoslov u svu vječnost".
I nama je danas reći ovu hvalu Bogu zajedno sa Svetim Antom,
ali još jednu hvalu nadodati da mi Bogu zahvaljujemo što nam je podario
ovakvoga jednoga svoga slugu našega zaštitnika i zagovornika kog Boga.
Bože, primi našu hvalu za ovaj neizmjerni dar i tolike druge darove
koje nam daješ.
fra Franjo Mabić
Katolici.org
Život sv. Antuna
Padovanskog
Sv. Ante Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom
gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Ferdinand. Ostavivši svijet i
stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Ante, a jer je umro u
talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov
Padovanski.
Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su
plemićkog koljena, nu kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su
cijenili krjepost nego plemstvo. Krjepost, to pravo duševno plemstvo,
koja nas sve više čini sličnima Bogu, nastojali su da svome sinu
ucijepe u srce revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj
mladosti učio se znanju i nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske
crkve. Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se bogu, pa stupi u
samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta
rodbine nije moga naći pravi mir i u miru Boga svoga, kako je želio,
premjeste ga na njegovu molbu u Koimbru u samostan sv. Križa istih
redovnika. Koliko je god nastojao svim marom, da što više znanja steče
iz knjiga sv. Pisma i crkvenih Otaca, toliko je opet svom dušom bio
prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon osam godina svoga boravka
u Koimbri zarediše ga za svećenika.
Sv. Ante franjevac i vjerovjesnik
U to se nešto dogodi, što je okrenulo smjer njegova života. Don Pedro,
infant portugalski, donese u Koimbru ostatke petorice misionara iz reda
sv. Franje, sv. Bernarda i njegovih drugova, koji su početkom godine
1220. uz grozne u Maroku poginuli mučeničkom smrću. Ugledavši naš
svetac ove sv. ostatke usplamti željom, da postane redovnkom sv. Franje
te da i on prolije svoju krv i podnese mučeničku smrt za sv. vjeru.
Zaludu ga odvraćala braća njegovog samostana. Već u ljetu 1220. god.
stupi u samostan Manje braće u Olivares kod Koimbre. Iz poštovanja
spram sv. Ante pustinjaka, komu je tamošnja kapelica bila posvećena,
uze si sada on, redovnik franjevac, ime Ante. U poniznosti i
jednostavnosti srca otpoče sv. Ante svoj novicijat, a uz to je
brižljivo krio svoju učenost. Kako si je uzeo za uzor sv. Antu
pustinjaka, obavljao je uz svoje molitve i pokornička djela.
U to opet usplamti željom, da ode k nevjernicima i da im
naviješta sv. vjeru. ''Za tebe je - govorio si je - tvoj Spasitelj
prolio svoju krv i dao život svoj, a što si ti do sada učinio za njega!
O da bih postao žrtvom ljubavi i bio mučenik!'' Klečeći molio je svoje
glavare, neka ga puste k Maurima u Afriku, da im pripovijeda. U
prosincu 1220. god. dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se
ukrca na brod sa nekoliko svojih drugova. Nu istom što je stao na obalu
afričku i počeo propovijedati, oboli tako, te je mora natrag u
Žpanjolsku.
Sv. Ante u Italiji
Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; lađa
stade na sicilijanskoj obali kod grada Mesine. Groznica kroz četiri
mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antu,
ali po malo se oporavljao kod svoje braće; osobito ga veselila nada, da
će oko Duhova 1221. god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u Asisu,
kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza
Uskrsa krene sv. Ante na put iz Mesine u Asis.
Tom zgodom puno je razgovarao sa sv. Franjom. Ovi razgovori
napuniše ga utjehom i pouzdanjem; osobito ga se dojmila jednostavnost i
usrdna ljubav spram Boga u sv. Franje. S toga odluči ostati posvema u
Italiji i ne vraćati se u Žpanjolsku.
Ali u kojem samostanu da ostane? Radi dugotrajne bolesti i naporna puta
izgledao je veoma slabo; na skupštini ničim nije pokazao svoje
naobrazbe; tako ga držali i boležljivim i neukim. Zaludu je molio razne
glavare samostana, neka ga prime makar na najniže poslove. Napokon se
sažali bratu Gracijanu, provincijalu u Romagni, pristupi sv. Anti i
zapita ga, je li svećenik. Svetac odvrati da jest; na to ga uze sebi k
sebi i stavi u mali samostan Montepaolo, neka ondje šestorici braće
laika čita sv. misu. Tu je ostao devet mjeseci u strogoj pokori, a
vazda je krio i svoje znanje i vanredna Božja nadahnuća.
Sv. Ante izlazi na glas
U to se sastadoše franjevci sa sličnim mladim redovnicima dominikancima
u samostanu Forli blizu Montepaolo. Gvardijan naredi sv. Anti, neka
otvori govorom skupštinu. On ponizno posluša nalog, uspe se i govori
tako rječito i učeno, da se svi zadiviše. Bio je tu i provincijal, pa
kad upozna u svecu divne sposobnosti, učenost i poniznost, imenuje ga
propovjednikom u Romagni. Dočuo to i sv. Franjo radovao se i počeo
cijeniti sv. Antu tako, te mu dao punomoć, da po čitavoj Italiji
propovijeda. A i bio je sv. Ante stvoren za propovjednika. Uz
dostojanstvenu i ugodnu vanjštinu, uz jak i mio glas dao mu Bog izvrsnu
pamet; naukom i molitvom tako je bio prodro u sv. Pismo, da je pravi
smisao sv. knjiga lako i snažno razvijao. Samim svojim životom živio je
Evanđelje.
U ono doba širila se krivovjera manihejska pod raznim imenima
Valdenza, Albigenza, Patarena, Katara. Svetu i oduševljenu riječ sv.
Ante pratio je Gospodin vanrednim znakovima, rijetkim čudesima.
Sjeverna Italija i južna Francuska bile su polje djalovanja svečeva. Na
tisuće bi se zgrnulo oko njegove propovjedaonice, tako te je često pod
vedrim nebom naviještao riječ Božju. Bezbroj ih je obratio što u
propovijedi, što u ispovjedaonici, što u razgovoru.
Koncem 1222. god. posla ga sv. Franjo u Verceli, da tamo kod slavnog
opata Tome uči mistično bogoslovlje. Iza pet mjeseci pozva ga isti
svetac u Bolognu kao učitelja bogoslovije; tako je prvi učitelj
bogoslovije iz reda sv. Franje baš sv. Ante. U istoj službi bi poslan
1224. god. u Montpelier. Tu napisa svoje govore o poslanicima 278 na
broju. Kasnije je djelovao protiv krivovjeraca u Tulusi, u Puy-u kao
gvardijan, u Limogeru kao čuvar provincije za južnu Francusku, svuda
predavajući bogosloviju i propovijedajući s. Evanđelje.
U to umre 1226. god. 4. listopada sv. Franjo. Na Duhove
slijedeće godine bi sazvana opća skupština franjevaca, da izaberu
vrhovnoga glavara. Na njoj je bio i sv. Ante. Red dobi vrsnoga glavara
u osobi Ivana Parenti, a sv. Ante u svojoj 32. godini postade
provincijalom proširene bolognske provincije u sjevernoj Italiji;
povjerene krajeve revno je obilazio, u njima žarko propovijedao, čudesa
tvorio i red proširio.
God. 1230 bi opet sazvana opća skupština svih franjevaca, da se
posavjetuju o obavezi nekih pravila reda sv. Franje. Bi odlučeno, da se
pošalje izaslanstvo papi Grguru IX, neka on o tome svoje izrekne. Papa
Grgur IX odredi 3 mjeseca do odluke. Kako je i sv. Ante bio odabran za
to izaslanstvo, ostade u Rimu četri mjeseca.
Smrt sv. Ante u Padovi
Mjeseca studenog 1230. god., kad se stvar riješila, vrati se sv. Ante
iz Rima sa blagoslovom sv. Oca u svoj omiljeni grad Padovu, da nastavi
svoj apostolski rad.
Ali već 13. lipnja 1231. svrši on svoj blagoslovni rad. Umre u
Arcelli kod Padove u svojoj 36. godini. Braća njegova pokopaše ga na
njegovu želju u padovanskoj crkvi svete Marije Veće. Već u svibnju
1232. godine uvrsti ga papa Grgur IX u Svece. Redovnici sv. Franje
odmah počeše pripreme oko gradnje crkve u Padovi na čast sv. Anti
Padovanskom. Crkva se dogradi 1263. godine; u travnju iste godine bude
posvećena i u nju moći sv. Ante prenesene. Ovu je svečanost uzveličao
svojom prisutnošću tadanji general reda sv. Bonaventura. Ovaj dade
otvoriti lijes sv. Ante i svi se zadiviše, kad vidješe istrulo tijelo
samo jezik cio i rumen, kako je ostao sve do dana današnjega.
Sv. Ante čudotvorac za života
Razna čudesa
Malo je svetaca u katoličkoj Crkvi, po kojima je Bog tvorio tolika i
tako vanredna čudesa kao što je tvorio po sv. Anti i na njegov zagovor.
Sv. Ante proživio je svoju mladost u Portugalu i nije se bavio
učenjem jezika. Ipak je u svojim propovijedima tako lijepo govorio
talijanski i francuski te se činilo, da je te jezike učio od mladosti.
Jedna gospođa je jednom željela slušati propovijedi sv. Ante, a to joj
nije dozvolio njezin opaki muž. Ona ode na gornji kat na prozor i tu je
čula propovijed posve jasno, iako je sv. Ante propovijedao cio sat
daleko. Kad je to kazala svome mužu i on se svojim ušima o tome
osvjedočio, obrati se i rado je slušao riječ Božju.
Druga jedna gospođa htjede na svaki način slušati propovijed
sv. Ante i ostavi svoje dijete samo kod kuće. Dijete k'o dijete upade u
kotao pun vrele vode. Kad se vratila kući nađe dijete u vreloj vodi,
gdje se igra. Očito je sam Bog po svome ugodniku očuvao dijete o
sigurne smrti.
Opet druga gospođa vrativši se sa propovijedi svečeve nađe u bešici
mrtvo dijete. Odmah otrči k svecu i zavapi za pomoć. Sv. Ante reče joj
gospodinove riječi iz sv. Evanđelja: ''Idi, sin tvoj živi''. I doista
nađe kod kuće dijete, kako se sa svojim drugovima igra.
Iza jedne propovijedi sv. Ante tako se raskaja jedan grješnik,
te je stao glasno plakati. Ode sv. Anti, da se ispovijedi, ali ne može
od suza. Kad to vidje svetac, reče mu, neka ode, napiše svoje grijehe i
njemu ih donese. Čim svetac pogleda napisane grijehe, isčeznuše sva
slova. Po tom su i on i grješnik upoznali, da su grijesi oprošteni.
Radi silnog svijeta propovijedao jednom sv. Ante pod vedrim nebom, kad
se u čas pojave crni oblaci uz grmljavinu i gromove. Slušatelji su
gledali kako da izmaknu oluji, a svetac ih sve zaustavi i reče im, neka
se ništa ne boje, jer oni neće pokisnuti. I doista cijela okolina bi
natopljena jakom kišom, a na slušatelje ne padne ni kap.
Sv. Ante propovijeda ribama
Kako je bilo rečeno u doba sv. Ante haralo je manihejsko krivovjerje
pod raznim imenima, koje je već sv. Augustin sjajno pobijao. U toj
nevolji podiže Bog u Crkvi svojoj sv. Franju i sv. Dominika i njihovim
redovima jake stupove; oni su krivovjerce snažno pobijali učenošću,
propovijedanjem i molitvom. Tu se osobito isticao sv. Ante. Osobito je
od toga krivovjerja bio zaražen grad Rimini. Revni biskupi ovoga grada
molili su u pape revnih misionara. Kad je u tom poslu tamo prispio sv.
Ante, pobojaše se krivovjerci i nagovoriše puk, neka ga ne slušaju. I
doista kod propovijedi sv. Ante nije bilo drugih do nekoliko žena i
staraca. Uza sve to svom revnošću je propovijedao naš svetac, tako te
kad to začuše odmetnici, odluče da ga pogube. Čuvši za to sv. Ante
povuče se u samoću, molio je i postio, ne bi li Bog omekšao srce
zavedenog puka. Okrijepljen molitvom i postom ode na obalu, te vikne
ribama iz sveg glasa: ''Dođite, nerazumne ribe, da čujete riječ
Gospodina, koji vas je stvorio, na sramotu ljudima, koji zatvaraju uši
i srce glasu Božjem i ostaju u bludnji''. Mnogo se bilo sabralo i
ljudi, što iz radoznalosti, što da se narugaju. A gle! Istom što je
svetac progovorio, uzbiba se more i silan broj riba svake vrsti i
veličine dopliva k obali i uzdiže po koji put glavu, poreda se mirno u
polukrugu sve dalje i dalje, pa pozorno i mirno slušaše riječ sv. Ante.
Svijet je bio kao zapanjen i gledao, što će se sada zbiti. Na to
prozbori svetac: ''Hvalite, ribe, Gospodina, slavite svoga stvoritelja,
zahvaljujte mu, što vam je za stan dao neizmjernu vodu sa mnogim
zakloništima protiv nepogoda, što vam je dao jasnu i prozirnu vodu, da
vidite svoje putove te izbjegnete neprijateljima svojim. Taj Bog
blagoslovio vas je kod stvorenja i pripravio vam izobilja hrane,
nadario vas plodonošću za umnožavanje vašega potomstva. Hvalite Bogu
nad tolikim izvrsnostima i slobodi, koju vam je poklonio. Vas je
stvoritelj od svakog gospodstva živih, u općem potopu vas je uzdržao na
životu. Vašom pomoću je Bog svome proroku Joni dao trodnevni boravak i
iscijelio slijepoga Tobiju. Vi ste dale Gospodinu porez za njega i
njegove učenike. Vi ste hrana pokornicima, koji se uzdržavaju od mesa.
Vašeg mesa htjede Gospodin jesti, da tako neoborivo dokaže istinitost
svoje ljudske naravi i svoga uskrsnuća. Da, sam je Gospodin hodao po
vašoj vodi povrh vaših glava; on je od ribara učinio svoje apostole i
ribare ljudi; s toga vas je toliko ugnao u njihove mreže''.
Ribe kao da imaju pamet sad bi izronile sad bi uronile, i ne
odoše, dok ih sv. Ante ne blagoslovi i od njih se ne oprosti. Onda tek
zaplivaše i u moru iščeznuše. A i prisutni bijahu dirnuti; jedni su
plakali od ganuća, drugi padoše na koljena i moliše sveca za
oproštenje, drugi opet otrčaše u grad i skupiše silu svijeta. Posluh
nerazumnih životinja upotrijebi svetac, te im tako živo predoči krivu
nauku i okorjelost srca, da se grad sa malom iznimkom posvema obratio.
Čudoviti putovi sv. Antuna
Ante Često puta pojavio se sv. Ante na dalekim mjestima tako, te nije
ostavio mjesta, na kojem je bio. Mnoge su osobe izjavile, da im je se
svetac u snu pojavio i opomenuo ih, neka ispovjede grijehe, za koje je
samo Bog znao. Jednom je propovijedao u glavnoj crkvi u Montpelieru i
sjeto se, da nije nikoga bio odredio mjesto sebe kod braće, da pjeva
svečani gradual. Žalostan radi toga nasloni se glavom na
propovjedaonicu i u isti čas bio je među braćom svojom i pjevao. Tako
je Bog na sv. Anti obnovio čudo što se zbilo i sa sv. Ambrozijem. O
ovom svecu pripovijeda se, da je jednom kod mise na oltaru u Milanu kao
usnuo i u isto doba bio kod sprovoda sv. Martina u Tursu.
Dok je sv. Ante bio u Padovi, okriviše njegova oca Martina
radi umorstva, te bi on sa cijelom obitelji odveden u tamnicu i
stavljen pred sud, a to s toga, jer se u njegovom vrtu našlo jedno
mrtvo tijelo, koje su razbojnici tamo bacili. Svetac po objavi Božjoj
saznade za pogibelj, u kojoj mu se otac nalazio, te zamoli glavare
svoje, da ga puste iz samostana, a anđeo ga odnese u Lisabon. Odmah
sutradan ode pred suca i zamoli ga, neka mu oca oslobode, jer nije
nipošto kriv za umorstvo. Kad ga sudac ne htjede poslušati, zatraži
lješinu ubijenoga. Sluga Božji zapovjedi mrtvome u ime Isusa, neka
ustane i pred svima kaže, da nije njegovoj smrti kriv ni otac ni itko
iz obitelji očeve. U taj čas ustade mrtvac i izjavi, da Martin i
njegova družina nije ni u čemu skrivila njegovoj smrti. Iza ovih riječi
mrtvac opet usne. Tako je sv. Ante povratio dobar glas ocu i obitelji.
Na to je sv. Ante ostao jedan dan u Lisabonu i onda ga u noći anđeo
opet odnese u Padovu.
Još jednom je naš svetac ovako čudno putovao u Lisabon poradi svoga
oca. Kako je ovaj bio poštenjak, vjerovao je svijetu i kroz više godina
upravljajući kraljevskim novcem nije tražio svake namire. S toga bi
protiv njega podignuta istraga. Budući da nije mogao o svemu položiti
točnih računa, bio je u pogibelji, da plati silne svote. Svetac je i
ovo saznao po objavljenju Božjem i opet je po anđelu preko noći otišao
u Lisabon te kazao, kuda je sve rabio kraljevski novac otac njegov tako
točno jasno, te je ovaj bio riješen optužbe. Svetac se opet vrati u
istim načinom u svoj samostan.
Sv. Ante sa malim Isusom
Svoju snagu pri obraćanju grješnika crpio je sv. Ante od Boga vanrednim
načinom. Jednoga dana propovijedaše u nekom gradiću. Onda ga k sebi
pozove jedan građanin i dade mu sobicu na sami, da može mirno
razmatrati i znanosti se baviti. Svetac je svu noć probdio u molitvi.
Kad je taj građanin obilazio kuću, da razvidi, da li je sve u redu,
pogleda iz radoznalosti u sobicu sv. Ante kroz prozor i vidje ga, kako
u rukama drži i grli krasno djetešce. Tu pojavu ne mogaše građanin sebi
objasniti. Djetešce se javi sv. Anti i reče, da je Isus. Iza molitve
opazi sv. Ante onog građanina i zabrani mu govoriti o tome, što je
vidio i čuo, dokle god on živi. Taj dobri građanin održa svoju riječ i
istom iza smrti svečeve razglasi to viđenje maloga Isusa, kako se sad
obično islika sv. Ante.
Sv. Ante proriče
Kao gvardijan u samostanu u Puy-u susretne sv. Ante nekog bilježnika,
poznata kao raskalašenog grješnika. Sv. Ante skine kapicu pred njim i
pokloni mu se sa velikim poštovanjem. Bilježnik misleći, da mu se
svetac ruga, zaprijeti mu se mačem radi uvrede. Svetac odvrati, da mu
nije ni na kraj pameti bilo, da ga naruži, nego da ga iskreno poštiva,
jer će on jednom biti mučenik za vjeru Isusovu; ujedno ga zamoli, ne bi
li se i njega sjetio u svojim mukama. Bilježnik se hladno osmjehnu, ali
uskoro se ispuni proročanstvo sv. Ante. Jedan biskup zaputi se u
Palestinu, da propovijeda saracenima, a onaj bilježnik u pratnji
biskupa tako se oduševi u revnosti, da je i sam počeo propovijedati
našu sv. vjeru. Radi toga raspale se tvrdoglavi saraceni, uhvate ga i
tri dana grozno mučiše, dok u mukama ne svrši život. Na samrti
ispripovjedi što mu je sv. Ante prorekao i izjavi, da ga moraju držati
za velikog proroka.
Jednom zamole sv. Antu da reče nadgrobno slovo na sprovodu
nekog lihvara, koji je krivičnim načinom bio stekao silno bogatstvo.
Svoj govor otpoče riječima iz sv. Evanđelja; ''Gdje je vaše blago tamo
će biti i vaše srce''. Na koncu govora reče pokojnikovoj rodbini, neka
otvore sanduke pokojnika i tamo će naći njegovo srce. I doista otišavši
kući i otvorivši sanduke nađu među novcima još vruće srce pokojnog
lihvara.
Sv. Ante strah nečistih duhova
Jednoga dana propovijedaše sv. Ante u Puy-u. Za propovijedi pristupi
sotona u liku glasonoše k jednoj gospođi i reče joj, neka odmah ode sa
propovijedi, jer da su joj sins dušmani napali i ubili. Ali svetac
odmah opazi varku sotone, dovikne gospođi, neka se ne uznemiruje, jer
joj je sin potpuno zdrav i taj glasonoša da je nečisti duh. Tako je i
bilo, ter ovaj iščezne kao dim.
Kako je naš vanredni ugodnik Božji svakom riječi neumorno
kršio vlast nečistoga duha na zemlji, upotrijebio je nečisti duh svako
sredstvo, da sv. Antu uništi. Jednom ga prihvati za vrat i htjede ga
udaviti. Ali svetac ga otjera riječima pjesme bl. Gospi. ''O slavna
djevice, uzvišena na sve zvijezde''.
Drugi put slomi sotona propovjedaonicu, na kojoj je govorio sv. Ante.
Tim je mislio utjerati strah i sveca i slušatelje te prekinuti
propovijed. Ali svecu, koga su anđeli štitili, ništa se ne dogodi i
puk, koga je on već prije sjetio na sotoninu zlobu, ostade posve miran.
Narod donese drugi stol za propovijed, a sv. Ante nastavi oduševljeno
riječ Božju.
comments powered by Disqus
"Rastrgajmo paklenu mrežu koju nam je svima naš općeniti neprijatelj razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede koje smo jedni od drugih pretrpjeli;
Pripišimo svu nesreću našu njezinim početnicima, a ne narodima našim;
Oprostimo neprijateljima našim, i nastojmo da nam u buduće ne mogu škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te se zakunimo jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenika, a taj je grob cijela naša domovina,
zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti oce naše,
a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratinstvo."
Dr. Ante Starčević
Sveta prava našeg naroda...
"Ova naša stranka sudi da joj je vrijeme nastaviti svoje dosadašnje poslovanje…
Kako je znano, ovo je poslovanje:
Skidati krinke onim, koji su naš narod kojekakovimi načini i sredstvi turnuli do poniženja i nesreće,
ter nastoje da ga u tom stanju drže.
Na zakonitu temelju stojeć, branit ili iskat,
pravnim načinom i pravičnim sredstvi,
sveta prava našeg naroda i naše Domovine."
dr. Ante Starčević
Narodne mane...
"Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća:
mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lako zaboravljamo krivice, koje nam drugi učine.
Ali mi bar za čas, u sadašnjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav;
mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa, ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni,
kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti;
nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo, kako valja."